16 P-91/2022-11

 

               

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

  Zadar, Plemića Borelli 9                                                                                          

Poslovni broj: 16 P-91/2022-11

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja: I. L. pok. M., OIB …, P. C. kuće, Z., zastupan po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika: L. L. pok. M., O. …, Š. 19b, I., R. S., zastupan po punomoćnici M. B. P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora te uknjižbe prava suvlasništva, po objavi 10. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              O. d b i j a   s e   tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen u Z. dana 12. listopada 2012. godine između sada pok. A. L. pok. P. kao darovateljice i L. L. pok. M. kao obdarenika, s ovjerenim potpisom darovateljice kod javnog bilježnika S. H. u Z. istog dana pod br. OV-…, tako da sklopljeni Ugovor o darovanju nekretnine nije proizveo, niti proizvodi pravne učinke.

 

II. Slijedom utvrđenja pod toč. I. određuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. A. L. pok. P. (P.), OIB …, ulazi nekretnina upisana u zk. ul. … k.o. Z. i to kao: "suvlasnički dio 4807/10000 etažnu jedinicu "1" stan u prizemlju sa garažom i drvarnicom, u elaboratu obojanu crvenom bojom, ukupne površine 118,00 m2, u zgradi izgrađenoj na čest. zem. … k.o. Z., te dio dvorišta ukupne površine 215 m2, za 1/3 dijela, koju nekretninu temeljem Zakona o nasljeđivanju nasljeđuju na jednake dijelove njezini sinovi i to: tužitelj L. I. pok. M., OIB …, i L. L. pok. M., OIB …, svaki za po 1/2 dijela, pa je tužitelj L. I. pok. M. ovlašten, temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini, upisom tog prava na svoje ime i to za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje tog suvlasničkog udjela na označenoj nekretnini s imena tuženika."

 

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove kao i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos parničnih troškova teku od dana presuđenja, pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

 

r i j e š i o   j e

 

Nalaže se tužitelju: I. L., OIB …, da tuženiku: L. L., OIB …, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.148,05 eura /  8.650,00 kuna (fiksni tečaj konverzije 7,53450), sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod javnog bilježnika S. H., kao povjerenice Općinskog suda u Z. započeo ostavinski postupak iza smrti A. L., OIB …, preminule 12. travnja 2019., majke parničnih stranaka, pod poslovnim brojem O-…, UPP-OS-.., a u kojem postupku da je bilo održano ostavinsko ročište dana 5. lipnja 2019., a nakon toga doneseno nepravomoćno rješenje o nasljeđivanju pod istim posl. brojem od 2. srpnja 2019.

Tužitelj nadalje navodi da je na ostavinskom ročištu održanom kod javnog bilježnika 5. lipnja 2019., u zapisniku javni bilježnik naveo: "što se tiče stana u Z., koji je prijavljen u S., uvidom u zemljišnik utvrđeno je da je isti u vlasništvu L. L., dok je ostaviteljica imala pravo plodouživanja, na što prisutni L. L. navodi da je majka to njemu već davno darovala, a prisutni nasljednik L. I. navodi da s time nije bio upoznat, ali da kad je majka to tako odlučila da je on suglasan jer da se tome ne protivi". Nadalje, navodi da niti je tuženik na spomenuto ostavinsko ročište sa sobom donio Ugovor o darovanju, niti je javni bilježnik tražio od istog da taj Ugovor donese na uvid, tako da do donošenja nepravomoćnog rješenja o nasljeđivanju taj Ugovor o darovanju nije vidio tužitelj, pa se slijedom toga isti nije ni mogao očitovati po tom Ugovoru.

Tužitelj da je od Zk. odjela Općinskog suda u Zadru zatražio da mu se uruči spomenuti Ugovor o darovanju, kojeg je spominjao tuženik na ostavinskom ročištu, te je tako tužitelj došao do saznanja da su pok. A. L. kao darovateljica i tuženi L. L. kao obdarenik sklopili Ugovor o darovanju nekretnine dana 12. listopada 2012., kojim je Ugovorom darovateljica obdareniku darovala nekretninu i to: "suvlasnički dio 4807/10000 etažnu jedinicu "1" stan u prizemlju sa garažom i drvarnicom u elaboratu obojano crvenom bojom ukupne površine 118,00 m2, u zgradi izgrađenoj na čest. zem. … k.o. Z., te dio dvorišta ukupne površine 215 m2, za 1/3 dijela". Prema toč. IV. st. 2. istog Ugovora: "Obdarenik ugovara pravo doživotnog ploduživanja nekretnine koja su predmetom ovog Ugovora, u korist svoje majke, za vrijeme trajanja njenog .života". Dakle, tuženik da kao obdarenik i u trenutku sklapanja Ugovora nevlasnik, "ugovara" pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja u korist darovateljice, koja je u trenutku sklapanja Ugovora bila i vlasnik darovane nekretnine, te se navedena služnost kod uknjižbe vlasništva upisuje u zk. ul. … k.o. Z.. Na navedenom Ugovoru o darovanju nekretnine darovateljica, sada pok. A. L., da je ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika S. H. dana 12. listopada 2012. pod br. OV-….

U toč. III. Ugovora da su stranke navele "da se obdarenik već nalazi u posjedu darovnih mu nekretnina", koja tvrdnja ugovornih stranaka nije bila istinita, ne samo zbog činjenice da obdarenik ima prebivalište u I. u R. S. i ne samo zbog činjenice da je obdarenik ugovorio darovateljici "pravo doživotnog plodouživanja nekretnine koja su predmetom ovog Ugovora, u korist svoje majke, za vrijeme trajanja njenog života", već i zbog drugih razloga jer da je darovateljica A. L. bila u isključivom posjedu nekretnine koja je bila predmetom darovanja sve do svoje smrti, što mogu potvrditi brojni svjedoci, a što proizlazi i iz sadržaja samog Ugovora, jer ugovorne stranke nisu "ugovorile" u korist darovateljice samo pravo osobne služnosti doživotnog stanovanja, ve. pravo doživotnog plodouživanja.

Slijedom navedenog da se radi o darovanju nekretnine bez prave predaje u posjed, koje darovanje da sukladno odredbi članka 482. st. 2. ZOO-a mora biti sačinjeno u formi javnobilječničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a koju formu da nema navedeni Ugovor o darovanju, već isti ima običnu ovjeru potpisa darovateljice. Kako navedeni Ugovor nije sklopljen po svojoj formi sukladno prisilnoj zakonskoj odredbi, to da je isti ništetan u cijelosti i to zbog nedostatka propisane forme pa tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti sklopljenog Ugovora o darovanju nekretnine u Z., dana 12. listopada 2012., na koju ništetnost da sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 327. st. 1. ZOO-a, te tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude pod I-III.

 

              2. U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda zbog ogluhe 13. ožujka 2012. godine, pod ranijim posl. brojem P-…, kao i rješenje kojim se odbacuje točka II. tužbenog zahtjeva (l.s. 15-18), ali je ista povodom žalbi i tužitelja (l.s. 19-20) i tuženika (l.s. 27-30) ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl. br. Gž-…, od 13. siječnja 2022. (l.s. 50-51), te se postupak nastavio pod gornjim posl. brojem.

 

3. Na pripremnom ročištu održanom 17. svibnja 2022. (l.s. 56-58) tuženik po punomoćniku dao je svoje očitovanje, koje ovaj sud smatra odgovorom na tužbu, jer u ranijem postupku ovaj tuženik nije dao odgovor na tužbu, te je istakao da u odnosu na zahtjev za ništetnosti ugovora o darovanju zaključenog između tuženika, kao obdarenika i majke parničnih stranaka, kao darovateljice, u odnosu na prizemlje kuće sagrađene na čest. br. … k.o. Z., izneseni razlog ništetnosti je različit od činjeničnih navoda tužbe da bi tužitelj zapravo bio u zabludi o sadržaju Ugovora o darovanju koji mu je predočen u ostavinskom postupku iza smrti majke, koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. O-…, što je razvidno i iz sadržaja njegovog prigovora izjavljenog u tom postupku, kojim je odbijen i koji se za sud prilaže. Ujedno da ne odgovara istini da tužitelj ne bi znao da je njegov brat u posjedu stana u prizemlju kuće, u kojoj tužitelj stanuje na katu te iste zgrade i ne raspolaže ključem stana u prizemlju niti garaže koja je sada upisana kao sastavni dio etažne jedinice 1, a iz povijesnog zk. upisa (izvatka koji se prilaže), kao i iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca parničnih stranaka posl. br. O-… ovog suda, razvidno je da je tuženik garažu stekao nasljeđivanjem oca, dok je tužitelj istom osnovom stekao vlasništvo stana na katu te zgrade. No, zbog naknadnog etažiranja ili iz nekog drugog razloga, tužitelj nije zatražio i ishodio uknjižbu tako stečene nekretnine, dakle tužitelju da je sve od 2000. godine poznato da je njegov brat posjednik stana u prizemlju zgrade i garaže sagrađene na ranije navedenoj čestici. Iz navedenih razloga se drži da se radi čak o drugoj vrsti spora od naznačene ništetnosti ugovora o darovanju, dok se u odnosu na predaju u posjed ukazuje i na katastarsku evidenciju predmetne nekretnine u korist tuženika, i to unatrag 20 godina, a koje sve činjenice, s obzirom da se radi o javnim i dostupnim evidencijama, nisu mogle ostati nepoznate tužitelju. Stoga, doista nisu jasni, barem tuženiku, motivi ove njegove tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, koje tuženik predlaže odbiti, te je na istom ročištu predao na uvid Povijesni prikaz zk. ul. … k.o. Z., rješenje O-… istog suda, rješenje Područnog ureda za katastar Z. od 8.2.2002. godine, prijepis posjedovnog lista …, te za sud i rješenje posl. br. … od 22.10.2019. g., te je na okolnost zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju i posjeda spornog stana koji je predmetom tog ugovora, predložio saslušanje stranaka i svjedoka i to: M. K., Z., P. C. k., M. B., Z., P. C. k..

 

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze razgledavanjem i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: ovjereni Ugovor o darovanju nekretnine (l.s. 5-7), Izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 8, 59-61), Rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-… od 3. siječnja 2013. (l.s. 31), Prijepis posjedovnog lista broj .. i .. k.o. Z. (l.s. 32-33 i 71), Rješenje DGU – Područnog ureda za katastar Z. od 8.2.2002. (l.s. 34, 69-70), rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. O-.. od 22. listopada 2019. (l.s. 62-65), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-… od 9. studenog 2000. (l.s. 66-68), Potvrda za etažno knjiženje Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Zadarske županije od 5. rujna 2000. (l.s. 82-83), saslušani su svjedoci: J. L. (l.s. 72-73), M. K. (l.s. 74-75), M. B. (l.s. 76-77), M. J. (l.s. 78) i D. L. (l.s. 79), te su saslušani tužitelj I. L. (l.s. 84-87) i tuženi L. L. (l.s. 87-89).

 

5. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

6. Predmet ovog postupka jest utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnina, sklopljenog između sada pok. majke ovih parničnih stranaka – A. L. pok. P., kao darovateljice i tuženika L. L. pok. M., kao obdarenika, a koji Ugovor je sklopljen dana 12. listopada 2012., s ovjerenim potpisom darovateljice kod javnog bilježnika S. H. u Z. istoga dana, pod brojem Ov-… i to iz razloga što predmetni Ugovor o darovanju nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, jer se radi o darovanju nekretnine bez prave predaje u posjed.

 

6.1. Pod točkom II. tužbenog zahtjeva traži se da u ostavinsku imovinu iza pok. A. L. pok. P. ulazi nekretnina koja je bila predmet prethodno citiranog Ugovora o darovanju.

 

7. Prije svega, valja reći da iz priloženog Ugovora o darovanju (l.s. 5-7), koji su dana 12. listopada 2012. zaključili A. L. kao darovateljica i tuženik kao obdarenik, a na temelju kojeg se tuženik upisao kao vlasnik darovanih nekretnina, proizlazi da su u članku III. suglasno utvrdili da se obdarenik, a ovdje tuženik L. L. već nalazi u posjedu darovanih nekretnina koje u naravi predstavljaju stan u prizemlju s garažom.

 

8. Nadalje, ovaj sud je izvršio uvid u priloženi spis posl. br. O-…, iz kojeg proizlazi da je vođen ostavinski postupak iza smrti ostaviteljice A. L., u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno 2. srpnja 2019., a kojim je utvrđena i raspoređena ostavinska imovina na njezine zakonske nasljednike, sinove I. i L. L., te da u tu imovinu nije ušao stan i garaža u Z. koji su predmet ovog postupka, kao i da se tužitelj suglasio sa sastavom ostavinske imovine iza smrti njegove majke.

 

9. Po prijedlogu tužitelja, a na okolnost da je pok. A. L. bila u isključivom posjedu predmetnog stana, odnosno na okolnost da tuženik nije stupio u posjedu stana koji je bio predmet darovnog ugovora, tijekom postupka saslušani su svjedoci: M. J., J. L. i D. L..

 

9.1. Saslušani su i svjedoci predloženi po tuženiku i to M. K. i M. B., na okolnost zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju i posjeda spornog stana koji je predmet tog ugovora.

 

9.2. Na ročištu 12. listopada 2022. (l.s. 72-80) saslušani su svjedoci: J. L. (l.s. 72-73), M. K. (l.s. 74-75), M. B. (l.s. 76-77), M. J. (l.s. 78) i D. L. (l.s. 79).

 

9.3. Svjedokinja J. L. (l.s. 72-73) je iskazala da živi na katu obiteljske kuće, koji da su sagradili ona i njezin suprug za vrijeme trajanja braka, na adresi P. C. k.. Oni da su kat sagradili na prizemnici koju je gradio njezin pok. svekar M. L.. Tek nedavno da je saznala za Ugovor o darovanju između njezine sad pok. svekrve A. L. i djevera L. L., taj ugovor da je davno napravljen. Za ugovor da su saznali tek na ostavinskoj raspravi, odnosno saznao je njezin suprug, a onda i oni svi drugi. Ugovor o darovanju da se odnosi na stan u prizemlju. U prizemlju da su živjeli sami pok. svekar i svekrva, a sada nakon njihove smrti da ne živi nitko. Tuženik da živi u S. i to već dugo, negdje od prije 2000. godine. Prije toga da je studirao u R., a prije studija živio s roditeljima u prizemlju. Kad je dolazio iz S., odnosno prije toga iz R., onda da je dolazio u prizemlje kod svojih roditelja. Tuženik da bi iz Slovenije dolazio samo na par dana u Z. i to ljeti, da bi svratio kući, a inače da je sa svojom obitelji ljetovao na P..

Ona i suprug da nisu u dobrim odnosima s tuženikom i to da je na silu napravljeno jer se nikada nisu svađali, odjednom da su prekinuti svi odnosi. Prije smrti svekrve da su bili u dobrim odnosima, a na ostavinskoj raspravi da su ostali šokirani.

              Na poseban upit pun. tužitelja, svjedokinja je navela da kad su se ona i suprug vjenčali živjeli su godinu dana kao podstanari pa su odlučili graditi kat na prizemlju njegovih roditelja, na što da su suprugovi roditelji i pristali te su oni počeli gradnju i sami završili.

Navodi da nije točno što piše u rješenju o nasljeđivanju iza smrti njezina pok. svekra M. L. da njezin suprug nasljeđuje kat kuće, jer su oni taj kat kuće i gradili. To da ne bi bila ostavinska imovina njezina svekra kad je to njihovo. Oni da su riješili vlasništvo i vlasnik kata koji je etažiran da je njezin suprug. Tuženik da joj nikada nije rekao da bi on svojatao prizemlje kuće. Oni da ništa nisu znali vezano za prizemlje i ovo darovanje.

              Na poseban upit pun. tuženika, svjedokinja je navela da je brak s tužiteljem zaključila 1984. godine, a dok su gradili kat kuće ona da je radila kao trgovac u B., na K., a suprug da je tada, u vrijeme gradnje bio zubni tehničar, dok sada radi drugi posao. Djeca da su im rođena 1984. i 1992. godine, a svekar je umro 2000. godine. Oni da su etažirali gornji kat davno prije svekrove smrti, dolje da je živjela svekrva sama. Prizemnica da je imala krov prije negoli su oni započeli gradnju kata. Krov da je uklonjen pa vraćen na kat kuće. Ona i suprug da su radili i zaradili za gradnju kata. Ona da je bila u dobrim odnosima s pok. svekrvom za vrijeme njezina života. Dugo da su bili u dobrim odnosima, a poslije neko vrijeme više da nisu bili i to možda 10 godina prije njezine smrti. Pok. svekrva da je napravila neke gluposti, ne zna bi li sada to iznosila, jer su to neke intimne stvari. Ona da se na neki način htjela osvetiti njezinom suprugu i razbaštiniti ga te namjerno posvađala svoja dva sina, koji da se nikada nisu svađali i nikada nisu imali ružnih trenutaka. Odnosi sa svekrvom da su zahladiti nakon 2001-2002. godine.

              Na poseban upit suda, svjedokinja je navela da ključ od prizemlja ima i tuženik, ali da imaju i oni – suprug i ona. Oni da prizemlje ne koriste, "jer je to sad ovakva situacija". Poriče da bi tuženik stupio u posjed prizemlja nakon sklapanja ovog Ugovora o darovanju prije točno 10 godina, na današnji dan. Pok. svekrva da je gotovo do svoje smrti živjela u prizemlju i umrla u staračkom domu, u kojem je boravila samo dva dana, a prije toga da je bila u bolnici, gdje je operirana nakon moždanog udara. Ona (svjedokinja) da se brinula o njoj dok je bila u bolnici, a nakon moždanog udara da je zahtijevala 24 sata njegu i pomoć pa da su se ona i suprug s tuženikom dogovorili da svekrva ide u dom.

Nadalje, svjedokinja je iskazala da je njezin svekar umro 2000. godine, a već godinu-dvije nakon njegove smrti svekrva da je imala vezu s jednim obiteljskim prijateljem i tu da su se odnosi poremetili.

 

9.4. Svjedokinja M. K. (l.s. 74-75) je iskazala da živi u kući koja je "treća kuća" od ove predmetne, ali da su bili svaki dan zajedno, njezina obitelj da se družila s obitelji L. skoro svaki dan, najviše ona i to od 1970. godine. Kuća da se sastoji od prizemlja i kata. Prizemlje da je gradio pok. otac stranaka – M. L., koji je bio nastavnik u OŠ, kao i njegova pok. supruga A. koja je bila učiteljica. Tu da su živjeli pok. M.i A. sa svojom djecom, a ovdje strankama, dok oni nisu odrasli. I. da je otišao na studij u Z., a L. da je poslije I. otišao studirati u R.. Poslije studija L. da se vratio u Z., kod kuće, dok se nije oženio. L. da je završio stomatologiju i radi kao stomatolog, a misli da se oženio se poslije Domovinskog rata i to u S., jer da je A. išla na vjenčanje u S.. Nakon vjenčanja da je nastavio živjeti u S., jer mu je supruga S., a misli da žive u K.. Nakon vjenčanja u S., L. da je nastavio dolaziti u Z. i to kad je bio potreban majci, više puta godišnje. Majku da je pomagao novčano, jer je morao preuređivati u svome stanu koji je njemu majka ostavila, a riječ je o prizemlju. On da je to uređivao za sebe. Zna da je L. imao ključ od prizemlja, nije vidjela da otključava, ali joj je pok. A. o tome pričala. Koliko joj je poznato, kat da je gradio stariji sin I., a uskakao je pomoći i pok. M. L.. Krov sa prizemlja da je skinut i poslije stavljen na kat koji je izgradio I., a "valjda je sudjelovala i njegova supruga u izgradnji, ne znam ja".

Na poseban upit pun. tuženika, svjedokinja je navela da joj je A. uvijek pričala što se radi i kako se radi, te da je pomagala odgajati I. djecu. Onda da su bili svi u dobrim odnosima. Iza smrti M., A. L. da je ostala sama živjeti u prizemlju. M. da je umro 2000. godine, a misli da je A. umrla prije četiri godine. O A. da je najviše brinula susjeda M. B. i da joj je pomagala u svakom momentu. Nije čula da bi netko platio susjedi M. B. za to što je brinula o A.. Otkad je pok. M. umro, ističe da je jako malo vidjela da bi A. razgovarala sa sinom I. i njegovom obitelji, "valjda su se poremetili odnosi, ali ne znam zbog čega". Susjeda B. da je vodila brigu o A. i dok je bila u bolnici, a susjeda B. da je imala i punomoć budući da je pok. A. imala toliko povjerenja u nju, jer joj je u svemu pomagala i brinula o njoj kao da joj je rođena majka. Koliko joj je poznato, nevjesta J. L. da nije brinula o svekrvi A. L., možda samo u dane kad je dospjela u bolnicu. Režijske troškove za prizemlje da je plaćao sin L. i to je pomagao odmah nakon smrti oca M., jer da se A. grijala na struju, a računi su bili visoki. A. da joj je pričala za darovanje, odnosno ugovor i rekla da će napraviti ugovor, a kad je I. pitao što će njemu ostaviti, da mu je rekla da će njemu ostati kat kuće i dala mu grobnicu, a prizemlje da će ostaviti L. jer je L. tu ulagao i financirao. L. da je npr. preuredio kupatilo, da su morali staviti tuš jer A. nije mogla više ulaziti u kadu, da je farbao odnosno platio te troškove, a nešto da je radio i u vezi grijanja.

Na poseban upit pun. tužitelja, svjedokinja je navela da ne zna što su se točno dogovorili A. i njezin sin L. u vezi darovanja, samo zna da mu je ostavila garažu i donji kat. I. da je ostavila kat kuće, mali laboratorij, jer je on zubni tehničar po struci, a i ispred kuće da imaju jednu malu zgradicu koju je ostavila I., ali ne zna što se u toj zgradici nalazi, ta zgradica da je bila kao garaža, a sad da je kao neko skladište. Laboratorij da je uz kuću. Tu gdje je ta kućica da je bio vrta pa se dvorište automatski smanjilo. Kućicu i dvorište da je gradio još pok. M. koliko joj je poznato. Zna samo što je govorila da je taj ugovor napravila za sebe i za L. poslije njezine smrti. Ona da je znala 2-3 puta godišnje vidjeti da je L. dolazio kod majke u to prizemlje, na godišnji da bi obavezno došao, to zna jer joj je gđa A. rekla da je došao L. na brzinu da je vidi. Misli da bi L. 2-3 tjedna bio u toj kući za vrijeme godišnjeg odmora.

 

9.5. Svjedokinja M. B. (l.s. 76-77) je iskazala da je ona u normalnim odnosima sa strankama, da živi odmah uz kuću odnosno prizemlje koje je predmet spora i dijeli ih samo zid. Ona da je tu od 1974. godine, kada se udala. Nisu se posjećivali, ali su bili u dobrim odnosima. Ustvari, družili su se do Domovinskog rata, poslije nešto manje jer je svatko otišao svojim putem, ali nije bilo svađe između njih. U dvorištu da se nalazi garaža sa zapadne strane, kuća koja se sastoji od prizemlja i kata, a sa strane je i nekakav laboratorij. Ima još i jedna garaža ispred, do puta.

              Prizemlje da su gradili pok. M. i A. L.. Kat da je gradio I. L. uz pomoć roditelja M. i A. L.. Valjda je radila i supruga tužitelja, ona da je bila u radnom odnosu, a A. da im je čuvala djecu.

Kada je umro M. L., A. da je ostala živjeti u prizemlju i kada je počela pobolijevati da ju je pitala bi li je odvela doktoru, te da ju je zvala i za bilo što kada je trebala pomoć, a ona da je to sve dobrovoljno radila, bez ikakve naknade. To njezino pomaganje da nije dugo vremenski trajalo, npr. odvela bi je na neki pregled i vratila doma, čekala bi je npr. dok je bila na pretragama jer se teže kretala, imala je anginu pectoris i visoki tlak te srčane probleme.

Ističe da nikad nije vidjela I. da bi pomagao majci te navodi: "Valjda ne bi ona zvala mene da joj sin pomaže". L. da je pomagao i novčano i dolazio bi, a to zna jer bi joj A. uvijek rekla da L. plaća režije, ulaže u tu kuću, svoju, zato što je to njemu A. rekla da će to biti njegovo.

I. da je došao jedanput kod majke A. i rekao joj da mu da pola donjeg kata, a ona da je mu odgovorila: "Ne, ja ću to ostaviti L.", to da joj je A. rekla i ispričala, a I. da je to znao jer mu je i sama A. to rekla. 

Svjedokinja potvrđuje da je i L. znao što mu majka ostavlja, te da je L. imao ključ od prizemlja, ona da je to vidjela, "jer kad on ode ća taj ključ ostavi kod mene. Valjda ima ključ otpočetka, kad je umro otac, od 2000. godine".

Ovo kad je iskazala da je I. došao tražiti majku da mu da pola donjeg kata, čini joj se da je bilo prije 10-ak godina.

Jedne subote kad je došla kod A. da je vidjela da se dezorijentirala. Tu da je bio unuk D. L. te mu je rekla da je odvedu na hitni prijem. A. da je i ostala u bolnici, imala je moždani udar i operirali su je, ali da se više nije povratila. Ležala je na neurokirurgiji, što da je bilo 1. ožujka 2019. godine, a koji datum da je točno zapamtila jer je bila punih 40 dana u bolnici. Poslije da su je odvezli u D. u T., u kojem da je živjela dan-dva i umrla 12. travnja 2019.

Pok. A. da je bila sposobna sebi skuhati i to dobar dio života nakon smrti muža, sama da je odlazila po namirnice, jer da su oni odmah uz velike P. uz D. p., ali ako joj je trebalo nešto teško nositi, da bi joj ona priskočila. Unuk D., tj. sin tužitelja da je posjećivao baku, ona da bi ga zatekla više puta, a baki da je to bilo drago.

              Na poseban upit pun. tuženika, svjedokinja je navela da ju je baš taj dan kada je sklopljen Ugovor o darovanju, o tome obavijestila A. i rekla joj da je napravljen ugovor i da je ostavila donji kat svome sinu L., a ona da dalje nije ispitivala. Rekla joj je i da je grobnicu ostavila I.. Tog dana kada joj je rekla da je napravila ugovor misli da se nije posjećivala sa sinom I.. Misli da je to trajalo duže vrijeme, da je bila nezadovoljna i nesretna jer kad bi prolazila ulicom da joj se njezin sin I. nije javljao, onda da bi došla kući i plakala te da je bila jako tužna i žalosna.Pok. A. da je bila i na operaciji žuči, imala je i ugrađen stent, teško je disala, uglavnom da je imala te srčane bolesti. Potvrđuje da je L. i nakon zaključenja Ugovora, odnosno i nakon toga dana kada ju je A. obavijestila da je zaključila Ugovor, dolazio dosta puta. Kad god bi ga mama pozvala da joj nešto treba, L. da bi došao. Nakon zaključenja ovog Ugovora, kad ju je A. o njemu obavijestila, sin L. da je poslao novce da se renovira kupatilo, jer A. više nije mogla ulaziti u veliku kadu, pa da je A. našla radnike koji bi to radili, da su se mijenjale i pločice u kuhinji, a sve da bi to L. financirao. A. da joj je rekla da režijske troškove snosi L., jer se A. grijala na struju, imala je centralno grijanje na struju i troškovi da su bili veliki. Za ljeto da je uvela i klimu, koju je financirao L.. Suprugu tužitelja nije vidjela da dolazi kod svekrve. Oni da su dolazili u bolnicu tih 40 dana dok je A. bila na neurokirurgiji, međutim nikada nije vidjela da uzimaju npr. njezino prljavo rublje, već ga je ona (svjedokinja) uzimala, prala i nosila čisto u bolnicu.

              Na poseban upit pun. tužitelja, svjedokinja je navela da je ona jako brzo nakon smrti njezina supruga počela intenzivno pomagati A., tj. kad god bi je ona tražila, jer da ima auto i vozi. Ne znam je li pok. A. ostavila nešto za sebe kada joj je govorila, jer da nije ulazila u detalje. Ona da je sve dobrovoljno radila oko gđe A., bez ikakve prisile i bez naknade, jedina naknada da je bila to kada bi išle negdje autom, A. da bi rekla: "Idemo uliti gorivo" i platila bi to.

 

9.6. Svjedokinja predložena po tužitelju, M. J. (l.s. 78) je iskazala da je ona prva susjeda stranaka, odnosno kuća do ove predmetne, balkoni da im gledaju jedni na druge. Prije godinu i pol dana da se preselila u K., kad joj je muž otišao u mirovinu. Ona da je bila susjeda od 1997. godine, kada se tu doselila. Povremeno, u slobodno vrijeme da se družila s obitelji L. i to sa I. i J. kad su im djeca bila manja, posjećivali su se, ona kod njih i oni kod nje, ali ne često, uglavnom da su sjedili na balkonima i pili kavu. Ona da je znala doći kod tete A. kada je ona ostala udovica. Pamti i pok. M. L.. Ističe da joj nije ništa posebno poznato u vezi ove kuće. Zna da su I. i J. živjeli na katu, a pok. M. i A. u prizemlju. Teta A. da je znala reći da su J. i I. bili podstanari i da su onda sebi poslije počeli graditi na katu. Kad se ona doselila, taj gornji kat da je već i postojao. Oni da nikad nisu bili na toj razini da bi joj netko govorio o tome kome će što u kući pripasti. Teta A. da je voljela šivati, a i ona da to voli te da je radila u tekstilnoj industriji, pa da su oni uglavnom komunicirali oko šivanja, u vezi kuhinje, odnosno prehrane i sl. Iskreno da govori kako nije znala da teta A. i barba M. imaju dva sina. Teta A. da je znala reći: "Dolazi moj N. sa djecom". Mislila je da je to neka njezina rodbina iz S., a ona joj je rekla da je to njezin sin (uz pojašnjenje pun. tužitelja da se tuženik prije zvao N.). Poslije da joj je objasnila da on živi u S., da se tamo oženio i slično. Nikad s A. da nije pričala o tome kome će ostaviti koji dio kuće. One da su uglavnom šetale. Ne zna tko se brinuo o teti A. kad se razboljela. Zna da je susjeda B. znala priskočiti, a koja da inače zna priskočiti i svim starijim susjedima u kvartu.

              Na poseban upit pun. tužitelja, svjedokinja je navela da joj nije poznato da bi gđa A. sklopila ugovor s nekim od sinova, o tome da joj nije govorio niti I. L.. Teta A. da je dugo godina bila vitalna, da se dobro držala i da je bila prava dama. Možda da je zadnju godinu dana znala uzeti štap kad bi išla. Ne zna koliko je godina prije svoje smrti gđa A. došla u stanje da joj je potrebna tuđa pomoć. Ona da se i iznenadila kada je vidjela da je umrla. Ona da je imala teško bolesne svekra i svekrvu, njezina svekrva da je bila na aparatima i preminula 2017. godine. Tih zadnjih godina teta A. života nije imala saznanja da joj je potrebna pomoć, a nije ni imala komunikaciju sa susjedima da bi od nekoga čula, jer da bi samo proletjela kroz ulicu. Tuženika da je upoznala u zadnjih 10-15 godina, da su se rukovali na ulici. To da je bilo ljetno vrijeme, kada bi on sa obitelji došao na ljetni godišnji odmor, koliko zna, onda da bi boravio kod tete A., u prizemnom stanu. Tu da je i djecu znala čuti u dvorištu. Misli da ima dvoje djece i treće da je bilo mala beba.

              Na poseban upit pun. tuženika, svjedokinja je navela da je službeno prijavljena u K. od tada kad su se i preselili. Nadalje, na prigovor pun. tuženika, svjedokinja je istakla: "Teta A. nije bila tip žene koja bi se žalila na unučad i djecu".

 

9.7. Svjedok predložen po tužitelju, njegov sin D. L. (l.s. 79) je iskazao da je rođen u Z., da živi na katu predmetne kuće. Kat da je gradio njegov otac. Navodi da je studirao u Z., a vratio se još dok je baka bila živa i to 2018. godine. Navodi da je bio u dobrim odnosima sa bakom i da su se posjećivali, svaki dan da je bio kod nje i nikad ne bi prošlo dulje od 3 dana da nije svratio kod bake. Ako bi nešto trebalo da bi i pomogao, iskreno, najviše da je pomagala i gđa B., koja da je bila i plaćena za to, a ona da inače pomaže i drugim susjedima za novčanu naknadu, te da ne pomaže na "lipe oči". Susjeda B. da bila plaćena za to što bi prevezla baku na neku lokaciju ili u dućan. Baka mu je rekla da je susjeda plaćena, a ne zna tko bi joj plaćao. On i baka da nisu razgovarali o tome kako će se podijeliti imovina. Njegov stric da živi u S. i dolazi na par dana uglavnom ljeti, koliko se sjeća da nije dolazio na duže. Iskreno, da ne zna ima li ključ od prizemlja kuće, a susjeda da ima ključ pa mu ga da.

              Na poseban upit pun. tužitelja, svjedok je naveo da se nikad u njegovoj kući, do ostavinske rasprave iza smrti bake, nije razgovaralo o nekakvim ugovorima i slično. On i baka, kao što je rekao, nikad da nisu pričali o tome kako će se podijeliti konkretno kuća.

              Na poseban upit pun. tuženika, svjedok je naveo da je kat kuće gradio njegov otac i sjeća se kad su se gradile stepenice. Dozvolu za gradnju kata da su dali baka i djed. Prije početka gradnje kata da su njegovi roditelji bili podstanari, udaljeni dvije kuće od ove. Ne zna gdje su živjeli u vrijeme njegova rođenja. Njegovi roditelji zadnjih 10 godina prije bakine smrti da nisu istu vodili liječniku ni u kupovinu, ali da su komunicirali. Oni da su bili u svađi, ali su se na kraju pomirili. Njegov otac da je zadnje 2-3 godine prije bakine smrti dolazio dolje kod nje i razgovarali su. Zna samo da je baka rekla jednu stvar, a to je da će nakon njezine smrti biti spektakl.

 

9.8. Iskazu saslušanih svjedoka predloženih po tuženiku sud poklanja vjeru, jer ih drži logičnim, životnim i uvjerljivim, a ove svjedokinje M. B. i M. K. imaju najneposrednija saznanja o odnosima u obitelji L., jer su se družile s obitelji L. "skoro svaki dan", na način kako to naprijed opširno iskazuju, dok iskaze svjedoka predloženih po tužitelju i to njegove supruge J. L. te sina D. L. sud drži prilagođenim ovom postupku, jer su zainteresirani za ishod postupka te im ne poklanja vjeru, a iskaz svjedokinje tužitelja – M. J. drži neodređenim, jer i sama iskazuje da joj nije ništa poznato u vezi predmeta spora, a njezin iskaz se ukazuje i neuvjerljivim u dijelu u kojem iskazuje da nije znala da "teta A. i barba M. imaju dva sina" te da joj je poslije pok. A. objasnila da joj je to sin koji živi u S. i da se tamo oženio, što je u suprotnosti s prvim dijelom iskaza ove svjedokinje, u kojem navodi da je prva susjeda stranaka odnosno kuća do ove predmetne kuće i da njihovi balkoni "gledaju jedni na druge" te je potpuno neživotno i nelogično da prva susjeda pok. A. L. ne bi znala da ova ima dva sina, od kojih je tuženik u S..

 

10. Na ročištu 12. prosinca 2022. saslušani su tužitelj I. L. (l.s. 84-87) i tuženi L. L. (l.s. 87-89).

 

10.1. Tužitelj I. L. (l.s. 84-87) je u svom iskazu naveo da je do smrti njegove majke cijela obitelj bila u dobrim odnosima, a nikad nije slutio da bi njemu njegov brat mogao ovako nešto napraviti. Kada je tata umro, tada da su se odnosi poremetili iz razloga što je njegova majka imala ljubavnika koji je bio njezin osobni liječnik, njihov kućni liječnik, i to još za vrijeme dok je njihov otac bio živ. Kad su on i njegova supruga, tj. njegova obitelj saznali da je ljubavnik njegove majke oženjena osoba koja ima svoju obitelj, da su razgovarali s njom i sugerirali da prekine tu vezu, na što da se ona samo nasmijala. Od tada da su odnosi u njihovoj obitelji poremećeni. Njegov mlađi sin D. da je stalno dolazio kod banke, odnosno kod njegove majke u prizemlje i pitao je što joj treba pomoći i napraviti. Kada je otac umro, njegova supruga da je ponudila svoje usluge da se kod nas majka može hraniti i da će je pomagati u čemu god treba, a što da je ona odbila. Ona da je cijelu ovu situaciju napravila tako da poremeti odnose između njega i brata, s kojim da je on bio uvijek u dobrim odnosima i pomagao ga uvijek financijski dok je išao u zubotehničku školu i dok je bio na fakultetu, te da je pomagao i svojim roditeljima dok se brat još školovao, jer da je to mogao i imao je dobra primanja.

Za darovni ugovor da je saznao kad je majka umrla, poslije njezine smrti.

Tijekom iskaza tužitelja utvrđeno je da je prije ove zadnje rečenice tužitelj iskazao: "Za darovni ugovor saznao sam ranije." te je pun. tuženika inzistirao da ovakva rečenica uđe u zapisnik.

Kad je saznao za ugovor i kad je bila ostavinska rasprava, da je bio u šoku i nije uopće mogao misliti da bi on mogao doći u situaciju da njegov brat traži dolje cijeli stan. To da je bilo napravljeno na jedan podmukao i podli način kad je majka potpisala taj darovni ugovor s njim 2012. godine, on da za to nije uopće znao dok mama nije umrla, tako da je to za njega bio strašan šok i na ostavinskoj raspravi da praktički nije znao što govori. Iza ostavinske rasprave da je pitao brata kako može pogledati u oči njemu i svojim nećacima, jer je na podmukao i pokvaren način došao do toga, na što da je on odgovorio: "Pa mogu".

U posjedu predmetnog dijela nekretnine da je bila njegova majka i to da je, po njegovu shvaćanju, bila u posjedu sve do svoje smrti. Njegov brat da živi u S. i dolazi jednom godišnje na par dana u Z., da ljetuje na P., a u Z. da bi dolazio na par dana posjetiti majku. Navodi da nije istina što su iskazivali svjedoci koje je predložio njegov brat, da bi njegov brat dolazio nekoliko puta na godinu u Z., to da je laž. Koliko je on pomagao mami financijski da on ne zna, nije mu poznato da bi on ulagao u predmetni stan, makar je rečeno da je on uložio u uređenje kupaonice, to da nije istina, zato što je mama dobila novce od prodaje grobnice koju je tatina prva sestra ostavila njegovoj majci, njemu i bratu – na 3 dijela, svakome po 1/3 dijela. Oni za tu grobnicu da nisu uopće znali, pod ovim "oni" da misli na sebe, svoju suprugu i djecu. Za tu informaciju da je saznao od tatine druge sestre, koja živi u K. i koja je bila ogorčena na to što je njegova majka prodala grobnicu koju je dobila od tatine sestre. Nije mu jasno kako je njegova majka mogla prodati grobnicu kada su istu dobili svaki za 1/3 dijela. Kad je saznao, pitao je majku kako je to mogla prodati, a ona mu je rekla: "Dajem tebi 5.000,00 kuna, a isto toliko i bratu", a on da se svojih 5.000,00 kuna odrekao i ostavio majci. Grobnica na Gradskom groblju u Z. da sigurno ne košta samo 15.000,00 kuna. On da ni danas ne zna za koji iznos je majka prodala grobnicu. Iz ostavinskog postupka da je proizašao ovaj spor.

U posjedu predmetnog dijela obiteljske kuće sada da nije nitko, on da ima ključ, ali ne ulazi, brat da ima ključ koji je dao susjedi da može ući unutra i da može provjetriti kuću i slično. Brat da je zadnji put bio ovdje na ročištu i onda da je bio u kući, odnosno u predmetnom prizemlju.

Kad je njegova supruga nazvala njegova brata, ovdje tuženika i rekla mu da je majka umrla, on da je na to odgovorio: "A što me sad zoveš, mali mi ima maturalnu večer", to da dovoljno govori o kakvoj se osobi radi.

Kad je majka završila u bolnici nakon moždanog udara, da je pozvao brata na kavu i rekao mu da bi htio da njihove obitelji žive u slozi i u ljubavi, na što da mu je on stavio ruku na ruku i nije ništa odgovorio. Ovaj predmetni ugovor da je već tada bio zaključen. Njegova majka da je brinula isključivo o svojim interesima, samo da je njoj dobro, te da je nije bilo briga za nikoga.

Ne vjeruje da je njegov brat imao ključ prizemlja za vrijeme dok je majka bila živa, te navodi: "Majka je tu dolje živjela, što će njemu ključ".

Na poseban upit svog punomoćnika, tužitelj je naveo da je on sa majkom, nakon što su se odnosi poremetili saznanjem da ima ljubavnika, komunicirao preko svog sina D., koji da je više-manje svaki dan odlazio kod bake u prizemlje i provodio s njom sat-dva. Bilo što da je majci trebalo, oni da su bili tu.              Prave predaje u posjed da nije bilo nikakve, a to zna jer je njegov brat dolazio godišnje samo na par dana, nikad da nije dolazio ni za Svi svete ni za Božić ni Uskrs.

Na pitanje tko je imao ključ od prizemlja prije majčine smrti, prije njezine bolesti i odlaska u bolnicu, odgovara da je ključ od prizemlja imala samo majka, a nakon njezine smrti ključ da je imao on te brat i susjeda B.. On da (tužitelj) da je kopirao ključ za sebe, u slučaju da bi se što dogodilo s prizemljem da može ući unutra. Zna da njegov brat ima ključ, jer mu ga je ostavila majka, a on da ga je kopirao i dao susjedi B. da može ulaziti u prizemlje dok je on u S.. Kat na kojem (tužitelj) živi da je izgradio on sa svojim sredstvima zajedno sa suprugom i taj kat da ne predstavlja ostavinsku imovinu iza smrti njegove majke. To da je čista laž da su oni – njegovi roditelji pomagali financijski da on napravi gore kat, a taj kat da su izgradili još dok je njegov otac bio živ.

Na poseban upit pun. tuženika, tužitelj je naveo da je on iza smrti svoga oca naslijedio grobnicu za cijelo, a njegov otac da je umro 2000. godine.

Na pitanje može li objasniti kako to da iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca pok. M. L., posl. br. O-…, od 9. studenog 2000. godine, proizlazi da je on naslijedio kat kuće, garažu i osobno vozilo, te da li je stavljao prigovor u tom postupku vezano za imovinu koja čini ostavinsku imovinu njegova oca, tužitelj odgovara da je otac u oporuci, koju je dok je bio živ sam napisao, tj. mama da je pisala, a on diktirao jer je bio teški srčani bolesnik, dakle napisao je da je on (tužitelj) izgradio kat i garažu i kupio automobil sa svojim sredstvima, te da je to njegovo-tužiteljevo i da ne ulazi u ostavinsku imovinu. On da ne razgovara sa svjedokinjom B. koja mu je susjeda, ne razgovara već dugo godina i to zato što se ona uvlačila u obiteljske odnose, a i inače da se uvlači u obiteljske odnose susjedima. S. B. da živi od naknada koje je dobivala od tih žena iz susjedstva i nikad da nije radila. Majka da mu je osobno rekla da je plaćala susjedu B. za usluge koje joj je ista pružala, npr. odlazila po lijek, u dućan i slično. Majka da mu je to ispričala kada je, nakon jedno 10-ak godina loših odnosa s majkom, odlučio otići u prizemlje kod nje i pomiriti se s njom i rekao sam joj što god treba da će doći i pomoći joj. Majka da je u početku kad je otac umro odbila pomoć njegove žene da joj ona kuha i pomaže, kao i da bude gore na katu s njima, onda nakon 10-ak godina odnosi s majkom da su se izgladili, da se nastojao pomiriti s majkom pa da se na kraju i pomirio. Potvrđuje da je susjeda B. nosila čistu odjeću njegovoj majci u bolnicu. Ističe da nije istina, kao što mu je predočeno, da su susjede B. i K. iskazale da je on znao za predmetni ugovor te da je dolazio kod majke i vršio pritisak da dade njemu dio prizemlja kuće, on da to nikad nije tražio. Ovim postupkom da traži polovicu predmetnog prizemlja. Osim kuće da postoji i garažica koja sada služi kao ostava, to da je ona garažica o kojoj je prethodno iskazivao da mu je otac ostavio oporukom. Navodi da postoji još jedan objekt, to da je bio njegov mali laboratorij, cca 12 m2, u kojem je radio do 2000. godine, te da sada tu nisu apartmani koje iznajmljuje. I ovaj drugi objekt koji je bio laboratorij da je po očevoj oporuci pripao njemu. Kat kuće da se gradio 1980-ih godina. On da je počeo raditi 1980. godine. Etažni elaborat za kuću da je radio inž. T. po njegovom nalogu. Elaborat da glasi na njegovo ime.

Na pitanje zašto potvrda o etažiranju kuće glasi na ime njegovog oca, odgovara da je to zato što još nije prebacio na sebe.

Na daljnji upit svog punomoćnika, tužitelj navodi da je odnos između njegove majke i svjedokinje K. bio dobar. Svjedokinja M. K. da živi 3 kuće dalje od njih te da je pristala svjedočiti jer ima obvezu prema njegovoj pok. majci, jer da je njegova majka posuđivala novce ovoj svjedokinji svaki mjesec i to na početku mjeseca, a na kraju mjeseca da bi susjeda K. vratila novac njegovoj majci, ali izgleda da je neki novac još uvijek ostao nevraćen i iz tog razloga da je ona imala obvezu lažno svjedočiti u korist njegovog brata te je iskazala da isti dolazi nekoliko puta godišnje i da je uložio u preuređenje kupatila, što da nije istina, jer je majka te novce dobila od grobnice, koje novce da je uložila u renoviranje kupatila. Kupatilo da je renovirao neki rođak od susjeda B.. Navodi da je čuo lupanje i bušenje dolje, a ne sjeća se koje je godine to bilo.

             

10.2. Tuženi L. L. u svom iskazu (l.s. 87-89) navodi da je 1980. godine otišao iz Z. na školovanje u srednju zubotehničku školu u R., a potom je upisao Stomatološki fakultet u R.. U međuvremenu da je bio i u JNA 1984. godine. Nakon odrađenog pripravničkog staža u R. da je otišao raditi kao stomatolog u S., gdje i živi sa svojom obitelji.

Nakon očeve smrti odnosi da su se zahladili jer je mama, po pričanju njegova brata imala ljubavnika, njemu da je majka to negirala te da po njemu to uopće nije bio razlog da bi se oni – njegovi majka i brat posvađali oko toga, "Ne živimo u srednjem vijeku, zašto netko ne bi imao prijatelja, majka je tada imala 64 godine i zašto recimo ne bi imala nekog prijatelja".

Majka da je bila relativno dobrog zdravstvenog stanja, ali je s vremenom oboljela od angine pectoris i bilo joj je teško pa nije mogla ići do trgovine, te da je dobro što je imala tu susjedu M. koja joj je pomagala. Majka da bi joj dala 100-200 kuna za benzin i to je bilo sve što je plaćala susjedi B..

Do sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju da je došlo iz razloga, a majka mu je to ispričala, da su brat i njegova obitelj bili jako nepošteni prema njoj, pričala mu je da su je stalno verbalno napadali, da je nisu pomagali, da je dobila herpes zoster, i ona da je bila jako žalosna zbog toga. Takva situacija da je počela odmah nakon tatine smrti i trajala
10-ak godina. Misli da su ugovor sklopili negdje 2014-2015. godine. Majka da ga je jednom prigodom telefonski nazvala i rekla mu: "Dođi u Z., ja hoću na tebe prepisati stan.", a on da je odgovorio: "Ne treba, mama, ti ćeš živjeti još puno, a poslije ćemo se brat i ja dogovoriti", ona da je inzistirala na tome da naprave taj ugovor. Došao je u Z., sklopili su ugovor, a napisala ga je njegova odvjetnica – punomoćnica i potom su ga ovjerili. Majka mu je rekla da ne bi o tom ugovoru pričala bratu, jer se boji njegove agresije.

Nakon jedno 10-ak godina njegov brat I. da je ponovo počeo dolaziti kod majke i jednom prilikom pitao mamu: "A što je dolje u prizemlju moje?", to da mu je majka ispričala. Majka da mu je na to odgovorila "da on u prizemlju nema ništa, jer je njegov gornji kat, a dolje prizemlje da je moje. Inače su cijeli život i majka i otac govorili – da je gornji kat bratov, a prizemlje moje". Nakon toga brat da više nije dolazio kod majke, da se naljutio.

On da je ključ od predmetnog prizemlja imao i prije nego što je prizemlje prepisano na njega, te da je dolazio više puta iz S. u Z., npr. i za Prvi maj i po ljeti sigurno, jednom da su bili i za Novu godinu. I prije očeve smrti da je dolazio na taj način. Mama da mu je kopirala ključ od predmetnog prizemlja još prije nego što je prepisano na njega, čini mu se da mu je majka kopirala ključ negdje 2010. godine ljeti kada je bio u Z. i rekla: "Sine, da imaš ključ ako se meni nešto dogodi, ako budem u bolnici da možeš ući unutra.", te da nije bilo potrebe da ranije dobije ključ od majke, jer se majka osjećala vitalna, zdrava, a kad je osjetila da joj se zdravlje narušava onda da mu je kopirala ključ. Ključ od prizemlja, dok je majka bila živa da je imao i njegov brat I., jer je za to vrijeme još uvijek imao laboratorij u pomoćnoj prostoriji iza kuće koja je spojena s kućom, a da bi došao do tog laboratorija mora proći kroz verandu u prizemlju. Ne zna što se sad nalazi u toj prostoriji.

Nakon majčine smrti on da je kopirao još jedan ključ za susjedu B., kako bi ista mogla provjetravati prizemlje i pripremiti ga kad oni dolaze iz S..

Majka mu je ispričala da je rekla bratu za predmetni Ugovor, a kad je čuo da je samo nestao i nije više dolazio kod nje, skoro nikad, dolazio je malo. Otac i majka da su uvijek govorili da je gornji kat kuće bratu, jer su mu dosta financijski pomagali za izgradnju istog, to da je istina, npr. krov da je već bio na kući i koji su prilikom izgradnje kata skinuli, a po izgradnji kata opet vratili isti krov – grede i kupe. Po pričanju oca, uvijek da mu je bilo žao što nije evidentirao koliko je novaca uložio u izgradnju kata. Otac da je spominjao cifru od 15.000,00 tadašnjih DEM. On da je bio na fakultetu dok se gradio kat kuće. Kat da se gradio iza 1984. godine.

On da je bio u dobrim odnosima sa svojim bratom, zašto ne bi bio, on da mu je platio maturalni izlet. Za vrijeme studija da su ga financirali roditelji. Odnosi s bratom da su se zahladili kad njegov brat nije htio gledati i pomagati majku. Njemu da je majka skoro svaki dan plakala preko telefona i da joj je bilo žao što je u takvim odnosima sa svojim starijim sinom. Kad su bili na ostavinskoj raspravi, njegov brat da je izjavio da se slaže s ovim Ugovorom i da nije istina što je danas iskazao da je bio u šoku kada je čuo za Ugovor. Naravno da je njegov brat znao za volju njihovih roditelja da njemu pripadne prizemlje, a bratu kat kuće. O tome da su pričali više puta još dok su roditelji bili živi, npr. za vrijeme ručka, jer je to bilo takvo doba – oni da su zajedno ručali, otac bi rekao da je lijepo kako su tako složni i neka nikad ne dozvole da ih žene rastave i da budu zadovoljni što imaju svaki svoj kat. To da je bilo već nakon što je kat izgrađen, a on dolazio u Z. pa da bi svi zajedno ručali u prizemlju, zajedno sa bratovom obitelji, a mama da je čuvala njegovu djecu. Mama da je bila učiteljica, da je radila s njima za školu. To da je bilo socijalističko doba kad su svi zajedno ručavali, "a ne moderno kao danas".

Poslije ostavinske rasprave brat da je sišao s kata u prizemlje u kojem je on bio i pitao ga: "Što ti misliš o tom Ugovoru?", a on je odgovorio da ne misli ništa, jer da je tako mama htjela, a i otac, na što da je on zalupio vratima i slično, tj. burno reagirao, počeo razbijati, udario po stolu, zalupio vratima jako da je skoro staklo puklo i slično. Ističe da on komunicira sa svojim nećacima – bratovom djecom, a on da prođe pored njegovih kao da ne postoje i da ne poznaje njegovu mlađu djecu.

Ovo ljeto da je boravio s obitelji u prizemlju, a poslije da je došla i žena sama sa djecom još 7 dana, jer da je on morao raditi, te da je bio i kad je bilo prošlo ročište.

Na poseban upit svoje punomoćnice, tuženik je naveo da je odjeću majci za vrijeme dok je bila u bolnici donosila susjeda M.. Majka da je u bolnici bila jedno 2-3 tjedna, on da je odmah u početku, kad je majka završila u bolnicu, došao u Z. i poslije nakon tjedan dana da je došao još 2-3 puta. Ne zna kako se zove liječnik koji je liječio majku. Nakon pretrpljenog moždanog udara da ih nije više prepoznavala, mislila je da su oni njezini učenici, jer je ona bila učiteljica. Razgovarao je s bratom što i kako dalje kad majka izađe iz bolnice, on i supruga da su predložili smještaj u dom, a on da se s tim suglasio, našli su dom u S., međutim majka da je drugi dan nakon dolaska u dom preminula. Režije za prizemlje kuće da je plaćala majka, a on da joj je pomagao kad nije imala novaca za plaćanje. Kupatilo da je on renovirao, kupio je klimu i pomagao još za vrijeme života oca pri kupnji peći za centralno grijanje na struju.

Na poseban upit pun. tužitelja, tuženik  je potvrdio da mu je poznato da je majka prodala grobnicu na Gradskom groblju, nije siguran za koji iznos, ali da nije bilo samo 15.000,00 kuna kako je I. iskazao, tj. čini mu se da je 15.000,00 kuna bilo za svakoga, dakle ukupno 45.000,00 kuna. Rekao je majci za zadrži njegov dio za sebe, jer da je dolazio godišnji obračun struje, a ona mu je rekla da je I. odmah uzeo svoj dio – tj. 1/3 koja mu pripada, odnosno 15.000,00 kuna. 

 

10.3. Stranački iskaz tužitelja ovaj sud drži kontradiktornim, naročito u dijelu gdje navodi da nije znao za predmetni Ugovor o darovanju sve to ostavinske rasprave, odnosno da je za isti saznao poslije smrti majke, jer je tužitelj u jednom trenutku iskazao: "Za darovni ugovor saznao sam ranije.". Iskaz tužitelja orijentiran je na opisivanje odnosa u obitelji L. i to nakon smrti oca stranaka M. L. i za vrijeme života pok. majke stranaka A. L., a iskaz tužitelja proturječan je ispravama koje prileže spisu i to posebno Rješenju Područnog ureda za katastar Z. od 8. veljače 2022. (l.s. 69-70), Prijepisu posjedovnog lista (l.s. 71), temeljem kojih isprava se tuženik upisao u katastarsku evidenciju, a kako se radi o javnim i dostupnim ispravama, iste nisu mogle ostati nepoznate tužitelju; dok stranački iskaz tuženika ovaj sud ocjenjuje istinitim, životnim i logičnim i poklanja mu vjeru u ovom postupku, jer tuženik detaljno obrazlaže ponašanje, opisuje stvarnu volju njihove majke, sad pok. A. L. uoči sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, te opisuje način na koji je stupio u posjed predmetnog prizemlja još i prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, a koju činjenicu su ugovorne strane posebno naglasile u točki III. cit. Ugovora (l.s. 5-6).

 

11. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a člankom 328. je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

 

11.1. U konkretnom slučaju, kako je to već navedeno, tužitelj svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 12. listopada 2012. temelji na tvrdnji da je navedeni ugovor ništetan zbog nedostatka oblika.

 

11.2. Prema odredbi čl. 479. st. 1. ZOO-a, ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

 

11.3. Odredbom čl. 482. st. 2. ZOO-a propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

 

11.4. Prema sudskoj praksi, ukoliko ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, tada nedostatak tog oblika nadomješta prava predaja. Dakle, ako je ugovor o darovanju nekretnina realiziran, a nema potrebnu formu, praksa je prihvatila kao valjan i takav pravni posao.

 

11.5. Darovanje s predajom (realno darovanje) nastaje zaključenjem ugovora o darovanju uz istovremenu predaju darovane stvari daroprimcu, pa takav izvršeni ugovor predstavlja i osnovu (titulus) i način (modus) za stjecanje prava vlasništva.

 

11.6. Predaja stvari u posjed je dvostran, voljni čin, koji se sastoji od toga što dotadašnji vlasnik fizički predaje, a stjecatelj prima stvar u posjed, koji čin je izvršen kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da izvršava faktičnu vlast glede stvari. Nikada nije izvršena predaja stvari ako stjecatelj nije došao u položaj da faktično izvršava svoju faktičnu vlast na stvari, a niti ako je u taj položaj došao drugačije, a ne dvostranim voljnim činom davanja i primanja.

 

11.7. U konkretnom slučaju, iz izvedenih dokaza-sadržaja predmetnog ugovora, u kojem se jasno i nedvojbeno utvrđuje i to u točki III. cit. Ugovora, da se tuženi L. L. – obdarenik iz predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine (l.s. 5-7) već nalazi u posjedu darovanih mu nekretnina, iz čega ovaj sud zaključuje da predmetni Ugovor nije ništetan, jer je sklopljen u propisanoj formi, a isto tako utvrđeno je da je tuženik stupio u posjed predmetnog stana i prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, a što slijedi iz iskaza svjedoka predloženih po tuženiku, koji su naprijed u cijelosti interpretirani, te i iz stranačkog iskaza tuženika, u kojem životno i logično iskazuje da mu je pok. majka još 2010. godine kopirala ključ za vrijeme ljetnih praznika dok je bio u Z. i rekla mu: "Sine, evo ti da imaš ključ ako se meni nešto dogodi i ako budem u bolnici, da možeš ući unutra.". Dakle, tuženik se i prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju od 12. listopada 2012. nalazio u posjedu predmetnog stana, odnosno darovane mu nekretnine, dakle bio je u stvarnom, pravom fizičkom posjedu, koji je tako određen i životno jasan te predstavlja najneposredniji i direktni posjed koji u sebi sadrži vidljivu i evidentnu stvarnu predaju i držanje nekretnine, a koja predaje je izvršena i prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj I. L. i prije sklapanja spornog Ugovora o darovanju znao za sadržaj istog, jer je u svom iskazu u jednom trenutku iskazao: "Za darovni ugovor saznao sam ranije", iz čega proizlazi da nisu istiniti navodi tužitelja da je za predmetni Darovnog ugovora saznao tek kada je majka umrla, poslije njezine smrti odnosno tek u ostavinskom postupku.

 

11.8. Nadalje, ovaj sud zaključuje da činjenica što tuženik ima prebivalište na drugoj adresi (u R. S.) i da je tuženik istim Ugovorom ugovorio pravo doživotnog plodouživanja predmetnih nekretnina u korist svoje majke A. L. ne znači da nije izvršena prava predaja u posjed i da je predmetni ugovor o darovanju morao biti sačinjen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave sukladno odredbi članka 482. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11), slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan pa je stoga odlučeno kao u izreci presude, te je nedvojbeno da u ostavinsku masu iza pok. A. L. pok. P. ne ulazi nekretnina upisana u zk. ul. … k.o. Z., koja je pobliže opisana u točki II. izreke presude.

 

11.9. Sud nalazi i da je tuženi L. L., nakon zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju, predmetno prizemlje kuće održavao na način da je renovirao kupatilo, kupio klima-uređaj, a i pomagao je majci za njezina života u plaćanju režijskih troškova za predmetno prizemlje kuće, dakle iz njegovog ponašanja prije i nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju proizlazi da se isti ponašao kao posjednik, koje ponašanje je bilo vidljivo i susjedima, odnosno svjedocima koji su iskazivali u prilog tuženiku, jer su ti svjedoci, npr. M. B. koja je neposredni susjed obitelji L. i imaju najneposrednijih saznanja, jer je određeno razdoblje pomagala pok. majci stranaka A. L., koja joj je i pričala o odnosima u svojoj obitelji, a ovaj sud nema razloga ne vjerovati iskazu svjedokinje M. B..

 

11.10. Ovaj sud smatra da predmetni ugovor nije ništetan jer je sklopljen u propisanoj formi, jer je utvrđeno da je tuženik i prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju stupio u posjed predmetnog stana kako je to ranije obrazloženo, a sve da i nije sklopljen u propisanoj formi, tj. u obliku javnobilježničkog akta, tada nedostatak tog oblika nadomješta prava predaja, pa je praksa prihvatila kao valjan i takav pravni posao, pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve sukladno gore cit. odredbi Zakona o obveznim odnosima.

 

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema popisu troška na listu spisa 92 i prema VPS od 11.000,00 kuna, u koji trošak je tuženiku za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika valjalo priznati trošak za: sastav žalbe na presudu u predmetu P-2351/19 – 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1.), sastav odgovora na žalbu – 125 bodova (Tbr. 10. toč. 4. u svezi Tbr. 10. toč. 1.), pristup na ročište 17. svibnja 2022. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), roč. 12. listopada 2022. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i roč. 21. prosinca 2022. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 550 bodova, a uz vrijednost boda od 15,00 kuna (Tbr. 48. Tarife, u svezi Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – NN br. 126/2022) daje iznos od 8.250,00 kuna, kojem iznosu valja pribrojiti plaćenu sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u predmetu P-2351/19 – u iznosu od 400,00 kuna, koju je uplatio tuženik, što ukupno iznosi 8.650,00 kuna / 1.148,05 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zadru 10. ožujka 2023.

                                                                                                                                                                  S u t k i n j a

 

                                                                                                                                                                 Melita Lisica

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri primjerka.

 

                                                                                                                                                  

DNA:

1. Tužitelju po pun. D. T., odvjetniku u Z.,
2. Tuženiku po pun. M. B. P., odvjetnici u Z.