1

Poslovni broj: Gž-107/2023-2

Poslovni broj: Gž-107/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R E S  U  D  A

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. P. H., iz Đ., OIB:…, i 2. V. H., iz Đ., , OIB: …, oboje zastupanih po punomoćnici E. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika R. J., iz H. L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. V., odvjetniku iz Z., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1659/2022-46 od 8. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I.Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1659/2022-46 od 8. prosinca 2022. u pobijanom dijelu iz stavka I. i II. izreke.

 

              II. Prihvaća se djelomično kao osnovana žalba tuženika te se preinačava odluka o parničnom trošku pod točkom III. izreke prvostupanjske presude na način da ista u tom preinačnom dijelu glasi:

„III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.619,63 eura / 12.203,13 kn1, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 404,39 eur / 3.046,87 odbija kao neosnovan.“

              III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku R. J., OIB: …, da ukloni pregradu od zelene platnene mreže sa daskama i željeznom šipkom, visine 0,90m i dužine 0,74 m koju je postavio na dijelu čest. zem. 7938 k.o. V. u vlasništvu tužitelja, na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku mjerniku T. Ć. zaprimljenoj kod Naslovnog suda dana 5.3.2020.g, kao i nadopuni navedene skice zaprimljene kod Naslovnog suda dana 23.4.2020.g. navedena mreža označena točkama E-A, na koji način je zapriječio tužiteljima posjed dijela čest. zem. 7938 k.o. V. u njihovu vlasništvu i to dijela označenog na prethodno navedenoj skici sudskog očevida, kao i nadopuni iste od točaka A- 2 - F do vanjskog jugozapadnog zida kuće katnice tužitelja odnosno do jugozapadnog ruba vanjskog stubišta tužitelja za kat kuće, kao i postojećeg kameno-betonskog zida tužitelja, sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Zabranjuje se tuženiku R. J., OIB: …, u buduće svako takovo/navedeno u toč. I. ovog tužbenog zahtjeva/ i slično uznemiravanje tužitelja u vlasništvu i posjedu čest. zem. 7938 k.o. V. u naravi kuća i dvorište.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 15.250,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. ZPP-a, da se proturječnost obrazloženja pobijane presude ogleda se u činjenici da sud utvrđuje da bi tuženik uznemiravao tužitelje postavljanjem predmetne ograde (konačno precizirane u dužini 0,74m), a pri tome svoja utvrđenja sud temelji na tužbenim navodima kojima su tužitelji tvrdili da ih je tuženik uznemiravao uklanjanjem njihove ograde koju su oni postavili, da je provedenim očevidom utvrđeno da je ta ograda bila na liniji A-B označeno plavom bojom, a koja je u cijelosti u vlasništvu tuženika. Upravo su tužitelji ti koji su uznemirili vlasništvo i posjed tuženika te je činom uklanjanja opasne i improvizirane “ograde” tuženik putem instituta dozvoljene samopomoći zaštitio svoje vlasništvo i posjed koji su tužitelji pokušali samovlasno i bez pravne osnove oduzeti. Tuženik, ni na koji način nije uznemiravao tužitelje u njihovom vlasništvu, te je očevidom utvrđeno da se na nekretnini u vlasništvu tužitelja ne nalaze bilo kakve pokretne stvari koje bi na bilo koji način ometale pravo vlasništva tužitelja, čak štoviše, između nekretnine tužitelja i tuženika niti ne postoji bilo kakav međašni zid ili kakva druga prepreka. Nakon provedenog očevida tužitelji više ne spominju nikakvu ogradu na međi nekretnina stranaka, već uređuju zahtjev na način da je odjednom sporna ograda od platnene mreže i daske od svega 0,74 m dužine, a koja ograda i nije postavljena da bi smetala tužitelje, već je ista postavljena sa strane javnog puta kako bi tužitelje i tuženika štitila od trećih osoba. Navodi da između tužitelja i tuženika ne postoji bilo kakav zid i ograda već su tužitelji, zid svog posjeda nekretnine izgradili oko pola metra unutar katastarske međe. Tuženik ni na koji način nije zalazio niti zalazi ili smeta tužitelje u njihovom vlasništvu. Tuženik je svoju nekretninu stekao još 1999. te se od dana kupnje nalazi u neometanom vlasništvu i posjedu cjelokupne kvadrature predmetne nekretnine u jasno određenim međašnim granicama. U postupku legalizacije objekta izvršena su sva potrebna mjerenja i geodetski snimak na kojem je prikazan objekt, ali i cjelokupna nekretnina tuženika, zajedno sa međnim linijama, u kom postupku nije bilo nikakvih prigovora bilo kojeg susjeda, pa tako ni tužitelja. Prvostupanjski sud je propustio provesti predložene dokaze i to dokaz saslušanjem svjedoka, i saslušanjem stranaka, a sve kako bi se moglo potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje koje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je sud na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Sud je trebao provesti dokaz saslušanjem stranaka radi razjašnjenja bitnih navoda i činjenica jer je od početka samog spora za tužitelje bila sporna linija međe između nekretnina stranaka, a ne onaj dio koji se odnosi na dio ograde s javnog puta koji je postavljen davno prije nego li je nastao spor tužitelja i tuženika oko pozicije međe između njihovih nekretnina te tužitelji nikada nisu imali bilo kakav prigovor na postojanje te ograde niti su tražili od tuženika da istu ukloni ili se protivili postojanju iste. Navodi kako je sud je protivno odredbama Zakona o parničnom postupku razdvojio postupak po protutužbi tuženika, radi predaje u posjed dijela nekretnina koji su uzurpirali tužitelji, a takva odluka suda nema nikakva uporišta u odredbama Zakona o parničnom postupku, a ujedno je protivna načelu ekonomičnosti obzirom da je došlo do dupliranja predmeta u kojem su bili provedeni (ili su barem trebali biti provedeni) identični dokazi. Žalbu podnosi i protiv rješenja suda o troškovima postupka obzirom da je sud neosnovano usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te tako neosnovano naložio tuženiku da tužiteljima isplati troškove postupka, te je previsoko odmjerio troškove postupka, a osobito je nejasno temeljem kojeg osnova je sud tužitelju priznao troškove sastava odgovora na protutužbu kada je sud razdvojio postupak po protutužbi tužitelja u novi parnični postupak.

 

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev a podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22 – dalje: ZID ZPP/22).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana glede glavnog zahtjeva, dok je u dijelu koji se odnosi na trošak postupka djelomično osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da ukloni pregradu od zelene platnene mreže sa daskama i željeznom šipkom, visine 0,90 m i dužine 0,74 m koju je postavio na dijelu k.č. 7938 k.o. V. u vlasništvu tužitelja, na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku mjerniku T. Ć. zaprimljenoj kod Općinskog suda u Zadru dana 5.3.2020.g, kao i nadopuni navedene skice zaprimljene kod istog suda dana 23.4.2020.g. navedena mreža označena točkama E-A, na koji način je zapriječio tužiteljima posjed dijela k.č. 7938 k.o. V. u njihovu vlasništvu i to dijela označenog na prethodno navedenoj skici sudskog očevida, kao i nadopuni iste od točaka A- 2 - F do vanjskog jugozapadnog zida kuće katnice tužitelja odnosno do jugozapadnog ruba vanjskog stubišta tužitelja za kat kuće, kao i postojećeg kameno-betonskog zida tužitelja, sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te da se tuženiku zabrani ubuduće svako takovo i slično uznemiravanje tužitelja u vlasništvu i posjedu k.č. 7938 k.o. V. u naravi kuća i dvorište, sve utemeljeno na odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZV).

 

7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio:

 

- da su tužitelji vlasnici nekretnine k.č.br. 7938, površine 178 m2, upisane u zk.ul.10060 k.o. V., koja u naravi predstavlja kuću i dvorište, svaki u 1/2 dijela, a da je tuženik vlasnik susjedne nekretnine k.č.br. 7937, površine 167 m2, k.o. Vir, koja u naravi predstavlja kuću i dvorište;

- da je očevidom i mjerničnim vještačenjem po vještaku geometru T. Ć., utvrđeno da između tih nekretnina postoji kameno betonski zid tužitelja visine 0,80 m i širine 0,28 koji ide od javnog puta do kameno betonskog stepeništa tužitelja i u njemu ne postoji otvor,

-da navedeni kameno betonski zid ne predstavlja među između nekretnina stranaka, što ne spori ni tuženik, već je međa između njihovih susjednih nekretnina prema katastarskom planu 74 cm jugozapadno od „kantuna“ tužiteljeva zida,

-da je na terenu zatečena pregrada koja ide od „kantuna“ prije navedenog postojećeg zida tužitelja pa u jugozapad, prateći javni put, u dužini od 0,74 m, visine 0,90 m, a sastoji se od pletene zelene mreže i dvije daske u dnu i na vrhu osigurane željeznom šipkom za koju tuženik ne spori da ju je on postavio i da se ta pregrada nalazi na čestici 7938 k.o. V., koja je pregrada na skici sudskog očevida od 19. veljače 2020. te dopuni skice očevida od 11. ožujka 2020. označena slovima E-A,

-da zbog postavljene pregrade uz javni put tužitelji ne mogu pristupiti na jugozapadni dio svoje nekretnine k.č. 7938 k.o. V. koji je dio na skici sudskog očevida od 19. veljače 2020. te dopuni skice očevida od 11. ožujka 2020. označen slovima A-2-F, pri čemu površina tako ograđenog dijela nekretnine tužitelja k.č. 7938 k.o. V. iznosi 5 m2.

 

8. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, na temelju odredbe čl. 167. st. 1. ZV, kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja i tuženiku naložio da ukloni pregradu od zelene platnene mreže sa daskama i željeznom šipkom, visine 0,90 m i dužine 0,74 m koju je postavio na dijelu k.č. 7938 k.o. V. u vlasništvu tužitelja, a koja je pregrada na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku mjerniku T. Ć. zaprimljenoj kod Općinskog suda u Zadru 5.3.2020.g, kao i nadopuni navedene skice zaprimljene kod istog suda 23.4.2020.g. označena točkama E-A, na koji način je zapriječio tužiteljima posjed dijela k.č. 7938 k.o. V. u njihovu vlasništvu i to dijela označenog na prethodno navedenoj skici sudskog očevida, kao i nadopuni iste od točaka A- 2 - F do vanjskog jugozapadnog zida kuće katnice tužitelja odnosno do jugozapadnog ruba vanjskog stubišta tužitelja za kat kuće, kao i postojećeg kameno-betonskog zida tužitelja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, te mu je zabranjeno ubuduće svako takovo i slično uznemiravanje tužitelja u vlasništvu i posjedu k.č. 7938 k.o. V. u naravi kuća i dvorište.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda u odluci o glavnoj stvari pravilna i zakonita.

 

9.1. Prije svega nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem sadržajno upućuje na bitnu povredu iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 189. st.1 i čl. 313. st.3. ZPP pri donošenju rješenja o odvojenom raspravljanju po protutužbi, jer je prvostupanjski sud pravilno razdvojio raspravljanje po protutužbi, budući zahtjev protutužbe radi uklanjanja dijela betonskog zida, uklanjanja oluka i predaje u posjed dijela nekretnine k.č. 7937 k.o. V., nije u vezi s tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 189.st.1. ZPP. Osim toga, u odgovoru na protutužbu protutuženici se pozivaju i na stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću, radi čega će sud u posebnoj parnici biti dužan raspraviti i ta sporna pitanja, dok je postupak po tužbi dovoljno raspravljen za donošenje meritorne odluke.

 

9.2. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem ukazuju je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, iz razloga što sud pobijanom presudom utvrđuje da bi tuženik uznemiravao tužitelje postavljanjem predmetne ograde u dužini 0,74 m, a da u historijatu tužbe tužitelji tvrde da ih je tuženik uznemiravao uklanjanjem njihove ograde koju su oni postavili. Naime, iako tužitelji u tužbi tvrde (nebitno za ovaj postupak) da ih je tuženik ranije uznemiravao i uklanjanjem njihove ograde koju su oni postavili, tužbenim zahtjevom zatražili su zaštitu od uznemiravanja njihova vlasništva na način da se tuženiku naloži ukloniti postavljenu željeznu sajlu sa dijela k.č. 7938 k.o. V. te da mu se zabrani ubuduće svako takvo i slično uznemiravanje tužitelja, koji su tužbeni zahtjev uslijed izmijenjenog stanja na licu mjesta sukladno čl. 190. st.1. ZPP-a preinačili na način da su zatražili da se tuženiku naloži ukloniti pregradu od zelene platnene mreže sa daskama i željeznom šipkom, visine 0,90 m i dužine 0,74 m koju je postavio na dijelu k.č. 7938 k.o. V. u vlasništvu tužitelja te da mu se zabrani ubuduće svako takovo i slično uznemiravanje tužitelja, a kako se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, to je sud prvostupanjski sud pravilno raspravljao i odlučio o preinačenom tužbenom zahtjevu. Pri tome su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

9.3. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

10. U ovom postupku niti materijalno pravo u odluci o glavnoj stvari nije pogrešno primijenjeno.

 

11. Na temelju odredbe čl. 167. st. 1. ZV propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

 

12. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje i sadržaj ovih zakonskih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je tuženik postavljanjem pregrade od zelene platnene mreže sa daskama i željeznom šipkom, visine 0,90 m i dužine 0,74 m koju je postavio na dijelu k.č. 7938 k.o. V. u vlasništvu tužitelja uznemiravao tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na dijelu njihove nekretnine k.č. 7938 k.o. V. koji je na skici sudskog očevida od 19. veljače 2020. i dopuni skice od 11. ožujka 2020. označen točkama A-2-F, do vanjskog jugozapadnog zida kuće katnice tužitelja odnosno do jugozapadnog ruba vanjskog stubišta tužitelja za kat kuće, kao i postojećeg kameno-betonskog zida tužitelja, budući do tog dijela tužitelji zbog postavljene pregrade ne mogu pristupiti, pa tužiteljima na temelju navedene zakonske odredbe, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pripada pravo na sudsku zaštitu od uznemiravanja kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Naime za takav svoj zaključak i posljedično tome pravilnu primjenu materijalnog prava prvostupanjski sud je ovom drugostupanjskom sudu dao u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom, pa je posljedično tome žalbu žalitelja u tom dijelu valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

12.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje da je u ovom postupku trebalo saslušati svjedoke i stranke, valja istaknuti da je takav prijedlog prvostupanjski sud pravilno odbio budući da je bitne činjenice za odluku o tuženom zahtjevu sud utvrdio uvidom u zemljišnoknjižne izvatke, očevidom i mjerničnim vještačenjem, pri čemu pitanje vlasništva predmetnog dijela k.č. 7938 k.o. V. kao i činjenica da je upravo tuženik postavio predmetnu pregradu, među stranaka nisu bile sporne, a okolnosti na koje tuženik predlaže saslušanje stranaka (kada je, i radi čega, tuženik pregradu postavio) nisu odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

 

13. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom tuženika pobija pod točkom I. i II. izreke, to je žalbu u tom dijelu trebalo odbiti, te presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude (čl. 368. st. 1. ZPP).

14. Djelomično je pak osnovana žalba tuženika u odnosu na odluku o parničnom trošku pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, jer je tužiteljima neosnovano dosuđen trošak za sastav odgovora na protutužbu i trošak za sastav podneska od 16. listopada 2020., za svaki po 750,00 kn, iako se radi o istom podnesku, pored čega je isti iznos priznat i za sastav podneska od 6. travnja 2021. kojim se tužitelji također očituju na navode iz protutužbe, a koja je potom razdvojena u zaseban postupak, slijedom čega će se o pitanju naknade tog troška odlučiti u razdvojenom postupku.  Nadalje tužiteljima je neosnovan priznat i trošak za pristup na ročište 21. listopada 2021. u iznosu od 375,00 kn prema Tbr.9/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.-dalje: Tarifa), iako se radi o ročištu koje je na suglasan prijedlog stranaka odgođeno prije početka raspravljanja radi čega je na temelju Tbr.9/5. Tarife valjalo priznati  25% nagrade odnosno 187,50 kn uvećano za PDV, pa tuženik s pravom ističe da je trošak postupka pogrešno odmjeren, slijedom čega je djelomično trebalo preinačiti odluku o parničnom trošku i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 404,39 eura / 3.046,87 kn (čl. 380. t. 3. ZPP), a u preostalom dijelu, za iznos od 1.619,63 eura / 12.203,12 kn, odluku o parničnom trošku potvrditi (čl. 380. t.2. ZPP).

15. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka je odbijen jer i pored djelomične preinake odluke o parničnom trošku, nije promijenjen uspjeh stranaka u ovoj parnici.

 

Pula - Pola, 13. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

 

Bruno Franković