Poslovni broj: UsI-8/2023-6

1

 

                                                        Poslovni broj: UsI-8/2023-6

                 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice L. V. iz H. K., OIB: … (nasljednice iza pok. Z. V.), protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica B. M. M., radi prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, 10. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-03/01129986951, URBROJ: 341-99-06/2-21-2284 od  30. lipnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-03/01129986951, URBROJ: 341-99-06/2-21-2284 od  30. lipnja 2021., odbijena je žalba pok. Z. V. (supruga tužiteljice) izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, Klasa: UP/I 141-02/19-03/01129986951, Urbroj: 341-15-06/2-19-11976 od 25. veljače 2021.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem Z. V., pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO), odbijen je zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija odluku tuženika zbog krivo utvrđenih činjenica i neuvaženih pismenih dokaza dostavljenih u postupku, na koje se poziva, pri tom ističe da mu je u Bosni i Hercegovini utvrđeno status trajnog ratnog vojnog invalida s oštećenjem od 50%.

              Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže osporeno rješenje staviti izvan snage.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Poziva se na članak 133. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj :157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19., dalje u tekstu: ZOMO) te ističe da je u postupku pribavljeno mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 562244 od 06.03.2021. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da Vijeće viših vještaka potvrđuje usuglašeni nalaz vijeća vještaka jer ne nalazi mogućnost za uvažavanje navoda iz žalbe, s obzirom na to da se radna sposobnost pripadnika HVO cijeni po članku 142. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., dalje u tekstu: ZOHBDR). S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, tj. invalidnost po osnovi ranjavanja (članak 142. stavak 1. ZOHBDR-a), nije bilo mogućnosti za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačije rješenja u ovoj upravnoj stvari.

Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS) sud je 3.ožujka 2023. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne     stranke, te o  svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

          

6.              Na navedenoj raspravi stranke spora navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u  upravnom postupku.

             

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Prvenstveno se ističe da je predmetni upravni spor pokrenut tužbom Z. V., zaprimljenom pod brojem UsI-2340/21, a nakon što je tužitelj preminuo 31. siječnja 2022. (podaci JRO MUP), sud je prekinuo upravni spor rješenjem od 4. travnja 2022.

Supruga pok. tužitelja L. V., nasljednica po rješenju Javnog bilježnika B. P., H. K. broj: O-325/2022, UPP/OS-78/2022-2 od 5. svibnja 2022., podneskom od 18. siječnja 2023. obavijestila je sud da nastavlja predmetni upravni spor, koji se sada vodi pod poslovnim brojem UsI-8/23.

 

10.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva pok. tužitelja podnesenog 08.05.2019. Isti je odbijen nakon provedenog postupka u kojemu je pregledana spisu priložena dokumentacija i pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za  vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: 561-02/19-02/439, URBROJ: 426-04-08/1-20-8, evidencijski broj vještačenja: 470957 od 22. rujna 2020.  kojim je utvrđeno da je kod pok. Z. V. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica ranjavanja 50% u vezi ZOHBDR-a vezano uz rat u Bosni i Hercegovini, a dijelom kao posljedica bolesti 50% nastale izvan okolnosti vezanih uz rat u Bosni i Hercegovini. Nadalje, proizlazi iz obrazloženja rješenja da je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti provelo reviziju, a nalazom i mišljenjem KLASA: 140-01/07-02/4915, URBROJ: 522-04/3-20-3 od 16. prosinca 2020. nije dalo suglasnost na nalaz i mišljenje od 22. rujna 2020. uz obrazloženje da potpuni gubitak radne sposobnosti nije nastao kao posljedica ranjavanja zadobivenog u obrani suvereniteta, s kojim nalazom se onda suglasilo vijeće vještaka Područnog ureda u Zagrebu nalazom i mišljenjem KLASA: 561-02/19-02/439, URBROJ: 426-04-08/1-21-11, evidencijski broj vještačenja: 529104 od 12.01.2021. Rješenje je doneseno uz obrazloženje da imenovanom nije utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja, odnosno nije osoba iz članka 142. ZOHBDR-a.

 

11.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano u odgovoru na tužbu, a temeljeći svoju odluku na provedenom vještačenju te pribavljenom nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 561-02/19-02/439, URBROJ: 426-04-01/11-21-14 od 21. lipnja 2021., evidencijski broj vještačenja: 615060, sadržaj kojega se citira u obrazloženju osporenog rješenja. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da se pravo iz članka 142. ZOHBDR-a ostvaruje pod uvjetima utvrđenim tim zakonom kao i ZOMO te na način i u postupku određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (čl. 142. st. 3. ZOHBDR-a), a s obzirom na činjenicu da su tijela vještačenja suglasna da kod tužitelja ne postoji invalidnost po osnovi ranjavanja nema osnova za uvažavanje žalbenih navoda.

 

12.              U ovom predmetu nije sporno da je tužitelju u Bosni i Hercegovini utvrđen status ratnog vojnog invalida (RVI) s osnova ranjavanja VII. grupe sa 50% vojnog invaliditeta (rješenje Federalnog ministarstva za  pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Broj: UP-I-03-41-ZKZ-1739/16 od 21.08.2017.).

 

12.              Sporan je prema navodima tužbe zaključak nadležnih tijela vještačenja u upravnom postupku da  kod pok. tužitelja Z. V. gubitak radne sposobnosti, odnosno okolnosti iz članka 39. ZOMO nisu posljedica ranjavanja, odnosno da nije osoba iz članka 142. stavka 1. ZOHBDR-a.

 

13.              Člankom 142. stavkom 1. ZOHBDR-a određeno je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

              Prema stavku 2. članka 142. ZOHBDR-a pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

Prema stavku 3. članka 142. ZOHBDR-a pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obit

 

14.              Člankom 39. stavkom 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 2. članka 39. ZOMO preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Prema stavku 3. članka 39. ZOMO djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 4. članka 39. ZOMO potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Prema stavku 5. članka 39. ZOMO uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

 

15.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje,  kao niti primjena  materijalnog prava, a u postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

 

16.              Pravno relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava utvrđene su na način kako je to odredbama ZOMO i Uredbe propisano, bez povrede prava na štetu tužitelja, a odlučna činjenica postojanja odnosno ne postojanja okolnosti iz članka 39. ZOMO (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost t e djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) u vezi sa člankom 142. stavkom 1. ZOHBDR-a, utvrđena je suglasnim zaključcima tijela vještačenja u dva stupnja.

              Uvidom u nalaz, mišljenje i ocjenu Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 561-02/19-02/439, URBROJ: 426-04-01/11-21-14 od 21. lipnja 2021., evidencijski broj vještačenja: 615060, pribavljenog u žalbenom postupku u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO kojim je propisano da ako se žalbom pobija rješenje iz članka 125. stavka 3. ovoga Zakona koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužna je prije donošenja rješenja o žalbi pribaviti nalaz i mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona, utvrđeno je da je navedeno tijelo vještačenja cijenilo svu spisu priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju, pa tako i rješenje o priznatom statusu i pravu u Bosni i Hercegovini na koje se poziva stranka u tužbi.

 

17.              Imajući u vidu navedeno, utvrđeno je da je nalaz i mišljenje valjano i dostatno obrazložen, te da su zaključci tijela vještačenja utemeljeni na medicinskoj i drugoj dok. spisa upravnog postupka, pa sud nema osnova za zaključak da nalaz i mišljenje nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja nije pravilan, odnosno da na istome tuženik ne bi mogao utemeljiti svoje rješenje. Dakle, dokumentacija na koju se poziva tužitelj cijenjena je tijekom postupka odlučivanja o zahtjevu, ne radi se o novim činjenicama ili dokazima koji nisu razmotreni, niti su u tužbi iznesene konkretne okolnosti koje bi dovele u pitanje zaključke iznesene od strane upravnih tijela u dva stupnja. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da kod tužitelja nije utvrđena invalidnost (gubitak djelomični ili potpuni radne sposobnosti) s osnova ranjavanja, nema osnova za primjenu članka 142. stavka 1. ZOHBDR-a.

 

18.              Stranke spora u ovom predmetu nisu predložile izvođenje daljnjeg dokaznog postupka, a kako se radi o primjeni stručnog znanja kojim ovaj sud ne raspolaže tužitelj je imao mogućnost sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a predložiti izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem radi osporavanja zaključaka tijela vještačenja u upravnom postupku, a što je propustio učiniti.

 

19.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

              U postupku nisu utvrđeni razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti.

Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

             

 

U Zagrebu 10. ožujka 2023.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. ZUS-a).