1

Poslovni broj: 10. P-166/2019-40

 

Poslovni broj: 10. P-166/2019-40

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ljubomiru Mirkoviću, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. H., OIB…  iz P., F. C., zastupan po opunomoćenicima iz OD H. & p. d.o.o. iz S. B., A. S., protiv tuženika banke d.d., M. c., Z., OIB…, zastupan po opunomoćenicima iz OD G. & G. d.o.o. iz Z., T. ž. f., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s.  6.025,60 eura / 45.399,92 kn, nakon glavne javne rasprave zaključene 7. veljače 2023., u nazočnosti tužitelja M. H., opunomoćenika tužitelja A. Č., odvjetnice iz O. H. & p. d.o.o. i zamjenika opunomoćenika tuženika D. B., odvjetnik u P., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 10. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj … dana 27. lipnja 2007. sklopljenog između tuženika banke d.d. Z., M. c., OIB …, kao kreditora i tužitelja M. H., F. C., P., OIB …, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 25.954,99 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (u članku 1. i članku 7. Ugovora o kreditu) te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (u članku 2. Ugovora o kreditu).

II              Nalaže se tuženiku banka d.d. Z., M. c., OIB …, isplatiti tužitelju M. H. iz P., F. C., OIB …, na ime stečenog bez osnove s osnova preplaćenih iznosa rata/anuiteta zbog promjena valute CHF i promjena kamatnih stopa ukupan iznos od 6.025,60 eura / 45.399,92 kn[1], sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

-          2,52 eura / 19,01 kn od 1. rujna 2007. do isplate,

-          8,41 eura / 63,39 kn od 1. prosinca 2007. do isplate,

-          7,25 eura / 54,61 kn od  1. siječnja 2008. do isplate,

-          11,31 eura / 85,20 kn od 1. veljače 2008. do isplate,

-          13,54 eura /102,01 kn od 1. ožujka 2008. do isplate,

-          17,36 eura / 130,83 kn od 1. travnja 2008. do isplate,

-          11,62 eura / 87,53 kn od  1. svibnja 2008. do isplate,

-          13,01 eura / 98,05 kn od  1. lipnja 2008. do isplate,

-          15,86 eura /119,49 kn od 1. srpnja 2008. do isplate,

-          11,68 eura / 88,02 kn od  1. kolovoza .2008. do isplate,

-          11,89 eura / 89,58 kn od  1. rujna 2008. do isplate,

-          14,36 eura / 108,23 kn od 1. listopada 2008. do isplate,

-          33,12 eura / 249,55 kn od 1. studenog 2008. do isplate,

-          20,55 eura / 154,87 kn od 1. prosinca 2008. do isplate,

-          36,53 eura / 275,22 kn od 1. siječnja 2009. do isplate,

-          38,98 eura / 293,71 kn od 1. veljače 2009. do isplate,

-          40,09 eura / 302,07 kn od 1. ožujka 2009. do isplate,

-          43,59 eura / 328,45 kn od 1. travnja 2009. do isplate,

-          44,19 eura / 332,96 kn od 1. svibnja 2009. do isplate,

-          39,39 eura / 296,82 kn od 1. lipnja 2009. do isplate,

-          35,86 eura / 270,21 kn od 1. srpnja 2009. do isplate,

-          36,80 eura / 277,29 kn od 1. kolovoza 2009. do isplate,

-          38,66 eura / 291,31 kn od 1. rujna 2009. do isplate,

-          38,50 eura / 290,09 kn od 1. listopada 2009. do isplate,

-          36,62 eura / 275,91 kn od 1. studenog 2009. do isplate,

-          40,15 eura / 302,52 kn od 1. prosinca 2009. do isplate,

-          42,98 eura / 323,85 kn od 1. siječnja 2010. do isplate,

-          47,01 eura / 354,20 kn od 1. veljače 2010. do isplate,

-          46,09 eura / 347,24 kn od 1. ožujka 2010. do isplate,

-          51,55 eura / 388,42 kn od 1. travnja 2010. do isplate,

-          50,52 eura / 380,61 kn od 1. svibnja 2010. do isplate,

-          52,54 eura / 395,83 kn od 1. lipnja 2010. do isplate,

-          70,03 eura / 527,63 kn od 1. srpnja 2010. do isplate,

-          66,43 eura / 500,50 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate,

-          77,43 eura / 583,39 kn od 1. rujna 2010. do isplate,

-          73,63 eura / 554,75 kn od 1. listopada 2010. do isplate,

-          67,51 eura / 508,68 kn od 1. studenog 2010. do isplate,

-          80,41 eura / 605,87 kn od 1. prosinca 2010. do isplate,

-          96,82 eura / 729,52 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,

-          85,20 eura / 641,97 kn od 1. veljače 2011. do isplate,

-          89,28 eura / 672,67 kn od 1. ožujka 2011. do isplate,

-          84,10 eura / 633,62 kn od 1. travnja 2011. do isplate,

-          85,03 eura / 640,64 kn od 1. svibnja 2011. do isplate,

-          107,03 eura / 806,39 kn od 1. lipnja 2011. do isplate,

-          109,17 eura / 822,53 kn od 1. srpnja 2011. do isplate,

-          126,25 eura / 951,25 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,

-          116,85 eura / 880,38 kn od 1. rujna 2011. do isplate,

-          106,55 eura / 802,80 kn od 1. listopada 2011. do isplate,

-          102,09 eura / 769,16 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

-          101,30 eura / 763,24 kn od 1. prosinca 2011. do isplate,

-          106,16 eura / 799,86 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,

-          110,40 eura / 831,78 kn od 1. veljače 2012. do isplate,

-          110,96 eura / 836,06 kn od 1. ožujka 2012. do isplate,

-          108,03 eura / 813,98 kn od 1. travnja 2012. do isplate,

-          110,01 eura / 828,89 kn od 1. svibnja 2012. do isplate,

-          111,37 eura / 839,09 kn od 1. lipnja 2012. do isplate,

-          109,09 eura / 821,93 kn od 1. srpnja 2012. do isplate,

-          109,69 eura / 826,44 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,

-          107,98 eura / 813,57 kn od 1. rujna 2012. do isplate,

-          104,29 eura / 785,77 kn od 1. listopada 2012. do isplate,

-          108,22 eura / 815,41 kn od 1. studenog 2012. do isplate,

-          110,11 eura / 829,63 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,

-          108,79 eura / 819,66 kn od 1. siječnja 2013. do isplate,

-          101,37 eura / 763,75 kn od 1. veljače 2013. do isplate,

-          107,67 eura / 811,25 kn od 1. ožujka 2013. do isplate,

-          108,22 eura / 815,40 kn od 1. travnja 2013. do isplate,

-          105,75 eura / 796,78 kn od 1. svibnja 2013. do isplate,

-          98,07 eura / 738,88 kn od 1. lipnja 2013. do isplate,

-          97,87 eura / 737,40 kn od 1. srpnja 2013. do isplate,

-          99,76 eura / 751,62 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate,

-          102,78 eura / 774,43 kn od 1. rujna 2013. do isplate,

-          106,98 eura / 806,01 kn od 1. listopada 2013. do isplate,

-          104,81 eura / 789,72 kn od 1. studenog 2013. do isplate,

-          106,34 eura / 801,25 kn od 1. prosinca 2013. do isplate,

-          108,08 eura / 814,34 kn od 2. siječnja 2014. do isplate,

-          109,16 eura /822,46 kn od 2. veljače 2014. do isplate,

-          111,44 eura / 839,65 kn od 2. ožujka 2014. do isplate,

-          110,69 eura / 834,03 kn od 1. travnja 2014. do isplate,

-          108,17 eura / 815,00 kn od 1. svibnja 2014. do isplate,

-          107,36 eura / 808,90 kn od 1. lipnja 2014. do isplate,

-          107,73 eura / 811,66 kn od 1. srpnja 2014. do isplate,

-          110,61 eura / 833,25 kn od 1. kolovoza 2014. do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), sve u roku od 15 dana.

III              Nalaže se tuženiku banka d.d. Z., M. c., OIB …, naknaditi tužitelju M. H. iz P., F. C. OIB …, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.673,20 eura / 20.141,22 kn[2], sa zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2023. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Između tužitelja M. H. i tuženika banka d.d. (u daljnjem tekstu tužitelj i tuženik) nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 27. lipnja 2007. Ugovor o kreditu za kupnju novog automobila broj 918-50-4211640 kojem je bila namjena kupnja novog osobnog automobila u iznosu od 25.954,99 CHF, na rok otplate od 7 godina, uz mjesečnu otplatu na 84 anuiteta, a sve obračunato prema srednjem tečaju kreditora, tj. tužitelja za CHF u kunama na dan plasmana, tj. isplate kredita i otplate kredita na dan dospijeća plaćanja anuiteta i mogućih obračuna. Početna ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa je ugovorena i početno je primjenjivana od 5,20% uz početni mjesečni anuitet od 369,29 CHF, a prema početnom planu otplate. Naknadno su se redovne kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika.
2.               Nije sporno da je nakon istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti ovog suda, Rješenjem poslovni broj 10. P-166/2019-24 od 23. ožujka 2021., ovaj sud utvrdio da prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan i radi toga ga je odbio, a ovo rješenje je potvrdio Županijski sud u Varaždinu rješenjem poslovni broj 27. Gž-1078/2021-2 od 11. kolovoza 2021.
3.               Sporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj … dana 27. lipnja 2007. sklopljenog između tuženika banka d.d. Z., M. c., OIB …, kao kreditora i tužitelja M. H., F. C., P., OIB …, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 25.954,99 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (u članku 1. i članku 7. Ugovora o kreditu) te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (u članku 2. Ugovora o kreditu).
4.               Naknadno, nakon što je izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je podneskom od 20. siječnja 2023. preinačio tužbeni zahtjev na način da je predložio da sud isti prihvati tako da utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj … dana 27. lipnja 2007. sklopljenog između tuženika banka d.d. Z., M. c., OIB …, kao kreditora i tužitelja M. H., F. C., P., OIB …, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 25.954,99 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (u članku 1. i članku 7. Ugovora o kreditu) te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (u članku 2. Ugovora o kreditu) i da naloži tuženiku banka d.d. Z., M. c., OIB …, isplatiti tužitelju M. H. iz P., F. C. , OIB …, na ime stečenog bez osnove s osnova preplaćenih iznosa rata/anuiteta zbog promjena valute CHF i promjena kamatnih stopa ukupan iznos od 6.025,60 eura / 45.399,92 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

-          2,52 eura / 19,01 kn od 1. rujna 2007. do isplate,

-          8,41 eura / 63,39 kn od 1. prosinca 2007. do isplate,

-          7,25 eura / 54,61 kn od  1. siječnja 2008. do isplate,

-          11,31 eura / 85,20 kn od 1. veljače 2008. do isplate,

-          13,54 eura /102,01 kn od 1. ožujka 2008. do isplate,

-          17,36 eura / 130,83 kn od 1. travnja 2008. do isplate,

-          11,62 eura / 87,53 kn od  1. svibnja 2008. do isplate,

-          13,01 eura / 98,05 kn od  1. lipnja 2008. do isplate,

-          15,86 eura /119,49 kn od 1. srpnja 2008. do isplate,

-          11,68 eura / 88,02 kn od  1. kolovoza .2008. do isplate,

-          11,89 eura / 89,58 kn od  1. rujna 2008. do isplate,

-          14,36 eura / 108,23 kn od 1. listopada 2008. do isplate,

-          33,12 eura / 249,55 kn od 1. studenog 2008. do isplate,

-          20,55 eura / 154,87 kn od 1. prosinca 2008. do isplate,

-          36,53 eura / 275,22 kn od 1. siječnja 2009. do isplate,

-          38,98 eura / 293,71 kn od 1. veljače 2009. do isplate,

-          40,09 eura / 302,07 kn od 1. ožujka 2009. do isplate,

-          43,59 eura / 328,45 kn od 1. travnja 2009. do isplate,

-          44,19 eura / 332,96 kn od 1. svibnja 2009. do isplate,

-          39,39 eura / 296,82 kn od 1. lipnja 2009. do isplate,

-          35,86 eura / 270,21 kn od 1. srpnja 2009. do isplate,

-          36,80 eura / 277,29 kn od 1. kolovoza 2009. do isplate,

-          38,66 eura / 291,31 kn od 1. rujna 2009. do isplate,

-          38,50 eura / 290,09 kn od 1. listopada 2009. do isplate,

-          36,62 eura / 275,91 kn od 1. studenog 2009. do isplate,

-          40,15 eura / 302,52 kn od 1. prosinca 2009. do isplate,

-          42,98 eura / 323,85 kn od 1. siječnja 2010. do isplate,

-          47,01 eura / 354,20 kn od 1. veljače 2010. do isplate,

-          46,09 eura / 347,24 kn od 1. ožujka 2010. do isplate,

-          51,55 eura / 388,42 kn od 1. travnja 2010. do isplate,

-          50,52 eura / 380,61 kn od 1. svibnja 2010. do isplate,

-          52,54 eura / 395,83 kn od 1. lipnja 2010. do isplate,

-          70,03 eura / 527,63 kn od 1. srpnja 2010. do isplate,

-          66,43 eura / 500,50 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate,

-          77,43 eura / 583,39 kn od 1. rujna 2010. do isplate,

-          73,63 eura / 554,75 kn od 1. listopada 2010. do isplate,

-          67,51 eura / 508,68 kn od 1. studenog 2010. do isplate,

-          80,41 eura / 605,87 kn od 1. prosinca 2010. do isplate,

-          96,82 eura / 729,52 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,

-          85,20 eura / 641,97 kn od 1. veljače 2011. do isplate,

-          89,28 eura / 672,67 kn od 1. ožujka 2011. do isplate,

-          84,10 eura / 633,62 kn od 1. travnja 2011. do isplate,

-          85,03 eura / 640,64 kn od 1. svibnja 2011. do isplate,

-          107,03 eura / 806,39 kn od 1. lipnja 2011. do isplate,

-          109,17 eura / 822,53 kn od 1. srpnja 2011. do isplate,

-          126,25 eura / 951,25 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,

-          116,85 eura / 880,38 kn od 1. rujna 2011. do isplate,

-          106,55 eura / 802,80 kn od 1. listopada 2011. do isplate,

-          102,09 eura / 769,16 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

-          101,30 eura / 763,24 kn od 1. prosinca 2011. do isplate,

-          106,16 eura / 799,86 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,

-          110,40 eura / 831,78 kn od 1. veljače 2012. do isplate,

-          110,96 eura / 836,06 kn od 1. ožujka 2012. do isplate,

-          108,03 eura / 813,98 kn od 1. travnja 2012. do isplate,

-          110,01 eura / 828,89 kn od 1. svibnja 2012. do isplate,

-          111,37 eura / 839,09 kn od 1. lipnja 2012. do isplate,

-          109,09 eura / 821,93 kn od 1. srpnja 2012. do isplate,

-          109,69 eura / 826,44 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,

-          107,98 eura / 813,57 kn od 1. rujna 2012. do isplate,

-          104,29 eura / 785,77 kn od 1. listopada 2012. do isplate,

-          108,22 eura / 815,41 kn od 1. studenog 2012. do isplate,

-          110,11 eura / 829,63 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,

-          108,79 eura / 819,66 kn od 1. siječnja 2013. do isplate,

-          101,37 eura / 763,75 kn od 1. veljače 2013. do isplate,

-          107,67 eura / 811,25 kn od 1. ožujka 2013. do isplate,

-          108,22 eura / 815,40 kn od 1. travnja 2013. do isplate,

-          105,75 eura / 796,78 kn od 1. svibnja 2013. do isplate,

-          98,07 eura / 738,88 kn od 1. lipnja 2013. do isplate,

-          97,87 eura / 737,40 kn od 1. srpnja 2013. do isplate,

-          99,76 eura / 751,62 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate,

-          102,78 eura / 774,43 kn od 1. rujna 2013. do isplate,

-          106,98 eura / 806,01 kn od 1. listopada 2013. do isplate,

-          104,81 eura / 789,72 kn od 1. studenog 2013. do isplate,

-          106,34 eura / 801,25 kn od 1. prosinca 2013. do isplate,

-          108,08 eura / 814,34 kn od 2. siječnja 2014. do isplate,

-          109,16 eura /822,46 kn od 2. veljače 2014. do isplate,

-          111,44 eura / 839,65 kn od 2. ožujka 2014. do isplate,

-          110,69 eura / 834,03 kn od 1. travnja 2014. do isplate,

-          108,17 eura / 815,00 kn od 1. svibnja 2014. do isplate,

-          107,36 eura / 808,90 kn od 1. lipnja 2014. do isplate,

-          107,73 eura / 811,66 kn od 1. srpnja 2014. do isplate,

-          110,61 eura / 833,25 kn od 1. kolovoza 2014. do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a i da naloži tuženiku banka d.d. Z., M. c., OIB …, naknaditi tužitelju M. H. iz P., F. C., OIB …, troškove parničnog postupka, sa zateznom kamatom od donošenja presude pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

5.               Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1404/2012 od 4. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2018. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u tim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

              Kako je u tužbi i kasnije tužitelj zahtijevao da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost 25.954,99 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (članak 1. i članak 7. Ugovora o kreditu) te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika (u članku 2. Ugovora o kreditu), valjalo je odlučiti je li osnovan taj dio utvrđujućeg dijela zahtjeva, a ako je je li tuženik u obvezi tužitelju isplatiti razliku na ime stečenog bez osnove s osnova preplaćenih iznosa rata anuiteta zbog promjena valute CHF i promjena kamatnih stopa.

6.               Dakle, prihvaćajući da se anuitet sastoji od kamate i glavnice u nastavku postupka je valjalo utvrditi razliku više plaćenog od strane tužitelja tuženiku zbog eventualno preplaćenih iznosa rata/anuiteta zbog promjene valute CHF i promjene kamatnih stopa, a to stoga što je tužitelj istakao kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. te i napomenuo kako on sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) ima pravo pozvati se na pravno utvrđenje presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a – tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a jer da su određenim postupanjem banke, uključivši i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi  i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pa tužitelj predlaže da ovaj sud prihvati da je vezan za ta utvrđenja u ovoj parnici, a u kojoj se tužitelj na ta utvrđenja poziva.
7.               Dakle, osim istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti, a o kojem je pravomoćno odlučeno navedenim rješenjima ovog i II-stupanjskog suda, tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da pozivanje tužitelja na presudu Trgovačkog suda i Visokog Trgovačkog suda RH jest u cijelosti promašeno i to zbog toga što su navedene presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a takva zaštita se pruža na općenitoj razini. Tuženik je ustvrdio da je navedenim presudama priznato pravo potrošačima, ali da svaki pojedini potrošač u zasebno pokrenutom postupku treba dokazati da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno trebao bi dokazati da su pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Tuženik je ustvrdio da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše potpisom predmetnog ugovora, da je izjavio da je upoznat ne samo sa općim aktima tuženika nego i sa svim uvjetima kredita tj. i onima koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF te kada se uzme da je taj Ugovor o kreditu potvrdio javni bilježnik N. K. iz S. B. 28. lipnja 2007. i tada objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla, te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razumljivo i razvidno, tvrdi tuženik, da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, da je u cijelosti potpuno razumio sadržaj ugovora, te i posljedice i onda je i na sve što u ugovoru stoji i pristao.
8.               Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te istakao opreza radi i prigovor zastare potraživanja.
9.               Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj je istakao kako bi postupanje tuženika moglo biti proglašeno kao nezakonito i samo na temelju povrede osnovnih načela Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO/05), obrazlažući da u nekim situacijama, tipičnim za potrošače i njihove ugovore tužene banke nisu u dobroj vjeri od samog početka, a jer uporno odbijaju izmijeniti sklopljene ugovore na temelju klauzule "rebus sic stantibus" iako i same tvrde da je došlo do izvanredne situacije nastale zbog opisane aprecijacije švicarskog franka.
10.          U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj je istakao kako je na sjednici Građansko odjela Vrhovnog suda RH održanoj 30. siječnja 2020. najviši sud RH zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
11.          Očitujući se na sve navode iz podneska tužitelja, tuženik je ponovno u podnescima isticao da su svi navodi tužitelja izneseni tijekom postupka, osobito u pogledu nerazumljivosti, neravnoteže i savjesnosti tuženika neosnovani, a što potvrđuju izdvojena mišljenja suca Ustavnog suda Republike Hrvatske Andreja Abramovića od 5. veljače 2021. u odnosu na odluku istog suda broj U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. (o ništetnosti valutne klauzule u CHF), a jer taj sudac navodi da je sporna odluka Ustavnog suda RH o ništetnosti valutne klauzule u CHF u kontradikciji s odlukom istog suda u predmetu U-I-392/2011 od 13. prosinca 2016., a kojim je institut valutne klauzule ocijenjen sukladnim Ustavu RH te da u vremenu na koji se odnosi utvrđena ništetnost ugovora o kreditu (2004. do 2008.) valuta CHF je bila u padu prema kuni (2004. 4,9 kn, a 2006. 4,7 kn dok je 2008. iznosila 4,5 kn), a rast tečaja je počeo poslije 2010. pa zbog svega toga tuženik zaključuje da se prema odluci većine ništetnost valutne klauzule kao ugovorne odredbe može procjenjivati prema okolnostima koje su nastupile nakon zaključenja ugovora. Tuženi i dalje ocjenjuje da krediti s valutnom klauzulom u CHF u Republici Hrvatskoj nisu bili zabranjeni jer postoji regulator koji je mogao zabranu provesti i onda se dolazi do apsurdne situacije da država kroz ovlaštenog regulatora nešto smatra zakonitim, a sudovi određene odredbe utvrđuju nepoštenim i ništetnim.

Kao bitno tuženik je istakao da tužiteljev ugovor nije bio tzv. "uzmi ili ostavi" već da je tužitelj tijekom pregovora mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u euru što je većina potrošača i činila.

Zbog tih razloga tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i od tužitelja zahtijevao trošak parničnog postupka.

              Na sve te okolnosti tuženik je predložio saslušanje svog zaposlenika I. O., a i javnobilježničkog prisjednika B. M. zaposlenu kod javnog bilježnika N. K. u S. B..

              Tuženik je također predložio da sud pozove i u svrhu dokazivanja sasluša tužitelja.

12.          Naknadno, na ročištu za glavnu raspravu od 7. veljače 2023. tuženik je istakao da ostaje kod dokaznog prijedloga radi saslušanja tužitelja u svrhu dokazivanja, a odustaje od izvođenja dokaza saslušanjem svog zaposlenika I. O. pa sud ovaj dokaz saslušanjem svjedoka I. O. i javnobilježničkog prisjednika nije izvodio.
13.          Dakle, na glavnoj raspravi održanoj 7. veljače 2023. sud je pročitao ranije citirani ugovor o kreditu koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 27. lipnja 2007. u Slavonskom Brodu, ugovor o kreditu broj …, a koji je potvrđen 28. lipnja 2007. kod javnog bilježnika N. K. u S. B., saslušan je neposredno vještak B. B., prethodno je sud pročitao njegov pisani nalaz i mišljenje, a nakon toga je sud u svrhu dokazivanja saslušao tužitelja.
14.          Na ročištu za glavnu raspravu od 7. veljače 2023. sud je dopustio preinaku tužbe na temelju odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a da je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskog vještačenja zauzet je i pravni zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova s građanskim odjelom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Su-162/21 od 26. studenog 2021.
15.          Na temelju ovako izvedenih dokaza, uz savjesnu analizu svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
16.          Naime, iz zaključenog ugovora o kreditu ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj s tuženikom 27. lipnja 2007. zaključio ugovor o kreditu radi kupnje novog automobila marke Peugeot, iznos kredita je 25.954,99 CHF, rok otplate je iznosio 7 godina, uz mjesečnu otplatu na 84 anuiteta, a sve obračunato prema srednjem tečaju tuženika, za CHF za kune na dan plasmana kredita i otplate kredita na dan dospijeća plaćanja i mogućih obračuna. Temeljem ugovora o kreditu početno je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje i to u članku 2. ugovora, uz početni mjesečni anuitet prema početnom planu otplate od 369,29 CHF, a naknadno su se redovne kamatne stope i anuiteti mijenjali u CHF od strane tuženika zbog povećanja redovnih kamatnih stopa i u kunama zbog primjene srednjeg tečaja tuženika za CHF za kune na dan dospijeća plaćanja anuiteta.
17.          U pisanom nalazu i mišljenju vještak B. B., stalni sudski vještak za računovodstvo i financije je istakao da je stvarna zaduženja i otplate anuiteta po kreditu i početne uvjete izračunao jer je konstruirao temeljem dokumenta tuženika koji je opunomoćenik tuženika dostavio direktno njemu, tj. na vještakov zahtjev, a pisana dokumentacija prilikom izrade nalaza i mišljenja je: prijepis knjigovodstvene kartice na dan 30. studeni 2022., prijepis stvarnog otplatnog plana i početnog otplatnog plana, što u naravi predstavlja početni otplatni plan te i da je koristio dokumentaciju koja je priložena u sudskom spisu i to navedeni ugovor o kreditu i drugu dokumentaciju, a kako je na temelju rješenja suda trebao utvrditi eventualno preplaćene iznose s osnova promjene kamatne stope i tečajne razlike vezano za Ugovor o kreditu od 27. lipnja 2007., zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u nastavku je vještak istakao da je izračunao u nalazu cijeli period otplate kredita od dana plasmana kredita 2. srpnja 2007. do konačne redovne otplate 84. anuiteta po kreditu koji je dospijevao 31. srpnja 2014. Tim izračunom u nalazu vještačenja izračunao je stvarne valutne razlike između otplaćenog po kreditu u kunama i isplaćenog po kreditu u kunama za otplaćene anuitete po kreditu te razlike u CHF preračunate u kune diferencirane na utjecaj promjene tečaja CHF za kune i između stvarno plaćene redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatu.
18.          U pisanom nalazu i mišljenju vještak je istakao da kada se diferenciraju samo više plaćene razlike anuiteta (preplaćeni iznosi) zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja tuženika za 1 CHF za kune na dan dospijeća plaćanja onda isti iznose 34.797,26 kn, a što je vještak prikazao u koloni 7 tablice broj 3, kao prilog pisanom nalazu i mišljenju.
19.          Također je vještak po osnovi povećanja redovnih kamatnih stopa na više plaćene anuitete utvrdio da je tužitelj po svakom pojedinačnom anuitetu zbog povećanja redovne kamatne stope, tuženiku isplatio više 1.890,85 CHF, što preračunato srednjim tečajem tuženika za 1 CHF za kune na dan dospijeća plaćanja svakog pojedinog iznosa razlike više plaćenih anuiteta čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog povećanja redovne kamatne stope od 10.602,66 kn. Dakle, zbirno iznosi od 34.797,26 kn i 10.602,66 kn daju iznos od 45.399,92 kn ili 6.025,60 eura. Pojedinačne novčane iznose vještak je kao sveukupne razlike samo više plaćenog utvrdio u tablicama broj 3 i broj 5 gdje se određeno može utvrditi matematički izračun razlika preračunat iz kn u eure tečajem konverzije 1 eur = 7,53450 kn zbog uvođenja eura u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., ali se isto tako može utvrditi i matematički izračun razlika plaćenog i to samo više plaćenog u kunama.
20.          Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a na djelomični prigovor tuženika vještak je iskazao da je iz prigovora utvrdio kako tuženik nema prigovora na matematički izračun, a da ostalo što proizlazi iz njegovog nalaza i mišljenja, stvarno proizlazi iz rješenja suda u kojem je on izračunao razlike između stvarno primijenjenih redovnih kamatnih stopa u otplati kredita u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% te razliku koja proistječe iz ugovorenih srednjih tečaja tuženika obračunatih za anuitete u otplati kredita u odnosu na srednji tečaj tuženika na dan isplate kredita.
21.          Nalaz i mišljenje vještaka B. B. tužitelj je prihvatio u cijelosti jer je vještak odgovorio na sve upite tužitelja, kako su formulirani u rješenju suda od 17. svibnja 2022., a što znači da je argumentirano, stručno i matematički točno utvrdio preplaćene iznose s osnova promjene kamatne stope i tečajne razlike vezano uz ugovor o kreditu, kako je identificiran uvodno.
22.          Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženi u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovor i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama, te važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima.
23.          Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII tuženih banaka i potvrđena je odluka VTS RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2017. u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, tj. u ugovorima o kreditima, a to tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora I-VIII banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
24.          Rečene presude donesene su na temelju odredbe članka 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14 - dalje ZZP/07), a temeljem odredbe članka 138.a ovog Propisa odluka kojom sud usvaja takav  tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
25.          Kako je ovaj sud vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača tada treba prihvatiti ispravni stav tužitelja da je odredba članka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj … od 27. lipnja 2007., kojom je određena otplata kredita po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika takova da ne proizvodi pravne posljedice jer je ništetna, a i ništetna je odredba ovog ugovora u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika (članak 2. Ugovora o kreditu).
26.          Tužitelj se u ovom sporu svakako može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovni brojem P-1401/12, a u kojem sporu je sudjelovao i tuženik, a pozivajući se na odredbu članka 502.c ZPP-a u vezi sa člankom 502.a stavak 1. ZPP-a, dakle, u smislu odredbe članka 138.a ZZP-a pravomoćna presuda Trgovačkog suda u predmetu posl. broj P-1401/12 obvezuje sve sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
27.          Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO/05 propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

              Stavkom 2. ovog članka je propisano da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

              Kako je tužena banka ugovorila valutu u CHF, a koja je tijekom otplate kredita odlukom banke mijenjana, a utvrđeno je da je takva odredba ništetna u smislu članka 323. ZOO/05 tada  tužena banka ima obvezu vratiti tužitelju sve što je primila na temelju ništetne ugovorne odredbe.

28.          Potrebno je istaći da je u pisanom nalazu i mišljenju imenovani vještak istakao koliko je tužitelj tuženiku preplatio zbog povećanja redovne kamate i primjene srednjeg tečaja tuženika za CHF za kune u otplati kredita, a iz priložene tablice broj 5 u koloni broj 11 može se utvrditi da sveukupne razlike samo više plaćenog iznose 45.399,92 kn dok sveukupne razlike samo više plaćenog u eurima iznose 6.025,60 eura, kako to stoji u koloni 14.
29.          Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je istakao da je kredit isključivo realizirao za kupnju osobnog automobila, za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji, a on kao policijski službenik nema nikakav obrt niti mu automobil eventualno služi za one svrhe koje bi mu omogućavale dodatnu zaradu.
30.          Određeno je istakao da mu službena osoba tuženika nije nudila kredit u drugim valutama, a ništa drugo ili posebno od službenih osoba u banci nije čuo, nitko ga ni o čemu nije savjetovao niti ga pozvao da mu detaljno obrazloži značaj ugovora o kreditu. Istakao je da to nije učinio ni javni bilježnik, a bio je uvjeren da će plaćati anuitete do kraja otplate kredita s neznatnom promjenom. Također je uvjerljivo iskazao kako mu nitko od službenih osoba banke nije posebno obrazlagao što znači promjenjiva kamatna stopa i što bi značilo da se eventualno tečaj za CHF može drastično povećati i on je bio u uvjerenju da će anuitet plaćati u iznosu koji je utvrđen u ugovoru, uz možda neznatno povećanje. Na upit opunomoćenika tuženika iskazao je nije bio stručno svjestan svega što u ugovoru piše, a ponovio da mu o odredbama ugovora nitko ništa nije govorio niti ga poučio. Javni bilježnik je samo stavio potvrdu na ugovor i ni javni bilježnik nije pojašnjavao smisao valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
31.          Sud u cijelosti poklanja vjeru i zaključuje da tužitelju tuženik ništa vezano za ugovor nije pojašnjavao, tuženik je unaprijed pripremio ugovor koji je stvarno sadržajno bio obrazac za sve korisnike kredita u CHF, mijenjao se samo novčani iznos, osobni podaci i rok otplate kredita, a takvo postupanje tuženika se ne može ni u kom slučaju smatrati pojedinačnim pregovaranjem s korisnikom kredita, tj. s tužiteljem o uvjetima kreditiranja u smislu citiranih presuda. Sud u cijelosti prihvaćajući iskaz tužitelja stvarno zaključuje da je kontakt između službenih osoba tuženika i tužitelja bio samo na onoj razini koja je značila ukazivanje na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenog ugovora o kreditu i ostalih pratećih obrazaca, a takav način postupanja tuženika i javnog bilježnika ni u kom slučaju se ne može smatrati pregovaranjem ili pravnim poučavanjem.
32.          Uvažavajući činjenicu da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka, a kraj činjenice da sud zaključuje da je imenovani vještak u svemu postupio po rješenju suda i to stručno, objektivno i nepristrano, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je mogao utvrditi visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.025,60 eura / 45.399,92 kn, a kako se to može pregledno utvrditi u tabelama vještaka, posebno u tabeli broj 5.
33.          Kako je odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO/05 propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom postu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

              Stavkom 3. članka 1111. ZOO/05 je propisano da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

              Sasvim je sigurno da se tuženik okoristio novčanim iznosima kojeg je određenog dana tužitelj uplaćivao, a vještačenjem je utvrđeno da su to iznosi pojedinačno utvrđeni u tablici broj 5 kao sveukupne razlike samo više plaćenog, onda tuženik u smislu članka 1115. ZOO/05, tužitelju treba vratiti sve ove novčane iznose jer ih je stekao bez osnove, te i platiti z.z. kamate od prvog dana poslije stjecanja svakog pojedinog novčanog iznosa pa do isplate jer je tuženik kao stjecatelj bio nepošten.

34.          Prigovor zastare novčane tražbine istaknut od strane tuženika nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća te i utvrđenje ništetnosti dijela ugovora u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, a tužba tužitelja je podnesena 27. svibnja 2019. očito je da potraživanje tužitelja niti po jednoj osnovi nije zastarjelo jer je tužba podnesena u roku propisanom odredbom članka 225. ZOO/05.
35.          Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, kako u pogledu osnove tako i visine, a kako njegove troškove u smislu članka 151. stavak 1. i 2. čine izdaci učinjeni u tijeku postupka, a te izdatke čini i nagrada koju je tužitelj platio svom opunomoćeniku – odvjetniku temeljem Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i Izmjene i dopune u Narodne novine broj 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), osnovano je opunomoćenik tužitelja radi zastupanja zahtijevao ukupno 1.990,80 eura / 14.999,68 kn, a što znači da je za sastav tužbe temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife pravilno zahtijevao 199,08 eura / 1.500,00 kn, kao i za sastav obrazloženih podnesaka od 10. veljače 2020., 13. svibnja 2020., 19. listopada 2020. i 20. siječnja 2023., temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife. Pravilno je zahtijevao nagradu i za nazočnost pripremnim ročištima od 28. listopada 2020. i 23. ožujka 2021. i to po 99,54 eura / 750,00 kn, a jer je sud ova ročišta održao zbog činjenice da je tuženik inzistirao na posebnoj odluci suda vezanoj za istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a što znači da je prethodni postupak zaključen tek na pripremnom ročištu od 2. studenog 2021., a na kojem ročištu je sud odlučio koje dokaze će izvesti na glavnoj raspravi koja je održana 7. veljače 2023. Dakle, osnovica za obračun PDV-a iznosi 1.592,64 eura / 11.999,75 kn, PDV iznosi 398,16 eura / 2.999,94 kn pa je na taj način utvrđen ukupan iznos izdataka vezanih za zastupanje po opunomoćeniku – odvjetniku, do donošenja i objave presude. Kako je opunomoćenik tužitelja nazočio za donošenje, objavu i uručenje pisanog sastava presude na dan 10. ožujak 2023. tada ima pravo zahtijevati temeljem Tbr. 9. točka 3. Tarife nagradu u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn. Kad se ranije utvrđenoj osnovici od 1.592,64 eura pribroji i nagrada vezano za ročište na kojem se presuda objavljuje dobije se iznos od 1.692,18 eura / 12.749,73 kn, a na ovu osnovicu PDV po stopi od 25% iznosi 423,05 eura pa je ukupan trošak zastupanja sud utvrdio u iznosu od 2.115,23 eura / 15.937,20 kn.
36.          Kako je tužitelj platio vještačenje u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kn, a obveznik je plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/19 i 92/21) u iznosu od ukupno 159,80 eura, sveukupno dosuđeni iznos tužitelju po osnovi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer je tuženik izgubio parnicu u cijelosti, iznosi 2.673,20 eura / 20.141,22 kn, a kako je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu i na trošak parničnog postupka tada mu je dosuđena zatezna kamata od donošenja presude pa sve do isplate sukladno odredbi članka 155. stavak 3. ZPP-a.
37.          Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

Požega, 10. ožujka 2023.

 

 

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

 

Dna:

1. OD H. & p. d.o.o., A. S., S. B.
2. OD G. & G. d.o.o., T. ž. f., Z.