Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679
OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 6010/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari
tužitelja D. R. pok. A. iz O. G., O.:
…, zastupanog po pun. M. R., odvjetniku u T., protiv
tuženika T. d.o.o. S., O.: …,
zastupanog po pun. D. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. siječnja
2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 13. ožujka 2023.
godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da nije pravno valjan upis prava vlasništva na čest. zem. 1843
i čest. zem. 1833 upisanim u ZU 73 k.o. O. na ime tuženika za ½ od
3/576 + ½ od 5/60, uz istovremeno brisanje tog prava na navedenim
nekretninama sa imena R. V. pok. A. za ½ od 3/576 i R.
V. pok. A. za ½ od 5/60 ishođen u pojedinačnom ispravnom
postupku Općinskog suda u Trogiru broj RZ-61/11 provedenog pod
poslovnim brojem RZ-197/11, pa se nalaže brisanje ovog upisa i
uspostavljanje ranijeg stanja upisa prava vlasništva na čest. zem. 1843 i
čest. zem. 1833 upisanim u ZU 73 k.o. O. na ime R. V. pok.
A. za ½ od 3/576 i R. V. pok. A. za ½ od 5/60, u zemljišnim
knjigama Općinskog suda u Trogiru, sve to, temeljem ove presude."
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
Dana 23. svibnja 2014. godine zaprimljena je tužba protiv tuženika K.
d.o.o. S. i T. d.o.o. S., radi utvrđenja, u tužbi je navedeno da je na
nekretninama označenim kao čest. zem. 1843 i čest. zem. 1833 Z. U. 73 k. o. O.
pravo vlasništvo upisano na tuženika ad. 1 za … +
… dijela i tuženika ad. 2 za
… + … dijela. Na ovim
nekretninama pravo vlasništva na dan 28. ožujka 2014. godine da je bilo upisano na
ime tužiteljevog pradjeda koji je naveden kao V. R. pok. A. za 3/576 i
V. R. pok. A. za 5/60. U pojedinačnom ispravnom postupku Općinskog
suda u Trogiru broj Rz-61/11 koji su u svojstvu predlagatelja pokrenuli tuženici,
pradjed tužitelja da je neistinito označen kao predloženik koji je odsutan i nepoznata
boravišta, iako je iz zemljišne knjige razvidno da je isti upisan kao vlasnik pred više
od 120 godina, pa da očito odavno nije među živima, tu činjenicu da su tuženici
morali znati ili su je znali, jer se radi o podacima koji su dostupni u javnoj knjizi.
Pradjed tužitelja V. odnosno V. R. pok. A. da je preminuo, njegovi
nasljednici da su tužiteljev djed I. R. pok. V., M. R. pok. V., N.
R. pok. V., A. R. pok. V., K. R. pok. V., I. R. pok.
V. i M. R. pok. V.. I. R. pok. V. da je preminuo, a njegovi
nasljednici da su tužiteljev otac A. R. pok. I., I. R. pok. I..
Tužiteljev otac A. R. pok. I. da je preminuo, a njegovi nasljednici da su
tužitelj i S. R. pok. I.. Tuženici da sa tužiteljem kao nespornim pravnim
sljednikom Vicka odnosno V. R. pok. A. nisu zaključili bilo kakav pravni
posao, temeljem kojeg bi ishodili upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama,
dakle, tuženici da u odnosu na tužitelja i njegove pravne prednike sve do pradjeda
nemaju titulus stjecanja prava vlasništva, pa da je pravno ništav ishođeni upis prava
vlasništva uz istovremeno brisanje tužiteljevog pradjeda V. odnosno V.
R. pok. A.. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se
utvrđuje da nije pravno valjan upis prava vlasništva odnosno suvlasništva predmetnih
nekretnina na ime tuženika uz istovremeno brisanje tog prava sa imena pradjeda
tužitelja, što je ishođeno u pojedinačnom ispravnom postupku broj Rz-197/11 koji je
vođen pred Općinskim sudom u Trogiru.
U odnosu na tuženika ad. 1 K. d.o.o. S. dana 14. srpnja 2017. godine
donesena je pravomoćna djelomična presuda zbog ogluhe, kojom je zahtjev u
odnosu na ovog tuženika prihvaćen. Provjerom u registru trgovačkih društva na dan
izrade ove odluke, utvrđeno je da ovo društvo egzistira, da nije brisano iz registra.
Dakle, sada je kao tuženik u ovom postupku preostalo samo društvo T.
d.o.o. S., ovaj tuženik dao je odgovor na tužbu u kojem navodi da se protivi
tužbenom zahtjevu, a ujedno predlaže da tužba bude odbačena kao nedopuštena.
Naime, sukladno čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama, samo nositelj knjižnoga
prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe da je ovlašten radi zaštite
toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu
prijašnjeg zk stanja (brisovna tužba), što ovdje nije slučaj. Sam tužitelj
da nikada nije bio upisan kao suvlasnik na predmetnim zk. česticama 1833 i 1843
upisanim u Z. U. 73 k. o. O., a što da tužitelj sam u svojoj tužbi priznaje. Naime,
tužitelj u tužbi navodi kako je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama bilo
upisano na njegovog pradjeda osobnog imena V. R. pok. A. za 3/576 dijela
i V. R. pok. A. za 5/60 dijela, međutim, ne dostavlja nikakve dokaze iz
kojeg bi bilo razvidno da su V. R. pok. A. i V. R. pok. A. ista
osoba. Tužitelj uz tužbu dostavlja rješenje o nasljeđivanju iza V. R. pok. A.
u kojem se uopće ne spominju nekretnine koji su predmet ove tužbe, a koje su
upisane u Z. U. 73 k. o. O.. Predmetne nekretnine da se ne spominju ni u jednom
priloženom rješenju o nasljeđivanju, dok se u rješenju o naknadno pronađenoj
imovini iza pok. I. R. pok. V. spominju nekretnine upisane u Z. U. 74 k. o.
O., a ne Z. U. 73 k. o. O., u koji su upisane predmetne nekretnine.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u
Trogiru broj Rz-61/11; dosudnice Općinskog suda u Trogiru broj O-211/18 od 14.
kolovoza 1918. godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-
221/00 od 6. prosinca 2000. godine, O-52/72 od 25. kolovoza 1972. godine, O-52/72
od 31. ožujka 1982. godine; izvadaka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine
na dan 28. ožujka 2014. godine; povijesnog zk. izvatka za predmetne nekretnine;
posjedovnog lista broj 2643 i 2644 sa stanjem na dan 29. travnja 2006. godine;
ugovora o kupoprodaji zaključenog između S. R. P. i K. d.o.o. S.
na dan 20. ožujka 2008. godine sa skicom izmjere predmetnih nekretnina od strane
Z. B. – geometra.
Dana 16.ožujka 2018.godine donesena je prvostupanjska presuda broj
P.6682/15 kojom je u cijelosti prihvaćen zahtjev tužitelja, naloženo je tuženiku
naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.275,00 kn sa kamatama. Protiv ove
presude tuženik je podnio žalbu, ta žalba tuženika je od strane Županijskog suda u
Varaždinu prihvaćena, dana 6.studenog 2019.godine doneseno je rješenje tog suda
pod brojem Gž-240/19 kojim je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen
ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi
se da tužitelj podnosi tzv.tužbu za ispravak normiranu odredbom čl.197.u svezi
čl.200. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/14,
107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, dalje: ZZK) i to nakon provedenog
pojedinačnog ispravnog postupka vođenog kod Općinskog suda u Splitu, SS u
Trogiru u kojem je dana 16.kolovza 2011.godine doneseno rješenje kojim se između
ostalog briše upisano pravo suvlasništva V. R. pok.A. i V. R.
pok.A. (pradjeda tužitelja, iste osobe) koji je u zemljišnim knjigama bio upisan za
5/60 i 3/576 dijelova čest.zem.1843 i 1833, Z. 73, k.o.O.. Dakle, tužitelj tvrdi da
je u tom pojedinačnom ispravnom postupku brisanje njegovog pradjeda V.
odnosno V. R. pok.A., pogrešno izvršeno, takav upis da je ništetan jer
tuženik nema titulus za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina za te
idealne dijelove njegovog pradjeda, tužitelj da je univerzalni pravni slijednik ranije
upisanog, a nezakonito izbrisanog vlasnika. Ovdje je valjalo utvrditi, u daljnjem tijeku
postupka, jesu li V. R. pok.A. i V. R. pok.A. ista osoba, je li to
pradjed tužitelja.
U daljnjem tijeku postupka sud je, pored već izvedenih dokaza, izveo i dokaz
pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine na dan 4. veljače
2020. godine; pregledom kupoprodajnog ugovora temeljem kojeg je V. R. pok.
A. stekao predmetne nekretnine; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke
i saslušanjem svjedoka S. A. A. (ranije S. R. P.); pregledom
rješenja Općinskog suda u Splitu broj R2-2681/21 od 3.veljače 2022.godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja spram tuženika nije osnovan.
Po pitanju aktivne legitimacije tužitelja, prvenstveno treba navesti slijed upisa
u predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama. Dakle, iz izvatka iz zemljišnih
knjiga Općinskog suda u Trogiru, Zk odjel T. razvidno je da je stanje
upisa na dan 28.ožujka 2014.godine za čest.zem.1834 i 1833 Z. 73 k.o. O., bilo
takvo da je kao vlasnik za 3/576 bio upisan V. R. pok.A., a za 5/60 V.
R. pok.A.. Sporno je bilo je li to ista osoba i je li to pradjed tužitelja. Nakon
donošenja ukidnog rješenja, tužitelj je u izvanparničnom postupku pred ovim sudom
zatražio utvrđenje da su R. V. pok.A. i R. V. pok.A. ista osoba,
dana 3.veljače 2022.godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu broj R2-
2681/2021 kojim je utvrđeno da su navedeni ista osoba, a pravo i potpuno ime osobe
je R. V. pok.A.. Dakle, ovim je dilema razriješena i pradjed tužitelja V.
R. pok.A. bio je upisan prije pojedinačnog ispravnog postupka kao vlasnik
predmetnih čestica za 3/576 i 5/60 dijela, a tužitelj je dostavio preslik kupoprodajnog
ugovora vezano za pravni osnov stjecanja i upisa prava suvlasništva od strane
njegovog pradjeda, u zemljišnim knjigama.
U pogledu predmetnih nekretnina vođen je pojedinačni ispravni postupak pred
Općinskim sudom u Trogiru pod brojem RZ-61/11 koji je pokrenut prijedlogom od 5.
travnja 2011. godine, a baš za dvije predmetne čestice, predlagatelji su tuženik i raniji
tuženik K. d.o.o. S., u odnosu na 70 predloženika, od kojih su određeni
predloženici navedeni da su odsutni i nepoznatog boravišta, među tim
predloženicima je upravo V. R. pok. A. i V. R. pok. A., dakle,
pradjed tužitelja. S obzirom na vrijeme upisa V. R. pok. A. u zemljišnim
knjigama, isti već odavno nije među živima, preminuo je 4.travnja 1918.godine, a što
proizlazi iz dosudnice O-211/18 (list 3 spisa) koja je priložena uz tužbu, u toj
dosudnici nisu navedene precizno sve nekretnine ostavitelja, a njegovu imovinu
naslijedili su njegovi sinovi i kćer, sinovi za po 11/60 dijela, a kćer za 5/60 dijela.
Jedan od njegovih sinova koji ga je naslijedio (za sve nekretnine, pa i predmetne) bio
je prednik tužitelja I. R. pok.V., on je preminuo 4.studenog 1971.godine i iz
rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru O-52/72 proizlazi da su njegovi
nasljednici sinovi A. R. i I. R., iako predmetne nekretnine nisu navedene u
rješenju o nasljeđivanju, iz posjedovnih listova (list 59 i 60 spisa) proizlazi da su
upravo predmetne nekretnine u određenom dijelu bile u posjedu prednika tužitelja
I. R. pok.V.. D., I. R. pok.V. naslijedio je A. R. (otac
tužitelja) za 2/4 dijela i I. R. za 2/4 dijela. A. R. preminuo je 5.listopada
2000.godine, iz rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-221/00
proizlazi da su ga na dva dijela naslijedili sin-tužitelj i unuka S. R. (kasnije
S. R. P., a sada S. A. A., koja je saslušana u svojstvu
svjedoka).
S. A. A. (tada S. R. P.) je sa društvom K. d.o.o.
S. (ranijim tužiteljem ad.1) zaključila dana 20.ožujka 2008.godine ugovor o
kupoprodaji (kako vanknjižna vlasnica) dijela čest.zem.1833 i čest.zem .1943 k.o.
O. (predmetnih nekretnina), oba ta dijela u površini od 115 m2. Dakle, ona je ovaj
pravni posao zaključila kao nasljednica upravo ranijeg knjižnog vlasnika, pradjeda
tužitelja i njenog prednika V. R. pok.A.. Da je ona stvarna suvlasnica
predmetnih nekretnina temeljem nasljeđivanja znao je tadašnji kupac – društvo
K. d.o.o., a i ovaj tuženik, dakle, još 2008.godine (a i ranije vezano za
pregovore za kupnju) tuženik je znao da je suvlasnik predmetne nekretnine prednik
tužitelja i S. A. A. (R. P.) – upravo upisani suvlasnik V. R.
pok.A. koji je preminuo još 1918.godine, a naveden je kao osoba odsutna i
nepoznata boravišta u prijedlogu za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka od
strane tuženika i društva K. d.o.o.?!
S. A. A. pok.I. saslušana u svojstvu svjedoka navela je da je
ona tužiteljeva nećakinja, da je predmetni dio svojih nekretnina prodala negdje 2005.
ili 2006. godine, a u R. H. da je živjela sve do 2014. godine, kada se
odselila u N. i tamo ima trajno prebivalište. Što se tiče njenog dijela
predmetnih nekretnina, da je to stekla nasljeđivanjem, sada pok. I. R. koji je
brat A. R., a I. R. je preminuo na Božić 2018. godine, da joj se prije
prodaje javio, da su stanovali jako blizu i kazao da ima kupca, pitao je je li ona
suglasna da svoj dio nekretnina proda, kako je u njega imala apsolutno povjerenje,
da mu je prepustila te poslove, on da je vodio pregovore sa kupcem, a da ona ne
zna tko je bio kupac , detalji da joj nisu poznati, kupac da je pregovarao sa
potencijalnim prodavateljima, dakle sa I. R., tužiteljem i sa njom. Navodi
da nikakve detalje u pogledu tih pregovora ne zna, da je ona navela pok.I. da je
suglasna da se proda zemlja i da proda svoj dio, da je završavala studij, zasnivala
obitelj i imala namjeru to prodati. Nikakvih daljnjih detalja da se ne sjeća, da misli da
je kupoprodajna cijena za njen dio bila cca 50.000,00 kn, da je isplaćena i dalje o
ovom da nije vodila računa. Sa tužiteljem dugi niz godina da ne komunicira, tako da
sa njim da nije razgovarala ni u pogledu pregovora i namjeravane kupoprodaje, da
ima saznanja preko I. R. da je on razgovore imao i sa tužiteljem u pogledu
toga da tužitelj proda svoj dio, da zna po priči I. R. da je tužitelj isto tako
pregovarao, u isto vrijeme o prodaji svog dijela. Također po priči I. R. da zna
da tužitelj nije bio zadovoljan ponuđenim, da joj je to I. kazao. Dakle, što se ovog
tiče, da je ona svoj dio prodala, isplaćena po pitanju kupoprodajne cijene i sa samim
tužiteljem o tome da nije komunicirala. Navodi da je sa tužiteljem prestala
komunicirati u vrijeme kada je njen djed preminuo, tada da je imala 18 godina i više
sa njim da nije razgovarala. Navodi da je sada pok. I. R. svoj dio prodao, kao i
ona, da je bio zadovoljan kupoprodajnom cijenom i da nije imao apsolutno nikakvih
primjedbi na prodaju. Navodi da ne zna ni za kakav pojedinačni ispravni postupak,
kada je saznala za ovaj parnični postupak da je bila jako iznenađena jer da je ta
prodaja za nju bila gotova priča i stvarno da je iskazala sve ono što zna. Na posebno
pitanje pun. tuženika svjedokinja navodi da je ona sebe držala vlasnicom prodanog
dijela nekretnina temeljem nasljeđivanja. Navodi da se ne može sjetiti koji udio je
imala onog što je prodala, niti koliko je to, da se toga ne sjeća. Navodi da se sjeća da
je od čitave cifre za nekretnine pok. I. R. imao 50 %, a da je ona imala 25 %
iznosa. Nakon što je upitana od strane pun. tuženika zašto baš smatra da je bilo
njenih 25 %, svjedokinja navodi da je očito takav omjer bio po pitanju nasljeđivanja
iza smrti njenog djeda, a vezano za nasljeđivanje njenog djeda. Na posebno pitanje
pun. tuženika zašto se svjedokinja nije upisala za svoj dio u zemljišnim knjigama kao
suvlasnica ukoliko smatra da je to naslijedila, svjedokinja navodi da je ona odrasla
bez oca, da je sada pok. I. R. bio osoba od njenog povjerenja, da je bila mlada
i da je imala obiteljskih problema, te da nije zaista mogla voditi računa o odvjetnicima
i upisima i da je to razlog zašto nije bila upisana u zemljišnim knjigama za
naslijeđeno.
Navodi da ona osobno nije koristila predmetne nekretnine, odnosno ovo što je
prodala, da je ona tamo bila prije prodaje i da zna o čemu se radi i što je prodala, a
da se radi o zaraslim nekretninama, odnosno nekorištenim površinama po njenom
sjećanju. Navodi da predmetne nekretnine nisu koristili ni D. R., a ni sada pok.
I. R.
Iskaz svjedokinje S. A. A. je prema stavu ovog suda logičan,
životan i uvjerljiv, u skladu je sa svim ostalim izvedenim dokazima, ona je svoj dio
predmetnih nekretnina koje je stekla nasljeđivanjem prodala još 2008.godine društvu
K. d.o.o. i to je za nju bila gotova priča, pravni posao koji je izvršen u
potpunosti, a ona svjedoči o tome da je tužitelj vodio pregovore, kao i sada pokojni
I. R. vezano za prodaju svog dijela kojeg je stekao nasljeđivanjem.
Prvenstveno treba navesti kako je tužitelj dokazao da je njegov prednik i
prednik S. A. A. i I. R. pok.I. – V. R. pok.A. bio stvarni
i knjižni vlasnik predmetnih nekretnina za 3/576 i 5/60 dijela, kako je to bilo upisano u
zemljišnim knjigama, prije provedenog pojedinačnog ispravnog postupka. Dakle,
V. R. pok.A. nije bio isključivi vlasnik dvije predmetne čestice, nego
suvlasnik u navedenim idealnim dijelovima. Njega je djed tužitelja naslijedio samo za
11/60 dijela, svih Vickovih nekretnina, pa tako i predmetnih, a to bi onda iznosilo
11/60 od 2060/34560 (11/60 od 3/576 i 5/60). Dakle, 11/60 od 3/576 i 5/60 daje
183600/380160 dijela, koliko bi imao djed tužitelja na predmetnih nekretninama na
ime svog dijela, a tužitelj je od toga mogao steći samo ¼ dijela, dakle ¼ dijela od
183600/380160 što daje 183600/1520640 dijela ukupno, koliko bi tužitelju pripadalo
na ime nasljednog dijela od njegovog pradjeda, djeda i oca. Do ovih idealnih dijelova,
brojčano, došlo se svođenjem na zajednički nazivnik i kraćenjem kako je to moguće,
vezano za djeljivost brojčanih iznosa. Dakle, sud je stava da bi tužitelj od svog
pradjeda naslijedio upravo 85/704 dijela predmetnih nekretnina ukupno
(183600/1520640 dijela), a toliko je naslijedila i njegova nećakinja S. A. A.
i svoj dio je otuđila ranijem tuženiku – društvu K..
Sud je stava da tužitelju nikako ne bi pripadalo pravo tražiti u odnosu na ovog
tuženika utvrđenje da nije pravno valjan upis prava vlasništva na čest.zem. 1843 i
čest. zem. 1833 upisanim u ZU 73 k.o. O. na ime tuženika i to za ½ od 3/576 + ½
od 5/60, uz istovremeno brisanje tog prava na navedenim nekretninama sa imena
R. V. pok. A. za ½ od 3/576 i R. V. pok. A. za ½ od 5/60
ishođen u pojedinačnom ispravnom postupku Općinskog suda u Trogiru broj RZ-
61/11 provedenog pod poslovnim brojem RZ-197/11, jer tužitelj ne bi ni bio nasljednik
svog pradjeda za ½ od 5/60 i 3/576 dijela predmetnih nekretnina, nego tek za 85/704
dijela, a za više od ovog je uspio u odnosu na ranijeg tuženika – K. d.o.o.Split.
Tužitelj traži brisanje ovog upisa i uspostavljanje ranijeg stanja upisa prava
vlasništva na čest. zem. 1843 i čest. zem. 1833 upisanim u ZU 73 k.o. O. na ime
R. V. pok. A. za ½ od 3/576 i R. V. pok. A. za ½ od 5/60, svog
pradjeda, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru, sve to, temeljem ove
presude, a opet mu to ne pripada u navedenom omjeru, jer bi to mogli tražiti samo svi
nasljednici V. R. pok.A., a tužitelj samo u omjeru u kojem bi on istog
mogao naslijediti, a u većem dijelu je već ranije uspio u postupku vezano za
djelomičnu presudu zbog ogluhe protiv društva K. d.o.o.S..
Svejedno, bitno je za odlučivanje po zahtjevu tužitelja spram tuženika, da iz
izvatka iz zemljišnih knjiga za dvije predmetne čestice od 4.veljače 2020.godine
proizlazi da je izvršeno brisanje određenog idealnog dijela sa tuženika i društva
K. d.o.o. S. i upisan je ponovno suvlasnički dio od 3/1152 i 5/120 te 3/1152 i
5/120 na dvije čestice, na pradjeda tužitelja V. (V.) R. pok.A.,
odnosno 3/576 i 5/60 na istog, a u tom omjeru je brisan upis sa društva K.
d.o.o.S.. Dakle, sada je ponovno upisan veći idealni dio na pradjeda tužitelja V.
R. nego što bi tužitelju pripadalo temeljem nasljeđivanja istog, jer bi tužitelju na
ove dvije čestice pripadalo 85/704 idealnog dijela, pa tužitelj nije ovlašten u odnosu
na tuženika sa ovim zahtjevom koji je već kao takav bio postavljen u tužbi. Dakle,
pravomoćnu djelomičnu presudu zbog ogluhe P-6682/15 od 14.srpnja 2017.godine u
odnosu na ranijeg tuženika ad.1 K. d.o.o.S. tužitelj je proveo u zemljišnim
knjigama i u tom dijelu, vezano za njegov nasljedni dio iza njegovog prednika V.
R. pok.A., tužitelj je uspio u sporu i postignuto je vezano za tužitelja ono što je
pogrešno napravljeno u pojedinačnom ispravnom postupku, tako da tužitelj spram
ovog tuženika više ništa ne može sa uspjehom tražiti, jer ne može tražiti ponovni upis
na V. R. pok.A. za veći idealni dio od onog koji bi tužitelju temeljem
nasljeđivanja svog prednika pripadalo. To da je tužitelj nasljednik svog pradjeda, kao
i da su nasljednici istog bili prodavatelji I. R. pok.A. i S. A. A., to je
bilo poznato tuženiku još prije 2008.godine, kao i društvu K. d.o.o., kao kupcu,
svi oni su za svoj dio nasljednici ranijeg upisanog suvlasnika predmetnih nekretnina
V. R., bez obzira što nisu bili upisani kao takvi u zemljišnim knjigama.
Tuženik i društvo K. d.o.o. su znali, nekoliko godina prije pokretanja
pojedinačnog ispravnog postupka (prijedlog su podnijeli 5.travnja 2011.godine, a
pravni posao sa S. A. A. je bio 2008.godine, kao i pregovori sa
tužiteljem i sada pokojnim I. R.) da je V. R. pok.A. odavno
preminuo (1918.godine), da nije odsutan i nepoznata boravišta jer su od njegovih
nasljednika kao izvanknjižnih vlasnika kupili dijelove predmetnih nekretnina koje su
od njega naslijedili, a to je bilo svakom jasno vezano za povijesni izvadak iz
zemljišnih knjiga. Dakle, u ovom slučaju je pojedinačni ispravni postupak pokrenut
protiv odavno mrtve osobe, njemu je postavljen privremeni zastupnik u osobi
odvjetnice A. M. i to sve proizlazi iz predmeta RZ-61/11 (koji je kasnije
mijenjao brojeve), a tužitelju ništa iz tog predmeta nije dostavljano, jer on nije ni bio
predloženik, iako je za njega tuženik znao, kao i društvo K., jer su ranije sa
njim vodili pregovore o kupnji njegovog dijela predmetnih nekretnina, bezuspješno.
Što se tiče pravovremenosti ove tužbe, već je drugostupanjski sud u svom
ukidnom rješenju ukazao na primjenu odredbe čl. 129.ZZK, dakle, na tužbu za
ispravak primjenjuju se rokovi određeni za podnošenje brisovne tužbe, sud drži
utvrđenim da je tužitelj znao za namjeravanu kupnju predmetnih nekretnina, vodio je i
pregovore koji nisu urodili plodom, ali očito nije znao za podnošenje prijedloga u
pojedinačnom ispravnom postupku i vođenje istog, on nije u postupku bio
predloženik i njemu osobno apsolutno ništa nije dostavljeno u tom postupku.
Rješenjem Općinskog suda u Trogiru RZ-61/11 od 16. kolovoza 2011. godine
ispravljeno je zemljišno knjižno stanje na čest. zem. 1833 i čest. zem. 1843, Z. U. 73
k. o. O., na način da se nalaže brisanje prava suvlasništva sa imena suvlasnika
(između njih i V. odnosno V. R. pok. A.) te izvrši upis prava
suvlasništva na čest. zem. 1833 k. o. O. na ime predlagatelja – tuženika i ranijeg
tuženika K. d.o.o. S.. Dana 16.svibnja 2012.godine doneseno je rješenje u
tom predmetu kojim je ispravljeno ranije rješenje, protiv ovog rješenja I. V.
kao treća osoba podnijela je žalbu dana 19.studenog 2012.godine, a tužitelj navodi
da je od nje dobio dokumentaciju iz pojedinačnog ispravnog postupka, par dana
nakon što je u zemljišniku utvrdio … Dakle, isti je u iskazu naveo da je njegov brat
pok. I. R. koji je otac S. R. (sada A. A.), ista da je trebala imati
četvrtinu predmetnih nekretnina, odnosno onoga dijela kojeg je stekla
nasljeđivanjem, tužitelj također četvrtinu, a preostale 2/4 njegov pok. stric R. I.
(za kojeg je S. A. A. u iskazu navela da je vodio prodaju njenog dijela u
njeno ime). Navodi da su predmetne nekretnine u biti bile slabo obradivo tlo, da nisu
bile plodne, na istima se od davnina sadio buvar, na dnu je bila jedna maslina, a pri
vrhu dvije ili tri masline jer su gore bile vlake i kamenjar, ali da se znalo čije je to, da
su se otprilike 2-3 godine prije saznanja da je njegov pradjed V. jednostavno
izbrisan sa nekretnina, javili se potencijalni kupci, u biti da su stvarni kupci bili R.,
da su to kupovali preko predstavnika u H., a zastupala ih je Č. Š.,
odvj. u T.. Navodi da su se dogodili ti pregovori, međutim, da je dobio saznanje
da je njegov pradjed izbrisan i sa tužiteljevog dijela, što nikako nije trebalo biti tako,
Č. da mu je kazala da se to tako dogodilo i da mu ona neće sporiti da se upis
vrati kako je prije bio. Sa svojom nećakinjom S. R. da nije kontaktirao,
njemu da je prvenstveno ponuda bila preko Č. Š. 150 E. za m2 zemljišta,
a kasnije, kada je već izbio ovaj problem da mu je Č. Š. ponudila iznos od
50.000 EUR da ne poduzima nikakve pravne korake. Na posebno pitanje pun.
tuženika zašto se tužitelj nikada nije u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik
predmeta spora, tužitelj navodi da je vlasnik bio njegov pradjed, a da on osobno nije
imao novaca za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja i da mu to nije bilo prioritetno.
Navodi da bi njegova ¼ na ovim zemljištima u biti iznosila cca površine 200-250 m2,
da ne može biti precizan u pogledu točne kvadrature. Navodi da je 2014. godine
putem kompjutera u zemljišniku utvrdio da je njegov pradjed izbrisan iz zemljišnih
knjiga kao vlasnik, nakon toga da se obratio svom današnjem punomoćniku. Navodi
da nije znao da se u pogledu predmetnih nekretnina vodi pojedinačni ispravni
postupak, tek naknadno da je dobio dokumentaciju i saznao da je bio vođen ovaj
pojedinačni ispravni postupak, nakon što je utvrdio da je njegov pradjed izbrisan iz
zemljišnika. Navodi da je on u zemljišniku utvrdio 2014. godine da je njegov pradjed
izbrisan iz zemljišnih knjiga kao vlasnik, da je odmah nakon toga otišao kod odvj.
Č. Š. i da mu je ona kazala da se dogodila greška, da mu nije kazala kako je
do te greške došlo niti detalje, u svakom slučaju da mu je kazala da mu ona neće
osporiti da on vrati odnosno traži upis na raniji upis prije ove greške. Nakon toga da
je od jedne od suvlasnika I. V. dobio dokumentaciju i ugovore, da je sa tim
otišao kod svog sadašnjeg punomoćnika i da je pokrenuo ovaj postupak. Navodi da
je I. V. njemu dokumentaciju dala u par dana nakon što je utvrdio u
zemljišnim knjigama nakon što je utvrdio da je njegov pradjed izbrisan, a da mu je
ista dala i kupoprodajni ugovor iz kojeg se vidi da je S. R. prodala svoj dio
predmetnih nekretnina. Navodi da je posljednji put bio na terenu odnosno zemljištima
brati masline 2017. ili 2018. godine. Navodi da nakon toga do danas nije brao
plodove svojih maslina jer nije imao interes za tim, navodi da na predmetnim
nekretninama nije ništa sagrađena i da nije mijenjano stanje na terenu kako je bilo od
ranije.
Dakle, pitanje je kada je tužitelj saznao za vođenje pojedinačnog ispravnog
postupka i rješenje temeljem kojeg je izvršeno brisanje upisa idealnih dijelova
njegovog pradjeda na predmetnim nekretninama, tužba je podnesena pred ovim
sudom dana 23.svibnja 2014.godine, a prijedlog u pojedinačnom ispravnom
postupku podnesen je dana 5.travnja 2011.godine. Iako je tužitelj vodio pregovore o
prodaji svog dijela predmetnih nekretnina sa kupcima, očito nije znao da će biti
podnesen prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka, a posebno ne
protiv njegovog odavno preminulog pradjeda i u dijelu koji pripada tužitelju nakon
pradjeda, jer su sa njegove strane pregovori propali, a on očito nije znao za
podnošenje ovog prijedloga od strane tuženika i društva K. d.o.o., u ovom
postupku nije sudjelovao i nije primao nikakva pismena u istom. Sud poklanja vjeru
tužitelju da je za donošenje rješenja i vođenje pojedinačnog ispravnog postupka
saznao neposredno prije nego što je od I. V. dobio svu dokumentaciju,
dakle, očito je saznao za rješenje u pojedinačnom ispravnom postupku nakon što je
isto bilo doneseno, a prvo rješenje doneseno je 16.kolovoza 2011.godine, odnosno
provedeno u zemljišnim knjigama. Dakle, tužitelj je ovu tužbu podnio u roku od 3
godine, sve i da je znao za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka, tužitelj kao
osoba koja nije stručna, nije pravnik, nije mogao ni znati da će se isti provesti u
potpunosti i za onaj dio od pradjeda V. koji bi nasljeđivanjem pripao tužitelju i u
tom pravcu ide njegov iskaz vezano za komunikaciju sa Č. Š., odvjetnicom
u T., a tuženik i društvo K. su upravo sa njim kao nasljednikom pradjeda
vodili pregovore o kupnji njegovog naslijeđenog dijela. Dakle, tek od kada je
doneseno rješenje u pojedinačnom ispravnom postupku i provedeno u zemljišnim
knjigama, tužitelj je mogao znati da je njegov pradjed za čitav svoj dio izbrisan u
cijelosti u tom postupku, a to je svakako bilo u roku od 3 godine od podnošenja ove
tužbe, dakle, ova tužba je prema stavu ovog suda pravovremena, iako zahtjev nije
osnovan iz već navedenih razloga. Sam tuženik je znao za sve, znao je da provodi
pojedinačni ispravni postupak protiv odavno mrtvog predloženika (između njih 70), a
od čiji je nasljednika (osim tužitelja sa kojim je također vodio pregovore o kupnji)
kupio upravo naslijeđeni dio od ranijeg knjižnog vlasnika – V. (V.) R.
pok.A., dakle, prilikom vođenja pojedinačnog ispravnog postupka tuženik je bio
itekako nesavjestan. Provedbom djelomične presude zbog ogluhe, koja je
pravomoćna, u odnosu na ranijeg tuženika ad.1 – društvo K. d.o.o.., koji je
upisan nakon provedbe pojedinačnog ispravnog postupka, tužitelj je došao u situaciju
da kao nasljednik svog pradjeda za 85/704 dijela na predmetnih česticama može sa
uspjehom od ostalih nasljednika svog pradjeda tražiti upis tog idealnog dijela u
zemljišnim knjigama i sa tim tuženik više nema ništa, dakle, tužitelj je u biti uspio već
u trenutku kada je ishodio pravomoćnu presudu zbog ogluhe u odnosu na društvo
K. d.o.o., kako je u ovom postupku utvrđeno koji je u biti nasljedni dio tužitelja
na predmetnim nekretninama i da je taj dio manji od onog na koji je sada upisan
njegov pradjed u zemljišnim knjigama, to se zahtjev u odnosu na ovog tuženika u
vrijeme presuđenja ukazuje neosnovan i valjalo ga je odbiti. Tužitelj u biti nije ništa
izgubio, on svoja prava na upis naslijeđenog dijela sada može uredno pokušati
ostvariti bez obzira na upis tuženika i u odnosu na to tuženik više nema ništa sa
tužiteljem vezano za predmetne nekretnine.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), sud je odlučio da svaka stranka
snosi svoj parnični trošak jer bi tužitelju trošak od tuženika pripadao do trenutka
provedbe djelomične presude zbog ogluhe protiv društva K. d.o.o. S., a
tuženiku nakon toga, dakle, s obzirom na v.p.s., sve okolnosti slučaja, radnje koje su
bile potrebne za utvrđenje činjeničnog stanja, te okolnost da je zahtjev tužitelja spram
tuženika odbijen ali da je tužitelj do svog prava trebao doći na način da podnese
tužbu, pokrene postupak, protiv oba tuženika (dakle, i sadašnjeg), to je sud stava da
svaka stranka snosi svoj parnični trošak i da je to vezano za sve okolnosti slučaja,
pravično i u skladu sa ZPP-om, te je radi navedenog odlučeno kao u tč.II. izreke ove
presude.
U Splitu, 13. ožujka 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.