1                                  Broj: Ppž-10290/2022

 

                     

                 Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

   Zagreb

Broj: Ppž-10290/2022

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M.M., kojeg brani S.A., odvjetnica u M., zbog prekršaja članka 216. stavak 1. i 3. i članka 199. stavak 2. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Makarska, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, broj: Pp-1427/2022 od 8. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Makarska i potvrđuje pobijana presuda.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom okrivljenik M.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna / 796,37 (sedamstodevedesetšesteura itridesetsedamcenti) eura[1], dok je u odnosu na prekršaj iz članka 199. stavak 2. i 9. istog propisa oslobođen od optužbe. U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od jednog dana, što se izjednačava sa 300,00 kuna, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 5.700,00 kuna / 504,35 eura.

 

2.               Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152.stavak 3. Prekršajnog zakona.

 

3.               Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvijesto) kuna / 26,54 (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta) eura.

 

4.               Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu u odnosu na prekršaj za koji je okrivljenik oslobođen od optužbe i to zbog povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatraju da je prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio da je okrivljenik po pozitivnom testu na droge odbio vađenje krvi i urina, bio dužan pozvati tužitelja da ispravi optužni prijedlog jer se očito radio o prekršaj iz članka 292. stavak 3. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

5.               Predlažu da se iz navedenih razloga žalba uvaži, pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Žalba je neosnovana.

 

6.               Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

 

7.               Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito utvrdio da nije na zakonom propisan način utvrđeno da okrivljenik upravlja vozilom pod utjecajem droga te da bi počinio prekršaj iz članka 199. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik preliminarno testiran na opojne droge te da je kod njega utvrđena prisutnost opojnih droga u organizmu, te s obzirom na utvrđenu prisutnost opojnih droga policijski službenik je istog bio dužan odvesti na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled, a radi utvrđivanja činjenice vožnje pod utjecajem droge, a što je očigledno propustio učiniti. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ponašanje okrivljenika opisano pod točkom b) izreke ne predstavlja prekršaj iz odredbe članka 199. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

8.               Tužitelj u svojoj žalbi pogrešno drži da je prvostupanjski sud, prije donošenja oslobađajuće odluke, bio dužan zatražiti dopunu činjeničnog opisa djela prekršaja s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o nedostatku podataka iz članka 160. stavak 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak, niti su podaci bili pogrešni, zbog čega bi bilo potrebno zatražiti nadopunu ili ispravak optužnog prijedloga. Naime, odredba članka 161.stavak 6. Prekršajnog zakona propisuje: “Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.“ Tužitelj, kao stranka u postupku, nije aktivno sudjelovao u prekršajnom postupku jer bi u protivnom, s obzirom na utvrđene činjenice sam reagirao izmjenom optužnog prijedloga.

 

9.               Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 9. ožujka  2023.

 

Zapisničar:                                                                                      Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda, v.r.                                                                           Davorko Kučan, v.r.             

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.