Poslovni broj : Kž-230/2021-5

Poslovni broj: Kž-230/2021-5

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. B. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja 4.K-246/2019-19, od 11. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Koprivnici proglasio je krivim okrivljenika J. B. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2., u vezi stavka 3., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 te ga je, na temelju tog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci. Nakon toga, na temelju odredbe članka 56. KZ/11, okrivljenome je izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti, ako isti, u roku od tri godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u nastavku ZKP/08), okrivljeni je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08 u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljeniku izrekne stroža kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici je neosnovana.

6. S obzirom na to da se državni odvjetnik žali samo zbog žalbene osnove odluke o uvjetnoj osudi, ovaj drugostupanjski sud je, postupajući u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 , 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22  dalje u tekstu: ZKP/08), pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti međutim nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

7. Vezano za žalbenu osnovu odluke o kazni (uvjetnoj osudi), državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je sud optuženiku izrekao preblagu kaznenopravnu sankciju. Nadalje ističe kako je sud podcijenio težinu i značaj otegotne okolnosti koja se ogleda u tome što je okrivljenik do sada bio višestruko osuđivana osoba, dok je istovremeno precijenio značaj olakotnih okolnosti, što da je rezultiralo preblagom kaznom, kojom se zasigurno neće postići svrha kažnjavanja. Također se ističe kako je kazneno djelo počinjeno prema liječniku koji je došao u obiteljsku kuću okrivljenika iz humanitarnih razloga, kako bi mu pružio pomoć te da je tu okolnost svakako trebalo cijeniti prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije, s obzirom na zaštićeno dobro, odnosno zdravstvene djelatnike koji su takvim ponašanjem prilikom pružanja pomoći dovedeni u opasnost. Konačno se ističe kako okolnost da okrivljenik od 2015. nije činio kaznena djela treba sagledavati u svjetlu činjenice da je on u to vrijeme boravio u zatvoru na izdržavanju kazne zatvora koja mu je određena ranijom presudom u trajanju od 3 (tri) godine i 5 (pet) mjeseci, iz čega očito proizlazi da jedno duže vrijeme nije bio na slobodi pa da nije bio niti u prilici činiti nova kaznena djela.

8. Što se tiče žalbenih navoda državnog odvjetnika za navesti je kako je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio činjenicu što je do sada već bio osuđivan, premda se ne radi o istovrsnom kaznenom djelu. S druge strane kao olakotne okolnosti okrivljeniku je pravilno cijenjeno njegovo priznanje kaznenog djela, činjenicu da je nezaposlen i otac sedmero malodobne djece, potom činjenica da se ispričao oštećenom, koji je ispriku prihvatio te izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, a isto tako i činjenicu da od 2015. okrivljenik nije činio kaznena djela. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da, unatoč ranijoj osuđivanosti okrivljenika, brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na njegovoj strani pretežu nad onom jedinom otegotnom okolnošću, a to je da je okrivljenik do sada bio osuđivan te da je, unatoč tome, svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11 moguće ostvariti i uvjetnom osudom.

8.1. Naime, premda su točni navodi žalbe da je okrivljenik kazneno djelo počinio prema osobi koja je obavljajući svoju liječničku službu u njegovu kuću došla iz humanitarnih razloga, kako bi mu pružila pomoć te da je liječničkoj struci, kao profesiji nužno pružiti zaštitu od ovakvih i sličnih događanja, ipak je pravilna ocjena prvostupanjskog suda kako u konkretnoj situaciji, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, nije nužno ukloniti na određeno vrijeme okrivljenika iz društva, već da se svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom, kao upozorenjem uz prijetnju kaznom.

8.2. U tom smislu prvenstveno treba imati u vidu činjenicu da je okrivljenik svjestan da je njegovo ponašanje kritične prigode bilo nedopustivo, radi čega se iskreno ispričao i pokajao, a koju ispriku je oštećeni-žrtva i prihvatio. Nadalje je za istaknuti da se sam oštećenik-žrtva na raspravi jasno izjasnio da on ne želi da se okrivljenika na bilo koji način kažnjava pa kada se u takvoj situaciji imaju i u vidu i druge olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a to je da je otac sedmero malodobne djece, da je nezaposlen, bez stalnih izvora prihoda te da se od 2015. ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela, tada je ispravna odluka prvostupanjskog suda da se kao primjerena kaznenopravna sankcija odabere uvjetna osuda. Stoga je ispravno prvostupanjski sud okrivljenika najprije osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega je, primjenom odredbe članka 56. KZ/11, prema okrivljeniku izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je navedena kazna u potpunosti prilagođena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika te da će se, upravo ovakvom kaznom moći, uspješno ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, a posebice da će ista učinkovito postići odvraćajući učinak na okrivljenika, u smislu da se ubuduće suzdrži od činjenja novih kaznenih djela, a s druge strane da neće biti ugrožena svrha generalne prevencije. Stoga se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove odluke o kazni.

9. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti to je žalbu državnog odvjetnika, u suglasju s člankom 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 14. ožujka 2023.