Poslovni broj: UsI-1421/2022-9

1

 

       Poslovni broj: UsI-1421/2022-9

 

               

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja K. H. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica J. K., odvjetnica u S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik D. P., radi teže povrede službene dužnosti, 10. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/22-02/8, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 24. ožujka 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora i sudske pristojbe.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/22-02/8, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 24. ožujka 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Z., broj: KLASA: UP/I-114-04/20-02/187, URBROJ: 511-01-158-21-12 od 15. studenog 2021., kao neosnovana.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u točki 1. izreke, te mu je izrečena disciplinska kazna - prestanak državne službe, dok je u odnosu na točku 2. izreke utvrđeno da nije odgovoran.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći da niti danas nije pravomoćno osuđen da bi počinio kaznena djela primanja mita iz članka 293. stavak 1. Kaznenog zakona u postupku koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-Us-14/2021. Tužitelj navodi da je presumpcija nevinosti jedno od temeljnih načela suvremenog sustava ljudskih prava i ima ključnu ulogu u osiguravanju prava osobama koje se nalaze u kaznenom postupku, a riječ je o pravnom mehanizmu kojim se osigurava da je svaka osoba nevina dok joj se ne dokaže krivnja. Ističe da Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (dalje Direktiva) nalaže da se nadležna državna tijela i organi vlasti trebaju suzdržavati od prikazivanja osumnjičenika ili okrivljenih osoba kao već krivih dok nisu osuđeni, a što upravo vijeće čini u pobijanoj odluci. Tužitelj smatra da bi pretpostavka nedužnosti bila prekršena u slučaju da se u izjavama za javnost tijela javne vlasti ili u sudskim odlukama, osim onih o krivnji, za osumnjičenika ili optuženika navodi da je kriv, dok god toj osobi nije dokazana krivnja u skladu sa zakonom. Napominje da su mu povrijeđena konvencijska prava i predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi u cijelosti ponavlja prigovore koje je isticao u žalbi, a koje je Drugostupanjski disciplinski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio, pa se radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje Drugostupanjskog disciplinskog suda. Tuženik ponovno ističe kako se u disciplinskom postupku utvrđuje postojanje disciplinske odgovornosti policijskog službenika, a ne njegova kaznena odgovornost, pri čemu eventualno postojanje njegove prekršajne odnosno kaznene odgovornosti ne utječe na odlučivanje o postojanju disciplinske povrede. Tuženik ističe da je to stajalište Ustavni sud iznio u više svojih odluka (broj: U-III-953/1998 od 04.02.2004., U-III-2601/2004 od 23.11.-2006., U-III-2761/2012 od 20.06.2012. i U-III-3304/2011 od 23.01.2013.), te napominje da postupci i radnje zbog kojih se provodi određeni disciplinski postupak mogu imati i elemente prekršajnih, odnosno kaznenih djela, što ne znači da nadležna disciplinska tijela ne bi mogla provoditi samostalni i zasebni disciplinski postupak protiv policijskog službenika za počinjenje disciplinske povrede. Tuženik dodaje da se presude disciplinskih sudova i Upravnog suda ne temelje na kaznenoj  (prekršajnoj) odgovornosti prijavljenog policijskog službenika za kazneno (prekršajno) djelo, već na utvrđenju da se prijavljeni policijski službenik nedolično ponašao i povrijedio propise kojima se uređuje rad službe, kao i ugled iste, čime je počinio težu povredu službene dužnosti. Slijedom navedenog tuženik ističe da se odgovornost prijavljenog policijskog službenika za težu povredu radne discipline u disciplinskom postupku može utvrditi neovisno o odluci kaznenog (prekršajnog) suda, a u disciplinskom postupku utvrđuju se elementi povrede radne discipline, pri čemu nije nužno da su se istodobno ostvarili i elementi nekog kaznenog (prekršajnog) djela, pa je u tom smislu disciplinska odgovornost šira od kaznene (prekršajne) odgovornosti (odluka Ustavnog suda broj: U-III-4798/2010 od 12.06.2014.). Budući da je tužitelj nesporno ostvario obilježje teže povrede službene dužnosti iz točke 1. izreke prvostupanjskog rješenja, opisanu odredbom članka 96. točkom 3. Zakona o policiji kao "zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi" za što mu je izrečena odgovarajuća kazna - prestanak državne službe, kao jedina primjerena vrsti i težini počinjene povrede službene dužnosti, tuženik predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

 

5.              U skladu sa člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS) sud je 3. ožujka 2021. u prisutnosti stranaka održao usmenu i javnu raspravu na kojoj je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

 

6.              Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome iskazuju kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Tužitelj predlaže izvođenje daljnjih dokaznih prijedloga njegovim saslušanjem i pribavom spisa Županijskog suda radi uvida u isti.

 

7.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu.

 

8.              Raspravnim rješenjem sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem daljnjih dokaznih prijedloga, njegovim saslušanjem te pribavom spisa Županijskog suda radi uvida u isti.

 

9.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

10.              Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u disciplinskom postupku radi počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., dalje u tekstu: ZOP) opisane kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi“, a odluka donesena nakon provedene usmene i javne rasprave, te  je tužitelju izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe (za djelo činjenično opisano u izreci pod I.), temeljem članka 110. stavka 2. t. 6. ZOP-a.

 

11.              Uvidom u obrazloženje prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je u tom postupku provedena usmena rasprava 30. rujna 2021. i 15. studenog 2021. na kojoj raspravi su saslušani svjedoci kao i tužitelj kao stranka predmetnog postupka, pregledana je spisu priležeća  dokumentacija te  ispisi sažetka razgovora - evidencije mjera - transkripti (sve kako je opisano na stranici 3. – 9. obrazloženja prvostupanjskog rješenja). Analizom dokaznog materijala utvrđeno je da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret na način kako je to činjenično opisano. Prvostupanjsko se tijelo detaljno očitovalo o tome kojem je dokazima i iz kojih razloga poklonilo vjeru s posebnim osvrtom na sadržaj ispisa razgovora između M. C. i M. D., V. R. i Ž. R. cijeneći da se radi o autentičnim razgovorima koje je M. C. vodio s određenim osobama pritom ne znajući da je bio pod nadzorom i mjerama policije, odnosno da su njegovi telefonski razgovori bili snimani od strane policije temeljem naloga Županijskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2020. cijeneći da imenovani M. C. na način kako je opisao predmetne događaje, nije imao nikakav logičan niti razumljiv razlog ili motiv da bi prijateljima ispričao sporni događaj, istovremeno ne znajući da je pod mjerama policije i da se razgovor snima, a da se događaj doista nije dogodio upravo onako kako ga je u telefonskim razgovorima i ispričao. Prvostupanjsko tijelo drži da i iz izjave prijavljenog na raspravi 30. rujna 2021. proizlazi da je počinjeno djelo koje mu se stavlja na teret budući da je iskazao kako je, nakon što je 24.01.2020. zaustavio M. C. preko veze provjerio te utvrdio da ima zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od 6 mjeseci, imenovanog C. pustio, što je bila njegova pogreška. U odnosu na uzimanje novčanog iznosa u svrhu neprocesuiranja navedenog prekršaja prvostupanjsko se tijelo poziva na ispise sažetka razgovora koje M. C. prepričava ranije spomenutim prijateljima te djelo cijeni nesporno dokazanim. U odnosu na izrečenu disciplinsku kaznu – prestanak državne službe, prvostupanjski je sud istu donio nakon ocjene olakotnih okolnosti i to dosadašnje disciplinske nekažnjavanosti kao i dobrih radnih ocjena, dok otegotnih okolnosti nisu nađene pozivom na odredbe članka 110. stavka 3. Zakona o policiji uz obrazloženje da će ista imati značaj i generalne prevencije prema ostalim policijskim službenicima.

 

12.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu. Otklanjajući žalbene navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju tuženik se poziva na zaključke prvostupanjskog tijela koje nespornim smatra djelo dokazanim, uvidom u ispise sažetka razgovora od 17. travnja 2020. navodeći kako tužitelj niti ne spori da nije procesuirao M. C. za utvrđeni prometni prekršaj i da je istog pustio ističući da je prvostupanjski disciplinski sud jasno i potpuno obrazložio zašto je poklonjena vjera ispisima sažetaka razgovora, a nije poklonjena vjera iskazu prijavljenog vezano za novine koje je primio od M. C., a s kojim obrazloženjem se slaže i tuženik. U odnosu na utvrđenu i odmjerenu kaznu tuženik cijeni neosnovanim navode tužitelja iznesene u žalbi vezano za tvrdnju da nije počinio kazneno djelo koruptivne naravi, pa se u tom smislu drugostupanjski disciplinski sud očituje na način kako je u odgovoru na tužbu navedeno, vezano za ovlaštenje utvrđenja odgovornosti policijskog službenika za težu povredu radne discipline u disciplinskom postupku, neovisno o odluci kaznenog ili prekršajnog suda. U odnosu na izrečenu kaznu tuženik se poziva na odredbe članka 111. stavka 1. ZOP-a navodeći kako na izbor disciplinske kazne primarno utječe samo djelo tj. priroda i težina počinjene službene dužnosti na što se nadovezuju i drugi elementi iz navedenog članka, pritom navodeći da je svrha disciplinske kazne odgojni utjecaj na počinitelja i na ostale policijske službenike, a sve u krajnjem cilju osiguranja učinkovitog i zakonitog rada policijske službe te osiguranja povjerenja građana u policiju. Ponašanje koje je nespojivo s policijskom službom i koje se kod njenih pripadnika ni u kojem slučaju ne može tolerirati te za koje je jedina adekvatna disciplinska kazna prestanak državne službe jest ono ponašanje protiv kojeg je usmjereno djelovanje policije, a posebno kada policijski službenik djeluje protiv same službe čiji je pripadnik. Tuženik navodi da izbor kazne podliježe diskrecijskoj ocjeni disciplinskog suda, a prilikom potvrđivanja izrečene kazne tuženik je imao u vidu činjenicu da se radi o težoj povredi službene dužnosti koja ima obilježja korupcije te je takva najteža disciplinska sankcija zakonom propisana kao obvezujuća kazna (članaka 110. stavak 3. Zakona o policiji).

 

13.              Disciplinski postupak protiv policijskih službenika propisan je odredbama članka 93. do 114. ZOP-a, a provodi se na temelju odredbi toga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak, dakle Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), kako to proizlazi iz odredbe članak 100. stavka 1. ZOP-a te članka 3. stavka 1. ZUP-a.

 

14.              Člankom 93. stavkom 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe.

Prema stavku 2. članka 93. ZOP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

 

15.              Člankom 96. stavkom 1. točkom 3. ZOP-a propisano je da je teža povreda službene dužnosti – zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi.

 

16.              Člankom 101. stavkom 1. ZOP-a propisano je da je disciplinski postupak  hitan i javan.

 

17.              Člankom  102. stavkom 1. ZOP-a propisano je  da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima.

Prema stavku 2. članka 102. ZOP-a policijski službenik u disciplinskom postupku ima pravo na branitelja koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika.

 

18.              Člankom 107. stavkom 1. ZOP-a propisano je da se u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak mora se pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje.

 

19.              Člankom 110. stavkom 2. ZOP-a propisane su kazne za teže povrede službene dužnosti, pa je tako predviđena i kazna prestanak državne službe (točka 6.).

              Prema stavku 3. članka 110. ZOP-a Policijskom službeniku obvezno se izriče kazna prestanka državne službe iz stavka 2. točka 6. ovoga članka ako bude proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.

 

20.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporavanog i prvostupanjskog rješenja, sud utvrđuje da je na tužbene prigovore, koji su identični navodima u postupku pred upravnim tijelima podnesene žalbe, već odgovoreno drugostupanjskim rješenjem, da su za odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, a koji proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka i citiranih odredaba materijalnog prava .

 

21.              Prema ocjeni suda pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja navodima tužbe i tijekom spora nije dovedena u pitanje, odnosno u postupku je utvrđeno da je tužitelj počinio disciplinsko djelo koje mu se stavlja na teret i za koje su proglašen odgovornim.              U konkretnom slučaju na prihvatljiv način tuženiku a i ovom sudu prvostupanjski je disciplinski sud u okviru svojih ovlasti odlučivao koje dokaze će izvesti u svrhu razjašnjenja stanja stvari te savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te zatim na temelju cjelokupnog  činjeničnog rezultata postupka, po načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (članak 8. i članak 9. ZUP-a) ocijenio kojim dokazima i iz kojih razloga poklanja vjeru, pa zaključke i stajalište tuženika iznesene u osporenom rješenju, u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Nadalje je utvrđeno su disciplinski sudovi u predmetnom postupku pravilno primijenili odredbe materijalnog i postupovnog prava, koje su citirane u obrazloženjima prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

 

22.              Stoga ispitujući zakonitost osporavanog rješenja po tužbenim razlozima sud nalazi da su neosnovani razlozi kojima tužitelj pokušava osporiti pravilnost i zakonitost odluke kojom je odbijena njegova žalba.               Odluka o odgovornosti tužitelja donesena je nakon provedenog postupka, u skladu sa odredbama ZOP-a, odnosno nakon provedene usmene rasprave u skladu sa člankom 107. stavkom 1. ZOP-a. Tužitelju je omogućeno sudjelovanje u provedenom disciplinskom postupku u skladu sa člankom 102. stavkom 1. ZOP-a kojim je propisano da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima. Povrede odredaba postupka koje se odnose na sudjelovanje stranke u postupku i izjašnjavanje, nisu utvrđene.

 

23.              Sud smatra da je izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe utemeljena na odredbama ZOP-a i valjano obrazložena pozivom na odredbe članka 111. ZOP-a uz pravilnu ocjenu olakotnih okolnosti odnosno svih onih okolnosti koje su relevantne za odmjeravanje kazne, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

 

24.              Osnovni navod tužbe iscrpljuje se u tvrdnji tužitelja da ne može biti proglašen odgovornim za počinjeno disciplinsko djelo, dok se u kaznenom postupku koji se vodi pred Županijskim sudom ne utvrdi njegova kaznena odgovornost.

              Ističe se da je navedeni navod tužitelj isticao i u žalbi, te se na isti na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju. Za navedeno postoji uporište u odredbama članka 93. stavka 3. i 4. ZOP-a kojima je propisano da kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti, a da  oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

              Kako je prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja jer je tužitelj u prethodnom postupku saslušan, u istom je aktivno sudjelovao i imao mogućnost iznijeti okolnosti i činjenice koje smatra bitnima za odluku, te je iskaz tužitelja cijenjen od strane Prvostupanjskog disciplinskog suda, pa je taj dokaz sud cijenio nepotrebnim izvoditi. Prijedlog tužitelja da sud izvrši uvid u spis Županijskog suda nije cijenjen opravdanim, obzirom da nije sporno da se pred tim sudom vodi postupak protiv tužitelja zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. Kaznenog zakona, jer prema ocjeni suda navedeno, iz razloga prethodno obrazloženih, a vezano za odvojenost kaznenog i disciplinskog postupka ni na koji način ne dovodi do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. O navedenom je stajališta zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama na koje se u odgovoru na tužbu poziva tuženik.

 

25.              Slijedom navedenog sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

 

26.              U skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je to navedeno u točki I. izreke.

 

27.              O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavkom 4. ZUS-a. Tim je člankom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora, neosnovan.             

S osnova ovog spora tužitelj nema troška sudske pristojbe prema odredbi članka 11. stavka 1. točke 3. i 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18.).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 10. ožujka 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. Zakona o upravnim sporovima).