Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: P-142/2022-16.

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-142/2022-16.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužiteljice D. H. iz S., S. R. , OIB: koju zastupa punomoćnik Marko Bebek, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek iz Siska, protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB:, Z., R. cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 31. siječnja 2023. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i  zamjenika punomoćnika tuženika, 10. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e             

 

              I. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., OIB:, isplatiti tužiteljici D. H., OIB:, iznos od 2.667,51 EUR1 / 20.098,38 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

-2,56 EUR / 19,28 kn počevši od 31.3.2008.,

-12,15 EUR / 91,53               kn počevši od 31.10.2008.,

-2,19 EUR / 16,51 kn počevši od 30.11.2008.,

-12,82 EUR / 96,58               kn počevši od 31.12.2008.,

-14,44 EUR / 108,81 kn počevši od 31.1.2009.,

-15,15 EUR / 114,18 kn počevši od 28.2.2009.,

-12,92 EUR / 97,32 kn počevši od 31.3.2009.,

-13,27 EUR / 99,99               kn počevši od 30.4.2009.,

-10,36 EUR / 78,02 kn počevši od 31.5.2009.,

-7,87 EUR / 59,27 kn počevši od 30.6.2009.,

-8,42 EUR / 63,47 kn počevši od 31.7.2009.,

-9,86 EUR / 74,27 kn počevši od 31.8.2009.,

-9,70 EUR / 73,07 kn počevši od 30.9.2009.,

-8,33 EUR / 62,75 kn počevši od 31.10.2009.,

-10,89 EUR / 82,04 kn počevši od 30.11.2009.,

-12,76 EUR / 96,12 kn počevši od 31.12.2009.,

-15,76 EUR / 118,75 kn počevši od 31.1.2010.,

-14,98 EUR / 112,86 kn počevši od 28.2.2010.,

-18,86 EUR / 142,08 kn počevši od 31.3.2010.,

-18,01 EUR / 135,69 kn počevši od 30.4.2010.,

-19,78 EUR / 149,03 kn počevši od 31.5.2010.,

-31,52 EUR / 237,51 kn počevši od 30.6.2010.,

-29,01 EUR / 218,61 kn počevši od 31.7.2010.,

-35,78 EUR / 269,61 kn počevši od 31.8.2010.,

-33,61 EUR / 253,21 kn počevši od 30.9.2010.,

-29,00 EUR / 218,48 kn počevši od 31.10.2010.,

-37,91 EUR / 285,63 kn počevši od 30.11.2010.,

-49,01 EUR / 369,25 kn počevši od 31.12.2010.,

-41,36 EUR / 311,62 kn počevši od 31.1.2011.,

-44,13 EUR / 332,53 kn počevši od 28.2.2011.,

-40,40 EUR / 304,43 kn počevši od 31.3.2011.,

-40,97 EUR / 308,66 kn počevši od 30.4.2011.,

-55,80 EUR / 420,40 kn počevši od 31.5.2011.,

-56,79 EUR / 427,92 kn počevši od 30.6.2011.,

-69,59 EUR / 524,35 kn počevši od 31.7.2011.,

-63,39 EUR / 477,60 kn počevši od 31.8.2011.,

-56,55 EUR / 426,05 kn počevši od 30.9.2011.,

-55,69 EUR / 419,62 kn počevši od 31.10.2011.,

-55,09 EUR / 415,04 kn počevši od 30.11.2011.,

-58,09 EUR / 437,70 kn počevši od 31.12.2011.,

-61,25 EUR / 461,52 kn počevši od 31.1.2012.,

-61,49 EUR / 463,32 kn počevši od 29.2.2012.,

-59,37 EUR / 447,34 kn počevši od 31.3.2012.,

-60,42 EUR / 455,25 kn počevši od 30.4.2012.,

-61,41 EUR / 462,71 kn počevši od 31.5.2012.,

-59,84 EUR / 450,86 kn počevši od 30.6.2012.,

-60,37 EUR / 454,85 kn počevši od 31.7.2012.,

-59,48 EUR / 448,17 kn počevši od 31.8.2012.,

-57,23 EUR / 431,20 kn počevši od 30.9.2012.,

-59,61 EUR / 449,12 kn počevši od 31.10.2012.,

-60,92 EUR / 459,00 kn počevši od 30.11.2012.,

-60,46 EUR / 455,56 kn počevši od 31.12.2012.,

-55,37 EUR / 417,18 kn počevši od 31.1.2013.,

-59,71 EUR / 449,87 kn počevši od 28.2.2013.,

-59,92 EUR/               451,45 kn počevši od 31.3.2013.,

-58,09 EUR / 437,70 kn počevši od 30.4.2013.,

-577,80 EUR / 4.353,44 kn počevši od 24.5.2013, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., OIB:,  naknaditi tužiteljici D. H., OIB:, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.951,98 EUR / 14.707,13 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica je podnijela Općinskom sudu u Sisku tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je navela da joj je ugovorom o kreditu broj 9012364437 od 27. ožujka 2007. sklopljenim u Sisku između nje kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora odobren kredit za kupnju vozila u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 18.893,83 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Predmetni kredit otplatila je u cijelosti u svibnju 2013.  godine. Navela je da predmetnom tužbom potražuje vraćanje iznosa koje je tuženik primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Navela je da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) ništetne jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije ju kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tuženik joj je ugovor sa valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak prezentirao kao najpovoljniji, najbolji i najisplativiji, ne upozorivši ju pri tome na sve rizike takvog kredita. Smatra da je pri tome tuženik postupio nepošteno i nesavjesno budući je za razliku od nje, čije je znanje u kreditnom poslovanju neznatno, tuženik ipak institucija koja se bavi plasmanom kredita na tržište, stoga je mogao i morao znati koji su rizici ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak. Ovo tim više što je tečaj švicarskog franka u trenutku nuđenja kredita bio na povijesno minimalnim iznosima, a to znači da je predstojao neizbježan rast vrijednosti te valute u odnosu na druge valute. S navedenim je tuženik kao financijska institucija bio upoznat. Navela je da joj ništa od navedenog nije bilo objašnjeno kod ugovaranja kredita. Jedina činjenica koja je bila jasna je da će se primjenjivati ugovoreni tečaj valute na dan plaćanja kreditne rate. To samo po sebi nije sporno, međutim prešućivanje posebnog rizika koji predstavlja ugovaranje valutne klauzule vezane za švicarski franak itekako je bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja. Pozvala se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj br: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te konačno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Navela je da je temeljem odredbi Ugovora o kreditu bila dužna otplaćivati kredit u iznosu od 18.893,83 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, s rokom otplate od 84 mjeseci, a prema otplatnom planu. Obzirom da je utvrđeno da su ugovorne odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne i nepoštene, to je plaćala veći iznos od onoga kojeg bi plaćala da su joj anuiteti obračunavati u kunama, odnosno po tečaju CHF po kojemu mu je kredit isplaćen u kunama. Uslijed navedenoga preplatila je tuženiku iznos od 20.087,25 kn, a koji je iznos tuženik dužan vratiti tužitelju zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos pretplate. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 8. studenog 2022. postavila konačan zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 2.667,51 EUR / 20.098,38 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na svaki pojedini iznos pa do isplate.

              2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Naveo je da interese za podizanje tužbe postoji samo ako i dok postoji povreda te da u trenutku podizanja predmetne tužbe povrede više nema, budući da postupanje tuženika koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Ističe da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena te da s obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Smatra da je tužbeni zahtjev temeljen na pogrešnoj premisi da je kamata trebala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje. Istaknuo je i prigovor zastare te je predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

              3. Rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj:32 Su-325/2022.-3 od 1. lipnja 2022. ispravljenog rješenjem od 6. lipnja 2022. ovaj sud određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te je isti ustupljen ovom sudu.

              4. Ovaj sud je u postupku izvršio uvid u plan otplate (str. 7-8  spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 9-19 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 24.09.2021. (str. 21-22 spisa), Ugovor o kreditu broj 9012364437 od 27. ožujka 2007. (str. 23-26 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope od 27. ožujka 2007. (str. 27-28 spisa), te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiji, financije i računovodstvo Jasmini Fijačko (str. 56-61 spisa) i saslušanje tužiteljice.

              5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

              6. Predmet spora je zahtjev za zahtjev za isplatu iznosa od 2.667,51 EUR / 20.098,38 kn po osnovi pretplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od ožujka 2008. do svibnja 2013.

              7. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9012364437 od 27. ožujka 2007. i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 18.893,83 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za kupnju vozila (članak 2. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članak 6. ugovora).

              8. Među strankama je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetna, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužiteljice.

              9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

              10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

              11. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

              12. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

              13. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012364437 od 27. ožujka 2007. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu članka 6. predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i da je tom odredbom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je utvrđeno da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupovine osobnog automobila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti. 

14. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku provedeno je saslušanje tužiteljice koja je u iskazu navela da je u ožujku 2007. odlučila kupiti automobil i da je otišla u autokuću Bertol u Sisku gdje je odabrala auto i pitala da li može auto kupiti na kredit i gdje su joj preporučili da ode u Privrednu banku Zagreb d.d. jer sa njima imaju dogovor. U banci su joj ponudili kredit u švicarskim francima, rekli su joj da je taj kredit najpovoljniji i nisu joj nudili kredit u nekoj drugoj valuti. Rekli su joj kolika će biti rata kredita i da će rok otplate biti 84 mjeseca što je tužiteljici tada odgovaralo jer je rata bila ispod tisuću kuna. Navela je da nije mogla pregovarati o odredbama ugovora, da se ne sjeća da bi joj u banci što govorili o valutnoj klauzuli odnosno da joj se rata kredita može mijenjati. Bila je i kod javnog bilježnika ovjeriti potpis na ugovoru i on joj ništa nije rekao o samom ugovoru. Rata kredita joj je sa početnih tisuću kuna s vremenom prešla iznos od dvije tisuće kuna tako da je pred kraj kredita prodala taj auto da bi mogla zatvoriti taj kredit. Iz medija je saznala zašto joj rata kredita raste. Od banke o tome nije dobila nikakvu obavijest, a automobil je kupila za osobne potrebe.

              15. Tuženik je u postupku predložio saslušanje osobnog bankara Dalibora Frkovića od kojeg dokaznog prijedlog je naknadno odustao te saslušanje javnog bilježnika koji dokazni prijedlog je ovaj sud odbio obzirom da postoji ustaljena sudska praksa da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, a osim toga tuženik u svom prijedlogu nije naveo ime i prezime javnog bilježnika čije saslušanje predlaže.

              16. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da prije zaključenja predmetnog ugovora tužiteljica nije pregovarala, odnosno mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Iz navoda tužiteljice da su joj službenici banke ponudili kredit u švicarskim francima navodeći da je to najpovoljniji kredit i da će joj rata biti ispod tisuću kuna te da se ne sjeća da bi joj u banci što govorili o valutnoj klauzuli odnosno da joj se rata kredita može mijenjati, sud je zaključio da tuženik nije prije zaključenja predmetnog ugovora neposredno obavijestio tužiteljicu o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi joj mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka. Tužiteljica (po zanimanju medicinski biokemičar) kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogla predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

              17. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja  presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužiteljica i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su odredbe članka 6. predmetnog ugovora o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, ništetene.

              18. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

              19. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 28. listopada 2022. navela da je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan, tijekom cjelokupne otplate kredita iznosi 19.644,83 kune, pri čemu se iznos od 20.098,38 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a iznos od 433,55 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita (29.3.2007)..

              20. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku, zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati, odnosno da nije potrebno da se vještak usmeno očituje na prigovore tuženika. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

              21. Valja dodati da je tužitelj podneskom od 8. studenog 2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećao. Sud je dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje mu tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

              22. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

              23. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa kako iz navedenoga proizlazi da zastarni rok za utuženo potraživanje počinje teći od pravomoćnog okončanja postupka kolektivne zaštite potrošača, odnosno od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, to je jasno da od tada pa do 1. listopada 2021., kada je podnesena tužba u ovome predmetu, nije protekao zastarni rok od pet godina koji se u ovome postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a za cijelo utuženo potraživanje jer je taj parnični postupak pokrenut podnošenjem tužbe od 4. travnja 2012., dok predmetno potraživanje tužitelja dospijeva u razdoblju od 31. ožujka 2008. do 24. svibnja 2013. pa je do tada dospjelo potraživanje tužitelja bilo unutar petogodišnjeg roka zastare do podnošenja kolektivne tužbe te je temeljem odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a za isto zastara počela teći iznova pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.             

              24. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno od 2.667,51 EUR / 20.098,38 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. 

              25. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1.), za sastav podnesaka od 12. srpnja 2022., 8. studenog 2022. i 30. siječnja 2023. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 20. rujna 2022. 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife) za zastupanje na ročištima održanim 15. rujna 2022. i 31. siječnja 2023. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište za objavu 10. ožujka 2023. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 675 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 15 kn iznosi 1.343,82 EUR / 10.125,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.679,77 EUR / 12.656,25 kn. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn, trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 36,58 EUR / 275,44 kn te pristojbe na presudu u iznosu od 36,58 EUR / 275,44 kn, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.951,98 EUR / 14.707,13 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužiteljici priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

 

U Kutini 10. ožujka 2023.

                                                                                                                                      S u d a c

                                                                                                                                 Lovorka Grahek

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

DNA:

  1. Tužiteljica po punomoćniku
  2. Tuženik po punomoćniku

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu