1

Poslovni broj Gž-434/2022-4

 

 

Poslovni broj Gž-434/2022-4

 

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa, predsjednika vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. M. Č., odvjetnici iz R., protiv tužene T. T. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz R., radi uznemiravanja prava vlasništva, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1605/2020-18 od 26. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1605/2020-18 od 26. siječnja 2022. u točkama I. i II. izreke.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženoj da prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu dvorišta koji se nalazi na k.č.br. ..., zk. ul. broj ..., k.o. ... na način da prestane koristiti predmetnu nekretninu radi prolaza i parkiranja osobnih vozila i da joj se zabrani da na takav ili sličan način ponovno uznemirava vlasništvo tužitelja. U točki II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.  

 

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje ili da se presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv citirane presude u odnosu na točku II. izreke kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka žalbu podnosi tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda u točki II. izreke preinači na način da se obveže tužitelja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je zaštita od uznemiravanja njegovog prava vlasništva na k.č.br. ..., zk. ul. ..., k.o. J., od strane tužene koja prolazi i parkira osobna vozila te traži sukladno čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) zaštitu na način da tužena prestane koristiti predmetnu nekretninu radi prolaza i parkiranja osobnih vozila te da joj se zabrani da na takav ili sličan način ponovno uznemiri vlasništvo tužitelja.

 

7. U ovom postupku prvostupanjski sud je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja presudom pod poslovnim brojem P-584/12 od 17. prosinca 2012. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je prihvatio protutužbeni zahtjev tužene na utvrđenje da postoji pravo služnosti prolaza, odnosno pravo staze i kolnika preko navedene nekretnine te da je tužitelj dužan trpjeti pravo stvarne služnosti.

 

8. Presudom ovog suda pod poslovnim brojem Gž-4909/213 od 9. ožujka 2016. prihvaćena je žalba tužitelja te je preinačena navedena presuda suda prvog stupnja na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tužene.

 

9. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1735/2016 od 6. listopada 2020. prihvaćena je revizija tužene te je ukinuta presuda  ovog suda u dijelu pod točkom I. izreke te presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke gdje je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja i o troškovima postupka te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz obrazloženje da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučnu pravno relevantnu činjenicu tko je u posjedu spornog dijela predmetne nekretnine i to upravo dijela označenog slovima L-M-N-L jer da je tužena u reviziji postavila pitanje je li vlasnik nekretnine aktivno legitimiran za podnošenje tužbe za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) u slučaju kada nije i posjednik te stvari (nekretnine) te je odgovoreno na navedeno pitanje na način da vlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja u slučaju kada je posjednik nekretnine pa ga treća osoba uznemirava u pravu vlasništva na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, a u slučaju ako vlasnik nije posjednik sporne stvari ili nekretnine, a da bi se iz postupka moglo zaključiti da se sporni dio nalazi izvan ograđenog dvorišta tužitelja, tada isti ne bi imao pravo na negatornu zaštitu već vlasnik neposjednik štiti svoje vlasništvo pravom vlasničkom tužbom iz čl. 161. ZV-a.

 

10. Donoseći osporavanu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i analizirajući provedeni dokazni postupak sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi se nalazio u posjedu predmetne nekretnine (spornog trokuta) i da bi izvršavao ovlasti kao vlasnik, cijeneći da se prijepor ne nalazi u ograđenom dvorištu tužitelja već da se nalazi ispred ulaza u kuću tužene, odnosno sada drugih vlasnika budući da je tužena svoj dio nekretnine prodala trećim osobama. Utvrđuje sud prvog stupnja da na predmetnom dijelu nekretnine prilikom vršenja očevida nije bilo travnate površine koju bi tužitelj održavao pa da je stoga neuvjerljiv iskaz tužitelja i svjedokinje B. M., supruge tužitelja, jer da je tada utvrđeno da se radi o izbetoniranoj površini između ceste i platoa za parkiranje koji se nalazi na ravnom krovu garaže u vlasništvu tužene. Navodi sud prvog stupnja, nadalje, da između stranaka nije sporno da je tužena vlasnik platoa za parkiranje vozila koji se nalazi na ravnom krovu njezine garaže i koji je u ravnini sa spornim trokutom i prometnicom po kojoj se kreću vozila, da se radi o jedinom prilazu u kuću tužene s javne površine. Iskazima saslušanih svjedoka S. S., S. J. i T. Č. koji su mještani i susjedi stranaka utvrđeno je da je tužena na isti način dolazila sa javne ceste u svoju kuću pješice i vozilom više od 50 godina uključujući i posjed njezinih prednika jer da je to jedini ulaz u njezinu kuću po stepenicama. Sud prvog stupnja ocjenjuje iskaze navedenih svjedoka istinitim jer nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, a radi se o susjedima stranaka.

 

11. Stoga sud prvog stupnja prihvaća u cijelosti iskaz tužene kao vjerodostojan, dok ne prihvaća iskaz tužitelja navodeći da je isti suprotan iskazima navedenih svjedoka. Utvrđuje nadalje da tužena nije više vlasnica nekretnine, navodeći da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojoj teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.  

 

12. Slijedom navedenog sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 167. ZV-a, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a navodeći da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i da izreka presuda proturječi sama sebi i razlozima presude te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku, jer presuda suda prvog stupnja sadrži relevantne razloge koji nisu suprotni provedenim dokazima.

 

14. Nastavno žalbeni navodi u tom pravcu da su tužitelj i njegova supruga čistili travu koja je rasla iz ispucanih dijelova izbetonirane površine nisu osnovani, jer iz sadržaja dokaznog postupka takva utvrđenja ne proizlaze, a sud prvog stupnja je dao relevantne razloge iz kojih ne prihvaća iskaz tužitelja i iskaz supruge tužitelja B. M. jer je ista zainteresirana za ishod ovog postupka, a iskaz tužitelja nisu potvrdili saslušani svjedoci.  

 

15. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi da je presuda suda prvog stupnja nerazumljiva jer da sud prvog stupnja u obrazloženju navodi da je tužena vlasnik platoa za parkiranje vozila koji se nalazi na ravnom krovu njezine garaže, da u nastavku navodi da tužena i njezina obitelj parkiraju vozilo na platou koji se nalazi na njihovoj gospodarskoj zgradi pa da nije jasno o kojem se to platou radi. Ovo iz razlog što je sud prvog stupnja tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da ne postoji uznemiravanja vlasništva tužitelja na kč.br. ... iz z.k. ul. ..., k.o. J. jer da tužitelj nije dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, dok da iz dokaznog postupka proizlazi da je tužena i njezina obitelj prolazila preko predmetne nekretnine pješice i vozilom koje je parkirala na krovu garaže u njezinom vlasništvu.

 

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je sud prvog stupnja dao ocjenu cjelokupnog provedenog dokaznog postupka te je utvrdio relevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a to su da li je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine kao vlasnik jer bi jedino tada imao pravo na zaštitu od uznemiravanja sukladno čl. 167. ZV-a, a kako to proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1735/2016 od 6. listopada 2020. u kojoj je navedeno da u slučaju ako vlasnik nije posjednik sporne stvari ili spornog dijela nekretnine, a da iz postupka bi se moglo zaključiti da se sporni dio nalazi izvan ograđenog dvorišta tužitelja, tada isti ne bi imao pravo na negatornu zaštitu već vlasnik neposjednik štiti svoje vlasništvo vlasničkom tužbom iz čl. 161. ZV-a. 

 

17. Stoga su za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari neodlučni žalbeni navodi tužitelja kojim se poziva na odredbu čl. 14. st. 1. ZV-a o tome da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a da je predaja izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari, kao niti pozivanje na odredbu čl. 19. ZV-a da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno te da se smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Naime, sud prvog stupnja je na nedvojben način pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je bio u posjedu predmetne nekretnine i da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da mu se pruži zaštiti predviđena u čl. 167. ZV-a. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 195. st. 1. ZPP-a kada je utvrđeno da je tužena otuđila svoju nekretninu, te da ta činjenica ne sprečava da se među istim strankama parnica dovrši. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja trebao tuženoj dosuditi parnične troškove posebno one nakon ukidne odluke od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer je pravilno utvrđeno da su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici jer tužena nije uspjela sa protutužbenim zahtjevom radi utvrđenja da postoji pravo stvarne služnosti prolaza i kolnika preko predmetne nekretnine, dok tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom radi zaštite uznemiravanja na predmetnoj nekretnini, pa stoga proizlazi da su stranke djelomično uspjele u ovom postupku približno u jednakim dijelovima.

 

18. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

 

19. Slijedom obrazloženog, žalbe stranaka kao neosnovane je trebalo odbiti te presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

 

20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

 

                    

U Rijeci 14. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

        dr. sc. Vlado Skorup