Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-44/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu
ovrhovoditelja S. S. Z., V., koje zastupa upravitelj T. d.o.o. V., OIB: …, a njega punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv ovršenika B. B. iz V., K. A., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-624/2022-8 od 29. prosinca 2022., 10. ožujka 2023.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovršenika B. B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-624/2022-8 od 29. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:
"Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik, pobijajući ga zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje
ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred drugim
sucem. U žalbi ističe kako suvlasnicima stambene zgrade, kao skupu građana, nije
priznata pravna osobnost, isti nemaju OIB, niti račun u banci i ne mogu potpisati
ugovor niti punomoć za zastupanje, pa ne mogu biti stanka u postupku.
Prvostupanjski je sud suvlasnike upisao kao stranku, ali nije naveo njihova imena.
Suvlasnike je u postupku zastupao zastupnik bez punomoći suvlasnika, čime je
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona
o parničnom postupku. Pobijano rješenje ne sadrži OIB suvlasnika, iako je čl. 39.
Ovršnog zakona propisano da prijedlog za ovrhu mora sadržavati OIB, a isto je
propisano i Pravilnikom o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu. Zahtjev za
izravnu naplatu podnio je T. d.o.o. koji nema punomoć suvlasnika zgrade.

2 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-44/2023-2

M. B., kao jedan od suvlasnika, nije upravitelju potpisao punomoć o zastupanju pred sudom, niti je T. d.o.o. ovlašten za pružanje usluga zastupanja. U ranijim sudskim postupcima predlagao je saslušanje i drugih suvlasnika predmetne stambene zgrade na okolnost da li su potpisali međuvlasnički ugovor, koji prijedlog nije prihvaćen, iz čega slijedi da nije nesporno da je ovrhovoditelj upravitelj predmetne zgrade. Niti ovršenik, kao ni drugi suvlasnici nisu dali T. nalog za pokretanje postupka, a niti je isti priložio punomoć za zastupanje potpisanu od strane suvlasnika. Također, T. d.o.o. ne može zastupati suvlasnike koji su umrli, a vode se kao vlasnici stanova, jer umrle osobe ne
mogu biti stranke u postupku. Ugovor o održavanju je zaključen voljom suvlasnika
koji imaju 2 % vlasništva predmetne zgrade i kao upravitelj je imenovan T, d.o.o. Zbog zahtjeva za izravnu naplatu blokirani su mu računi u HPB i PBZ pa nije bio u mogućnosti u cijelosti podmiriti svoje obveze zbog čega pružatelji usluga naplaćuju kamate. Citira odredbe čl. 77., 82., 83., 106. i 354. Zakona o parničnom
postupku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu
odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08.,
123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZPP) u
vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14.,
55/16., 73/17. i 131/20. - u daljnjem tekstu: OZ) na koju upire žalba, koja povreda je
počinjena ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može
biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena
osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako
zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za
vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno
obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Naime, u
parnicama radi naplate zajedničke pričuve aktivna legitimacija, osim svim
suvlasnicima, pripada i upravitelju koji u svoje ime, a za račun suvlasnika, pokreće
parnicu kao stranka, što je sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici
Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda koja se održala 18. lipnja 2012., ali i
odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III/3695/2010 od

10. studenoga 2011. U konkretnom slučaju upravitelj u postupku ne sudjeluje kao
tužitelj, već su tužitelji suvlasnici koje zastupa upravitelj, dakle, upravitelj u ovom
postupku ima svojstvo punomoćnika, a ne stranke u postupku.

5.1. Iz spisa predmeta slijedi da su S. s. z. bili označeni kao tužitelji u pravomoćno dovršenom parničnom postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod posl. brojem Povrv-349/2016, te da su zahtjev za izravnu naplatu podnijeli također S. s. z. u V., K. A., zastupani po upravitelju zgrade T. d.o.o. V. Nadalje, za istaknuti je I kako u predmetnom postupku na strani tužitelja nastupaju suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju, koji je ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, te isti vode spor u vezi sa naplatom

3 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-44/2023-2

sredstava zajedničke pričuve kao aktivno legitimirana stranka u korist računa zgrade, a ne u korist pojedinih suvlasnika. Stoga su neosnovani navodi žalbe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

6. Žalbene navode kojima ovršenik osporava da su međuvlasnički ugovor i
ugovor o upravljanju stambenom zgradom potpisani od strane potrebne većine suvlasnika ovaj sud nije uzeo u razmatranje, jer je o tim prigovorima ovršenika odlučeno u pravomoćno okončanom parničnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Povr-349/2019, a u ovršnom je postupku sud vezan za pravomoćnu i ovršnu ispravu na temelju koje je pokrenut ovršni postupak i zbog načela formalnog legaliteta nije ovlašten preispitivati zakonitost postupka iz kojeg potječe ovršna isprava, niti materijalno-pravnu pravilnost ovršne isprave. Ipak, treba napomenuti kako je plaćanje pričuve zakonska obveza svih suvlasnika, koja ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa koji bi proizlazio iz zaključenih ugovora, već iz odnosa suvlasnika pojedinih posebnih dijelova zgrade.

7. Iz spisa predmeta slijedi da su ovrhovoditelji protiv ovršenika podnijeli zahtjev
za izravnu naplatu na temelju ovršne sudske odluke, pravomoćne i ovršne presude
Općinskog suda u Vukovaru posl. broj Povrv-349/2016 od 21. lipnja 2018.,

8. Ovršenik je prvostupanjskom sudu podnio prijedlog da se donese rješenje
kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos
zaplijenjenih sredstava, koji je zahtjev prvostupanjski sud sukladno čl. 65. st. 2. OZ
dostavio na očitovanje ovrhovoditelju, koji se prijedlogu za odgodu ovrhe protivio.

9. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ, nakon što primi obavijest o tome da je protiv
njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1.
tog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi
način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može
predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje
naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će
pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom st. 2. istog članka
propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog
za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o
ovrsi (članci 50. i 53.).

10. U članku 65. st. 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako
ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško
nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje,
u potpunosti ili djelomice odgodi ovrhu, uz ispunjenje jedne od pretpostavki iz toč. 1.
– 10. navedene odredbe.

11. Dakle, ovršenik je trebao prije svega učiniti vjerojatnim da bi izravnom
naplatom - prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili tešku
nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

12. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak suda prvog
stupnja kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe. Naime,
podnesenim prijedlogom za odgodu ovrhe ovršenik nije konkretizirao štetu koju bi

4 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-44/2023-2

trpio provedbom ovrhe niti u čemu bi se ona sastojala, odnosno ovršenik nije učinio
vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu,
dok razlozi na koje se ovršenik poziva ne mogu onemogućiti ovrhovoditelja u
ostvarenju njegovog prava na prisilno ostvarenje tražbine, pa je sud prvog stupnja
pravilno postupio kada je prijedlog za odgodu ovrhe odbio.

13. Kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi, te kako prvostupanjski sud nije počinio
bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 9., 13. i 14.
ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. i čl. 381.
ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl.

21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano
prvostupanjsko rješenje odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 10. ožujka 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov