1

Poslovni broj: 27 Gž R-43/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž R-43/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. M., OIB:... iz Z., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & M. d.o.o. u Z., protiv tuženika K. B. C. Z. iz Z., OIB:..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5492/2021-9 od 23. prosinca 2022., dana 10. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5492/2021-9 od 23. prosinca 2022.:

 

- potvrđuje u točki I. izreke,

 

- potvrđuje u točki III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.867,19 kn/513,26 EUR[1] (slovima: tritisućešesdesetsedam kuna i devetnaest lipa/petstotrinaest eura i dvadesetšest eurocenta) sa pripadajućom zateznom kamatom,

 

- preinačuje u točki III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je tuženiku naloženo  naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.054,68 kn/139,98 EUR1 sa pripadajućom zateznom kamatom na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

II. U nepobijanoj točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.671,16 kn bruto/1018,14 EUR-a sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose na način određen u navedenoj točki izreke presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.921,87 kn/653,24 EUR-a sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2022. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik pod točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećeg činjeničnog utvrđenja:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika,

 

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn,

 

- da su Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) dana 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum/2006), kojim je  ugovoreno povećanje osnovica za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., u 2008. i u 2009.,

 

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009), a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

 

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka/2011), a kojim izmjenama je izmijenjen čl. III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna,

 

- da je Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka/2011 po naprijed navedenom principu, odnosno izmijenjen čl. III. koji glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.''

 

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., dana 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

 

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a što proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS),

 

- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/2012, dalje: TKU), kojim je u čl. 51. uređena i definirana plaća zaposlenih u javnim službama, da je u stavku 4. istog članka navedeno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, te da se sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZoR) na Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, slijedom čega je rok važenja navedenih izmjena istekao 26. siječnja 2017.

 

- da visina tužbenog zahtjeva između stranaka nije sporna jer je tužitelj zahtjev postavio sukladno obračunu samog tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu,

 

zauzimajući stav da Izmjene i dopune Dodatka/2011 predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj 124/2009),

 

zaključuje da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene sve potrebne pretpostavke temeljem kojih je tuženik bio u obvezi tužiteljima za utuženo razdoblje obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica osnovano temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje su tužiteljici isplaćene plaće u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 7.671,16 kn, te joj isti dosudio sa pripadajućim zateznim kamatama propisanim odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 i 114/2022, dalje: ZOO).

 

6.1. Polazeći od utvrđenja da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 10. veljače 2021., da se dosuđeni iznosi odnose na razdoblje od siječnja 2016. s dospijećem na dan 15. veljače 2017. pa nadalje, prvostupanjski sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim zaključivši da je tužba podnesena prije isteka zastarnog rok od 5 godina propisanog odredbom čl. 139. ZoR-a (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017. i 98/2019, dalje: ZR). Prvostupanjski sud je neosnovanim ocijenio i prigovor promašene pasivne legitimacije, zaključivši da je tuženik kao poslodavac u obvezi isplatiti tužiteljici kao zaposlenici utužene iznose po osnovi plaće.

 

7. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, jer Vlada Republike Hrvatske sukladno Izmjeni i dopuni Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama nije korigirala osnovicu, pa samim tim nije nastao pozitivni propis, a posljedično tome niti obveza tuženika da isplati tužiteljici kao svojoj zaposlenici plaću na način kako to ona tužbenim zahtjevom zahtijeva. U žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je presuda nejasna i nerazumljiva, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su provedeni dokazi i utvrđenja u suprotnosti sa odlukom o meritumu stvari. Osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva koja se temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. tvrdnjom da Izmjena i dopuna Dodatka/2011 nije potpisana od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Navodi da se nisu ispunili uvjeti iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku/2011 jer podaci Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) jasno ukazuju da nisu ispunjene pretpostavke za povećanje osnovice., te da je do promjene povećane osnovice moglo doći tek od 1. siječnja 2019.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, jer presuda sadrži jasne, razumljive i dostatne razloge u pogledu odlučnih činjenica koji su u skladu sa sadržajem provedenih dokaza, zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije proturječan dokumentaciji u spisu te presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, i ovaj sud je stava da Izmjene i dopune Dodatka/2011, kao i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'', broj 39/2009 i 124/2009) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbi čl. 51. st. 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama, a što proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatak Sporazumu  (pojašnjenje primjene članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavka 1.) prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članak III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.

 

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava valjanost odredbe čl. III. Izmjene i dopune Dodatka/2011 i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. tvrdnjom da

da Izmjene i dopune Dodatka/2011 nisu potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, već je naprotiv utvrđeno da je isti sindikat parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu, slijedom čega je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima, a što je sukladno stajalištu izraženom u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013. i Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/3535/13 od 5. ožujka 2015. (iz kojih proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora) te presudi broj Gž-13/02 od 30. prosinca 2002. u kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključio da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca odbije sudjelovati u pregovorima, pri čemu valja navesti da niti jedan od potpisnika Izmjena i dopuna Dodatka/2011 od 26. listopada 2011. nije osporavao valjanost Izmjene i dopune Dodatka/2011 i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., uključujući i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

 

11. Neutemeljeni su žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, jer iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, pri čemu valja istaknuti da se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.414,37 kn. Suprotno shvaćanju tuženika, odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana je člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

 

12. Obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, to je upravo tuženik kao poslodavac sukladno odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu dužan isplatiti plaću tužiteljici kao zaposlenici u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu odnosno ugovorom o radu, jer je osnovica za isplatu plaće određena odredbom čl. III. Izmjene i dopune Dodatka/2011 kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno bude prosječno 2% ili više

prije nego što  Vlada RH ili drugo nadležno tijelo utvrdi novu povećanu osnovicu za isplatu plaće, zbog čega je neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

 

13. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

 

14. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio temeljem odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. ZPP-a, dok je o visini odlučio primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/2022 – dalje u tekstu: Tarifa) dosudivši tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.921,87 kn, a koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za radnje opisane u točki 41. obrazloženja prvostupanjske presude.

 

15. Tuženik, pobijajući odluku o trošku, navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o trošku povrijedio odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i pogrešno primijenio Tarifu, te osporava priznanje troška sastava podneska kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu i trošak pristupa na ročište za objavu presude.

 

16. Osnovano ističe tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je priznao tužiteljima trošak sastava podneska od 17. listopada 2022. (75 bodova), a kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu i postavila konačni zahtjev primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer prema stavu ovog suda predmetni podnesak tužiteljice, a imajući u vidu sadržaj tog podneska (potvrđivanje izračuna sastavljenog po tuženiku i postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno tom izračunu, te izlaganje pravnog stajališta i ponavljanje činjeničnih navoda iz tužbe) ne može smatrati obrazloženim podneskom za koji bi tužiteljici pripadala nagrada prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već joj za isti pripada nagrada sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife od 18,75 bodova.

 

16.1. Međutim, neosnovano tuženik osporava priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude te joj sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife pripada pravo na naknadu tog troška.

 

17. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III.  izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.867,19 kn/513,26 EUR, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo žalbu djelomično prihvati kao osnovanu te preinačiti točku III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.054,68 kn/139,98 EUR i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

18. U nepobijanoj točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu 10. ožujka 2023.

 

Sutkinja

   Amalija Švegović v.r.