Poslovni broj: 19 Kž-141/2023-4

Poslovni broj: 19 Kž-141/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marte Premec, u kaznenom predmetu protiv optuženih M. T., M. H., M. Š. i M. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: 14 K-65/2012-158 od 2. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom suda prvog stupnja su na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) optuženi M. T., M. H., M. Š. i M. Š. oslobođeni optužbe da bi počinili kaznena djela iz čl. 217. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 216. st. 1. KZ/97 i to optuženi M. T., M. H. i M. Š. na način i pod okolnostima opisanim u točki I.I., a optuženi M. T. i M. Š. na način i pod okolnostima opisanim u točki I.II. izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2.              Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u osuđujuću, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3.              Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-159/2023 od 28. veljače 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Budući da je predmetna žalba uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvoga stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

7.              Osporavajući ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja ODO u žalbi u odnosu na kazneno djelo iz točke I.I. izreke pobijane presude upozorava na iskaz svjedoka Ivana Karića koji je prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika naveo da su optuženi M. T., M. H. i M. Š. kod njega u nekoliko navrata ostavljali „spaljeni“ bakar i to svaki put oko dvadeset kilograma, a da je jednom u proljeće 2011. došao po njih trojicu u A., gdje se nalazi ciglana, i da su u vrećama imali bakar.

U odnosu pak na kazneno djelo iz točke I.II. izreke osporene presude ODO se poziva na svjedočenje V. Š., koji je spominjao vozilo marke M. koje je u kritično vrijeme izlazilo iz kruga ciglane u vlasništvu oštećenog trgovačkog društva K. d.o.o. i koje je ostavilo tragove koji su upućivali na zaključak da je vozilo bilo natovareno i da su se počinitelji više puta vraćali po ukradenu robu. Državni odvjetnik se također poziva na račun trgovine L. d.o.o., koji je nađen na licu mjesta počinjenja kaznenog djela, i s tim povezanim iskazima svjedoka K. M. i M. M., te usto ukazuje i na otkupni blok i svjedočenje J. B. iz kojih dokaza proizlazi da je trgovačko društvo M.-T. d.o.o. u inkriminirano vrijeme od optuženog M. T. otkupilo željezo. Naposljetku ODO upire i na prvotni iskaz optuženog M. Š.. koji je rekao da je zajedno s B. Š. i optuženim M. T. „trpao“ željezo u kombi vozilo marke M..

8.              Prema stajalištu ovoga žalbenog suda prvostupanjski je sud na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da su imenovani optuženici počinili kaznena djela teške krađe za koja se terete.

8.1.              Kada je u pitanju inkriminirano kazneno djelo teške krađe iz točke I.I. izreke pobijane presude treba istaći da ovlašteni tužitelj tu točku optužbe temelji jedino i isključivo na prvotnom iskazu svjedoka I. K. koji je iznio u ODO-u, a koji je u bitnome reproduciran u prethodnoj točki ovog obrazloženja. Međutim, valja ukazati žalitelju da je ovdje riječ o nekonfrontiranom dokazu, odnosno o iskazu koji je imenovani svjedok dao prilikom prvog ispitivanja na kojem nisu bili nazočni niti su o njemu bili obaviješteni optuženici, a od kojeg je taj svjedok na raspravi reterirao, pa se na takvom dokazu, u smislu čl. 431. st. 2. ZKP/08, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. I nakon predočavanja na raspravi ranijeg iskaza, u skladu s čl. 426. ZKP/08, spomenuti svjedok nije teretio niti jednog optuženika, što znači da je on de facto na raspravi „povukao“ svoj prijašnji nekonfrontirani iskaz, a u takvoj procesno-pravnoj situaciji raniji se nekonfrontirani iskaz, kao što je rečeno, ne smije koristiti za osudu, već se sud mora osloniti na raspravni iskaz tog svjedoka. U protivnom bilo bi povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo optuženika na pravično suđenje, što je u skladu i s praksom Europskog suda za ljudska prava.

Slijedom iznijetog razloga, a u izostanku ostalih dokaza koji bi teretili optuženike, oslobađajuća presuda suda prvog stupnja se u odnosu na ovu točku optužbe ukazuje pravilnom i zakonitom.

8.2.              Kada je u pitanju kazneno djelo teške krađe opisano u točki I. II. izreke osporene presude sud prvog stupnja nije raspolagao dokazima dovoljnim za osuđujuću presudu.

Svjedoci K. M. i M. M. spominju samo B. Š., ne i optuženog M. T., pronađeni račun na licu mjesta počinjenja kaznenog djela izdan od strane trgovine L. d.o.o. može se eventualno dovesti u vezu samo s B. Š., a kombi vozilo marke M. nije ni na koji način konkretizirano niti ga je tužitelj uspio na bilo koji način dovesti u relevantnu korelaciju s optuženim M. T.. Istina, optuženi M. Š. u svojoj obrani spominje da je pomagao M. T. i B. Š. na utovaru željeza u njegov (čiji?) M., ali u postupku nije s izvjesnošću utvrđeno radi li se o istom onom vozilu marke M. o kojem je govorio svjedok V. Š.. Željezo koje su prema riječima optuženog M. Š. tovarili kritične zgode također nije ni na koji način konkretizirano i precizirano, što jednako tako vrijedi i za željezo koje se spominje u otkupnom bloku trgovačkog društva M.-T. d.o.o.. Naime, jedno je neodređeni pojam „željezo“, a sasvim drugo su „kuglični ležajevi i metalni kalupi za opeku“ koji se, uz ostale nemetalne stvari, spominju u činjeničnom opisu tog kaznenog djela kao ukradeni predmeti. Prema tome ovdje je riječ o posve paušalnim i neodređenim činjenicama – indicijama koje kao takve nisu dovoljne za osuđujuću presudu. One mogu biti dostatne za zaključak o osnovanoj sumnji, ali po svojoj kvaliteti, značaju i uzajamnoj povezanosti nisu takve dokazne snage da bi s potrebnom izvjesnošću upućivale na optuženike kao počinitelje ovog kaznenog djela.

9.              Slijedom iznijetog, te budući da ODO svojom žalbenom argumentacijom nije doveo u razboritu sumnju ključne činjenične zaključke suda prvog stupnja, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 14. ožujka2023.

                   Predsjednica vijeća

                                                                                                                     Vlasta Patrčević Marušić