Poslovni broj: I Kž-388/2022-7

Poslovni broj: I Kž-388/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Z. zbog kaznenog djela iz članka 112. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. kolovoza 2022. broj K-45/2022., u sjednici održanoj dana 9. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika H. K.,

 

 

p r e s u d i o   j e   i r i j e š i o  je

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi T. Z. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv života i tijela, usmrćenjem, iz članka 112. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci, pa je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. ožujka 2022. do 2. kolovoza 2022.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto kuna), s tim da se na temelju članka 148. stavak 6. u vezi članka 145. stavka 2. točka 7. ZKP/08. u cijelosti oslobađa plaćanja troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP/08.) te odluke o troškovima kaznenog postupka (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 2. ZKP/08.) s prijedlogom da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju te da mu se naloži plaćanje svih troškova nastalih tijekom vođenja kaznenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju H. K., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

 

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izviješteni su, na njihovo traženje, optuženi T. Z. i njegov branitelj H. K. odvjetnik iz Z., te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika dok, iako uredno pozvani, nisu pristupili optuženik i državni odvjetnik pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.

 

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

6.1. Nasuprot prigovoru istaknutom u žalbi državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nije precijenio značaj pravilno utvrđene olakotne okolnosti priznanja kaznenog djela, jer se radi o iskrenom priznanju nakon samoprijavljivanja policiji, nakon što je od strane sina "odgovoren" od počinjenja suicida, surađivao je s policijom i državnim odvjetništvom, njegova obrana o životu s majkom je iskrena kao i izraženo kajanje. Dakle, prvostupanjski sud je osnovano vrednovao pravilno utvrđenu olakotnu okolnost priznanja djela i teza državnog odvjetnika da je optuženik takvim svojim stavom želio za sebe ishoditi blaže kažnjavanje nije potvrđena dokazima u spisu.

 

6.2. Isto tako treba reći da okolnost dosadašnje osuđivanosti na koje u žalbi ukazuje državni odvjetnik, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema takav značaj da bi imala utjecaj na odmjeravanje kazne, jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno cijenio da se radi o osudi za kazneno djelo pronevjere, dakle, optuženik nije osuđivan radi kaznenih djela s elementima nasilja.

 

6.3. Nije osnovan ni prigovor državnog odvjetnika da prvostupanjski sud nije kao otegotno cijenio da je optuženik kazneno djelo počinio u odnosu na svoju majku, starosti nepune 63 godine, da je unatoč stanja jake razdraženosti uslijed zlostavljajućeg ponašanja žrtve-majke ispoljio iznimnu upornost zadajući joj čak 18 udaraca cjepanicom u predjelu glave.

 

6.4. Upravo suprotno žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je tu okolnost osobito naglasio pravilnim zaključkom da navedena okolnost nije cijenjena otegotnom jer se prema nalazu vještaka radilo o jakoj razdraženosti uslijed zlostavljajućeg ponašanja žrtve prema optuženiku, koju karakterizira izvanredno duševno stanje koje intenzivira tjelesnu i duševnu aktivnost kojoj je svojstveno pojačavanje agresije (točka 8. pobijane presude). Isto tako žalbeni navodi da se radilo o očitom nerazmjeru u fizičkoj sposobnosti između optuženika i žrtve jer je žrtva nedugo prije događaja operirala kralježnicu zbog čega je bila oslabljene mogućnosti suprotstavljanja i pružanja otpora napadu optuženika treba ukazati da je konkretni događaj kulminirao upravo fizičkim napadom žrtve i bacanjem drva na optuženika što je bio okidač za afektivno stanje optuženika.

 

6.5 Dakle, sve naprijed navedene okolnosti i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske upućuju na zaključak da se radi o počinitelju kojem je radi ostvarenja specijalne i generalne prevencije, ali i druge svrhe kažnjavanja potrebno izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Upravo takvom kaznom dostatno će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja. Istovremeno, ta kazna će zasigurno pozitivno utjecati na jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će djelovati, prvenstveno na optuženika, ali isto tako i na druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni neosnovana.

 

7. Međutim, u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, osnovano državni odvjetnik ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o svim troškovima kaznenog postupka i to onih koje se odnose na provedena vještačenja. Naime, prvostupanjski sud odluku o troškovima kaznenog postupka temelji na odredbi članka 148. stavak 6. ZKP/08., te je optuženika obvezao da podmiri trošak paušalne svote u iznosu od 500,00 kuna iz članka 145. stavak 2. točka  6. ZKP/08., dok ga je oslobodio plaćanja troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08. Prvostupanjski sud je zanemario značaj norme iz članka 148. stavak 6. ZKP/08. prema kojoj se kod osuđujuće presude optuženiku nalaže (ili ga se oslobađa od plaćanja) da podmiri troškove kaznenog postupka, koji obuhvaćaju, među ostalim, i troškove vještačenja, na koja se s pravom upire u žalbi.

 

7.1. Pored toga, a kako je sud prvog stupnja u razlozima pobijane presude u odnosu na odluku o troškovima postupka, još jednom samo prenio sadržaj iz izreke presude, uz konstataciju da bi plaćanjem troškova bila dovedena u pitanje optuženikova egzistencija, bez da se izjasnio o njegovom imovinskom stanju. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika u dijelu odluke o troškovima postupka i pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

7.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o trošku kaznenog postupka, vodeći pri tome računa o svim činjenicama koje su od značaja za odlučivanje o troškovima kaznenog postupka, a koju će potom valjano obrazložiti.

 

8. Slijedom iznesenog, na temelju članka 483. i članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 9.ožujka 2023.