Poslovni broj: P-54/2021-17

U              I M E R E P U B L I K E              H R V AT S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz K., A. Š. 25, OIB:08139186173, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. K. i I. B. iz S., protiv tuženika N. hrvatska banka d.d. Z., V. ulica 9, OIB:78427478595, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 2. veljače 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Z. o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 14. ožujka 2023.

r i j e š i o              j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

p r e s u d i o j e

I.    Nalaže se tuženiku N. hrvatska banka d.d., OIB:78427478595 isplatiti tužiteljici M. M. iz K., A. Š. 25, OIB:08139186173, iznos od 454,33 eura/3.423,12 kuna1, temeljem preplate po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. pa . sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući

II.    Nalaže se tuženiku N. hrvatska banka d.d., OIB:78427478595 isplatiti tužiteljici M. M. iz K., A. Š. 25, OIB:08139186173, iznos od 1.521,80 euraa / 11.466,03 kuna1, temeljem preplate po osnovi ništetne valutne klauzule CHF, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. pa . sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Euraopska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući

pa do isplate.

III.    Nalaže se tuženiku N. hrvatska banka d.d., OIB:78427478595 isplatiti tužiteljici M. M. iz K., A. Š. 25, OIB:08139186173, parnični trošak u iznosu od 1.949,37 eura/14.687,50 kuna1, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od dana donošenja ove presude, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. ožujka 2021.,podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi isplate preplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 22. studenog 2005., kao i pretplate na temelju ugovorene valutne klauzule. Tužiteljica smatra da su odredbe iz članka 2. i

4.   navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa o kojoj se nije pojedinačno ugovaralo, kao i valutna klauzula.

2.  U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložio i prigovor zastare, kao i prigovor mjesne nenadležnosti.

3.  Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 22. studenog 2005. (list 26 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 19.409,00 CHF. U članku 2. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 5,10% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva.

4.    Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 22. studenog 2005., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 5,10% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

5.    Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, kako je to naznačeno u tužbi. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev (list 81 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka Jasmine Fijačko iz Kutine. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti utemeljen na nespornoj i relevantnoj dokumentaciji, a ni tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.

6.  Odredbom članka 5. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 19.409,00 CHF i kamata otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.

Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno ugovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, dalje: ZOO), propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

U konkretnom slučaju radi se o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je u unaprijed formulirano standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati. Na ove okolnosti saslušana je tužiteljica kao stranka, te je iz njenog iskaza vidljivo da isti nije sudjelovao u kreiranju predmetnog ugovora o kreditu, niti su mu djelatnici tuženika objasnili pojedine odredbe ugovora, a prije svega odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nije osobno niti kontaktirala sa službenicima banke, nego su to u njeno ime učinili djelatnici auto kuće, a tužiteljica je samo preuzela ugovor u banci i ovjerila ga kod javnog bilježnika. Tužiteljica je po struci kuharica, pa nije raspolagala potrebnim stručnim znanjem, da bi u trenutku zaključenja ugovora mogao razumjeti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7.   Stoga je sud usvojio i drugi dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na valutnu klauzulu u točkama 2. izreke.

8.   Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, / u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Nije sporno da prednik tuženika Volks banka d.d. nije bio obuhvaćen kolektivnom tužbom Udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, pa stoga ni jedna od utuženih tražbina nije u zastari, jer je tek ovom presudom utvrđena ništetnost odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9.  Iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti zaključio predmetni ugovor o kreditu radi kupnje automobila, a što je naznačeno i u priloženom ugovoru o kreditu. Stoga nije

osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Osim toga, teret dokaza ove tvrdnje je na tuženiku.

10.    Nije osnovan niti prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovog suda, u kojem se poziva da je u ugovoru o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu (članak 11. ugovora). Niti o ovoj ugovornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, pa tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj. Ovdje se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Prema odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iz podataka u spisu vidljivo je da tužiteljica stanuje u Kutini, pa bi bila izložena dodatnim troškovima ukoliko bi morala tužbu podnijeti sudu u Zagrebu, koji je udaljen od mjesta stanovanja tužiteljice više od 80 km. Stoga je valjalo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbiti.

11.    Tužiteljici je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, prema članku 154. ZPP-a, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav 3. podneska, zastupanja na 2 ročišta, sve po 199,08 eura/1.500,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude 99,54 eura/750,00 kuna, što sveukupno sa PDV-om iznosi 1.617,56 eura/12.187,50 kuna. Tužiteljica je imala i troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu po 132,72 ura/1.000,00 kuna i trošak financijskog vještačenja 199,08 eura/1.500,00 kuna, stoga ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 1.949,37 eura/14.687,50 kuna1.

Kutina, 14. ožujka 2023.

                                                                                                     S u d a c

                                                                                                                              Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1.  ZOU D. K. i I. B., S., S. i A. R. 39 a

2.  Odvj. društvo Ž.&P., Z., S. cesta 32