1

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P. – P., Građansko-upravni odjel, protiv tuženika I. P. iz P., OIB ... zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz P., radi isplate,  rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-376/2021-18 od 23. svibnja 2022., 14. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-376/2021-18 od 23. svibnja 2022. u točki I izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odbačen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje tuženika I. P. od 28. ožujka 2022. kao nepravovremen.

 

2. U točki II izreke određen je prekid postupka do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.

 

3. Protiv tog rješenja u točki I izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. U žalbi navodi da je predložio da u vezi s njegovim prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud zakaže ročište, budući da njegov punomoćnik, iako je zatražio potvrdu o preboljenju navedene bolesti, istu još uvijek nije dobio. Navodi da je liječnička potvrda izdana sljedeći dan, tj. 29. ožujka 2022. kada ju je punomoćnik i dostavio sudu. Njome je ustanovljeno da je tuženikov punomoćnik na dan održavanja rasprave 21. veljače 2022. bio na bolovanju zbog Corana virus infekcije. U svom iskazu danom na ročištu 9. svibnja 2022. tuženikov punomoćnik u bitnom je naveo da je u razdoblju od 9. veljače – 22. ožujka 2022. prebolio Covid 19 uz vrlo tešku kliničku sliku zbog čega nije bio u stanju otići na testiranje niti naći zamjenu za ročište održano 21. veljače 2022.. Nakon bolovanja je započeo s radom 22. ožujka 2022., a 28. ožujka 2022. podnio je prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta. Iz navedenog, zaključuje da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje pravodobno podnesen.

 

5. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se dopusti povrat u prijašnje stanje,  podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tuženik u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 0., 11., 13. i 15. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.

 

8. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da je tuženik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog nedolaska na pripremno ročište od 21. veljače 2022., zbog čega je istog dana zaključen prethodni postupak i zaključena glavna rasprava.

 

9. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje tuženik navodi da njegov punomoćnik zbog bolesti Covid 19 nije mogao pristupiti na ročište održano 21. veljače 2022. Uz prijedlog je priložio i liječničku potvrdu Ordinacije opće medicine dr. M. K. od 29. ožujka 2022. u kojoj se navodi dijagnoza B34.2 Corona virus, nespecificiran i da je pacijent bio na bolovanju 21. veljače 2022. zbog Corona infekcije.

 

10. Prvostupanjski sud saslušanjem punomoćnika tuženika, odvjetnika T. B. utvrđuje da je svojoj liječnici prijavio da je Covid pozitivan, da je drugi dan dobio termin za testiranje na Zavodu, no, nije otišao na testiranje jer mu je bilo loše, da službeno nije prijavio bolovanje, niti je sud obavijestio da se osjeća loše jer to da nije bio u stanju učiniti jer je desetak dana imao temperaturu 40 i na korak do kisika, a počeo je raditi 22. ožujka 2022. Za vrijeme bolesti nije bio na hitnom traktu ili nekom drugom pregledu kod svog liječnika opće prakse.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje, a uzimajući u obzir razdoblje trajanja izolacije određenih za Covid pozitivne bolesnike u veljači 2022. (pet dana), da je punomoćniku tuženika, kao Covid pozitivnoj osobi ista istekla još u veljači (prema iskazu punomoćnika liječnici je 10. veljače 2022. prijavio da je Covid pozitivan), bolovanje nesporno nije otvorio, pa kako je prijedlog podnesen 28. ožujka 2022., to je isti svakako podnesen nakon proteka roka iz čl. 118. ZPP-a. Osim toga, navodi da punomoćnik tuženika nije predložio provođenje dokaza na okolnosti da je kod njega zdravstveno stanje opravdavalo njegovu spriječenost do 22. ožujka 2022., kako to isti navodi u svom iskazu s obzirom da je obolio od virusa Covid 19, 10. veljače 2022.

 

12. Navedena utvrđenja suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a tuženik ih žalbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje.

 

13. Naime, odredbom čl. 117. st. 1. ZPP-a propisano je ako stranke propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je postojao opravdani razlog za propuštanje.

 

14. Prema odredbi čl. 118. st. 2. ZPP-a prijedlog se mora podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje – od dana kada je za to saznala.

 

15. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 22. ožujka 2022., podnesen nakon proteka roka od osam dana za njegovo podnošenje, računajući od dana prestanka razloga koji je uzrokovao propuštanje, koncem veljače 2022.

 

16. U odgovoru na žalbene navode tuženika valja reći da su razlozi propuštanja prije svega ničim dokazani s obzirom da tuženik osim potvrde liječnice od 29. ožujka 2022. iz koje proizlazi da je pacijent bio na bolovanju 21. veljače 2022. nije dostavio dokaz da je bio u izolaciji uzrokovanoj pandemijom virusa Covid 19, niti  o razdoblju trajanja njegove izolacije. Također iskaz punomoćnika tuženika na navedene okolnosti je uopćen, to iz razloga što ni u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, niti na ročištu održanom povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje punomoćnik tuženika nije dopunio svoje dokazne prijedloge na okolnosti da je njegovog zdravstveno stanje opravdavalo njegovu spriječenosti do 22. ožujka 2022. jer samo tada bi zadnji dan roka za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje bio u ponedjeljak 29. ožujka 2022.

 

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 28. ožujka 2022. nepravovremen, a uzimajući u obzir trajanje izolacije određenih za Covid pozitivne bolesnike u veljači 2022. (pet dana) što znači da je ista istekla najkasnije koncem veljače 2022., pa je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 28. ožujka 2022. nepravovremen.

 

18. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

19. Rješenje suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.                 

 

           

U Rijeci 14. ožujka 2023.

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara, v.r.