1                    Posl. br. 8 Povrv-1/2023-4

 

                                                                                                                                                         

Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2  

 

 

 

                   Posl. br. 8 Povrv-1/2023-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Đakovu, sudac Snježana Brajko, na prijedlog sudskog savjetnika Željka Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja U. d.o.o., OIB: …, Đ., zastupan po punomoćniku P. C., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika A. R., OIB: …, Đ., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 09. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, P. C., odvjetnika iz Đakova i tuženika A. R., 10. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o         j e

 

I.              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. C. iz Đ. pod posl. br. Ovrv-2045/11 od 22. srpnja 2011.

 

II.              Nalaže se tuženiku A. R., OIB: …, Đ., isplatiti tužitelju U. d.o.o., OIB: …, Đakovo, iznos glavnice od 235,72 eura/ 1.776,03 kuna[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznose kako slijedi:

 

              - na iznos od 21,50 eura/ 162,01 kuna1 od 31. prosinca 2008.,

              - na iznos od 21,50 eura/ 162,01 kuna1 od 31. prosinca 2009.,

              - na iznos od 21,68 eura/ 163,34 kuna1 od 31. prosinca 2010.,

              - na iznos od 21,68 eura/ 163,34 kuna1 od 31. prosinca 2011.,

              - na iznos od 23,89 eura/ 180,01 kuna1 od 31. prosinca 2008.,

              - na iznos od 23,89 eura/ 180,01 kuna1 od 31. prosinca 2009., 

              - na iznos od 24,09 eura/ 181,49 kuna1 od 31. prosinca 2010.,

              - na iznos od 24,09 eura/ 181,49 kuna1 od 31. prosinca 2011.,

              - na iznos od 6,59 eura/ 49,67 kuna1 od 31. svibnja 2011.,

              - na iznos od 40,12 eura/ 302,28 kuna1 od 30. lipnja 2012.,

              - na iznos od 6,69 eura/ 50,38 kuna1 od 31. srpnja 2012.,

             

              sve to u roku od 8 dana, dok se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu do iznosa od 774,82 eura/ 5.837,86 kuna1, odbija kao neosnovan i

 

r i j e š i o     j e

 

I.              Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa glavnice od 205,41 eura/ 1.547,68 kuna1.

 

II.              Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 134,63 eura/ 1.014,37 kuna1, sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je 20. srpnja 2011. kao ovrhovoditelj na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu, radi naplate iznosa od 824,00 eura/ 6.280,44 kuna koji iznos se odnosi na naknadu za dodjelu grobnih mjesta, godišnju grobnu naknadu i naknadu za komunalne usluge, te je javni bilježnik D. C. iz Đ. rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-2045/11 od 22. srpnja 2011. odredio predloženu ovrhu općenito na imovini ovršenika.

 

              2. Tuženik je kao ovršenik pravodobno uložio prigovor, pa je sud rješenjem pod posl. br. Povrv-445/2011-2 od 04. studenog 2011. rješenje o ovrsi stavio izvan snage, ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. U svom prigovoru tuženik osporava rješenje o ovrsi, te navodi kako je tužitelj jednostrano na njega prepisao predmetne grobnice bez njegove dozvole i sve troškove prepisao njemu. Tijekom postupka tuženik navodi kako je i određene utužene tražbine, a koje se odnose na odvoz komunalnog otpada i platio, a na raspravi od 09. veljače 2023. ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev.

 

              3. Podneskom od 06. studenog 2012. tužitelj navodi kako osim godišnje grobne naknade i naknade za dodjelu grobnih mjesta, predmet utuženja predstavlja i nenaplaćena komunalna usluga, a o čemu dostavlja dokumentaciju i preinačava tužbeni zahtjev za iznos od 997,64 kune, prema tada važećoj valuti, a koju preinaku je sud dopustio raspravnim rješenjem od 09. veljače 2023. budući je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, odnosno radi se o istovjetnoj pravnoj osnovi, pa je sud odlučio kako je svrsishodno o istome raspravljati u ovome postupku kako bi se izbjegli daljnji postupci između stranaka. 

 

              4. Nadalje, tužitelj podneskom priloženim na raspravi od 13. prosinca 2012. djelomično povlači tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice od 205,41 eura/ 1.547,68 kuna, te isti konačno potražuje ukupno iznos od 774,82 eura/ 5.837,86 kuna. Tuženik se na navedeno povlačenje nije očitovao u roku od 15 dana, pa se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, dalje ZPP) smatra da je pristao na povlačenje, te je sud riješio kao pod toč. I. izreke rješenja.

 

              5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis, te je pročitao Izvod iz poslovnih knjiga (str. 2-4 spisa), Odluku o grobljima (str. 14-16 spisa), Cjenik tužitelja (str. 17-19 spisa), Rješenja tužitelja o dodjeli grobnog mjesta (str. 21-22 spisa), Izvod iz poslovnih knjiga (str. 23-25 spisa), Karticu partnera po nivou i naknadi (str. 31-32 spisa), Račune tužitelja (str. 36-38 spisa), Rješenje odjel (str. 56-59 spisa).

 

              6. Tužbeni zahtjev tužitelja, specificiran podneskom od 13. prosinca 2012. je djelomično osnovan.

 

              7. Predmet ovoga postupka je utvrditi postoji li dug tuženika prema tužitelju na ime naknade za dodjelu grobnog mjesta, godišnje grobne naknade i naknade za odvoz komunalnog otpada iz stambenog prostora. Među parničnim strankama nije sporno kako tužitelj od tuženika potražuje naknadu za dodjelu i godišnju grobnu naknadu, za grobna mjesta na kojima je pravo korištenja imao pok. otac tuženika S. K. koji je preminuo 05. travnja 2007., a koje pravo korištenja grobnog mjesta nije bilo predmet ostavinskog postupka iz pok. Naime, nije sporno kako je tuženik jedan od nasljednika iza pok. oca S. K.. Također, nije sporno kako je tužitelj upravnim rješenjima od 31. srpnja 2012. predmetna grobna mjesta dodijelio na korištenje upravo tuženiku, a koja upravna rješenja su po žalbi tuženika ukinuta i to rješenjima odjel Grada Đ., kao niti činjenica da navedeni upravni postupci do današnjeg dana nisu pravomoćni i konačni. Među parničnim strankama je sporno je li upravo iz gore navedenih razloga tuženik dužan kao nasljednik iza pok. korisnika grobnih mjesta platiti neplaćenu naknadu za korištenje istih kako prije, tako i nakon smrti pok. korisnika, te naknadu za samu dodjelu grobnih mjesta koja je tužitelj svojim rješenjima od 31. srpnja 2012. dodijelio tuženiku. Također, među strankama je sporno je li tuženik platio pojedine utužene iznose vezane za usluge odvoza komunalnog otpada, te je li tužbeni zahtjev tužitelja u zastari.

 

              8. Dakle, izuzev utuženih naknada za komunalne usluge (za što tuženik pravnu osnovu ne spori) o čemu će sud posebno utvrđivati plaćene iznose i one koji su u zastari sukladno prigovoru tuženika, tužbeni zahtjev tužitelja vezan za predmetna grobna mjesta predstavlja pravno pitanje koje je potrebno riješiti kako bi se utvrdilo postoji li u odnosu na njih obveza tuženika prema tužitelju.

 

              9. Iz Rješenja tužitelja o dodjeli grobnih mjesta (str. 21-22 spisa) utvrđeno je kako je tužitelj Rješenjima od 31. srpnja 2012. tuženiku A. R. dodijelio na korištenje grobna mjesta koja su predmet ovoga postupka, odnosno za koja tužitelj od tuženika potražuje naknade, te je istima tuženik obvezan plaćati godišnju grobnu naknadu.

 

              10. Iz Rješenja odjel (str. 76-79 spisa) utvrđeno je kako su rješenja navedena u toč. 9. obrazloženja po žalbi ovdje tuženika, poništena, te je predmet vraćen na ponovni postupak.

 

              11. Iz Kartice partnera po nivou i naknadi (str. 31-32 spisa, dalje Kartica) utvrđeno je kako je ista kreirana 12. studenog 2012., te da je tuženik određene utužene iznose koji se odnose na uslugu komunalne naknade platio i to konkretno neke od  iznosa koje je tužitelj specificirao podneskom priloženim na ročištu 13. prosinca 2012. Navedeni plaćeni iznosi odnose se na potraživanje tužitelja za odvoz komunalnog otpada iz stambenog prostora Š=128635 i to iznos od 46,44 kune (prema tada važećoj valuti) zajedno sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2010. Naime, navedeni potraživani iznos s takvim datumom dospijeća niti ne postoji, no iz Kartice je utvrđeno (str. 32 spisa) kako za navedeni prostor postoji iznos potraživanja od 46,44 kune s datumom dok. 31. srpanj 2010., a s datumom dospijeća 15. kolovoza 2010., pa sud zaključuje da tužitelj potražuje upravo takvu tražbinu, a koji iznos je sukladno Kartici plaćen 02. svibnja 2011. Također, tužitelj za navedeni prostor potražuje i iznos od 46,34 kune s datumom dospijeća 31. listopad 2010., a koji iznos s takvim datumom dospijeća sukladno Kartici ne postoji, no iz iste je utvrđeno kako postoji iznos od 46,34 kune s datumom dok. 31. listopad 2010. no s datumom dospijeća 15. studeni 2010., a koji iznos je plaćen 02. svibnja 2011. Nadalje, i iznos od 46,44 kune s datumom dospijeća 28. veljače 2011. koji tužitelj potražuje za navedeni prostor kao takav ne postoji, no sud podrazumijeva da tužitelj potražuje iznos od 46,44 kune s datumom dok. 28. veljače 2011., a s datumom dospijeća 15. ožujak 2011., te je navedeni iznos sukladno Kartici također plaćen 02. svibnja 2011.

 

              12. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući se ista ne odnosi na sporne činjenice u ovome postupku, a stranke nisu sporile njezinu vjerodostojnost.

 

              13. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju koja prileži ovome spisu, no istu stranke niti nisu sporile, te je sud u ovome postupku iz iste dokumentacije utvrđivao činjenice i izvodio zaključke na sljedeći način.

 

              14. Dakle, iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je utvrdio kako je tuženik jedan od nasljednika iza pok. S. K., a koji je bio korisnik predmetnih grobnih mjesta iz kojih tužitelj izvodi svoja potraživanja prema tuženiku. Nadalje, utvrđeno je kako tužitelj od tuženika potražuje naknadu za dodjelu grobnih mjesta sukladno rješenjima od 31. srpnja 2012. kojima je tužitelj predmetna grobna mjesta tuženiku dodijelio na korištenje, te godišnju grobnu naknadu za predmetna grobna mjesta, a koja grobna naknada se odnosi na neplaćene iznose do smrti pok. oca tuženika, te na neplaćene iznose godišnje grobne naknade s datumima dospijeća nakon smrti pok. oca tuženika. Također, utvrđeno je i kako su gore navedena rješenja tužitelja od 31. srpnja 2012. ukinuta, a o navedenom pitanju još uvijek ne postoji pravomoćno rješenje.

 

              15. Člankom 13. st. 1. Zakona o grobljima (NN 19/98) propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu, te o tome donosi rješenje, dok je st. 3. propisano da za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu. Nadalje, odredbom čl. 15. st. 3. Zakona o grobljima propisano je da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici.

              16. Dakle, kako tužitelj od tuženika potražuje naknadu za dodjelu grobnog mjesta br. D1-2-12-3 u iznosu od 900,00 kuna s datumom dospijeća 31. srpanj 2012., te naknadu za dodjelu grobnog mjesta br…. u iznosu od 1.000,00 kuna s datumom dospijeća 31. srpnja 2012., a koja potraživanja tužitelj temelji na rješenjima donesenima od strane tužitelja 31. srpnja 2012. (str. 21-22 spisa), ista potraživanja nisu osnovana. Naime, kako za ista potraživanja ne postoji valjana pravna osnova, odnosno kako je pravna osnova otpala (predmetna rješenja ukinuta), računi kojima tužitelj potražuje navedene iznose nisu valjano dokumentirani, pa je u tome dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

              17. U odnosu na godišnju grobnu naknadu koju tužitelj potražuje od tuženika sud isto pitanje rješava na sljedeći način. Naime, odredbom čl. 15. st. 3. Zakona o grobljima propisano je da nasljednici stječu korištenje grobnog mjesta nakon smrti korisnika, no to ne znači ujedno i obvezu plaćanja grobne naknade. Međutim, navedenu odredbu sud stavlja u korelaciju sa odredbom čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, dalje ZN) koja propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove i to ako ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, svaki do visine nasljednog dijela, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Dakle, u odnosu na godišnju grobnu naknadu nije u postupku odlučna činjenica da su rješenja tužitelja kojima su tuženiku dodijeljena na korištenje grobna mjesta ukinuta jer i u tom slučaju bi naknada za korištenje bila na pok. ocu tuženika. Naknada za korištenja grobnog mjesta kao naknada koja neodvojivo tereti pravo korištenja grobnog mjesta, predstavlja dug pok. oca tuženika, S. K., a koji dug je tuženik kao nesporni nasljednik pok. oca dužan solidarno podmiriti. Sličan stav zauzeo je i Županijski sud u Slavonskom Brodu u svojoj odluci pod posl. br. Gž-421/2022-3 od 10. siječnja 2023. Naime, ukoliko takva naknada ne bi predstavljala dug ostavitelja, nasljednici korisnika grobnog mjesta bi nepodnošenjem prijedloga za ostavinsku raspravu radi naknadno pronađene imovine izbjegavali plaćanje obveze za korištenje grobnog mjesta, pa tako navodi tuženika kako isto pravo korištenja grobnog mjesta nije utvrđeno u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog ostavitelja, nisu osnovani.

 

              18. U odnosu na tuženikov prigovor zastare na cjelokupni tužbeni zahtjev, prije svega, godišnja grobna naknada je tražbina koja dospijeva jednom godišnje ili kraće, pa se tako radi o povremenoj tražbini u smislu odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO), te ista zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Dakle, uzimajući u obzir zastarni rok od tri godine, tužitelju su dosuđeni samo potraživani iznosi godišnje grobne naknade s datumom dospijeća koji nisu stariji tri godine od dana utuženja 20. srpnja 2011. Nadalje, naknade za odvoz smeća zastarijevaju za jednu godinu sukladno čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a, pa su tužitelju dosuđeni samo potraživani iznosi naknade za odvoz komunalnog otpada koji nisu stariji godinu dana od dana utuženja 20. srpnja 2011. Također, tužitelju nisu priznati niti potraživani iznosi naknade za odvoz komunalnog otpada za koje je sud utvrdio da su plaćeni, a sve to obrazloženo kao pod toč. 11. obrazloženja.

 

              19. S obzirom na sve navedeno, a kako tuženik nije sporio visinu samih pojedinačno specificiranih iznosa, sud je pod toč. I. izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, te je odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja specificiranom podneskom od 13. prosinca 2012. odlučio kao pod toč. II. izreke presude.

 

              20. U odnosu na troškove ovršnog postupka, donošenjem rješenja suda kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te kojim je odlučeno da se postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga, podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ima se smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, pa je u skladu s navedenim potrebno donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka, kako parničnih tako i ovršnih.

 

              21. Nadalje, o troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a, te je tužitelju dosudio troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i troškovniku kojeg je priložio u spis, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Tužitelj je u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 37% budući je tužitelju dosuđeno 235,72 eura/ 1.776,03 kuna (kojem iznosu treba pribrojati i dio povučenog iznos koji je tuženik podmirio nakon utuženja sukladno podnesku tužitelja od 13. prosinca 2012. i to 119,13 eura), od ukupno zatraženih 956,41 eura/ 7.206,08 kuna (početnih 6.208,44 kuna + 997,64 kuna po preinaci). Tužiteljev uspjeh u postupku je stoga 68,50% (137%/2), a uspjeh tuženika je 31,50%.

 

              22. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

              23. Dakle, tužitelju je uvažavajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva priznato 37% opravdanih troškova postupka (68,50%-31,50%).

 

24. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja na raspravi od 09. veljače 2023. u iznosu od 149,31 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 74,66 eura, što sve zajedno uvećano za PDV od 25% iznosi 279,96 eura. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura, te je u odnosu na nastale troškove ovršnog postupka tužitelju priznata javnobilježnička nagrada i troškovi dostave u ukupnom iznosu od 44,08 eura. Sve navedeno ukupno iznosi 363,86 eura.

 

              25. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelju nisu priznati troškovi prijedloga u zatraženom iznosu od 6,64 eura budući ovrhovoditelj takav trošak ne dokazuje nikakvom materijalnom dokumentacijom, kao niti zatraženi trošak potvrde ovršnosti u iznosu od 4,90 eura koji trošak ovrhovoditelju nije nastao.

 

              26. S obzirom na navedeno, tužitelju je ukupno priznato 363,86 eura. Uzimajući u obzir uspjeh od 37%, tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 134,63 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke rješenja. 

 

              27. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

 

U Đakovu 10. ožujka 2023.

                                                                                                                SUDAC

                                                                                                    Snježana Brajko, v. r.                                                                                                     

 

              POUKA O PRAVU NA ŽALBU

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 8 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

 

              DNA

1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku