- 1 -              III Kr 11/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 11/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. A. zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. veljače 2022., broj K-27/20-24, i presuda Županijskog suda u Osijeku od 4. studenog 2022., broj Kž-501/2022-4, u sjednici održanoj 9. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se zahtjev osuđenog B. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. veljače 2022., broj K-27/20-24 24, i presuda Županijskog suda u Osijeku od 4. studenog 2022., broj Kž-501/2022-4, B. A. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. i 3. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca. Primjenom čl. 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda, tako što neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci zatvora dok se preostali dio kazne, u trajanju deset mjeseci, neće izvršiti ukoliko u roku tri godine, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

 

2.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik, putem branitelja R. G., odvjetnika iz Z., zbog razloga iz čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22. - dalje: ZKP/08.). Predlaže preinačiti drugostupanjsku odluku na način da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, odnosno da se osuđeniku izrekne uvjetna osuda ili rad za opće dobro, „… a sasvim podredno da se presuda suda drugog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje…", te odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

3.              Postupajući u skladu sa čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbaciti zahtjev kao nedopušten, jer je podnesen nakon pravomoćnog okončanja postupka bez nove punomoći branitelja koji, primjenom čl. 68. st. 2. ZKP/08., nije bio ovlašten podnijeti ovaj zahtjev.

 

4.              Odgovor na zahtjev je dostavljen osuđeniku.

 

5.              Kako to iz spisa predmeta proizlazi, osuđenik je 28. studenog 2022., putem branitelja R. G., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Zahtjev je podnesen u zakonom propisanom roku (čl. 518. st. 1. ZKP/08.). Međutim, bilo je propušteno uz zahtjev dostaviti i punomoć, kojom je osuđenik ovlastio branitelja za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Kao što je to već navedeno, u odgovoru na zahtjev državni odvjetnik se pozivao na odredbu čl. 68. st. 2. ZKP/08., iz koje proizlazi da su prava i dužnosti branitelja R. G. prestala pravomoćnim dovršetkom kaznenog postupka.

 

6.              U međuvremenu je branitelj, uz napomenu da se radilo o omaški, dostavio punomoć kojom ga je osuđenik, 23. studenog 2022., dakle nakon pravomoćno okončanog postupka a prije podnesenog zahtjeva, ovlastio za  podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Stoga je branitelj osuđenika bio ovlašten podnijeti ovaj zahtjev.

 

7.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

 

8.              Kako to propisuje odredba članka 517. stavak 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti zbog zakonom jasno propisanih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, odnosno zbog prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se može podnijeti i zbog zakonom jasno propisanih povreda odredaba kaznenog postupka, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Primjenom čl. 515. st. 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti i ukoliko je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

9.              Zbog drugih se razloga ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

 

10.              Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika. Kao razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka podnositelj navodi odluku o kazni, pri čemu se poziva na odredbu čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. S obzirom na zakonske odredbe na koje se podnositelj izričito poziva, iz njegove tvrdnje da je sud pogriješio u odmjeravanju kazne, može se izvesti zaključak kako smatra da je sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Kako je kazna zatvora na koju je osuđenik bio osuđen za kazneno djelo iz čl. 243. st. 1. i 3. KZ/11., unutar propisanih zakonskih okvira, sud odlukom o kazni očito nije prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.

 

11.              Iz zahtjeva, nadalje, proizlazi kako podnositelj osporava utvrđeno činjenično stanje (npr. „... činjenice vezane uz doprinos oštećenika ...“), a s tim povezano osporava izrečenu kaznu, jer  je „... sud zanemario težinu olakotnih okolnosti ...“. Predlaže izreći „... uvjetnu osudu ili rad za opće dobro ...“.

 

12.              Podnositelj zanemaruje kako se ovaj izvanredni pravni lijek, primjenom citirane odredbe čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne može podnijeti ni zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima, niti zbog odluke o kazni ukoliko takvom odlukom nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

 

12.1. Tvrdnje podnositelja zahtjeva su usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja radi blažeg kažnjavanja, u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja mimo zakonskih uvjeta i protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

13.              Premda se u zahtjevu ističe i povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., ovaj paušalni navod baš ničim nije obrazložen, niti se iz sadržaja može iščitati u čemu bi se, uopće, ta povreda mogla sastojati.

 

14.              Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

14.1.              Suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva, drugostupanjski sud je odgovarajući na, šture, žalbene navode, dao valjanu argumentaciju vezanu uz istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. S obzirom da je sadržaj žalbe bio usmjeren „... u dijelu koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev ...“, kako to ističe i podnositelj zahtjeva, drugostupanjski sud se jasno referirao i na taj žalbeni navod. Prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda da je oštećenik, dragovoljno, vratio optuženiku 5.000,00 kuna, uslijed čega visina imovinske koristi, ostvarene kaznenim djelom iznude iznosi 25 000,00 a ne 30 000,00 kuna. Naime, prvostupanjski sud je je interpretirao „in favorem“ osuđenika iskaz oštećenika koji je rekao zašto je predao i ovih 5.000,00 kuna osuđeniku.

 

14.2.              Drugostupanjski sud je obrazložio i razloge svoje odluke vezane uz izrečenu djelomičnu uvjetnu osudu. Prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika koji je istaknuo da je prvostupanjski sud uvjetnom osudom „... precijenio olakotne okolnosti ...“, drugostupanjski sud je izložio propust prvostupanjskog suda da posebnu društvenu opasnost ovog kaznenog djela cijeni u kontekstu intenziteta i konkretnog sadržaja realiziranih prijetnji. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik prijetio oštećeniku da će mu silovati djecu „... a jednom ga je i premlatio ...“, dolazio doma i prijetio da će ga pretući na Savskom nasipu i baciti u Savu. Obrazlažući kaznu zatvora i izrečenu djelomičnu uvjetnu osudu, drugostupanjski sud je vrednovao sve utvrđene okolnosti, a s obzirom na činjenicu da je osuđenik na raspravi priznao prijetnje, utvrdio je primjerenom takvu kaznu koja je „... neznatno iznad zakonskog minimuma …". Stoga je promašena tvrdnja podnositelja zahtjeva da drugostupanjski sud nije "… individualizirao kaznu …".

 

14.3.              S obzirom na izloženo, netočne su tvrdnje da je „... drugostupanjski sud samo paušalno iznosio razloge za svoju odluku, suhoparno prepisujući odredbu Kaznenog zakona ...“. Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, ocijenio je sve žalbene razloge te ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu čl. 476 st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

14.4.              Obrazloženje drugostupanjske odluke je u suglasju s odredbom čl. 487. st. 1. ZKP/08, a to što nisu prihvaćeni žalbeni navodi optuženika, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

 

15.              Podnositelj zahtjeva nije u pravu ni kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu "… a da osuđenik uopće nije bio izviješten o sjednici na kojoj će se raspravljati o žalbi…".

 

15.1.              Osuđenik je, putem branitelja R. G., podnio žalbu na prvostupanjsku presudu, u kojoj nije tražio da bude izviješten o sjednici vijeća. Žalba državnog odvjetnika, zbog odluke o uvjetnoj osudi, uredno je bila dostavljena osuđeniku i branitelju. Međutim oni nisu podnijeli ni odgovor na žalbu niti su, povodom žalbe državnog odvjetnika, zatražili da budu izviješteni o sjednici.

 

15.2.              Točno je da vijeće može odlučiti da se o sjednici izvijeste stranke i kad nisu to zahtijevale. Kako su bili utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela iznude, između ostaloga i zato jer je osuđenik priznao sadržaj ozbiljnih prijetnji a u daljnjoj namjeri je bio spriječen intervencijom djelatnika policije, nije bilo razloga izvijestiti stranke o sjednici kad one to nisu ni zahtijevale. Naime, s obzirom na stanje predmeta i sadržaj žalbi, drugostupanjski sud, očito, nije smatrao da bi nazočnost osuđenika na sjednici vijeća, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08., bila korisna za razjašnjenje stvari.

 

16.              S obzirom na izloženo, a primjenom čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

 

Zagreb, 9. ožujka 2023.