Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

P-3974/2019

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja A.
T., P. P. .., S., OIB: , zastupanog po punomoćniku T.
K., odvjetniku u S., protiv tuženika Z. b d.d., T. b J.
J. .., Z., OIB: , zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima
iz O. društva P. i P. iz Z., radi isplate, nakon zaključene
glavne rasprave 22. studenoga 2022. godine u prisustvu zamjenice punomoćnika
tužitelja D. J., odvjetnice u S. i zamjenice punomoćnika tužene A.
K. G., odvjetnice u O. društvo P. i P., dana 10.
ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe, iznos od 56.633,09 eur (426.701,99 kn), uvećan za zakonske zatezne
kamate koje na pojedine iznose teku kako slijedi: - 50,03 eur (376,98 kn) teku od

15. studenoga 2007; - 49,18 eur (370,51 kn) teku od 15. prosinca 2007; - 50,80 eur
(382,74 kn) teku od 16. siječnja 2008; - 50,43 eur (379,93 kn) teku od 15. veljače
2008; - 97,31 eur (733,18 kn) teku od 17. ožujka 2008; - 96,75 eur (728,97 kn) teku
od 15. travnja 2008; - 93,59 eur (705,15 kn) teku od 15. svibnja 2008;- 94,78 eur
(714,14 kn) teku od 15. lipnja 2008; - 93,85 eur (707,09 kn) teku od 15. srpnja 2008;
- 93,65 eur (705,60 kn) teku od 15. kolovoza 2008; - 93,61 eur (705,34 kn) teku od

15. rujna 2008; -97,20 eur (732,38 kn) teku od 15. listopada 2008; - 99,39 eur
(748,83 kn) teku od 15. studenoga 2008; - 96,28 eur (725,45 kn) teku od 15.
prosinca 2008; - 147,62 eur (1.112,23 kn) teku od 19. siječnja 2009; - 154,72 eur
(1.165,72 kn) teku od 16. veljače 2009; - 126,80 eur (955,40 kn) teku od 15. travnja
2009; - 126,12 eur (950,23 kn) teku od 20. svibnja 2009; - 107,47 eur (809,73 kn)
teku od 16. lipnja 2009; - 114,14 eur (860,00 kn) teku od 18. srpnja 2009; - 114,14
eur (860,00 kn) teku od 20. srpnja 2009; - 150,01 eur (1.130,22 kn) teku od 10.
rujna 2009; - 134,55 eur (1.013,73 kn) teku od 18. listopada 2009; - 149,90 eur
(1.129,41 kn) teku od 20. studenoga 2009; - 145,81 eur (1.098,58 kn) teku od 15.
prosinca 2009; - 144,48 eur (1.088,57 kn) teku od 16. prosinca 2009; - 195,33 eur
(1.471,69 kn) teku od 15. veljače 2010; -195,13 eur (1.470,22 kn) teku od 16.
ožujka 2010; - 216,22 eur (1.629,08 kn) teku od 07. travnja 2010; - 306,86 eur
(2.312,01 kn) teku od 05. srpnja 2010; - 306,86 eur (2.312,01 kn) teku od 05. srpnja



2 P-3974/19

2010; - 298,08 eur (2.245,85 kn) teku od 26. srpnja 2010; - 348,23 eur (2.623,71 kn)
teku od 24. kolovoza 2010; - 330,82 eur (2.492,53 kn) teku od 01. listopada 2010; -
330,82 eur (2.492,53 kn) teku od 01. listopada 2010; - 382,61 eur (2.882,77 kn)
teku od 07. prosinca 2010; - 402,58 eur (3.033,23 kn) teku od 07. veljače 2011; -
338,62 eur (2.551,31 kn) teku od 03. svibnja 2011; - 447,11 eur (3.368,74 kn) teku
od 06. lipnja 2011; - 451,81 eur (3.404,16 kn) teku od 08. srpnja 2011; - 451,81 eur
(3.404,16 kn) teku od 08. srpnja 2011; - 451,81 eur (3.404,16 kn) teku od 08.
srpnja 2011; - 452,05 eur (3.405,95 kn) teku od 02. studenoga 2011; - 454,47 eur
(3.424,19 kn) teku od 23. prosinca 2011; - 525,93 eur (3.962,60 kn) teku od 02.
siječnja 2012; - 530,56 eur (3.997,47 kn) teku od 26. lipnja 2012; - 530,56 eur
(3.997,47 kn) teku od 26. lipnja 2012; -523,11 eur (3.941,36 kn) teku od 30. lipnja
2012; - 523,11 eur (3.941,36 kn) teku od 30. lipnja 2012; - 519,50 eur (3.914,15 kn)
teku od 10. srpnja 2012; -463,60 eur (3.492,96 kn) teku od 10. srpnja 2012; -
461,41 eur (3.476,46 kn) teku od 17. srpnja 2012; - 461,41 eur (3.476,46 kn) teku
od 17. srpnja 2012; - 461,41 eur (3.476,46 kn) teku od 17. srpnja 2012; - 466,54 eur
(3.515,15 kn) teku od 23. srpnja 2012; - 466,54 eur (3.515,15 kn) teku od 23. srpnja
2012; - 518,70 (3.908,16 kn) teku od 24. srpnja 2012;- 512,77 eur (3.863,46 kn)
teku od 28. veljače 2013; - 462,48 eur (3.484,55 kn) teku od 02. srpnja 2013; -
462,48 eur (3.484,55 kn) teku od 02. srpnja 2013. do isplate; - 512,20 eur (3.859,15
kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; -
512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku
od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20
eur (3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30.
svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur
(3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30.
svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur
(3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30.
svibnja 2014; - 512,20 eur (3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 512,20 eur
(3.859,15 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 30.197,51 eur (227.523,14 kn) teku od 30.
svibnja 2014; - 112,73 eur (849,36 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 143,34 eur
(1.080,02 kn) teku od 30. svibnja 2014; - 843,33 eur (6.354,06 kn) teku od 30.
svibnja 2014; - 629,37 eur (4.741,98 kn) teku od 30. svibnja 2014. - do 31. srpnja

2015. godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca

2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a od

1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška,
isplatiti tužitelju iznos od 8.496,89 eur (64.019,84 kn), uvećan za zatezne kamate



3 P-3974/19

koje na navedeni iznos teku od 10. ožujka 2023. godine do isplate, po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje
je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-2 spisa) protiv tuženika radi isplate s osnove nepripadno isplaćenog na temelju ugovora o kreditu u CHF.

1.1. Naime, tužitelj i tuženika sklopili su dana 31. listopada 2005. ugovor o
kreditu. Navedenim ugovorom tuženik je kao banka stavio na raspolaganje tužitelju
kao korisniku kredita kredit u iznosu od 248.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti.
Člankom 2. navedenog ugovora ugovorena je kamatna stopa koja je na dan
sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,50 % godišnje, a koja se mijenja na temelju
odluke tuženika.

1.2. Pred T. sudom u Z. protiv tuženika je vođen postupak za
zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, s
obzirom da je tuženik sa korisnicima kredita, pa tako i sa tužiteljem, sklapao ugovore
u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom
odlukom o kamatama tuženika.

1.3. Presudom T. suda u Z. P. 1401/12 od 4. srpnja 2013.
godine utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do

31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika
kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu
ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke.
S obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen kao tipski ugovor, a, o promjeni kamatne
stope s nije se pojedinačno pregovaralo, trgovački sud utvrdio da je takva ugovorna
odredba ništetna.

1.4. Sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne
novine broj 41/14, 110/15), odluka donesena u postupcima za zaštitu kolektivnih
interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale
sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je
uzrokovana postupanjem tuženika. S obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen dana

31. listopada 2006. godine, presuda T. suda u Z. P. 1401/12
obvezuje i u ovome postupku.

1.5. Nadalje, stav da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima se kamatna
stopa mijenja temeljem jednostrane odluke potvrdio je Vrhovni sud Republike
Hrvatske u presudi i rješenju Rev 249/14-2 od 9. travnja 2015. godine te Ustavni
sud Republike Hrvatske U-III-2521/215, U-III2536/215, U-III-2547/215, U-III-
2565/215, U-III-2603/215, U-III-2604/215, U-III-2605/215 od 13. prosinca 2016.
1.6. Prema tome, ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna
stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obaveze promjenljiva u skladu sa
jednostranom odlukom banke nepoštena je i ništetna. Iznos kredita i ugovorene



4 P-3974/19

kamate su bitni sastojci ugovora o kreditu. Sukladno odredbama Zakona o obveznim
odnosima, nije dopuštena samostalna promjena bitnih sastojaka ugovora.
1.7. Tužitelj tuženik su sklopili ugovor o kreditu na unaprijed formuliranom
standardnom obrascu tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati.
1.8. Odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne
stope, kao i odluka o kamatama tuženika, nisu bile razumljive tužitelju kao običnom
potrošaču, niti su mogle biti razumljive bilo kome.

1.9. Tuženik je takvim postupanjem propustio kamatnu stopu vezati uz neku
tržišnu referentnu vrijednost, na temelju koje bi tužitelju kao potrošaču bilo
omogućeno provjeriti opravdanost njezine promjene. Prema tome, navedene
odredbe su nepoštene i ništetne.

1.10. Na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu, tuženik je jednostrano
tijekom godina u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, odnosno cijenu kredita
visinu tužiteljeve obveze. Tužitelj je stoga platio tuženiku znatno veće iznose od onih
koji su utvrđene prvobitne otplatnim planom.

1.11. Tužitelj je kredit koji je predmet ugovora o kreditu u međuvremenu u cijelosti otplatio.

1.12. Zato tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika.

1.13. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 16. listopada 2022. godine (listovi 224 do 226 spisa).

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 6. srpnja 2020. godine (listovi 14
do 26 spisa) konstatira da tužitelj postavlja kodemnatorni tužbeni zahtjevu za isplatu
iznosa od 481.228,96 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od
dospijeća do isplate s osnove navodne preplate uslijed načina promjene kamatne
stope i primjene CHF valutne klauzule).

2.1. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na bilo koji iznos dospio prije 12. lipnja 2014.

2.2. Tuženik u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan te osporava istinitost tužbenih tvrdnji.

2.3. Zbog sustavnog neplaćanja tužitelja, kredit u švicarskim francima je
zamijenjen ugovorom u eurima za restrukturiranje obveza, pa kako je neplaćanje
tužitelja nastavljeno, tuženik je otkazao ugovor o kreditu u eurima.

2.4. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je, osim
tužitelja, i treća osoba otplaćivala obveze tužitelja iz kredita, a samo se onome od
kojega je nešto bez osnove stečeno treba platiti naknada za stečeno bez osnove.
2.5. U svjetlu presude R. 2245/17-2 evidentno je kako ne postoji ta
kolektivna tužba koja je prekinula zastaru za tužiteljevu tražbinu pa u slučaju da je
zahtjev i osnovan, zbog zastare potrebno je odbiti sve iznose dospjele prije 12. lipnja

2014. godine.

2.6. U odnosu na izmjene kamatne stope prije 1. siječnja 2013. godine, svaka
promjena kamatne stope učinjena je u skladu sa zakonom i ugovorom, isključivo u
skladu sa promjenama tržišnih uvjeta. Od 1. siječnja 2013. godine kamata se sastoji
od fiksnog dijela i objektivnog parametra.



5 P-3974/19

2.7. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim
rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora o kreditu u švicarskim francima i
članku 1.2. ugovora o restrukturiranju obveze u kojem je izrijekom navedeno i to da je
tužitelj upoznat sa vraćanjem obveza iz kredita uz valutnu klauzulu te je izrijekom
prihvatio tečajni rizik.

2.8. Banka nije znala niti je mogla niti morala znati za rast tečaja švicarskog franka.

2.9. Banka je prilikom sklapanja ugovora pružila sve potrebne informacije.
3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu tužitelja
(listovi 4 do 9 spisa), pregledao presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra o
poslovnom subjektu (listovi 30 do 34 spisa), pregledao presliku U. o
namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza broj . (listovi 35 do 41
spisa) pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu tužitelja od

6. srpnja 2020. (listovi 42 do 111 spisa), pregledao pisani nalaz i mišljenje vještaka
financijske struke I. L. od 3. rujna 2021. (listovi 158 do 169 spisa), pregledao
očitovanje sudske vještakinje na podnesak tužitelja od 23. prosinca 2021. (listovi 185
i 186 spisa), pregledao dopunu pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I.
L. od 12. travnja 2022. (list 215 spisa), saslušao Z. V. u svojstvu svjedoka
(listovi 142 i 143 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj bio korisnik kredita u
švicarskim francima kojega je podigao kod tuženika kao kreditora.
7. Među strankama jest sporno je li tuženik obvezan vratiti tužitelju precizirane
novčane iznose koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
8. Ugovor o namjenskom kreditu (listovi 4-6 spisa) zaključen je 31. listopada
2005. godine između Z. b d.d. Z. kao kreditora i tužitelja kao
korisnika kredita.

8.1. Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u
kunskoj protuvrijednosti od 248.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju
Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu
klauzulu, sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom (članak

1. ugovora).

8.2. Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos od

248.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom
ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama odluke o kamatnim stopama
Z. b d.d., a na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,50 % godišnje,
interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj
protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke na dan plaćanja (članak 2. ugovora).

9. Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza (listovi 35 do 41
spisa) zaključen je, inter alia, između Z. b d.d. Z. kao kreditora i
A. T. iz S. kao korisnika kredita.



6 P-3974/19

9.1. Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u
iznosu kunske protuvrijednosti od 151.300,00 EUR, prema srednjem tečaju Hrvatske
narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita
vratiti, uz valutnu klauzulu, sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen
ovim ugovorom.

9.2. Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita
izjavljuju kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz ovog ugovora te sve
obveze na povrat kredita iz ovog ugovora vezane uz valutnu klauzulu pa ovime
izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene
tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog
ugovora (članak 1. ugovora).

9.3. Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos od

151.300,00 EUR i redovnu kamatu te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi
redovne kamatne stope, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem
tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (članak 2. ugovora).

10. Pred T. sudom u Z. pod poslovnim brojem P. 1401/12
protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača.
10.1. U navedenom postupku, presudom od 4. srpnja 2013. godine, utvrđeno
je kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme
zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno
pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara
koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, tj.
tužitelja.

10.2. Navedena presuda T. suda u Z. je u citiranom dijelu
potvrđena presudom i rješenjem V. trgovačkog suda R. H. P.-
7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i presudom V. trgovačkog suda R.
H. P. 6632/2017 od 14. lipnja 2018.

10.3. Pravomoćno je dakle utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući u razdoblju od 1. lipnja

2004. godine do 31. prosinca 2008. godine ugovore o kreditima, koristeći u njima
nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci
nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu
potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne.

11. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine
broj 41/14 i 110/15, 14/19), odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih
interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale



7 P-3974/19

sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je
uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem
tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete
pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za
zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i
propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i
prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

12.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu
naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj
tužbi, što izlišnim čini provođenje dokaznog postupka na utvrđivanje ništavosti
konkretne ugovorne odredbe.

13. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 12. lipnja 2019. godine (list 1 spisa).

13.1. S obzirom na izloženo, očito je da utuženo potraživanje nije zastarjelo
(čl. 225. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu ZOO).
13.2. Tome dosljedno, neosnovan je prigovor tuženika o zastari utuženog
potraživanja.

14. U svom iskazu (listovi 142 i 143 spisa) svjedokinja Z. V. izjavljuje:
Ja sam zaposlenica Z. d.d., 2005. u vrijeme sklapanja ugovora o
kreditu između Z. .. i gosp. T. konkretno se baš njega ne mogu
sjetiti, ali čitav postupak oko sklapanja ugovora u vidu toga da li sam gosp. T.
upozorila na sve uvjete koji su dakle sadržani u ugovoru. U to vrijeme ja sam radila
sa poduzetnicima, a banka je donijela odluku da ćemo mi koji radimo sa
poduzetnicima i s njima voditi i njihove poslove sa bankom koje se odnose na njih
kao fizičke osobe. Sve to trajalo je mislim niti 6 mjeseci jer se nije moglo tehnički
održati tako da sam potpisala samo nekoliko ugovora, napominjem da smo radili u
istoj poslovnici, dakle tada sam bila u Z., na T. b J. i baš zbog
navedenih razloga su nam prilikom sklapanja takvih ugovora pomagali službenici
banke koji su inače bili zaduženi za fizičke osobe. To je ono što se nakon proteka
vremena mogu sjetiti, da pojasnim ja sam tada bila u ulozi voditelja prodaje, a sam
kontakt sa osobom koja bi tražila kredit je bilo voditelj poslovnih odnosa, a u
konkretno slučaju to je bila L. G. I., stariji bankarski savjetnik za
koju mogu navesti da više nije zaposlenica banke, ja bih se uključila na kraju i to u
dijelu odobravanja kredita i sa klijentom bih bila u kontaktu tek ukoliko bi se nešto
zakompliciralo.

14.1. Na upit zamjenika pun. tuženika da li je Z. b među prvima
uvela kredite sa valutnom klauzulom u CHF-u svjedokinja odgovara da su prvi sa
odobravanjem kredita u CHF-u krenule tzv. male banke koje su davale i nižu kamatu
tako da nam je dosta klijenata otišlo i mi smo stalno postavljali upite prema upravi
baš zbog tog razloga zbog čega i mi ne možemo spustiti kamatu, a sada ne mogu



8 P-3974/19

točno odrediti vremenski koliko je vremena prošlo dok nismo krenuli sa ovakvim kreditima.

14.2. Na upit zamjenika pun. tuženika da li se znali kako će se u budućnosti
kretati tečaj CHF naspram kune svjedokinja odgovara da nisu znali da se tečaj
mogao kretati i u povoljnijem odnosu na klijente, ali i u lošijem.

14.3. Na daljnji upit suda da li su na tu okolnost klijenti upozoravani
svjedokinja odgovara da je ona osobno kada je bila u kontaktu sa svojim klijentima
iste upozoravala na to.

14.4. Na upit zamjenika pun. tuženika jeste li klijente nagovarali da podignu kredit sa valutnom klauzulom u CHF-u odgovara da ona nije.

15. Razvidno je iz iskaza navedene svjedokinje da ona nema konkretnih saznanja vezano baš za sklapanje ugovora o kreditu sa tužiteljem.

16. U nalazu i mišljenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije I. L. od 3. rujna 2021. godine (listovi 158-169 spisa) vještak zaključuje: Slijedom
navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za
vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u
odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 398.657,64 kn (ukupno
preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 20) i to: -
Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate
kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 102.607,54 kn, - Ukupno više
plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja
anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos
razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u
obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog
razdoblja iznosi ukupno 296.050,10 kn.

17. Konačno, dopunskim vještačenjem od 12. travnja 2022. godine (list 215
spisa) vještak financijske struke utvrđuje iznos od 13.025,42 kn kao izračun razlike u
odnosu na obračunate zatezne kamate u razdoblju od listopada 2013. do svibnja

2014. godine.

18. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj
sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se
narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u
novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne
određuje (članak 323 stavak 1. ZOO). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog
ugovora odgovoran je svome suugovaratelja za štetu koju trpi zbog ništetnosti
ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje
uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).

19. Tužitelj je, prema izloženom, tijekom postupka dokazao da mu je nastala
šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazao odgovornost tuženika
za to.

20. Visina nastale štete dokazana je provedenim vještačenjem po vještaku za
računovodstvo i financije i ona iznosi ukupno 56.633,09 eur (426.701,99 kn), koliko je
tužitelj neosnovano više platio na ime otplate kredita.

21. Na pojedinačne iznose glavnice tužitelju pripada pravo na zatezne kamate
(članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).



9 P-3974/19

22. Valjalo je stoga, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom
čl. 324. ZOO, prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno odlučiti kao pod točkom I.
izreke.

23. Tužitelj je prvobitno zahtijevao na ime glavnog potraživanja ukupan iznos
od 63.870,06 eur/481.228,96 kn, dok mu je naposljetku dosuđen ukupan iznos od

56.633,09 eur/426.701,99 kn.

23.1. Vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnova, proizlazi da je
tužitelj uspio u parnici u omjeru od cca. 94%, pa je tome dosljedno tuženik uspio u
parnici u preostalom omjeru od cca. 6 %.

24. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP,
tužitelju je, na ime naknade popisanog parničnog troška (list 245 spisa), priznato
slijedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 995,42 EUR (7.500,00kn) (Tbr. 7. toč. 1
OT), trošak sastava podneska od 20. svibnja 2020. godine u iznosu od 99,54 EUR
(750,00 kn) (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak sastava podneska od 21. listopada 2020.
godine u iznosu od 995,42 EUR (7.500,00kn) (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak zastupanja
na ročištu od 10. veljače 2021. godine u iznosu od 995,42 EUR (7.500,00kn) (Tbr.9.
toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2021. godine u iznosu od
995,42 EUR (7.500,00kn) (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 30. travnja

2021. u iznosu od 99,54 EUR (750,00 kn) (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak sastava
podneska od 1. lipnja 2021. godine u iznosu od 99,54 EUR (750,00 kn) (Tbr. 8. toč. 3
OT), trošak sastava podneska od 22. studenog 2021. godine u iznosu od 995,42
EUR (7.500,00kn) (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 10. prosinca

2021. u iznosu od 497,71 EUR (3.750,00 kn) (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak sastava
podneska od 20. siječnja 2022. godine u iznosu od 995,42 EUR (7.500,00kn) (Tbr. 8.
toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 10. ožujka 2022. u iznosu od 99,54 EUR
(750,00 kn) (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak sastava podneska od 5. rujna 2022. godine u
iznosu od 99,54 EUR (750,00 kn) (Tbr. 8.toč.3 OT), trošak sastava podneska od 16.
listopada 2022. godine u iznosu od 99,54 EUR (750,00 kn) (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak
zastupanja na ročištu od 22. studenog 2022. godine u iznosu od 995,42 EUR
(7.500,00 kn) (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR
(2.000,00 kn), pristojba tužbe u iznosu od 663,61 EUR (5.000,00 kn), pristojba
presude 663,61 EUR (5.000,00 kn), odnosno ukupno iznos od 9.655,56 EUR
(72.749,82 kn).

24.1. Navedeni iznos pomnožen sa obračunom postotka uspjeha u parnici od
88 % (94% - 6%), daje konačni iznos od 8.496,89 eur (64.019,84 kn).
25. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tužitelju pripada pravo na
zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 10. ožujka 2023. god. do isplate
(čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

26. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, dana 10. ožujka 2023. god.

SUDAC

Željko Borić v.r.



10 P-3974/19

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku
od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu,
pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu