1

Poslovni broj: Gž R-164/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-164/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. R., OIB:…, iz H., zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika KBC S., OIB:…, S., zastupanog po punomoćniku B. D., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3000/2020-21 od 14. srpnja 2022., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3000/2020-21 od 14. srpnja 2022. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi manje isplaćene naknade troškova prijevoza, za razdoblje od 19. ožujka 2018. do 28. veljače 2021. godine u ukupnom bruto iznosu od 26.137,35 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 469,57 kuna teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1.276,65 kuna teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 709,05 kuna teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 724,61 kuna teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 656,67 kuna teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 834,05 kuna teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 683,10 kuna teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 850,49 kuna teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 860,48 kuna teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 547,22 kuna teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 752,39 kuna teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 981,27 kuna teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 913,33 kuna teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 698,18 kuna teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 739,69 kuna teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 939,76 kuna teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 969,92 kuna teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 943,50 kuna teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 793,90 kuna teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 834,05 kuna teče od 15. ožujak 2021. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.375,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

 

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, da je njezino prebivalište u H. i da putuje u S1. radi dolaska na posao.

 

6.1. Između stranaka nije sporno da tužiteljici na temelju članka 66. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 128/17., 47/18., 123/19. i 66/20.; dalje: TKU) pripada naknada za trošak prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla. Nije sporno niti to da tužiteljica nema organiziran javni prijevoz na cijelom putu od H. do S1. već samo na dijelu puta od S2. do S1. pa joj stoga tuženik plaća naknadu za trošak prijevoza na temelju članka 63. stavak 13. TKU prema kojem ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se:

- za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru,

- za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije. Na temelju te odredbe tuženik tužiteljici za dio puta od H. do S2. plaća naknadu za trošak prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, a od S2. do S1. joj plaća naknadu za trošak prijevoza u visini cijene mjesečne autobusne karte.

 

6.2. Tužiteljica tvrdi da radi u dnevnim i noćnim smjenama i da nema organiziran javni prijevoz kada radi u noćnim smjenama te je stoga tužbenim zahtjevom zatražila da se tuženiku naloži da joj za dane kada je u utuženom razdoblju radila u noćnim smjenama plati trošak prijevoza od H. do S1. u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru.

 

6.3. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica doista nema organiziran javni prijevoz u dane kada radi u noćnim smjenama i da joj za odlazak i dolazak na posao za te dane pripada naknada za trošak prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za kilometražu od H. do S1. pa je provedeno financijsko vještačenje kojim je utvrđeno da razlika između naknade troška prijevoza koju je tuženik tužiteljici isplaćivao u utuženom razdoblju i naknade koja tužiteljici pripada za dane kada je u utuženom razdoblju radila u noćnim smjenama iznosi ukupno 26.137,35 kn bruto. Zbog toga je prvostupanjski sud usvoji tužiteljičin tužbeni zahtjev.

 

6.4. Međutim, tuženik pravilno u žalbi ističe da za sada nisu utvrđene sve činjenice od kojih zavisi ocjena da li tužiteljica ima ili nema organiziran javni prijevoz od svog prebivališta u H. do mjesta rada u S1. u dane kada radi u noćnoj smjeni.

 

6.5. Da bi se to moglo utvrditi, prije svega je potrebno utvrditi kada tužiteljici započinje i kada joj završava radno vrijeme u dane kada radi u noćnoj smjeni.

 

6.6. Nakon toga je potrebno utvrditi koja sve trgovačka društva ili obrti vrše javni prijevoz autobusima iz S2. do S1. i natrag te kakav je vozni red tih autobusa, i to ne samo u odlasku iz S2. i S1. već i u dolasku iz S2. u S1.

 

6.7. Člankom 66. stavak 9. TKU-a je određeno da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Stoga je usporedbom početka i završetka tužiteljičinog radnog vremena i voznog reda potrebno utvrditi da li tužiteljici vozni red nekog autobusa omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla na način kako je to propisano tim člankom TKU-a.

 

6.8. Međutim, pri tom treba voditi računa, a kako to proizlazi iz spisa, da autobusi u dolasku u S1. dolaze na autobusni kolodvor, a da je tužiteljičino radno mjesto od autobusnog kolodvora udaljeno oko 1,8 km pa je potrebno utvrditi koliko vremena je tužiteljici potrebno da od autobusnog kolodvora pješice dođe do svog radnog mjesta i da li vrijeme dolaska nekog od autobusa, čiji dolazak u S1. ispunjava uvjete iz gore citiranog članka 66. stavak 9. TKU-a, omogućuje tužiteljici da pješice na vrijeme dođe do svog radnog mjesta. Naime, kako obzirom na odredbu članka 66. stavak 1. TKU-a tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza od autobusnog kolodvora u S1. do svog radnog mjesta jer se radi o udaljenosti manjoj od 2 km, tužiteljica nije dužna koristiti gradski prijevoz od kolodvora u S1. do radnog mjesta.

 

6.9. Konačno, budući da sukladno članku 19. stavak 6. TKU-a tumačenja Povjerenstva iz članka 18. stavak 1. TKU-a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, potrebno je voditi računa o Tumačenju broj 61/19 od 29. siječnja 2019. (objavljenog na internetskim stranicama ministarstva) prema kojem, da bi se prijevoz smatrao organiziranim, zaposleniku mora omogućavati redovan dolazak i odlazak s posla u sve radne dane. Dakle, ukoliko bi se utvrdilo da tužiteljica, makar i jedan dan u mjesecu kada mora doći na posao, nema pogodnu putnu vezu autobusom koja bi joj primjenom gore navedenih kriterija omogućavala da na vrijeme dođe do svog radnog mjesta i u povratku dođe do autobusne stanice, smatralo bi se da tužiteljica nema organizirani javni prijevoz radi dolaska na posao pa bi joj za cijeli mjesec pripadala naknada za trošak prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za kilometražu od H. do S1. Naravno, to se odnosi na redovito stanje voznog reda autobusa, a ne na neke izvanredne situacije zbog kojih autobusi na relaciji S2.-S1. nekog dana u mjesecu ne bi vozili.

 

7. Kako prvostupanjski sud gore navedene činjenice nije utvrdio, činjenično stanje za sada nije potpuno utvrđeno te je zbog toga pobijana presuda ukinuta na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud utvrditi činjenice na koje je gore ukazano te će donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Koprivnica, 9. ožujka 2023.