Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7 Poslovni broj Pr-1718/2020-23

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, kao sucu pojedincu, upravnoj stvari tužitelja V. Č. iz L., R. vas 34, OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u R., , protiv tuženika C.-R. d.o.o., K.,I. zona 377, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica L.D., odvjetnica u R.., , radi nedopuštenosti odluke o otkazu,nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2023. uprisutnosti tužitelja V. Č., njegovog punomoćnika A. K.,odvjetnika u R., zastupnika po zakonu tuženika D. Š. i punomoćnice tuženika L. D., odvjetnice u R., 13. ožujka 2023., javno objavivši

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

« Utvrđuje se nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu
ugovora o radu radniku V. Č. iz R., L.C. 26A (OIB: ...), Ur.br. 1733-6/2014. DŠ/ANJ od 12. lipnja 2014. «

II. Nalaže se tužitelju da, u roku od 8 dana, naknadi tuženiku troškove
postupka u iznosu od 603,68 eura / 4.548,43 kuna1, dok se u preostalom
dijelu za svotu od 13,27 eura / 100,00 kuna, zahtjev tuženika za naknadu
troška odbija.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka, kao neosnovan, se odbija.

i

r i j e š i o j e

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj Pr-1718/2020-23

Tužba je povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjevakojim se zahtjeva da tuženik vrati tužitelja na posao, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 9. srpnja 2014. podnio tužbu. U tužbi navodi da je o odnosu na njega tuženik kao poslodavac 12. lipnja 2014. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao stručnjaku zaštite na radu zbog osobito važne činjenice koja se, prema obrazloženju poslodavca, ogleda u tome da je kao radnik sudjelovao u organizaciji skupštine udjeličara društva te da je određene radnike koji su ujedno i udjeličari vrbovao da glasuju na skupštini na njemu željeni način, a to da destabilizira upravu društva. Navedeno ponašanje da predstavlja osobito važnu činjenicu takvog značaja zbog kojeg ne bi bilo opravdano omogućiti radniku obranu. Danom donošenja odluke radniku da je prestao radni odnos te isti nema pravo na otpremninu i otkazni rok. Tužitelj ističe da je kao radnik pravovremeno sukladno odredbi čl 129. Zakona o radu podnio zahtjev za zaštitu prava kojom se usprotivio otkazu ugovora o radu smatrajući ga nezakonitim te osporio činjenične navode poslodavca. Poslodavac da je predmetni zahtjev za zaštitu prava primio 17.06.2014. te da u zakonskom roku nije odgovorio, pa da je potom u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu sudu. Tuženik da je u postupku otkazivanja povrijedio odredbu čl. 111. ZR-a jer da mu je onemogućio iznošenje obrane. Osim toga, činjenice koje mu se stavljaju na teret da nisu u svezi s njegovim radnim mjestom niti procesom rada, a isto tako nije vidljivo da bi opisanom aktivnošću radnik nanio poslodavcu kakvu štetu ili da bi proces rada bio značajno poremećen. Naime, njegove aktivnosti u pripremi skupštine društva koji je uredno i udjeličar ne ukazuju da bi samim time bila nanesena kakva šteta društvu niti ugrožen proces rada, isto također ne bi ugrozilo upravu pa nije jasno zbog čega se poslodavac odlučio na tako radikalnu mjeru u vidu izvanrednog otkaza. Činjenice koje navodi tuženik da nisu ničim potkrijepljene niti imaju značaj da bi opravdale izvanredni otkaz, budući da je dugogodišnji stručni djelatnik tuženika koji je uredno izvršavao svoje radne obveze. Stoga predlaže da sud utvrdi otkaz nedopuštenim, te ga vrati na rad kod tuženika uz naknadu troška postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te je naveo da ima pravo ne tražiti od radnika da se očituje u situacijama kada postoje okolnosti radi kojih nije opravdano očekivati da to tuženik učini. S tužiteljem da je obavljen razgovor, nakon kojeg da se odmah prešlo primopredaji dokumentacije i opreme uz zapisnik o primopredaji, a radnik je privremeno udaljen sa rada. Tvrdi da je u Odluci o otkazu detaljno opisao u čemu da se ogledaju povrede radne obveze iz koje se dalo opravdano zaključiti kako nastavak rada tužitelja kod njega nije moguć. Netočno je da bi tužitelj bio udjelničar, isti da je imao samo punomoć jednog od članova društva. Otkaz da je uslijedio odmah po saznanju za njegove aktivnosti koje su se odvijale u radno vrijeme, a sve su bile usmjerene na destabiliziranje uprave društva i društva kao cjeline. Tužitelj da je u radno vrijeme obavio niz aktivnosti koje nisu povezane sa njegovim radnim mjestom i ugovorom o radu, a koje da su privatne i koje su destruktivne za društvo i upravu, pri tome da se koristio plaćenim radnim vremenom, telefonom, internetom, mobitelom i vozilom tuženika. Tužitelj da je više puta upozoravan na takve postupke pismenim opomenama i opomenama pred otkaz. Tužitelj da je zloupotrebljavao svoj položaj i uvjete rada na način da je vršio utjecaj na osobe u društvu. Dana 2. lipnja 2014. pregledom računala koje je koristio isključivo tužitelj od strane članova uprave da je nepobitno utvrđeno da je radnik autor cijelog niza dopisa koji su usmjereni na rušenje ugleda društva, autoriteta uprave i agitiranje djela suvlasnika društva koje da je usmjereno na ciljeve koji su poznati samo tužitelju. Računalo da je sadržavalo niz pornografskih slika te veliku količinu dopisa privatnog sadržaja pa da je izuzeto u pristnosti tri člana komisije i spremljeno za potrebe analize po stručnjaku za informatiku i računalstvo. Osim toga, da je napravljena analiza dokumenata u računalu koji da je koristio isključivo radnik Č., te je napravljen ispis telefonskih brojeva koje da je pozivao kao i pregled elektroničke pošte iz čega se došlo do zaključka da je cilj radnika destabilizacija društva i uprave. Kako uprava ima zadatak da štiti interese društva, a tužitelj mu pokušava nanijeti štetu da je pokrenut postupak radi otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. Potražuje trošak postupka.

 

3. Podneskom od 14. travnja 2015. (stranica 17 spisa) tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev o kojem je ovaj sud pod poslovnim brojem P-1762/2014-23 dana 15. studenog 2017. odlučivao donijevši presudu kojom je (točka I. izreke) prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio nedopuštenom tuženikovu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu dok je u točki II. odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na obvezu (dužnost) tuženika da tužitelja vrati na posao u roku od 8 dana. Trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama dosuđen je točkom III u korist tužitelja.

4. Prvostupanjsku odluku je Županijski sud u Splitu presudom od 23. svibnja 2018. pod poslovnim brojem 22 Gž R-228/18-2, potvrdio u točki II. u cijelosti, a preinačio u točkama I. i III. uz odbijanje kao neosnovanog tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je isti tražio utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur.br. 1733-6/2014 DŠ/ANJ od 12. lipnja 2014. Trošak postupka je suđen u korist tuženika.

5. Povodom izjavljene revizije po tužitelju, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 10. studenoga 2020., broj: Rev 2251/2018-2, ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-228/18-2 od 23. svibnja 2018. i presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1762/14-23 od 15. studenoga 2017. te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Ovaj sud je u ponovljenom postupku proveo dokaze uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranica 5 spisa), zahtjev za zaštitu prava (stranica 6), opomena od 18. veljače 2013., 22. travnja 2014., (stranica 11-12 spisa), posljednja opomena pred otkaz od 30. travnja 2014. (stranica 13), ugovor o radu (stranica 18-19, 45 spisa), dopis H. (stranica 30 ),

rješenje H. (stranica 31-35, 47 spisa), opis poslova stručnjaka zaštite na radu (stranica 44 spisa), zapisnik sastanka sindikata od 8. srpnja 2014. (stranica 46 spisa), uvjerenja o osposobljenosti (stranica 48 spisa), rješenje Ministarstva gospodarstva (stranica 49 spisa), dopis Udruge udjelničara (stranica 50 spisa), Uprava-upute za provođenje pravila mjera zaštite na radu (stranica 51 spisa), zatim u dopunu dnevnog reda za skupštinu društva (stranica 68-70, 71-74, 87-88 spisa), zapisnik sa sastanka Ureda županije 8. rujan 2014.(stranica 76-78), sporazum za M. J. (stranica 83-84), odluka o izvanrednom otkazu za M. J. (stranica 85-86), sudska nagodba za M. J. (stranica 89-90 spisa), Pravilnik o zaštiti na radu (stranica 21 spisa), Pravilnik o sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta, Pravilnik o radu i Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika (stranica 22 spisa), obavijest od 8.4.2014. (stranica 129), dopuna dnevnog reda za skupštinu od 26.5.2014. (stranica 130 – 131), dopis od 6.5.2014. (stranice 132 do 134 spisa), dopis od 22.4.2014. (stranica 135), dopis od 2.6.2014. (stranice 136 i 137 spisa), dopis od 26.5.2014. (stranica 138), tekst o racionalizaciji organizacije i financijskog poslovanja (stranica 139 spisa), tekst o radnom sporu D. G. (stranica 140), dopisi Ministarstvu rada i mirovinskog sustava RH (stranice 141 do 143), dopisi i podnesci vezani uz razne sudske postupke (stranice od 144 do 168 spisa), zahtjev za otpis duga (stranica 169). Pored toga, provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka A. Z. (stranica 55-56 spisa), M. B. (stranica 57 spisa), A. M. (stranica 60 spisa), A. P. (stranica 62-63 spisa), A. B. (stranica 64-65 spisa), D. M. (stranica 65-66), D. G. (stranica 79 spisa), M. J. (stranica 80 spisa) te su saslušani i tužitelj kao stranka te zastupnik tuženika po zakonu - D. Š..

 

 

 

 

 

Obzirom je tužitelj na ročištu 7. travnja 2021. (stranica 124 spisa) povukao, citirano: «dio tužbenog zahtjev koji se odnosi na povratak na rad» (očito smanjio postojeći zahtjev, pa je time, u tom dijelu, povukao tužbu), čemu se pred sudom prisutna punomoćnica tuženika nije protivila, a niti u daljnjem roku od 15 dana, pa je stoga odlučeno sadržajem izreke rješenja i to primjenom odredbe članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22 i 114/22; u nastavku: ZPP).

7.

 

7. Obzirom je tužitelj na ročištu 7. travnja 2021. (stranica 124 spisa) povukao, citirano: «dio tužbenog zahtjev koji se odnosi na povratak na rad» (očito smanjio postojeći zahtjev, pa je time, u tom dijelu, povukao tužbu), čemu se pred sudom prisutna punomoćnica tuženika nije protivila, a niti u daljnjem roku od 15 dana, pa je stoga odlučeno sadržajem izreke rješenja i to primjenom odredbe članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22 i 114/22; u nastavku:
ZPP).

8. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 12. lipnja 2014. o izvanrednom mu otkazu ugovora o radu.

9. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je, za ovaj spor relevantnim, Zakonom o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13; dalje: ZR) koji u članku 129. stavak 1. propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. istog članka regulirano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

5 Poslovni broj Pr-1718/2020-23ne

10. Nije sporno među parničnim strankama da je tužitelj bio djelatnik tuženika na radnom mjestu stručnjaka zaštite na radu od 01. srpnja 2010. te da mu je Odlukom o otkazu od 12. lipnja 2014. isti otkazan (prema sadržaju te isprave – stranica 5 spisa) zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i to što je; - u radno vrijeme i na radnom mjestu provodio aktivnosti koje nisu bile ugovorene, a bile su usmjerene na rušenje autoriteta legitimno izabrane uprave i nanošenje štete društva, - 2. lipnja 2014. pregledom računala koje je koristio tužitelj utvrđeno nepobitnim da je isti autor cijelog niza dopisa usmjerenih na rušenje ugleda društva, autoriteta uprave i agitiranje dijela suvlasnika, - telefonom u vlasništvu društva pozivao suvlasnike uz lažne tvrdnje i uvjerenja te iste obilazio službenim vozilom u vrijeme radnog vremena, - pregovarao i cjenkao se s upravom vezano za povećanje plaće i zapošljavanje sina. Temeljem svega navednog poslodavac da je izgubio povjerenje u radnika jer je isti u njegovoj prostoru, sa njegovom opremom, za vrijeme radnog vremena poduzimao aktivnosti protiv poslodavca pa radni odnos s istim više nije moguć.

11. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 108. st. 1. ZR-a.

12. Tužitelj je uredno zaprimio Odluku o otkazu, te je protiv iste podnio u roku zahtjev za zaštitu prava, te potom i pravovremeno ovu tužbu, sve
sukladno odredbi članka 129. ZR-a.

13. Odredbom čl. 131. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za
otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao
poslodavac.

14. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu (da su u sadržaju radnog računala kojim se koristio tužitelj nađene pornografske slike) te iz podneska od 5.5.2021. (stranica 125 i dr.) o nadripisarskoj aktivnosti tužitelja (po tvrdnji tuženika, citirano: «kao još jedan dokaz u prilog osnovanosti otkaza»), valja naglasiti da isti nisu sadržani (individualizirani) u obrazloženju Odluke o otkazu (činjenični temelj otkaza), pa prema tome nisu niti relevantni za odluku o meritumu, s tim da dio isprava dostavljen po tuženiku uz podnesak od 5.5.2021. (dopisi i podnesci vezani uz razne sudske postupke izahtjev za otpis duga (stranice od 144 do 169) sadržajem se uopće ne tiču ni poslovne politike tuženika, niti pitanja autoriteta njegove uprave, pa su i iz tog aspekta nebitni. S druge pak strane, tvrdnju navedenu još u tužbi da je radnik koji je ujedno i udjeličar (stranica 3 spisa), a što je tuženik negirao već u odgovoru na tužbu, tužitelj je osobno opovrgnuo u daljnjem tijeku parnice.

15. Analiza opomena upućenih tužitelju (od 18. veljače 2013. i 22. travnja 2014. te posljednja opomena pred otkaz od 30. travnja 2014.) i procedura njihove dodjele, također nisu relevantni u ovom sporu, obzirom članak 111.stavak 1. ZR-a regulira da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog

6 Poslovni broj Pr-1718/2020-23

ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U ovom slučaju ne radi se o redovitom otkazu.

16. Člankom 108. stavak 3. ZR-a normirano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. U smislu ovakvog zakonskog izričaja, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je pravovremena sve dok traje povreda radne obveze odnosno druga osobito važna činjenica koja opravdava otkaz. To stoga jer kada se radi o aktivnostima radnika koje traju u kontinuitetu poslodavcu rok za izvanredni otkaz ugovora o radu ne počinje teći sve dok ta povreda / činjenica traje.

17. Prema po tuženiku dostavljenim ispravama (pisanim sastavcima) radi se o dokumentima (stranice od 129 do 143 spisa) nastalim od ožujka 2014. do zaključno 2. lipnja 2014. (dakle, do dana kada je izvršen pregled računala kojim se služio tužitelj na poslu).

18. Ocjenom i analizom dokazne građe te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tuženik utemeljio pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu (ugovor o radu od 1. srpnja 2010. za radno mjesto stručnjak zaštite na radu) od 12. lipnja 2014. na činjenici da je tužitelj za vrijeme radnog vremena poduzimao aktivnosti i pisao dopise osobno, te u ime i u korist Udruge malih dioničara, da je za potonje koristio službeno računalo, telefon i automobil, čime da je narušavao ugled i autoritet uprave kod ostalih radnika te time poslodavcu nanio i štetu zbogčega da je poslodavac u njega izgubio povjerenje pa da radni odnos s istim više nije moguć. Nadalje, proizlazi da su navedene aktivnosti utvrđene pregledom računala tužitelja izvršenim 2. lipnja 2014. (z.z. tuženika u tom smislu je iskazao da su neke stvari tek tada shvatili da je tužitelj pisao, a nisu niti znali da je on autor). Tužitelj nije pozvan na iznošenje obrane. Isti je tijekom postupka učinio nespornim da su postojali dokumenti koje je za udrugu malih dioničara sačinio na računalu u radno vrijeme, kao i da je znao obavljati telefonske razgovore s članovima udruge putem službenog telefona.

19. Nije prihvaćen dio stranačkog iskaza tužitelja (stranica 200 spisa) u kojem navodi da nije sastavio dopis Udruge udjeličara d. od 6. svibnja 2014. (stranica 132 do 134 spisa) obzirom je tu ispravu (više od godinu i pol prethodno davanju iskaza pred sudom) uredno zaprimio uz podnesak tuženika od 5. svibnja 2021. (u kojem podnesku se ističe da se i tu radi o dopisu iz tužiteljeva računala na poslu), a u svom očitovanju od 12. svibnja 2021. (stranica 120 i dr. spisa) nije već tada negirao da je on sastavio i taj dopis (što bi bilo životno i logično). Pored toga, za tvrdnju pred sudom da je tu ispravu sastavila radnica B. D., tužitelj nijepredložio izvođenje niti jednog dokaza.

20. Revizijski sud u ukidnoj odluci ističe stav da samo pisanje dopisa za vrijeme radnog vremena ne bi opravdavalo odluku o izvanrednom otkazu. Prvostupanjski sud takav stav u potpunosti prihvaća, a osobito u okolnostima

kada radnik uredno i pravovremeno izvršava svoje obveze iz radnog odnosa u skladu s vrstom i naravi rada. U tom smislu, tijekom dokaznog postupka je nepobitno utvrđeno da je tužitelj poslove svog radnog mjesta na vrijeme izvršavao.

21. Međutim, odredba članka 108. st. 1. ZR-a formulirana je na alternativan način, to jest tako da, prema njoj, opravdani razlog za izvanredni otkaz postoji pod jednom od slijedećih pretpostavki (čime se ne isključuje ni mogućnost njihove kumulacije):

- ili je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (koja je kao takva pravno normirana), a zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć,

- ili postoji neka druga osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

22. Dakle, članak 108. st. 1. ZR-a, jasno polazi od stajališta da se (osim zbog propisane osobito teške povrede radne obveze) i zbog egzistiranja neke druge osobito važne činjenice od poslodavca ne može zahtijevati da nastavi radni odnos s radnikom ako ta činjenica potpuno narušava (narušila je) radni odnos, a na strani poslodavca dovodi (dovela je) do gubitka povjerenja (u tom smislu i Vrhovni sud, Revr-495/07 od 22.8.2007.). Poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg iz objektivnih razloga (zbog njegovih subjektivnih postupaka) više nema povjerenja. To je osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa s tim radnikom nije moguć (u tom smislu i Vrhovni sud, Revr-972/10 od 21.7.2010.). Pri tome je potrebno takvu osobito važnu činjenicu povezati s okolnostima konkretnog slučaja.

23. Naime, zbog svog trajanja i trajnih obaveza koje nastaju za ugovorne strane, ugovor o radu pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika prema kojem poslodavac očekuje od radnika ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova iz djelokruga poslova radnog mjesta, već i da ponašanje radnika spram poslodavca ima elemente lojalnosti, rezerviranosti (odmjerenosti), diskrecije i poštovanja, a što svakako isključuje oblike neprimjerenog i uvredljivog izražavanja prema vani na račun (članova) uprave poslodavca imenovanih, odnosno izabranih u zakonito provedenoj proceduri.

24. Krucijalno je naglasiti da radnik ima pravo da upozorava na uočene nedostatke posla ili nepravilnosti u radu, moguće i upozoravanjem na samo upitne i rizične pojave. No, pri tome radnik mora voditi računa o poštovanju procesa rada i odlučivanja kod poslodavca, kao i o načinu na koji se te okolnosti prezentiraju. Radnik mora poštovati svoju poziciju radnika koji nema, a niti po prirodi radnopravnog odnosa može imati, ovlasti (izravno ili indirektno) miješati se (osobno ili u ime i za račun drugog) u poslodavčevu poslovnu politiku, a što naravno ne isključuje da radnici svoje interese na radu i u vezi s radom mogu ostvarivati organiziranjem kroz reguliranu proceduru putem sindikalnih aktivnosti.

25. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka nedvosmisleno proizlazi da je sam tužitelj učinio nespornim da je za vrijeme radnog vremena na službenom računalu pisao te u istom pohranjivao dopise protiv uprave tuženika, osobno te u ime i za račun Udruge udjelničara D. (u nastavku: Udruga), te da je za potonje aktivnosti koristio i službeni telefon. Naime, za ovaj spor pravno je relevantno da je tužitelj doista nedvojbeno za vrijeme radnog vremena obavljao aktivnosti (pisao dopise i vodio razgovore) koje nisu vezane za poslove njegova radnog mjesta (a ne radi se o sindikalnom djelovanju), a što je tuženik nepobitno utvrdio i pregledom njegova računala 2. lipnja 2014., a te važne okolnosti ni tužitelj ne osporava.

26. Također je jasno utvrđeno da su te aktivnosti doista usmjerene protiv uprave tuženika i njene poslovne politike. U prilog zaključka o postojanju činjenja na strani tužitelja protiv uprave u smislu narušavanja ugleda slijedi iz sadržaj po njemu sastavljenog 24. ožujka 2014. dopisa za Ministarstvo (stranica 143) u kojem proziva predsjednika uprave za «bahato postupanje», a koji sadržajni izričaj, prema logici stvari, nije išao u smjeru održavanja nužnog odnosa povjerenja na relaciji radnik – poslodavac.

27. Glede dopisa od 6. svibnja 2014. (stranice 133 i 134 spisa) tužitelj je imao mogućnost (i sama Udruga koja ima svojstvo pravna osobe) izražene stavove (neovisno bili oni utemeljeni samo na indicijama ili konkretnim dokazima) o zlouporabi položaja (u tom smislu poziva se na nepotizam članova uprave, upitno (sumnjivo) financijsko vođenje firme i dr.) manifestirati samo obraćanjem i prijavom nadležnim državnim tijelima, a ne upućivanjem pisanih sastavaka P. županiji (dalje: P.), kao jednom od članova (suvlasnika) tuženika, te kojim dopisom ulaziti u poslovnu politiku tuženika izražavajući putem Udruge, očito i svoje nezadovoljstvo načinom kako njegov poslodavac vodi poslove. Upletanje u poslovnu politiku poslodavca još je izraženije u dopisu od 2. lipnja 2014. (stranice 136 i 137) kojim se izražava nezadovoljstvo neprihvaćanjem dopune dnevnog reda vezano uz već održanu Skupštinu 23. svibnja 2104. (dopune predložene po Udruzi), zatim se analiziraju troškovi poslovanja, pitanja povećanja temeljnog kapitala, valjanosti punomoći za sudjelovanje na Skupštini i ništetnosti tamo donesenih odluka, te u konačnici i daju upute jednih članova društva kroz Udrugu - drugom članu (P..) da se osobno angažira i upozori upravu tuženika (iako članovi d.o.o.-a svoja prava ostvaruju kroz rad skupštine, članci od 440. do 449. Zakona o trgovačkim društvima – «Narodne novine» br. 111/93 do 114/22; dalje: ZTD) na ponašanje prema radnicima, te da će izostanak aktivnosti u tom pravcu u dodijeljenom mu roku (od desetak dana) rezultirati obavješćivanjem javnosti putem medija o ponašanju organa i članova tuženika, a sve vezano uz problematiku vođenja i poslovanja tuženika. Dakle, umjesto da prava svojih članova štiti na zakonom propisani način (pa i pokretanjem sporova pred trgovačkim sudom – ovo vezano uz nadležnost iz specijaliziranog suda iz čl. 34. st. 1. točka 3. ZPP-a), Udruga putem dopisa (kojeg piše u njezino ime i za račun tužitelj) daje drugom suvlasniku smjernice za djelovanje prema upravi - intervencijom (očito neformalnom / neslužbenom, jer iz sadržaja tog dopisa ne slijedi da bi bio sastavljen za potrebe dnevnog reda neke nove, zakazane sjednice Skupštine) te ga istovremeno nedvosmisleno upućuje i obavještava što će se dogoditi ukoliko bi se taj relativno većinski vlasnik tuženika ostao pasivan po proteku vremena kojeg mu je, bez uporišta u bilo kojoj pravnoj normi, dao za postupanje. neformalnom / neslužbenom, jer iz sadržaja tog dopisa ne slijedi da bi bio sastavljen za potrebe dnevnog reda neke nove, zakazane sjednice Skupštine) te ga istovremeno nedvosmisleno upućuje i obavještava što će se dogoditi ukoliko bi se taj relativno većinski vlasnik tuženika ostao pasivan po proteku vremena kojeg mu je, bez uporišta u bilo kojoj pravnoj normi, dao za postupanje.

 

28. Što se tiče pozicije radnika tuženika, oni su svoja materijalna prava izradnih odnosa svakako (bili) ovlašteni ostvarivati (štititi) kroz propisanuproceduru, naposljetku i pokretanjem postupaka pred sudom nadležnim zasporove iz radnih odnosa.

29. Umjesto da svoja prava vezano uz radni odnos, a za koja smatra damu ih je povrijedio predsjednik uprave tuženika (ukidanje telefonske linije, interneta, uskraćivanje samostalnog korištenja vozila za potrebe posla), s tim da sud prihvaća životnim da je to tužitelja moglo i potresti i uznemiriti, ostvari kroz zakonom regulirani postupak u konačnici i pokretanjem spora pred (redovnim) sudom kao svaki drugi radnik (ako smatra da je time doveden u neravnopravni položaj u odnosu na druge radnike, eventualno iz određenih razloga, tj. okolnosti mobbingiran, odnosno diskriminiran od strane poslodavca), on se mimo procedure (dopisom od 22. travnja 2014. – stranica 135 spisa) s ciljem ostvarenja uspjeha vezano uz ukinuta sredstava za rad obraća kao radnik članu društva (P...-u) od kojeg traži na koji način (opet intervencijom) treba postupiti prema predsjedniku uprave manifestirajući pri tome istovremeno sadržajno istovjetni stav kako radnika okupljenih u Udruzi, tako i svoj osobni (stav) o ponašanju predsjednika uprave prema njemu, a koje ponašanje opisuje u smislu prijetnji i «dresiranja». Sud ponavlja, kao i za slučaj zlouporabe položaja, da je i za pitanje prijetnji pravilan (formalan, propisani) pravni put podnošenje (sadržajem uljuđenih) prijava nadležnim državnim tijelima.

30. Stoga, po stavu ovog suda, u provedenom postupku utvrđene se sve okolnosti konkretnog slučaja te je jedini zaključak da je postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Relevantna okolnost da tužitelj za vrijeme radnog vremena obavlja aktivnosti koje nisu u svezi poslova radnog mjesta te koristi resurse radnog mjesta (računalo, papir, toner, telefon, prostor na računalu za pohranu pisanih sastavaka) za te poslove, a posebice kod okolnosti da su te aktivnosti usmjerene protiv poslovne politike uprave tuženika, nedvojbeno dovodi do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja kao radnika.

31. Oportuno je istaknuti da osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ne mora imati kao posljedicu nastanak imovinske štete poslodavcu (u tom smislu i Vrhovni sud, Revr-156/08 od 7.5.2008.). Ovaj sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u slučaju kada je imovinska šteta minimalna, odnosno kod utvrđenja drugih osobito važnih činjenica (u smislu članka 108. st. 1. ZR-a), a osobito u okolnostima postojanja objektivno opravdanih razloga za gubitak povjerenja na strani poslodavca prema konkretnom radniku zbog njegovih subjektivnih postupaka koji su rezultirali time da je vezano uz upućene dopise tuženik trebao (morao) odgovarati njihovim adresatima upogledu upita koje su oni povratno imali za njega, te je s tim u vezi koristio svoje kapacitete i vrijeme.

32. Vezano uz pitanje prava na obranu, to što radniku nije dana mogućnost iznošenja obrane prije donošenja odluke o otkazu može biti relativna povreda postupka kod poslodavca. Ovo stoga što omogućavanje radniku obrane nije samo sebi svrha. Poslodavac je, naime, prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U predmetnoj situaciji postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da prethodno otkazu omogući tužitelju da iznese obranu (članak 111. stavak 2. ZR-a). Naime, konkretno je bila riječ o ponašanjima (aktivnostima) radnika koje su trajale, kako je utvrđeno, kontinuirano kroz nekoliko mjeseci. Pri tome, posebno je uzeto u obzir da je tužitelj kao osoba s dugogodišnjom poslovnom karijerom i profesionalnim iskustvom očigledno bio upoznat s organizacijama tj. organiziranjem kako pravnih osoba, članova trgovačkih društava, organa trgovačkih društava i njihovih članova (bio je predsjednik uprave P. d.d. i E. d.d.), te njihovim međusobnim interakcijama, ali isto tako i s pravima te obvezama radnika, te je u tim okolnostima iz različitih pozicija («uloga») kroz dug period imao saznanja o proceduri vezanoj i uz poslovanje firmi i uz rad radnika, pa je time zasigurno raspolagao potrebnim znanjem na koji način radnik možeostvariti svoja prava, te eventualno pružiti pomoć pravnim subjektima koji nisu u svojstvu (statusu) radnika, a da pri tome poštuje svoju poziciju radnika, procesa rada, radnu etiku u komunikaciji, odnos povjerenja s poslodavcem, kao i činjenicu da je jedino poslodavac, a ne radnik, ovlašten upravljati društvom. Osim toga, pravo na obranu nije povrijeđeno jer je tužitelj svoju obranu iznio nakon primitka odluke o izvanrednom otkazu u zahtjevu za zaštitu prava kao i tijekom sudskog postupka (u tom smislu i Vrhovni sud, Revr-840/05 od 22.3.2006.).

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je točkom I. dispozitiva presude.

34. Odluka o trošku postupka (točka II.) temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, pa je tuženiku priznat zatraženi trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u jednokratnom iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa), što uz pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife), uz primjenu T.br.50. Tarife, iznosi 497,50 eura (398,00 + 99,50 eura), kao i plaćena sudska pristojba za žalbu protiv presude od 15.11.2017. - 800,00 kuna (stranica 106 spisa) sukladno odredba Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15; dalje: ZSP), s tim da iznos plaćenih 100,00 kuna (za rješenje o sudskoj pristojbi) tuženiku nije priznat jer je mogao tu pristojbu za žalbu (platiti na vrijeme) u trenutku predaje tog podneska (čl. 4. st. 1. toč. 1. ZSP-a). Iznos od 800,00 kuna je uz primjenu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine" broj 57/22 i 88/22) te fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna za 1 euro) sukladno članku 2. stavci 1., 2. i 4. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute

11 Poslovni broj Pr-1718/2020-23

u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine" broj 85/22) jednak sumi od 106,18 eura, pa je sveukupno tuženiku odmjeren trošak u iznosu od 603,68 eura, što predstavlja u protuvrijednosti 4.548,43 kuna. S iznosom od 100,00 kuna (13,27 eura) zahtjev tuženika u pogledu troška je odbijen.

35. Budući je tužitelj spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i čl. 155. ZPP-a, pa je zato odlučeno točkom III. izreke.

36. Završno, paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana (čl. 436. ZPP- a/14, u vezi s člankom 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 70/19 – na snazi od 1. rujna 2019.), obzirom je predmetna tužba podnesena 9. srpnja 2014.

U Rijeci 13. ožujka 2023.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovih presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud u Splitu.

Dostaviti:

- za obje stranke – isticanjem ove presude i rješenja na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova u trajanju od osam dana, računajući od 13. ožujka

2023.