REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB:…………….., G. S.,
P. S.. Luke 10, zastupanog po pun. M. R. Š., odvj. u S., protiv
tuženika Z.Z.H.M SD Ž, S., S. 1,
OIB: …………., zastupano po pun. T. L., odvj. u S., radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2023. u
nazočnosti zamj. pun. tužitelja A. R., odvj. vjež. kod M. R. Š., odvj.
u S., objavljene dana 10. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do
siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 1.016,28 €/7.657,17 kuna zajedno s
pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,62 € teče od 15. siječanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 19,17 € teče od 15. veljača 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 89,27 € teče od 15. ožujak 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 89,88 € teče od 15. travanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 93,35 € teče od 15. svibanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,47 € teče od 15. lipanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 93,44 € teče od 15. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 77,79 € teče od 15. kolovoz 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,47 € teče od 15. rujan 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 87,88 € teče od 15. listopad 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 76,87 € teče od 15. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 74,00 € teče od 15. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,03 € teče od 15. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,04 € teče od 15. veljača 2017.
do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od
1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za
osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna porena, osim u dijelu koji
se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
parnični trošak u iznosu od 1.026,53 €/7.734,38 kn uvećan za zakonsku kamatu tekuću
od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri
postotnih poena.
Obrazloženje
1.Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće za razdoblje od
prosinca 2015. do siječnja 2017. temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i
Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Naime, tužitelj tvrdi da je bio u radnom odnosu
kod tuženika, koji predstavlja javnu službu.
2.Podneskom od 20. rujna 2022. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev,
prema podacima koje je dostavio tuženik, pa je s osnova razlike manje isplaćene
naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.
3.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava osnovu i visinu tužbenog
zahtjeva, predlažući sudu isti odbiti uz obvezu tužitelja na snašanje parničnog troška.
Tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom Obračunske isprave za isplatu
plaće-naknade za utuženo razdoblje, kao i izračuna razlike za osnovicu plaće za
tužitelja za utuženo razdoblje.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od
prosinca 2015. do siječnja 2017.
6. Prigovor zastare nije osnovan budući je tužba podnesena 09. siječnja 2021.,
a uzimajući u obzir zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 139. Zakona o radu
(NN 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR), to potraživanja tužitelja nisu zastarjela jer je
najstarije potraživanje za prosinac 2015. dospjelo na naplatu 15. siječnja 2017., dakle
unutar zastarnog roka.
6.Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.
kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više
posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će
se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a
koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.
7.U postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, koji sukladno odredbi
čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09, dalje: ZPJS), predstavlja
javnu službu. U utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl. 4. ZPJS kojim je
propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti
poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za
izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica
plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09,
124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH
posebnom odlukom.
8.U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike
i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji u čl.
51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a
osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje
je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu
radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
9.U postupku je utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i
Sindikati javnih službi, s druge strane, sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno
povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007.,
2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja
svake godine.
10.Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak), temeljem
kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini
od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da
se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn
nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.
11.Vlada RH i Sindikati javnih službi, potom su 26. listopada 2011. sklopili
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u
tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca
2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim
službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno
dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).
12.Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili su 28. prosinca 2012.
Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do
31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje
korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na
razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim
službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na
godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni
BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka,
uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.
13.Dana 27. studenog 2015. DSZ RH je objavio priopćenje za javnost iz kojeg
je vidljivo da je u drugom tromjesečju BDP realno veći za 1,2% dok je BDP za treće
tromjesečje 2015. DSZ-a realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto
tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca
2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička
sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga
2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.
14. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud smatra da Izmjene Dodatka
predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4.
TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i
dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i
propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve
njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega
proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u
tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su
Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII.
st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe
članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom
primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena
Dodatka.
15. Dakle, tuženik je tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi
obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za
primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća
u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDPa, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju plaću
po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od
5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće
i naknade plaće.
16. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. naime, osnovica je povećana na
iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje povećanje je
tužiteljica uzela u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim
službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena
Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci
nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi odnos
(kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-
om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na
prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog
pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS.
17. Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto
plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015.
iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH
za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi
85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako
je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu
iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi do
odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet
iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena Dodatka
određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica
za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na
način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu
projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj
godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.
18. Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da
sukladno čl. IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka,
međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu
obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim
odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je
uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi
strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed navedenog
razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4.
studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4. lipnja 2016.),
te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka. Dakle, počevši
od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 =
1,14%).
19. Člankom IV. st. 3. Izmjena Dodatka određeno je da će se nakon pet mjeseci
od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica
uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije
očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem
očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj
2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%. Iz navedenog proizlazi kako je osnovica
plaće tužitelja kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca 2015. do lipnja
2016. 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. do studenog 2016. 5.477,11 kn, za period
od prosinca 2016. do siječnja 2017. 5.539,55 kn.
21.Sukladno navedenom, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće
tužitelja koja mu je trebala biti isplaćena za periodu od mjeseca prosinca 2015. do
mjeseca siječnja 2017. u iznosu od 1.016,28 €/7.657,17 kn.
21.Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane
obveze dvojno iskazao, u eurima i u kunama, sve temeljem odredbe čl. 48., s u svezi
s čl. 43. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br.
57/22 i 88/22). Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici
Hrvatskoj (NN br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu
1 euro=7.534,50 kn.
22. Odredbom čl. 48. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22), propisano je da se u sudskim aktima u
kojima se dvojno iskazuju novčane obveze, dvojno iskazuje ukupan iznos novčane
obveze ili prava uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za
preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona.
23. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate
primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela
iznosa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st.
3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno
Zakonu o izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u
svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22)
24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom
postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pa je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta
spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe 149,31
€/1.125,00 kn, za sastav dva podneska po 149,31 €/1.125,00 kn, za zastupanje na dva
ročišta po 149,31 €/1.125,00 kn, za zastupanje na objavnom ročištu 74,66 €/562,50
kn, koji iznos je trebalo uvećati za 205,31 €/1.546,88 kn na ime pripadajućeg PDV-a,
tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.026,53
€/7.734,38 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske
zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o
izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni
Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II.
izreke presude.
U Splitu, 10. ožujka 2023.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
DNA: -pun. tužiteljice
-tuženiku
-u spis
