Poslovni broj: Gž-176/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-176/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. C. iz D. S.,  OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u O. društvu M. i Š. d.o.o. Z., protiv tuženog E. osiguranja d.d. Z.,  OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice L. K. i I. Š., odvjetnice u O. društvu G. & P. iz Z.,  radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika  protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2092/2020-26 od 5. prosinca 2022., 10. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2092/2020-26 od 5. prosinca 2022. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tužitelju (povrh nespornih 4.000,00 kuna / 530,89 eura[1]) dosuđena naknada štete od daljnjih 2.875,00 kuna / 381,58 eura  sa zateznim kamatama od 15. studenoga 2019. do isplate te zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 3.000,00 kuna / 398,17 eura za razdoblje od 15. studenoga 2019. do 14. rujna 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

1.   Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika:

              - ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2092/2020-26 od 5. prosinca 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo na dosuđeni iznos od 6.875,00 kuna / 912,47 eura isplatiti zatezne kamate za razdoblje od 11. listopada 2019. do 14. studenoga 2019.

 

              - preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2092/2020-26 od 5. prosinca 2022. na način da glasi:

 

              „III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.685,00 kuna / 1.019,97 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do priznatih 12.060,00 kuna / 1.600,64 eura odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.“

 

2. U preostalom dijelu, u kojem se odnosi na odluku o troškovima postupka, odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2092/2020-26 od 5. prosinca 2022.

 

3.   Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom prvostupanjskog suda, u pobijanom dijelu, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.875,00 kuna / 912,47 eura sa  zateznim kamatama od 11. listopada 2019. do isplate po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 3.000,00 kuna / 398,17 eura koje teku od 15. studenog 2019. do 14. rujna 2020., u roku 15 dana (točka I.). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 12.060,00 kuna / 1.600,64 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude, 5. prosinca 2022., do isplate (točka III.), dok je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka u iznosu 5.250,00 kuna / 696,79 eura (točka IV.).

 

2.               Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv presude podnosi tuženik po punomoćniku. Pobija točku I. izreke preko nespornog iznosa od 4.000,00 kuna, odnosno za 2.875,00 kuna, te u cijelosti točke III. i IV. s prijedlogom da se žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz  članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer se presuda ne može preispitati s obzirom na to da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost o odlučnim činjenicama. Prigovara dosuđenoj visini naknade neimovinske štete, jer da se njome odstupa od naknade koja se inače dosuđuje u sličnim slučajevima, a da pritom ne postoje razlozi za takvo odstupanje. Zaključuje da se prilikom dosuđivanja naknade štete prvostupanjski sud rukovodio „novim“ Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5, o čemu je pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., koje je neosnovano retroaktivno primijenio na predmetni obveznopravni odnos. Tuženik pobija predmetnu presudu i u pogledu visine dosuđene naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege uz primjenjenu satnicu od 25,00 kuna te smatra da bi tužitelju po toj osnovi pripadala naknada od 20,00 kuna po satu. Navodi i da prvostupanjski sud ne obrazlaže kako je utvrdio cijenu sata tuđe pomoći i njege, a da tužitelj satnicu uopće nije dokazivao. Ističe i da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev na način da je tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 11. listopada 2019. Smatra da je u pogledu tijeka zateznih kamata prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1103. Zakona o obveznim odnosima, je da je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1103. i članka 1086. ZOO-a tužitelju trebalo dosuditi zatezne kamate od presuđenja s obzirom na to da je konačan opseg štete utvrđen provedenim vještačenjem, a visina štete te sve druge pretpostavke odgovornosti za štetu utvrđene su odlukom suda. Pobija i odluku o troškovima postupka, koja da bi svakako bila drugačija da tužitelju neosnovano nije dosuđena naknada u presuđenoj visini. Smatra da je donošenjem odluke o troškovima postupka počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Navodi da prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže činjenicu njegova protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe te da  je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, u svezi sa stavkom 4. iste odredbe, trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove. Osim toga, ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine troškova primijenio pogrešne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te da je, protivno odredbi članka 155. ZPP-a, dosudio parnične troškove za sastav podnesaka od 1. rujna 2020., 23. prosinca 2021. i 25. siječnja 2022. Smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 373.a stavka 1. točka 2. ZPP-a, vezano uz stavak 3. istog članka, da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu uz naknadu parničnih troškova tuženiku, bez ukidanja prvostupanjske odluke i vraćanja na ponovni postupak. Za slučaj da žalbu uvaži i presudu prvog stupnja preinači na temelju članka 373. ZPP-a, tuženik potražuje trošak sastava žalbe, na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a.

 

3.          Sa žalbom tuženika sud je postupio sukladno odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

4.          Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.          Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6.          Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju trpi zbog prometne nezgode koju je doživio 10. lipnja 2019. kao vozač kamiona kada je u njegovo vozilo udarila osiguranica tuženika, uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede.

 

6.1.      Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 6.875,00 kuna / 912,47 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2019. do isplate te zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 3.000,00 kuna / 398,17 eura za razdoblje od 15. studenoga 2019. do 14. rujna 2020.

 

7.          Tuženik se u tijeku prvostupanjskog postupka podneskom od 10. veljače 2022. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 7.125,00 kuna. Međutim, prvostupanjski sud je o tom dijelu zahtjeva propustio odlučiti presudom, a stranke nisu u zakonskom roku od 15 dana zahtijevale donošenje dopunske presude u smislu članka 339. stavka 1. ZPP-a, slijedom čega se smatra da je tužba u tom dijelu povučena, na temelju članka 339. stavka 2. ZPP-a. Stoga se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe o postupku za sporove male vrijednosti (arg. iz članka 458. stavka 1. ZPP-a).

 

7.1.      Prema članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

 

8.          Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama zakonom dopuštenih razloga zbog kojih je pobija žalitelj te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev te je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu odluke o troškovima postupka, čime su ostvarene pretpostavke za djelomično ukidanje presude i preinačenje odluke o parničnim troškovima sadržane u prvostupanjskoj presudi.

 

9.          Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

9.1.      U prvostupanjskoj presudi počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama, jer izreka presude djelomično proturječi razlozima presude. Sud u izreci pobijane presude na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju dosuđuje zatezne kamate od 11. listopada 2019., što obrazlaže u točki 25., 26. i 27. obrazloženja, ali istovremeno u točki 25. obrazloženja odluke navodi da je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 15. studenoga 2019. do 11. listopada 2019. Međutim, kako na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu jasno proizlazi kada je podnesen odštetni zahtjev, a i kada se stabiliziralo tužiteljevo zdravstveno stanje, što su odlučne činjenice za odluku o tijeku zateznih kamata, u tom dijelu ispunjeni su uvjeti za donošenje presude po članku 373.a stavku 3. u vezi sa stavkom 1. točka 2. ZPP-a. U preostalom dijelu nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

9.2.      Dosudom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 6.875,00  kuna / 912,47 eura od 11. listopada 2019., kada se prema nalazu i mišljenju vještaka stabiliziralo tužiteljevo zdravstveno stanje, iako je tužitelj te kamate zahtijevao od 15. studenoga 2019., prvostupanjski sud je prekoračio tužbeni zahtjev, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. Slijedom navedenoga, prihvaćanjem žalbe tuženika, valjalo je rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev odnosno u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete od 6.875,00 kuna / 912,47 eura zatezne kamate za razdoblje od 11. listopada 2019. do 14. studenoga 2019., na temelju članka 369. stavka 5. ZPP-a.

 

10.      U pogledu odluke o glavnoj stvari nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

10.1. Naime, među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Nije sporno ni da je tuženik na ime naknade štete (neimovinske i imovinske) tužitelju isplatio iznos od 8.000,00 kuna / 1.061,78 eura, a nesporan je i daljnji dosuđeni iznos od 4.000,00 kuna / 530,89 eura. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete (neimovinske i imovinske) u daljnjem iznosu od 2.875,00 kuna / 381,58 eura, budući da je prvostupanjski sud odmjerio ukupnu naknadu u iznosu od 14.875,00 kuna / 1.974,25 eura, od čega 14.000,00 kuna / 1.858,12 eura na ime naknade neimovinske štete te 875,00 kuna / 116,13 eura na ime naknade imovinske štete.

 

10.2. Prvostupanjski sud je, razmatrajući opseg i visinu neimovinske štete, nakon izvedenih dokaza, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Ž. R., specijaliste kirurga, utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata i natučenost glave. Zbog navedenih ozljeda tužitelj je inicijalno obrađen na kirurgiji, učinjena je RTG obrada, utvrđena je bolnost vrata i ordiniran ovratnik te odgovarajuća analgetska terapija, da bi u nastavku liječenja bio pregledan od strane fizijatara i proveo fizikalnu terapiju. Tužitelj je radi zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno četiri dana te slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 42 dana. Trpio je tzv. primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan pri predmetnom štetnom događaju te tzv. sekundarni strah  jakog intenziteta u trajanju od kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno pet dana i manjeg intenziteta u trajanju kumulativno 14 dana. Istegnuće mišića vratne kralježnice dovelo je do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 2% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela.

 

10.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, s obzirom na utvrđenu težinu ozljede i okolnosti slučaja, a cijeneći pretrpljene fizičke bolove, strah i smanjenje životne aktivnosti, uzimajući u obzir dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (53 godine) te njegovo zanimanje (službenik, koji tijekom rada duže vrijeme radi u nefiziološkom položaju glave i tijela) tužitelju pravilno odmjerio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 14.000,00 kuna / 1.858,12 eura primjenom odredbe članka 1100. u vezi s člankom 19. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), što umanjeno za nesporno plaćenih 8.000,00 kuna daje 6.000,00 kuna / 796,34 eura.

 

10.4. Tuženik neosnovano prigovara retroaktivnoj primjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete broj Su-IV-47/2020-5, koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a prema kojem pravnom shvaćanju će se navedeni kriteriji i povećani iznosi u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivati i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. Naime, Orijentacijski kriteriji nisu propis, već predstavljaju smjernice i parametre koji mogu biti od pomoći sudu pri ocjeni visine pravične novčane naknade, pritom uvijek prvenstveno uvažavajući sklop svih utvrđenih odlučnih činjenica u svakom pojedinačnom predmetu.

 

10.5. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i visinu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege po cijeni 25,00 kuna po satu, što za ukupno 35 sati iznosi 875,00 kuna / 116,13 eura te istu dosudio tužitelju na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO-a. Pritom je prvostupanjski sud visinu naknade očito utvrdio po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. stavka 1. ZPP-a, iako to u pobijanoj odluci nije naveo.

 

11.      Na  iznos naknade neimovinske štete tužitelju pripadaju zatezne kamate od 15. studenoga 2019., budući da je odštetni zahtjev podnesen 14. studenoga 2019. (kada je šteta već nastala, jer se tužiteljevo zdravstveno stanje stabiliziralo, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), na temelju članka 1103. ZOO-a na kojega se pozvao prvostupanjski sud, ali i na temelju članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.), kojega je valjalo primijeniti na konkretni slučaj. Po potonjem zakonu, tužitelju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pripadaju i zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

 

11.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je na nesporno isplaćenih 3.000,00 kuna / 398,17 eura tužitelju dosudio zatezne kamate od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva odnosno 15. studenoga 2019. do dana nespornog plaćanja 14. rujna 2020.

 

12.      Žalba tuženika je djelomično osnovana protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u točki III. pobijane presude. S time u vezi tuženik neosnovano prigovara da je prvostupanjski sud umjesto odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, koja se odnosi na potpuni uspjeh stranaka u postupku, trebao primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a koja uređuje djelomični uspjeh. Sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu u iznosu od 6.875,00 kuna / 912,47 eura i taj je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatio, a tuženik u zakonskom roku nije zahtijevao donošenje dopunske presude odnosno nije podnio žalbu zbog činjenice što je o dijelu tužbenog zahtjeva propušteno odlučiti pa je tužiteljev uspjeh s tim tužbenim zahtjevom potpun.

 

12.1. S obzirom na to, tužitelju je po parničnoj radnji pravilnom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) trebalo priznati po 75 bodova, a ne 100 bodova, kako je odlučio prvostupanjski sud.

 

12.2. Prvostupanjski sud je, protivno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a, tužitelju neosnovano priznao naknadu troškova za sastavljanje podneska od 1. rujna 2020., kojim je dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe, jer je tužitelj sudsku pristojbu bio dužan platiti već prilikom podnošenja tužbe, a dokaz o uplati sudske pristojbe mogao je dostaviti i bez sastavljanja podneska. Neosnovano je tužitelju priznat i trošak sastavljanja podneska od 23. prosinca 2021. kojim je dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje, budući da je i taj dokaz mogao dostaviti bez sastavljanja podneska. Tužitelju nije trebalo kao nužan priznati niti trošak sastavljanja podneska od 25. veljače 2022., uz kojega je dostavio zdravstveni karton, jer je taj dokaz mogao priložiti već uz tužbu, a mogao ga je dostaviti i naknadno bez sastavljanja pratećeg podneska.

 

12.3. Slijedom navedenoga, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati naknadu parničnih troškova za sastavljanje odštetnog zahtjeva, tužbe, podneska od 29. siječnja 2021. kojim se očitovao na odgovor na tužbu, podneska od 25. siječnja 2022. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te zastupanje na ročištima od 29. studenoga 2021. i 20. listopada 2022., za svaku radnju po 75 bodova, što ukupno iznosi 450 bodova odnosno s PDV-om 5.625,00 kuna. Ovome valja dodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 560,00 kuna i trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna pa ukupni parnični troškovi tužitelja  iznose 7.685,00 kuna / 1.019,97 eura. U preostalom dijelu do prvostupanjskom presudom priznatih 12.060,00 kuna / 1.600,64 eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova je neosnovan pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

12.4. S obzirom na to da je izgubio parnicu, tuženiku ne pripadaju troškovi postupka, posljedično čemu je odbijena žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka (točka IV. izreke presude).

 

13.      Na iznos troškova postupka tužitelju pripadaju zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

 

14.      Budući da tuženik nije uspio sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, već isključivo protiv dijela prvostupanjske presude koji se odnosi na zatezne kamate i troškove postupka, nije mu priznat trošak sastava žalbe.

 

15.      Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba članka 368., članka 369. stavka 5., članka 373. točka 3., članka 373.a stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točka 2. i članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Puli 10. ožujka 2023.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                          Iva Kancijanić