1

Poslovni broj: Gž-912/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-912/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. I. (OIB:…) iz J., zastupanog po punomoćniku T. J., odvjetniku u S., protiv tuženika O. D. R. (OIB:…), D. R., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-375/19 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-375/19 od 25. travnja 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

''1.Utvrđuje se da je tužitelj J. I., OIB:…, vlasnik na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, oznake čest. zem. 6803/1 z.u. 141 k.o. J. Z. odjela u Omišu, (dio kat. čest. 4321/1) na priloženoj skici lica mjesta broj 2 A. B., sudskog vještaka za geodeziju od 25. ožujka 2021., lik definiran točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-1 u površini od 630 m2.

2. Ovlašćuje se tužitelj temeljem presude provesti parcelaciju čest. zem. 6803/1 z.u. 141 k.o. J. Zemljišnoknjižnog odjela u Omišu, (dio kat. čest. 4321/1) na način da iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran na priloženoj skici lica mjesta broj 2 A. B., sudskog vještaka za geodeziju od 25. ožujka 2021., lik definiran točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-1 u površini od 630 m2 i da navedeni dio formira kao samostalnu česticu zemljišta s novim brojem, te provede navedenu parcelaciju u katastru i zemljišnoj knjizi za k.o. J..

3. Ovlašćuje se tužitelj temeljem presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 6803/1 z.u. 141 k.o. J. Zemljišnoknjižnog odjela u Omišu, (dio kat. čest. 4321/1) u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo.

4. Utvrđuje se da je tužitelj J. I., OIB:…, vlasnik na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, oznake čest. zem. 6803/2 z.u. 141 k.o. J. Z. odjela u Omišu, (dio kat. čest. 4320) u priloženoj skici lica mjesta broj 2 A. B., sudskog vještaka za geodeziju od 25. ožujka 2021., lik definiran točkama 10-11-12-13-14-15-16-10 u površini od 141 m2.

5 .Ovlašćuje se tužitelj temeljem presude provesti parcelaciju čest. zem. 6803/2 z.u. 141 k.o. J. Zemljišnoknjižnog odjela u Omišu, (dio kat. čest. 4320), na način da iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u priloženoj skici lica mjesta br. 2 A. B., sudskog vještaka za geodeziju od 25. ožujka 2021., lik definiran točkama 10-11-12-13-14-15-16-10 u površini od 141 m2 i da navedeni dio formira kao samostalnu česticu zemljišta s novim brojem, te provede navedenu parcelaciju u katastru i zemljišnoj knjizi za k.o. J..

6. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 6803/2 z.u. 141 k.o. J. Zemljišnoknjižnog odjela u Omišu, (dio kat. čest. 4320) u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo.''

 

1.1.              Odlukom o troškovima postupka (u st. I.) tužitelju je naloženo, da u roku od 15 dana, isplati tuženiku s osnova parničnog troška iznos od 6.250,00 kuna.

 

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojega punomoćnika podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem, u bitnome, da nije točan navod suda prvog stupnja da tužitelj ne bi dokazao da upisani vlasnik M. I. nije ima nasljednike jer je tužitelj taj podatak zatražio od ostavinske pisarnice prvostupanjskog suda a činjenica što sud prvog stupnja te podatke nema ne može biti razlogom odbijanja tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije imao drugi put za utvrditi navedene nasljednike, da je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ 1955 broj 20) jer da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredbe novog Zakona o nasljeđivanju (dalje ZN) točnije čl. 6. koji propisuje da smrću ostavitelja koji nema nasljednike ostavina prelazi na općinu ili grad u kojem se nalazi ta ostavina, a upravo u ovom slučaju da bi to bio tuženik O. D. R., da sve i da se primjenjuje navedeni Zakon o nasljeđivanju iz 1955. da je isti propisivao da ostavina bez nasljednika postaje društveno vlasništvo (čl. 8.) dok je čl. 233. navedenog Zakona propisano da kada sud utvrdi da nema nasljednika ili kada se ne zna da li ima nasljednika a u propisanom se roku ne javi nitko tko polaže pravo na nasljedstvo da će sud donijeti rješenje da se ostavina predaje nadležnoj skupštini općine, da je upravo prvostupanjski sud trebao oglasom pozvati osobe koje eventualno polažu pravo na nasljedstvo što sud nije učinio pa je primjenom navedene odredbe čl. 233. ZN-a iz '55. ima smatrati da je M. I. umro bez nasljednika te da je njegova imovina prešla u vlasništvo tuženika.

2.1.              Slijedom iznijetog kako je tužitelj dosjelošću stekao u vlasništvo predmetnu nekretninu proizlazi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kao i da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

2.2.              Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači prvostupanjska presuda na način "da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz dosudu parničnih troškova tužitelju", odnosno podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.              Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja predstavlja zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na određenom dijelu nekretnine označene kao kč. br. 6803/1, upisane u zk. ul. 141 k.o. J. u površini od 630 m2 te nekretnine označene kao kč. br. 6803/2, upisane u zk. ul. 141 k.o. J. u površini od 141 m2. Tužitelj u samoj tužbi i tijekom postupka ističe da su predmetne nekretnine upisane u posjedovnom listu na tužitelja i njegovog brata F. I. i to svakog u 1/2 dijela, a da su one međusobnim sporazumom "pripale" tužitelju. U tužbi se navodi da tužitelj sam i putem prednika koristi predmetne nekretnine više od 100 godina pa da je "temeljem instituta dosjelosti stekao u vlasništvo predmetne nekretnine".

 

7.              Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na određene bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda na koju upućuje žalitelj, ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema proturječnosti, jasna je i razumljiva te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8.              Temeljem provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku je utvrđeno (čl. 8. ZPP-a):

             

-da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Omišu u zk. ul. 141 k.o. J. predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo sada pok. M. I. pok. J. iz J.;

 

              -da prema smrtnom listu (stranica 6 spisa) proizlazi da je M. I. preminuo 02. ožujka 1893.;

 

              -da iz posjedovnog lista proizlazi da su predmetne nekretnine upisane u posjedu tužitelja i njegovog brata F. I. svakoga u 1/2 dijela;

 

              -da je tužitelj zatražio podatak od prvostupanjskog suda vezano za vođenje ostavinskog postupka iza pok. M. I. te da iz primke sa stranice 9 spisa proizlazi da se "u arhivi nalaze imenici od 1898. godine";

 

              -da je uviđajem na listu mjesta te vještačenjem po vještaku mjerničke struke utvrđeno da se ni na jednoj od navedenih čestica ne nalaze objekti, da predmetne čestice predstavljaju jednu cjelinu koje su većim dijelom nepristupačna velika padina i vododerina (potok) sve obraslo visokom borovom šumom;

 

              -da prema iskazu tužitelja proizlazi da su predmetne nekretnine bile u posjedu njegove obitelji i to najprije djeda pa oca i strica koji su se podijelili kao što se je i on podijelio sa bratom F. na način da njemu pripadne predmetni dio nekretnina, da se zemljište koristilo za odlaganje stvari (građevinski materijal) i za ponekad sječu borova koji su se nadvili nad kućom;

 

              -da je s obzirom na vrijeme smrti uknjiženog vlasnika 1893. godina valjalo primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ 1955 broj 20) prema kojem Zakonu ostavina bez nasljednika postaje općenarodna imovina, odnosno prelazi ex lege u vlasništvo države, a da ukoliko bi se primijenio "novi" Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) valja primijeniti odredbi čl. 6. istog kojom je propisano da smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu odnosno grad određen tim Zakonom koji time dobiva jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici čega se oni ne mogu odreći;

 

              -da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku i to bez obzira da li se primjenjuje Zakon o nasljeđivanju iz 1955. godine ili sada važeći ZN jer da tužitelj "nije s uspjehom dokazao da je upisani vlasnik M. I. pok. J. umro bez nasljednika te da se nije provodio ostavinski postupak nakon njegove smrti".

 

9.              Odluku suda prvog stupnja kao i zaključak istog u cijelosti prihvaća i ovaj sud i isti nije doveden u sumnju žalbenim navodima žalitelja. Naime, u situaciji kada nije poznato da li je proveden ostavinski postupak nakon smrti pok. M. I., odnosno kada nema podataka o tome da li je doneseno rješenje o nasljeđivanju valja u smislu odredbe čl. 253. ZN-a primijeniti odredbe tog Zakona. Odredbom čl. 253. ZN-a propisano je da se prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem (materijalno pravo) prosuđuje po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva. U tom slučaju bi se primjenjivao Zakon o nasljeđivanju iz 1955. godine na kojega upućuje sud prvog stupnja. Međutim, st. 2. čl. 253. ZN-a propisano je da se postupovne odredbe tog Zakona primjenjuje na sve slučajeve nasljeđivanja u kojima nije do časa primjene tog Zakona doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno.

 

10.              Prema odredbi čl. 6. ZN-a kojega sud prvog stupnja ima pravilno u vidu proizlazi da smrću ostavitelja koji nema nasljednika, ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određen tim Zakonom koji time dobiva jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći. U slučaju da su nasljednici nepoznati ostavinski sud ili javni bilježnik koji provodi ostavinski postupak postupiti će na način da će se objaviti oglas u Narodnim novinama ili na drugi prikladan način pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se jave, a ukoliko se u roku od šest mjeseci od objave oglasa ne javi ni jedan nasljednik utvrđuje se da je ostavina prešla u vlasništvo općine odnosno grada (čl. 127. ZN-a).

 

11.              Dakle, i po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao da bi upisani zemljišnoknjižni vlasnik umro bez nasljednika kao ni da je proveden navedeni postupak pa da je ostavina prešla na tuženika kao općinu gdje se nalaze predmetne nekretnine.

 

11.1.              U odnosu na žalbene navode, a vezane za podatak dobiven od prvostupanjskog suda, ovaj sud je suglasan sa zaključkom suda prvog stupnja da se iz navedenog podatka ne može zaključiti da bi iza pok. M. I. bio vođen ostavinski postupak s obzirom da iz navedenog podatka proizlazi "samo" da se u arhivi nalaze imenici od 1898. godine, odnosno da sud ne raspolaže podacima prije tog datuma što naravno ne znači da se prije nisu vodili ostavinski postupci. Isto tako u odnosu na žalbene navode koji se odnose na obvezu prvostupanjskog suda za izdavanje oglasa i pozivanja osoba koje eventualno raspolažu pravom na nasljedstvo - valja reći da sud za to nije nadležan jer je predmet ovog postupka utvrđivanje prava vlasništva, a ne ostavinski postupak iza upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

 

12.              Slijedom iznijetog proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika.

 

13.              Stoga je valjalo potvrditi presudu suda prvog stupnja i time odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja (prema čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli - Pola 13. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.