1              Poslovni broj: I Kž-82/2023-4

Poslovni broj: I Kž-82/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kov-31/2022. od 2. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog P. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog P. P., podnesen po branitelju, odvjetniku D. M., da se iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz izdvoji zapisnik o ispitivanju svjedoka I. B. (listovi 465-467 spisa).

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni P. P. po branitelju, odvjetniku D. M., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te "izdvoji iz spisa zapisnik o ispitivanju svjedoka I. B. (listovi 465-467) kao nezakonit dokaz u smislu članka 10. Zakona o kaznenom postupku".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22.,  – dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Okrivljenik u žalbi navodi kako mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u kaznenom postupku niti ispitivanje svjedoka I. B., a čiji iskaz predstavlja prema mišljenju okrivljenika, ključan dokaz u postupku, pa time dovodi u pitanje zakonitost dokazne radnje ispitivanja navedenog svjedoka, smatrajući da je dokaz pribavljen povredom prava obrane iz članka 10. stavka 2. ZKP/08. Iz navoda žalbe proizlazi da okrivljenik upire na povredu prava na ravnopravnost stranaka u kaznenom postupku, koje se ovdje očituje kroz pravo na konfrontaciju te povredu odredaba kaznenog postupka u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika da se zapisnik o ispitivanju svjedoka I. B. izdvoji iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz.

 

7. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio kako odredbama ZKP/08. nije predviđeno da se okrivljenik, odnosno njegov branitelj pozivaju na ispitivanje svjedoka, koje je jedna od dokaznih radnji koje državni odvjetnik provodi u istrazi. To iz razloga što je člankom 234. stavkom 3. u vezi sa stavkom 1. ZKP/08. propisano da je državni odvjetnik dužan obavijestiti obranu o vremenu i mjestu provođenja dokazne radnje koju je predložila obrana. Međutim, kako je ispitivanje svjedoka I. B. u ovom slučaju predložio državni odvjetnik, iz tog razloga nije bio dužan okrivljenika i njegova branitelja obavijestiti o vremenu i mjestu njegovog ispitivanja. Stoga nisu povrijeđene odredbe kaznenog postupka o ispitivanju svjedoka u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

8. Nadalje, u odnosu na povredu prava obrane iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08., odnosno povredu konfrontacijskog prava, u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, a koja obvezuje i sudove u Republici Hrvatskoj, te koja je izražena i u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, konfrontacijsko pravo predstavlja pravo okrivljenika da barem jednom u postupku ima mogućnost djelotvorno ispitati svjedoka optužbe. Navedeno znači da se mogućnost ostvarenja spomenutog prava ispituje kroz cjelokupni kazneni postupak, a ne samo u odnosu na pojedinu dokaznu radnju provedenu u istrazi, a sve u cilju ostvarenja načela prava na pravično suđenje koje se u punini ostvaruje pred sudom. Naime, istraga je jednostranački koncipiran postupak (inkvizitorni postupak) u kojem je cilj prikupljanje dokaza i podataka potrebnih za odluku državnog odvjetnika o tome postoji li dovoljno osnova za podizanje optužnice, dok će potom u slučaju potvrđivanja optužnice u stadiju rasprave (akuzatorni postupak) pred sudom u kontradiktornom postupku okrivljeniku biti omogućeno da ispita svjedoka optužbe i time u cijelosti ostvari svoje pravo na konfrontaciju. Štoviše, bez neposrednog ispitivanja tog svjedoka na raspravi i omogućavanja obrani da iskoristi pravo na postavljanje pitanja, na takvom dokazu se ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, kako to nalaže odredba članka 431. stavka 2. ZKP/08.

 

9. Slijedom navedenog, zapisnik o ispitivanju svjedoka I. B. ne predstavlja dokaz pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. niti su načinom provođenja ove dokazne radnje okrivljeniku povrijeđena prava obrane u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

 

10. Stoga je pobijana odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene ni povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 9. ožujka 2023.