1               Poslovni broj: Gž Ob-46/2023-3

Poslovni broj: Gž Ob-46/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M., OIB:…, iz S., zastupane po punomoćnicima u L. & V. Odvjetničkom društvu d.o.o., u S., protiv tuženih: ad. 1) V. M. R., OIB:…, iz S., i ad. 2) J. M., OIB:…, iz S., radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P Ob-441/2021-13 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća, održanoj dana 9. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužiteljice V. M. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P Ob-441/2021-13 od 22. prosinca 2022.

Obrazloženje

1.              Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, koji je ista zahtijevala da se utvrdi da je između tužiteljice i pokojnog V. M., rođenog …, a umrlog …, postojala izvanbračna zajednica, a koja da je trajala od 15. lipnja 2018. do 21. lipnja 2021., to jest do smrti V. M. i u svemu da je izjednačena sa bračnom zajednicom.

2.              Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje, da je između tužiteljice i sada pokojnog V. M., rođenog …, a umrlog …, postojala izvanbračna zajednica, a koja da je trajala od 15. lipnja 2018. do 21. lipnja 2021., to jest do smrti V. M. i u svemu da je izjednačena sa bračnom zajednicom.

6.              Iako, tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

7.              Nije u pravu tužiteljica, niti, kada navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

8.              Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je izrekom pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

9.              Tako, kada je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, valjano utvrdio, da je pred tim sudom 16. veljače 2018. tužitelj V. M., protiv tužene V. M. podnio tužbu radi razvoda braka, te njihov brak da je pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P Ob-89/2018 od 14. lipnja 2018., a koja presuda da je postala pravomoćna 17. srpnja 2018., te tužiteljica i sada pokojni V., iako da je brak razveden, da su ostali i dalje stanovati na istoj adresi, te i dalje da su ostali živjeti u ekonomskoj zajednici i da je tužiteljica vodila brigu o sada pokojnom V., pravilno je sud prvog stupnja, a imajući u vidu odredbu članka 11. stavke 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ), zaključio, da nisu ispunjene pretpostavke da bi se utvrdilo postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pokojnog V. M., jer isti da nisu bili najmanje tri godine u izvanbračnoj zajednici, pa je ispravno postupio, kada je unatoč činjenici priznanja tužbenog zahtjeva od strane tuženih ad. 1) i ad. 2), koji da su u sukobu interesa s tužiteljicom, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući kao u izreci prvostupanjske presude.

10.              Naime odredbom članka 11. stavkom 1. ObZ-a propisano je, odredbe ovog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju i na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a stavkom 2. istog članka propisano je, izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovog članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica, te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih Zakona kojima se uređuju odnosi u Poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

11.              Stoga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice – kojima ista prigovara na pravilnost primjene materijalnog prava po sudu prvog stupnja, kada je izrekom prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, smatrajući da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio odredbu članka 11. stavke 1. i 2. ObZ-a, već da je u konkretnom slučaju trebao primijeniti odredbu članka 8. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), sukladno kojoj se izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra životna zajednica neudane žene i neženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka, te suviše, da je postojao kontinuitet između bračne i izvanbračne zajednice tužiteljice i sada pokojnog V. M. - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja izrekom prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se žaliteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je izrekom prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12.              Tužiteljici je, a u odnosu na njezine žalbene prigovore i za navesti, da u okolnostima kada je tužiteljica podnijela tužbu, kojom zahtjeve utvrđenje da je između tužiteljice i pokojnog V. M. postojala izvanbračna zajednica, tada je, u tim okolnostima, za utvrđenje da li je između tužiteljice i pokojnog V. M. postojala izvanbračna zajednica mjerodavna odredba članka 11. stavka 1. ObZ-a, koji je u konkretnom slučaju lex specialis za odlučivanje o predmetnoj pravnoj stvari, pa kada je našao da tužiteljice i sada pokojni V. M. nisu bili najmanje tri godine u izvanbračnoj zajednici, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispravno je sud prvog stupnja zaključio, da u ovom konkretnom slučaju, neovisno o činjenici što se izvanbračna zajednica tužiteljice i sada pokojnog V. M. nastavila u kontinuitetu nakon razvoda njihovog braka, nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi se utvrdilo postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pokojnog V. M., pa je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je izrekom svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

13.              Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tužiteljice, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 9. ožujka 2023.