1              Poslovni broj: 17 Gž-1496/2022-2

 

   

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-1496/2022-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Č., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u OD H. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika D. J. iz Z., OIB: ...., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 107 Povrv-840/2019-23 od 9. lipnja 2022., 13. ožujka 2023.

 

riješio je

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 107 Povrv-840/2019-23 od 9. lipnja 2022. u točki I. izreke presude i u točci II. izreke rješenja.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom i rješenjem djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J., poslovni broj Ovrv-57452/18 od 5. prosinca 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19,20 eura/144,64 kune[1] sa pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka I. izreke presude), te je djelomično ukinut citirani platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 19,20 eura/144,64 kune sa pripadajućim zateznim kamatama, te je utvrđeno da je u tom dijelu tužbe povučena (točka I. izreke rješenja) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka II. izreke rješenja).

 

              2. Protiv te presude i rješenja žalbu podnosi tužitelj, sadržajno pobijajući točku I. izreke presude i točku II. izreke rješenja iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP-a. Tužitelj u žalbi ističe da je tijekom postupka dostavio Matične evidencije iz kojih je razvidno kako je tuženik zaveden kao obveznik plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada te račune koji su glasili na tuženikovo ime, te napominje kako predmet ovog spora nije vlasništvo predmetne nekretnine, već činjenica je li tuženik tužitelja obavijestio o promjeni korisništva. Ističe kako je tuženik kao korisnik, odnosno obveznik plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada bio dužan obavijestiti tužitelja o eventualnim promjenama korisništva. Tužitelj smatra nespornim da je u utuženom razdoblju izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada i za izvršenu uslugu osnovano ispostavljao račune s obračunom naknade za odvoz komunalnog otpada tuženiku. Konačno, ističe da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. Predlaže preinačenje pobijane presude.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u Z., u razdoblju od studenog 2017. do lipnja 2018., u ukupnom iznosu od 19,20 eura/144,64 kune, sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

              6. S tim u vezi, valja naglasiti da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u sukladno odredbi članka 458. stavka 1. ZPP-a,  a prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

             

              7. Stoga, u odnosu na isticanje tužitelja na postojanje relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a valja istaknuti da se sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              8. Također, u odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ističe da je tijekom postupka dostavio Matične evidencije iz kojih je razvidno da je tuženik zaveden kao obveznik plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada te račune koji su glasili na tuženikovo ime, te u odnosu na žalbene navode prema kojima tužitelj smatra nespornim da je u utuženom razdoblju izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada i za izvršenu uslugu osnovano ispostavljao račune s obračunom naknade za odvoz komunalnog otpada tuženiku, a koji navodi predstavljaju prigovore činjenične naravi, valja istaknuti da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od tih povreda zakona, pa ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da pobijana odluka sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka radi kojih se ista ne bi mogla ispitati.

10. Nije sporno da je tužitelj ovlašten za pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada na nekretnini na adresi u Z., dok je sporno je li tuženik vlasnik, odnosno korisnik navedene nekretnine, te obveznik plaćanja naknade za predmetnu komunalnu uslugu odvoza komunalnog otpada.

 

11. Prvostupanjski sud donosi pobijanu presudu na temelju utvrđenja:

 

- da je tuženik od 28. travnja 1975. prijavljen na adresi u Z., a koja je različita od nekretnine za koju tužitelj potražuje naknadu za komunalne usluge odvoza komunalnog otpada,

 

- da je tuženik kod tužitelj bio zaveden kao obveznik plaćanja za predmetnu nekretninu u razdoblju od 22. prosinca 1999. do 16. listopada 2018. kada je izvršeno „deaktiviranje objekta“,

 

- da nije navedeno na temelju koje osnove je tuženik u navedenom razdoblju bio zaveden u evidencijama tužitelja kao obveznik plaćanja naknade za uslugu odvoza otpada,

 

- da iz neslužbene kopije Izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj zk. uloška ....., k.o. Grad Z. od 30. rujna 2020., a koji se odnosi na više nekretnina, nije moguće pouzdano zaključiti odnosi li se upravo na predmetnu nekretninu na adresi u Z..

 

12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud donosi pobijanu točku I. izreke presude pozivom na odredbu članka 221.a ZPP-a jer tužitelj tijekom postupka nije dostavio odgovarajuće isprave iz kojih bi proizlazilo da je tuženik bio vlasnik ili predmnijevani vlasnik nekretnine na adresi u Z.,odnosno da je bio korisnik navedene nekretnine na kojeg je prenesena obveza plaćanja predmetne komunalne usluge od strane vlasnike, slijedom čega zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje osnove na temelju koje je u svojim evidencijama za utuženo razdoblje teretio tuženika kao obveznika plaćanja predmetne naknade. Također, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je predmetna komunalna usluga izvršena na predmetnog nekretnini.

 

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi na temelju članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a.

 

14. S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, kojima je ovaj sud u sporovima male vrijednosti vezan, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 221. a ZPP-a kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

15. Naime, odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13. i 73/17.; dalje u tekstu: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, dok je stavkom 5. istog članka propisano da je korisnik usluge iz članka 30. stavka 1. ZOGO-a na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

 

16. Budući da prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik nekretnine, odnosno korisnik nekretnine na adresi u Z., pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J., poslovni broj Ovrv-57452/18 od 5. prosinca 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19,20 eura/144,64 kune sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

17. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na dužnost tuženice da obavijesti tužitelja o promjeni korisnika sukladno članku 3. stavku 2. Pravilnika o eventualnim promjenama korisništva nisu od utjecaja ma pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga jer neobavještavanje komunalnog društva o promjeni korisnika nekretnine ne predstavlja osnovu za obvezivanje na plaćanje naknade za komunalne usluge koje su isporučene u razdoblju dok osoba nije bila korisnik ili vlasnik.

 

18. Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem tužitelj nije dokazao da je usluga odvoza komunalnog otpada izvršena u utuženom razdoblju na predmetnoj nekretnini, budući da tužitelj nije dostavio evidenciju rasporeda odvoza otpada sa predmetne nekretnine niti evidenciju o preuzetoj količini otpada iz koje bi proizlazilo da je cijena predmetne usluge obračunata sukladno članku 33. stavku 2. ZOGO-a.

 

19. Odluka o troškovima postupka kojom je tužitelj odbijen za naknadu troškova parničnog postupka s obzirom da je izgubio u cijelosti u sporu donesena je pravilnom  primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

21. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci, 13. ožujka 2023.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković