1

Poslovni broj Gž-54/2023-3

Poslovni broj: Gž-54/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. S., M., OIB: …, 2. M. M., OIB: …i 3. Z. S., JMBG: …, oba iz R. S.,  svi zastupani po punomoćnicima iz ZOU G. V., M. I., I. B. K., V. V. i A. A. iz P., protiv tuženice M. P., M.,  OIB: …, zastupane po punomoćnici M. B. odvjetnici iz P., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-736/2021-18 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća 13. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-736/2021-18 od 28. listopada 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja D. S., OIB: …, M. M., OIB: …i Z. S., JMBG: …, prema tuženoj M. P., OIB: …koji tužbeni zahtjev sadržajno glasi:

(1) Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između M. P.1, pok. I., OIB: …, Š., Š.,  kao darodavatelja i M. P., OIB: …, M., Š. , kao daroprimatelja dana 30.12.2019. godine, na kojem je potpis darodavatelja ovjeren dana 31.12.2019. godine po javnom bilježniku S. O. S. iz P. pod brojem OV3405/2019 ništav te se u ostavinsku imovinu iza pok. M. P.1, pok. I., OIB: …, Š., Š., vraćaju nekretnine označene kao k.č.br. zgr. 267/1 i k.č.br. 1893/2 obje upisane u zk.ul. 18773, k.o. K..

 

(2) Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da temeljem ove presude izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva tužene P. M. OIB: …u pogledu nekretnina označenih kao k.č.br. zgr. 267/1 i k.č.br. 1893/2 obje upisane u zk.ul. 18773, k.o. K., a koje pravo vlasništva je uknjiženo rješenjem Z-588/2020 a temeljem Ugovora o darovanju nekretnina sklopljen između M. P.1, pok. I., OIB: …, Š., kao darodavatelja i M. P., OIB: …, M., kao daroprimatelja dana 30.12.2019. godine, na kojem je potpis darodavatelja ovjeren dana 31.12.2019. godine po javnom bilježniku S. O. S. iz P. pod brojem OV-3405/2019 na, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo rješenju Z-588/2020, a što je tužena dužna trpjeti", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženoj na ime parničnog troška isplate iznos od 4.687,50 kn / 622,14 [1]Eur roku od 15 dana.

III. Odbijaju se tužitelji prema tuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti kao neosnovani.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnose tužitelji. Žalbu podnose zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navode da je pobijana presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, odnosno presuda imaju nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva te proturječi razlozima presude te sama presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Iz pobijane presude proizlazi da je sud povrijedio osnovna načela parničnog postupka te ujedno i počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a zbog čega je pobijana presuda nepravilna i nezakonita. Tužitelji prvenstveno ukazuju da u konkretnom postupku nije od presudne važnosti motiv pok. M. P.1 za darovanjem predmetne nekretnine. Međutim, suprotno tomu, prvostupanjski sud u obrazloženju presude, od str. 11. do str. 15., pretežito obrazlaže koji su to po njegovu stavu razlozi zbog kojih smatra da je pok. M. P.1 darovala predmetnu nekretninu tuženici. Da li je pok. M. 1 darovala tuženici nekretninu kao znak zahvalnosti ili iz nekog drugog razloga apsolutno je nebitno za ovaj postupak. Nadalje, sud je stava da je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa posjeda predmetne nekretnine i to predajom „kratkom rukom“ temeljem čl. 15. ZV-a pa da stoga nije neophodno da predmetni ugovor bude u formi javnobilježničkog akta odnosno ovjerovljene solemnizirane privatne isprave. Sud je sporne činjenice bitne za ovaj postupak utvrdio isključivo na temelju iskaza tuženice i riječima koja je ona izjavila u svome iskazu (a koja je nesporno zainteresirana za konačni ishod ovog postupka). Sud u obrazloženju navodi da „budući nitko od saslušanih svjedoka o tome nije imao znanja“ dok suprotno tome u istom pasusu navodi da „jasno i riječima potvrdila predaju posjeda i to na jasan način pri punoj svijesti što proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka.“ Tužitelji ističu da nisu ispunjeni uvjeti za valjani prijenos posjeda očitovanjem volje, da je za valjani prijenos posjeda očitovanjem volje potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1.) da je stjecatelj već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari, 2.) očitovanje volje prenositelja, 3.) očitovanje volje stjecatelja. U konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna od navedenih pretpostavki. Eventualna okolnost da bi tužena sa svojom obitelji brinula o svojoj majci 20 godina te da je svakodnevno odlazila kod majke i pomagala joj, nije od presudne važnosti za izvršavanje vlasti glede kuće u kojoj je živjela pok. M1. u kontekstu citiranih odredbi čl. 15. ZV-a. Pok. M. P. 1 je nesporno izvršavala faktičnu vlast glede svoje nekretnine sve do smrti, a što su jasno potvrdili svi svjedoci koji su iskazivali da je to kuća pok. M. P.1, da bi odlazili „kod nje“, a i sama tuženica je iskazivala da bi svakodnevno „odlazila kod mame“. Sama činjenica da nakon spornog darovanja, nije došlo do nikakve promjene u posjedovanju pok. M. P.1 i tuženice, jasno upućuje na zaključak da do prave predaje posjeda nije niti došlo. Osim toga, sud uopće ne obrazlaže temeljem čega je zaključio da je tuženica „nesporno bila u poziciji da izvršava svoju faktičnu vlast glede predmetnih nekretnina“. Nadalje, tuženica nije dokazala da je prijenos posjeda izvršen suglasnim očitovanjem volja, niti je dokazala vlastito očitovanje volje za stjecanjem posjeda. Nadalje odredbom čl. 15. st. 3. ZV propisano je: (3) Predaja posjeda učinjena samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju djelovat će prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato. Kada se posjed stječe očitovanjem volje prenositelja i stjecatelja, tada ga se stječe činom koji nije vanjski vidljiv. Da takvo vanjski nevidljivo prenošenje posjeda ne bi štetilo trećim osobama, postavljeno je pravilo da će predaja posjeda koja je učinjena samim očitovanjem volje djelovati prema trećima samo ako su o njoj obaviješteni, ili inače znaju za to. Međutim, iz provedenih dokaza u postupku proizlazi da nitko od svjedoka pa niti obitelj sestara tuženice nisu imali saznanja o učinjenom darovanju pa niti o predaji posjeda očitovanjem volje. O navedenom su saznanja imali jedino tuženica i njezine kćerke koje su nesporno zainteresirane za ishod postupka i prisvojenje nekretnine pok.M. P.1. Daljnji propust prvostupanjskog suda sadržan je u (ne)navođenju materijalnopravnih propisa na osnovi kojih je donijeta pobijana presuda što čini pobijanu presudu još više nerazumljivom i ona se ne može ispitati. Tužitelji ukazuju i da su tokom postupka provedeni dokazi specificirani u pasusu 2. pobijane presude, međutim, iz obrazloženja nije razvidno kako je sud te dokazne prijedloge cijenio i zašto, niti temeljem kojih provedenih dokaza je utvrdio sporne činjenice. Zaključno, pobijaju i odluka o troškovima u točki II. i III. pobijane presude obzirom da ista ovisi o odluci o glavnom zahtjevu.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, odnosno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 80/22. – dalje: ZID ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnost ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog između pok. M. P.1, kao darodavateljice i tuženice kao daroprimateljice, 30. prosinca 2019. godine, na kojem je potpis pok. M. P. 1 ovjeren dana 31. prosinca 2019. po javnom bilježniku S. O. S. iz P. pod brojem OV 3405/2019 te da se u ostavinsku imovinu iza pok. M. P.1, vraćaju nekretnine označene kao k.č.br. zgr. 267/1 i k.č.br. 1893/2 obje upisane u zk.ul. 18773, k.o. K. (toč.I) kao i zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva tužene na nekretninama k.č.br. zgr. 267/1 i k.č.br. 1893/2 obje upisane u zk.ul. 18773, k.o. K., a koje je uknjiženo rješenjem Z-588/2020 temeljem tog Ugovora o darovanju nekretnina te uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo rješenju Z-588/2020, a što je tužena dužna trpjeti (toč.II).

 

7. U ovom je postupku sporna valjanost ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog između pok. M. P.1, kao darodavateljice i tuženice kao daroprimateljice dana od 30. prosinca 2019., s obzirom na zakonu propisanu formu i tvrdnje tužitelja da se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru o darovanju bez prave predaje, jer je pok. M. P.1 nastavila živjeti na darovanim nekretninama do smrti, zbog čega da taj ugovor ne proizvodi pravne učinke, budući nije sačinjen u onom obliku koji zakon propisuje.

 

8. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza utvrdio:

- da je pok. M. P. 1 s adresom Š. 26, imala tri kćeri: pok. S. S., koja je živjela u R. S., čiji su nasljednici tužitelji, D. U. koja je nastanjena u P. i tuženicu nastanjenu na adresi Š. 40,

-da je 30. prosinca  2019. zaključen Ugovor o darovanju između M. P1. kao darodavateljice i tuženice kao daroprimateljice predmet kojeg su bile nekretnine označene kao k.č.br. zgr. 267/1 i k.č.br. 1893/2 obje upisane u zk.ul. 18773, k.o. K., u naravi kuća, dvorište i vrt, i na kojem je potpis darodavateljice ovjeren dana 31. prosinca 2019. godine po javnom bilježniku S. O. S. iz P. pod brojem OV 3405/2019,

-da je u člankom 4. Ugovora u darovanju ugovoreno da daroprimateljica, ovdje tužena stupa u posjed darovanih nekretnina danom njegova zaključenja, već iz čega proizlazi da je izvršena predaja darovanih nekretnina u posjed tuženici,

-da je tuženica na temelju tog ugovora o darovanju uknjižena kao vlasnica k.č.br. zgr. 267/1 i k.č.br. 1893/2 obje upisane u zk.ul. 18773, k.o. K.,

-da se tuženica udala 1981. te je sa suprugom B. P. i majkom pok. M. P. 1 stanovala na adresi majke, Š. kbr. 26, do 2000. kada su tužiteljica i suprug preselili u novu kuću u istom naselju, na adresu Š. kbr. 40, udaljenu 100-tinjak metara dalje od adrese majke,

-da je tuženica i nakon preseljenja u novu kuću svakodnevno dolazila kod majke koja je živjela sama jer je otac tuženice umro 1980.,

-da je zadnjih 5 godina prije smrti pok. M. P.1 onemoćala te joj je tuženica kuhala, čistila, prala odjeću, zajedno sa suprugom spremala drva za ogrjev, te je svakodnevno kod nje dolazila,

-da je zadnjih godinu dana života pok. M. P.1 bila nepokretna te je o njoj brinula tuženica, koja ju je premještala, presvlačila, prala, kuhala i čistila, a tijekom jutarnjih sati kada je tuženica bila na poslu, angažirala je, i za to platila susjede L. J. i D. Š. da budu sa njezinom majkom pok. M.1,

-da je u kući na adresi majke pok. M. P.1, i nakon preseljenja tuženice i njezina supruga u novu kuću, ostao namještaj tuženice kojeg je ona kupila nakon sklapanja braka i to spavaća soba, dnevni boravak, televizor i frižider,

-da je u kući na adresi majke tuženica držala neke svoje osobne stvari kao što su npr. „duge jakete“

-da je na adresi majke povremeno i prala i sušila odjeću svoje obitelji,

-da je obrađivala vrt na adresi majke, sadila krumpir i radić a koji je vrt njezin suprug obrađivao motokultivatorom, te su na adresi majke zajedno spremali drva za ogrjev,

-da su tuženica i suprug na adresi majke držali svoje svinje koje su svakodnevno hranili i čistili oko njih te su potom i suhomesnate proizvode od svinja sušili i spremali na adresi majke,

-da je tuženica plaćala režije po uplatnicama koje su dolazile na ime majke i pok. oca, a da je promjenu obveznika plaćanja po računima izvršila tek kasnije, nakon majčine smrti,

-da je tuženica oduvijek imala svoj ključ kuće na adresi Š. 26, kojeg je držala doma ili u torbici, da je majka imala svoj ključ s time da je tuženica zadnjih mjeseci majčina života uzela majčin ključ budući je majka bila nepokretna, te je tuženica ujutro prije posla otključavala vrata kuće na adresi majke, zapalila peć i ključ ostavila susjedama koje je angažirala da u jutarnjim satima obilaze pok. majku, a potom je navečer kuću zaključavala i majčin ključ uzela sa sobom,

-da je na isti način kuću, dvorište i vrt koristila i nakon sklapanja ugovora o darovanju, ali sada kao vlasnica i samostalna posjednica,

-da joj je majka nakon sklapanja ugovora o darovanju rekla „sad je to tvoja kuća“, „sad delaj ča ćeš“ čime da  joj je jasno i riječima potvrdila predaju posjeda,

-da je i nakon sklapanja ugovora o darovanju pok. M. P. 1 do smrti nastavila stanovati u kući na istoj adresi jer ju tuženica nije htjela smjestiti u dom,

-da su tužitelji dolazili u Š. svakih par godina tijekom ljetnih mjeseci, da su se prilikom dolaska u I. javili baki pok. M. P.1, ali zadnjih 10-ak godina su prilikom dolaska u I. boravili u apartmanu kojeg bi iznajmili ili kod rođaka,

-da o sklapanju Ugovora o darovanju ni pok. M. P.1 niti tuženica nisu obavijestili tužitelje.

 

8.1. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

             

9. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je provedenim dokaznim postupkom utvrdio da zaključeni ugovor o darovanju između tuženice i pok. M. P.1 ima pravnu valjanosti što znači da nije ništav, iako, nesporno nije zaključen u formi javnobilježničkog akta za što nije niti bilo potrebe jer je ugovor izvršen na način da je darovateljica predala posjed darovane stvari daroprimateljici i to samim očitovanjem volje sukladno odredbi čl. 15. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZV) kojom je propisano da samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari. Da je riječ o činu predaje kratkom rukom, odnosno činu predaje neposrednog posjeda osobi koja se već nalazi u položaju da izvršava svoju vlast i glede stvari a sastoji se od očitovanja volje dotadašnjeg neposrednog posjednika (traditio per declarationem) i stjecatelja da prvi prenosi na drugog posjed. Tuženica je i prije sklapanja spornog Ugovora o darovanju bila u poziciji da izvršava svoju faktičku vlast glede predmetnih nekretnina, kuće za koju je imala svoj ključ, dvorišta i vrta kojeg su upravo i isključivo ona i suprug obrađivali. Tjelesna predaja u takvom slučaju nije niti potrebita, jer se stjecatelj već nalazi u položaju da izvršava akte faktične vlasti prema stvari, pa je dovoljno da interno između njega i predavatelja posjeda dođe do prenošenja vlasti a to se zbiva njihovim jasnim i sukladnim očitovanjem volje, pa je tako pok. M. P.1 svojoj kćerki ovdje tuženici upravo riječima "sad je to tvoja kuća" uz daljnji jasan navod "sad delaj, ča češ" jasno potvrdila predaju posjeda i to na jasan način pri punoj svijesti čime je dala jasno očitovanje volje da je tužena ta koja će sada biti vlasnica i ta na koju je posjed prenesen. Imenovana je dakle dala i verbalnu potvrdu da je prenijela vlast na svoju kćerku uz ponovni navod da je to kuća od tužene.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. 

 

10.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

10.2. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u dijelu u kojem ukazuje da su u tijeku postupka provedeni dokazi specificirani u pasusu 2. pobijane presude, a da iz obrazloženja nije razvidno kako je sud te dokazne prijedloge cijenio i zašto, jer je suprotno žalbenim navodima tužitelja sud sukladno čl. 8. ZPP cijenio sve provedene dokaze, pri čemu su iz određenih isprava u spisu utvrđene činjenice koje među strankama nisu niti sporne (da je sklopljen ugovor o darovanju i da je tuženica temeljem istog uknjižena kao vlasnica) a što je također prvostupanjski sud jasno naveo u pobijanoj presudi pa je žalbu tužitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu. 

 

10.3. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

 

11. U ovom postupku niti materijalno pravo u odluci o glavnoj stvari nije pogrešno primijenjeno.

 

12. Naime, prema odredbi čl. 482. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

 

13. Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93., 29/94., 16/07. i 75/09.) u čl. 53. st. 1. t. 3. propisuje da je javnobilježnički akt osobito potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed.

 

14. Međutim, sporno je da li se u konkretnom slučaju, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, radi o situaciji koja se može podvesti pod ove zakonske odredbe. Naime, ovaj sud prihvaća stav suda prvog stupnja i obrazloženje zašto smatra da je tuženica kao daroprimateljica i prije darovanja bila u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari pa da je stoga dovoljna pisana forma ugovora o darovanju i samo očitovanje volje da se posjed predaje stjecatelju te da nije bilo potrebno ugovor o darovanju sklopiti u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Takav zaključak proizlazi iz utvrđenih činjenica da je tuženica oduvijek imala svoj ključ kuće na adresi Š. 26, s time da je određeno vrijeme i prije sklapanja spornog ugovora, držala kod sebe i drugi ključ, onaj majčin (s obzirom da je majka bila nepokretna i samostalno nije niti mogla otključavati ni zaključavati vrata kuće), pa je tako upravo tuženica ujutro prije posla, otključavala vrata predmetne kuće na adresi Š. 26, ostavljala ključ trećim osobama koji su dolazili skrbiti o majci dok je tuženica bila na poslu, a na večer je opet tuženica zaključavala vrata kuće i sa sobom nosila ključ. Posljednjih je godina, i prije sklapanja ugovora o darovanju, isključivo tuženica uz pomoć svog supruga obrađivala vrt na adresi Š. 26, održavala dvorište oko kuće, držala je svoje svinje u štali na istoj adresi gdje je potom i sušila i spremala svinjsko meso iz čega nedvojbeno proizlazi da je tuženica izvršavala faktičnu vlast u pogledu ovih nekretnina.

 

15. Odredbom čl. 15. st.1. ZV propisano je da samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari .

 

16. Dakle, tuženica je i do sklapanja ugovora o darovanju izvršavala faktičnu vlast na predmetnim nekretninama te je iste posjedovala za sebe ali kao nesamostalni posjednik jer je majku, pok. M. P.1, priznavala kao vlasnicu, a nakon sklapanja predmetnog ugovora posjed je nastavila vršiti na isti način, ali kao samostalni posjednik pri čemu je predmetne nekretnine posjedovala kao njihov punopravni vlasnik (čl.11.st.3 ZV). Naime, o darovanju bez prave predaje stvari radi se onda kada je predaja darovane stvari odgođena za neko buduće (određeno ili neodređeno) vrijeme, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer iz u postupku utvrđenih činjenica izvjesno proizlazi da je tuženica bila u položaju da izvršava akte faktičke vlasti na predmetnim nekretninama, koje je doista izvršavala i prije kao i u trenutku sklapanja ugovora o darovanju, pa je stoga za predaju u posjed darovanih nekretnina, bilo dovoljno da interno, između nje i njezine prednice pok. M. P.1 dođe do „prenošenja vlasti“, jasnim i nedvosmislenim očitovanjem volje pok. M. P.1 kao dotadašnjeg neposrednog posjednika i tuženice kao stjecatelja da prva prenosi na drugu posjed, a to je izvršeno njihovim suglasnim očitovanjem volje prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, čime je tuženica stekla neposredni posjed darovanih nekretnina.

 

17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, okolnost što je pok. M. P.1 i nakon zaključenja ugovora o darovanju 30. prosinca 2019. po do svoje smrti 30. siječnja 2020. nastavila živjeti u obiteljskoj kući na istoj adresi, ne znači da do prijenosa posjeda nije došlo. Naime, pri ocijeni te okolnosti valja imati u vidu da tuženica nije željela ni prije, pa tako ni nakon sklapanja spornog ugovora svoju, tada već nepokretnu, majku smjestiti u dom, već je nastavila, kao i godinama ranije, voditi brigu i skrb o majci koja je po odobrenju tuženice i uz njezinu suglasnost, sada kao vlasnice nekretnina, nastavila živjeti na istoj adresi. Iako motivi sklapanja darovnog ugovora u konkretnom nisu odlučni za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tuženica kroz period od više od 20 godina brinula svakodnevno za majku a naročito godinu dana prije smrti kad je pok. M. P.1 bila nepokretna što sve stvara jasniju sliku o odnosima tuženice i pok. majke, ali i o jasnoj volji pok. M. P.1 da predmetne nekretnine daruje upravo tuženici, koju je volju pok. M. P.1 slobodno, ozbiljno i nedvojbeno izrazila i potpisom ugovora o darovanju kao i verbalno kazujući da je to sada kuća tuženice koja sa njom more raditi što hoće, po svojoj volji.

 

18. Sama činjenica da tužitelji nisu obaviješteni da je sklopljen predmetni Ugovor o darovanju između njihove pok. bake M. P.1 i tuženice suprotno žalbenim navodima tužitelja, ne utječe na valjanost ugovora i ne čini taj ugovor ništetnim, već kako je to propisano odredbom čl. 15. st. 3. ZV predaja posjeda učinjena samim očitovanjem volje da se posjed preda stjecatelju djelovat će prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, pa stoga za tužitelje djeluje od trenutka kad su za taj ugovor saznali.

 

19. Dakle, obzirom na sve navedeno predmetni ugovor, koji je sklopljen u pisanoj formi i na kojem je potpis darovateljice javnobilježnički ovjeren, u konkretnom slučaju, u potpunosti udovoljava formi propisanoj odredbom čl. 482. st.1. ZOO, pa je stoga pravilan zaključak suda prvog stupnja da predmetni ugovor o darovanju nije ništetan, slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

 

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih ni u ovom dijelu nisu uspjeli umanjiti žalitelji izjavljenom žalbom.

 

21. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali tužitelji, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

Pula - Pola, 13. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

Bruno Franković