Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 26 Gž-102/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: 26 Gž-102/2022-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz P., OIB:..., koju zastupa punomoćnica M. C. T., odvjetnica u L., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 11. studenog 2021. poslovni broj: P-15/2021-9, dana 13. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužiteljice, te se ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 11. studenog 2021. poslovni broj: P-15/2021-9 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

 

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbačena je tužba tužiteljice.

2. Istim rješenjem u toč. II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom tužiteljica pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba iz čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu broj 316-36/2007, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 6. travnja 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i založne dužnice, E. B., kao sudužnika i založnog dužnika te tuženika kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), a koji Ugovor je potvrđen od strane javne bilježnice T. F. iz P. pod brojem OV-3947/07 od 16. travnja 2007., te zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 24.785,34 kn sa zateznom kamatom na iznos od 16.067,64 kn od 24. travnja 2007. do isplate i na iznos od 8.717,70 kn od 26. travnja 2017. do isplate.

 

7. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je povodom prigovora dvostruke litispedencije istaknutog po tuženiku, izvršio uvid u spis istog suda poslovni broj P-13/2021 i utvrdio da u tom predmetu tužiteljica tužbenim zahtjevom pod toč. I. traži da se utvrdi ništetnim cijeli Ugovor o kreditu, a koji tužbeni zahtjev nedvojbeno obuhvaća i odredbe čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu.

 

7.1. Prvostupanjski sud nadalje navodi da tužiteljica nije bila ovlaštena nakon što je podnijela tužbu pred istim sudom, povodom kojeg se vodi parnica pod poslovnim brojem P-13/2021, između ostalog i radi utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, podnijeti u ovom parničnom postupku tužbu kojom traži utvrđenje ništetnim odredbe čl. 5. i 8. istog Ugovora o kreditu, obzirom da se sadržajno radi o istovjetnom tužbenom zahtjevu, bez obzira što je tužbom u ovoj parnici tužiteljica ispustila neke od ranije navedenih činjenica iz istog kompleksa (Ugovora o kreditu) navedenih u prvobitno podnijetoj tužbi u parnici pod brojem P-13/2021.

 

7.2. Iz navedenog zaključuje da će u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva u predmetu broj P-13/2021 sud utvrditi ništetnim cijeli Ugovor o kreditu, pa tako i odredbe čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu koje su predmet ovog postupka i što čini objektivni identitet spora, te kako se u oba postupka radi o istim strankama (i što čini subjektivni identitet spora) to je ocijenio osnovanim prigovor dvostruke litispedencije, posljedično čemu je temeljem odredbe čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) odlučio kao pod toč. I. izreke rješenja.

 

8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

9. Tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nije „cijenio sadržaj podneska tužiteljice od 15.03.2021. kojim se očituje na prigovor tuženika glede litispedencije (...)“, navodeći da tužbom u ovom parničnom postupku traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ulazne i izlazne naknade i restituciju zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi. Tužiteljica navodi da se ne radi o litispedenciji jer je predmet koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-13/2021 u prekidu do odluke Suda Europske unije, a ta odluka nije prethodno pitanje za ovaj parnični postupak, te da u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu, koje odredbe nisu mijenjane Aneksom. Ističe da je tužbeni zahtjev bilo moguće postaviti i kao eventualno kumulirani, ali isti nije tako postavila u parničnom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-13/2021 jer odluka u tom predmetu ovisi o odluci Suda Europske unije o konverziji, dok to nije slučaj sa tužbenim zahtjevom u ovom postupku.

 

10. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji ukazuje tužiteljica, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, a niti bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

11. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu pozivom na čl. 194. st. 3. ZPP.

 

11.1. Prema odredbi čl. 194. st. 3. ZPP dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta sud će tužbu odbaciti.

 

11.2. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da za postojanje litispendencije je potrebno da postoji subjektivni i objektivni identitet spora. Subjektivni identitet spora podrazumijeva identitet stranaka u istoj ili obrnutoj stranačkoj ulozi, dok objektivni identitet spora podrazumijeva da postoji identitet tužbenih zahtjeva i da postoji identitet činjenične osnove tužbenih zahtjeva (identično stajalište izraženo je u brojnoj sudskoj praksi, npr. u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. kolovoza 2022. broj Rev-54/2022 u ocjeni prigovora presuđene stvari).

 

12. Obzirom na navedeno pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da u parnicama koje se vode pred istim sudom pod brojevima P-13/2021 i P-15/2021 postoji subjektivni identitet spora jer se vode između istih stranaka u istim ulogama.

 

12.1. Međutim, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da se u oba predmeta radi o objektivnom identitetu spora, odnosno pogrešno je utvrđenje da je zahtjev tužiteljice iz ovog postupka sadržan (i uključen) u širem zahtjevu iz postupka P-13/2021 i da će sud odlučivanjem o tužbenom zahtjevu u predmetu P-13/2021 odlučiti de facto o zahtjevu iz ovog postupka.

 

13. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica u ovom postupku podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu navodeći pod toč. XIII. tužbe da je čl. 5. Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno pravo tuženice na isplatu jednokratnih troškova obrade u iznosu od 2,15% od iznosa kredita, nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prebacuje teret cijelog troška na korisnika kredita i time prouzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu, a uz to nije ugovorena na transparentan način jer nije evidentno koji je trošak sadržan u fiksnom iznosu od 2,15%, te isto tako navodeći pod toč. XIV. tužbe da je čl. 8. Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno pravo tuženice na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 3%, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer nije odrediva na način da bi potrošač znao na koji način (temeljem kojih parametara) će se utvrditi. Tužbeni zahtjev pod toč. I. sadrži zahtjev za utvrđenje da su ništetne odredbe čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu, dok pod toč. II. sadrži zahtjev za isplatu plaćenih naknada u iznosu od 16.067,64 kn i 8.717,70 kn sa zateznom kamatom.

 

14. Nadalje, iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica u predmetu broj P-13/2021 podnijela tužbu protiv tuženice radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti, činjenično navodeći da ugovoreni način promjene kamatne stope i ugovorena valutna klauzula čini ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti, time da se tužiteljica u tom postupku poziva na presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa i na praksu Suda Europske unije. Tužbenim zahtjevom pod toč. I. zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti, pod toč. II. zahtijeva utvrđenje da je bez pravnog učinka Aneks Ugovora o kreditu od 20. veljače 2016., pod toč. III. zahtijeva utvrđenje da ne postoji obveza tužiteljice prema tuženici temeljem Ugovora o kreditu i Aneksa Ugovora o kreditu, a pod toč. IV. zahtijeva isplatu iznosa od 163.044,04 kn koji ne uključuje naknadu jednokratnih troškova obrade kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita (obuhvaćenih u ovom predmetu) a što je izričito navedeno u tužbi.

 

15. Obzirom na navedeno pod toč.13. i 14. ovog obrazloženja evidentno je da se tužbe iz predmeta broj P-13/2021 i P-15/2021 ne temelje na istoj činjeničnoj osnovi u vezi razloga za utvrđenje ništetnosti, a uz to ne sadrže identične zahtjeve za isplatu, pa se u konkretnom slučaju ne radi o objektivnom identitetu spora u oba predmeta, na što je pravilno tužiteljica ukazivala tijekom postupka i što ponavlja u žalbi.

 

16. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužiteljice i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio istom sudu na daljnje postupanje. U daljnjem postupku prvostupanjski sud će nastaviti raspravljanje po tužbi, te će odlučiti i o spajanju predmeta radi koje se ukazuje svrsishodnim u konkretnom slučaju u smislu čl. 313. st. 1. ZPP-a.

 

                                                        U Varaždinu 13. ožujka 2023.

                                                                                                                                 Sutkinja

                                                                                                                              Sanja Bađun v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu