1

Poslovni broj Gž Ob-39/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-39/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A 

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i  Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Š., OIB: …, iz S., s boravištem u V., , zastupanog po punomoćniku S. N.-P., odvjetniku iz S., protiv tuženice M. Š., OIB: …, iz Z.,  zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku iz S., radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P Ob-184/2021-30 od 4. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: POb-184/2021-30 od 4. studenog 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„ I. Razvodi se brak zaključen dana 7. rujna 1992. godine u S., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S., pod rednim brojem 00212, za godinu 1992. kojeg su sklopili:

F. Š., OIB: …, rođen …. godine u T., R. H. i

M. Š., rođ. B., OIB: …, rođena ... godine u N. S. P. (L.), R. H..

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za određivanje uzdržavanja od strane tužitelja u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna/199,08 eura.

 

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da činjenice koje će sud uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a to u ovom slučaju nije učinjeno. Ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je bračna zajednica između stranaka u postupku prestala kada je tužitelj preselio iz stana u S. u V., a što je prema iskazu samog tužitelja bilo 28. veljače 2021., pa računajući od tada pa do podnošenja tužbe radi razvoda braka 13. 09.2021. nije proteklo godinu dana od faktičnog prestanka bračne zajednice, pa posljedično tome nisu ispunjeni niti uvjeti iz odredbe čl. 51. st. 1. točke 3. ObZ za ovaj razvod braka, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Osim toga, sve i kada bi ovaj razvod braka bio zakonit (a nije), smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za njeno zakonsko uzdržavanje cijeneći pri tome činjenice da tužitelj ostvaruje mirovinu u Republici Hrvatskoj u iznosu od čak 6.000,00 kuna/796,34 eura te još i mirovinu iz inozemstva u iznosu od 670 eura/5.048,12 kuna odnosno ukupno mjesečno 11.048,12 kuna odnosno čak 1.466,34 eura. Pri tome, ukazuje i na svoje imovinske prilike i izuzetno nisku mirovinu od 2.500,00 kuna odnosno 331,81 eura mjesečno. Ukazuje i na dugotrajnost njihovog braka.

              Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužitelja odnosno da se prihvati njezin zahtjev za zakonsko uzdržavanje ili da se ona u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova postupka. 

 

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“  broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženice nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tom – dodatno, temeljem odredbe čl. 365. ZPP, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

6.1. Prije svega, u ovom postupku obzirom na žalbene navode žaliteljice u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu ove zakonske odredbe pravilno, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom, radi čega je njenu žalbu u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

6.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

             

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se razvede brak između njega i tuženice sklopljen u S. 7. rujna 1992. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S., pod rednim brojem 00212, za 1992. godinu, utemeljen na odredbi čl. 51. točki 2. i 3. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 125/15, 98/19 i 47/20 - dalje:ObZ ). Osim toga, predmet ovog spora je i zahtjev tuženice za njeno uzdržavanje utemeljen na odredbi čl. 297. u vezi odredbe čl. 295. st. 1. ObZ.

 

9. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ) kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući da je tijekom trajanja njihove bračne zajednice došlo do teških i trajnih poremećaja bračnih odnosa, do te mjere da bračna zajednica više nije moguća,a osim toga da je od prestanka njihove faktičke bračne zajednice i to od proljeća 2021. pa do sada ( donošenja pobijane presude) proteklo više od godinu dana, čime smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za razvod braka iz odredbe čl. 51. točke 2. i 3. ObZ. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje i da nije osnovan zahtjev tuženice usmjeren na obvezu tužitelja doprinositi za njeno zakonsko uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna/199,08 eura, budući tijekom postupka nije dokazano da tuženica obzirom na svoje imovinske prilike ima potrebu za određivanje uzdržavanja od bivšeg bračnog druga. Pri čemu zaključuje i da tuženica u dobi od 80 godina nesporno nije sposobna za rad i da se ne može zaposliti ali iz utvrđenih činjenica proizlazi da ima dovoljno sredstava za život i da ima imovinu iz koje bi mogla ta sredstva ostvariti.

 

10. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, takva činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica izjavljenom žalbom.

 

11. Na temelju odredbe čl. 51. točke 2. ObZ propisano je da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, dok je odredbom točke 3. ovog članka propisano da će sud razvesti brak ako utvrdi da je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

12. Temeljem odredbe čl. 295. st. 1. ObZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, dok je odredbom čl. 297. st. 1. navedenog Zakona propisano da bračni drug može podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka, na što ga je sud dužan upozoriti.

13. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe čl. 51. st. 2. i 3. ObZ i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da stranke u postupku nemaju maloljetne djece ( uopće nemaju zajedničke djece), da su bračni odnosi između njih teško i trajno poremećeni i da tužitelj nema nikakvog interese da se ova njihova bračna zajednica održi radi čega je i opozvao sve svoje punomoći u odnosu na tuženicu te da je njihova bračna zajednica faktički prestala postojati najkasnije u proljeće 2021., ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za razvod braka stranaka u postupku utemeljeni na odredbi čl. 51. točki 2. i 3. ObZ. Naime, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, u okolnostima konkretnog slučaja već ispunjenjem uvjeta iz odredbe čl. 51. točke 2. ObZ ispunjeni su uvjeti za razvod njihovog braka, pa posljedično tome nije ni bitno je li prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti i iz odredbe čl. 51. točke 3. ObZ, dakle da je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, iako pri tome u odnosu i na ovaj žalbeni navod valja istaknuti da je i o toj činjenici prvostupanjski sud pravilno zaključio jer je, obzirom na iskaze saslušanih stranaka u postupku, nespornog utvrđenja prvostupanjskog suda o faktičkom prestanku postojanja njihove bračne zajednice najkasnije u proljeće 2021. do zaključenja glavne rasprave 6. listopada 2022. svakako prošlo više od godine dana, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, pa je u ovom dijelu žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

14. Cijeneći sadržaj navedenih odredaba čl. 297. st. 1. u vezi odredbe čl. 295. st. 1. ObZ i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda ( čl. 8. ZPP), koje niti žalbom tuženice nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu da tuženica ostvaruje mjesečnu mirovinu u iznosu od oko 2.500,00 kuna/331,81 eura te da joj je, prema njenom iskazu, mjesečno za život potrebno 2.000,00 kuna/265,45 eura i da pored toga živi u obiteljskoj kući, koja zapravo čini njenu bračnu stečevinu iz prvog braka, prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjeni uvjeti za njeno zakonsko uzdržavanje kojim bi za to trebao doprinositi tužitelj, pa je i u ovom dijelu žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti.

 

15. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazivala žaliteljica, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

 

Pula - Pola, 13. ožujak 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

   Robert Fabris,v.r.