- 1 -              III Kr 23/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 23/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. K., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 14. listopada 2021. br. K-458/2016-103 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2022. br. Kž-417/2022-3, u sjednici održanoj 9. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se zahtjev osuđenog G. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 14. listopada 2021., br. K-458/2016-103, i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2022., br. Kž-417/2022-3, G. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11., i na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

 

2. Osuđenik je, na temelju čl. 515. st. 1. u svezi čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Tvrdi da su ostvarene kako povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su utjecale na presudu, tako i povreda kaznenog zakona na njegovu štetu iz čl. 469. toč. 2. ZKP/08.

 

2.1. Zahtjev je podnesen i putem branitelja T. A., odvjetnika iz Z., u kojem je navedena samo odredba čl. 515. ZKP/08., te istaknuto kako se zahtjev podnosi zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecala na presudu.

 

2.2. U oba se zahtjeva predlaže preinačiti ili ukinuti drugostupanjsku odluku, uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem predlože zahtjev osuđenika odbaciti kao nepravodoban, a zahtjev branitelja osuđenika odbiti kao neosnovan.

 

4. Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

 

5. Kako je osuđeniku drugostupanjska presuda dostavljena 15. listopada 2022. (list 343 spisa), a njegov je osobni zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zaprimljen na Općinskom sudu u Bjelovaru 15. studenog 2022. (list 380 spisa), to je zahtjev osuđenika podnesen unutar zakonom propisanog roka (čl. 518. st.1. ZKP/08).

 

5.1. S obzirom na suglasan sadržaj ova dva zahtjeva, oni će se razmatrati kao jedinstveni zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

 

7. Kako to propisuje odredba članka 517. stavak 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti zbog zakonom jasno propisanih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, odnosno zbog prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se može podnijeti i zbog zakonom jasno propisanih povreda odredaba kaznenog postupka, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Primjenom čl. 515. st. 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti i ukoliko je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

7.1. Iz drugih se razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.

 

8. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena povreda iz čl. 517. st. 1. ZKP/08., jer postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, pa je povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. toč. 2. ZKP/08.

 

8.1. Obrazlažući ovaj oblik istaknute povrede, podnositelj zahtjeva tvrdi kako nije dokazano da bi postupao s prijevarnom namjerom, jer je bio doveden u zabludu o protupravnosti sklapanjem ugovora o poslovnoj suradnji. Pojašnjava da je oštećenik provjeravao osnovnu dokumentaciju njegovog obrta i nije utvrdio nikakve nepravilnosti ili zapreke u njihovom međusobnom poslovanju.

 

8.2. Tvrdnje podnositelja zahtjeva su, po svom sadržaju, činjenično a ne pravno pitanje. Time, u biti, podnositelj zahtjeva osporava činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude, zanemarujući kako se ovaj izvanredni pravni lijek, s obzirom na sadržaj citiranog čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 474. st. 2. ZKP/08., jer nije ni zatražio niti pribavio "potrebna izvješća ili spise", čime je ostvarena povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

9.1. Drugostupanjski je sud analizirao podatke o kretanju sredstava na računu osuđenikovog obrta u  banci, dok istovremeno nije bilo sporno da osuđenik nema otvorene račune u drugim bankama. Stoga nije bilo baš nikakvog razloga za pribavljanjem takvih podataka od strane suca izvjestitelja, u smislu čl. 474. st. 2. ZKP/08.

 

10. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada ističe da ga je drugostupanjski sud propustio obavijestiti o sjednici vijeća, pa bi i na taj način bila ostvarena povreda odredbe čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Naime, podnositelj u žalbi podnesenoj putem izvanbračne supruge, kao ni u žalbi podnesenoj putem branitelja, nije zahtijevao da ga se obavijesti o sjednici. Drugostupanjski sud s obzirom na stanje predmeta i sadržaj žalbi, očito, nije smatrao da bi nazočnost osuđenika na sjednici vijeća, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08., bila korisna za razjašnjenje stvari.

 

11. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je ostvarena povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer, suprotno čl. 473. ZKP/08., osuđeniku nije dostavljen odgovor državnog odvjetnika na njegovu žalbu podnesenu putem izvanbračne supruge i putem branitelja. Uvidom u spis je razvidno da su obje podnesene žalbe uredno bile dostavljene državnom odvjetniku na odgovor. Međutim, kako državni odvjetnik nije odgovorio na te žalbe, to osuđeniku nije niti mogao biti dostavljen odgovor.

 

12. Naposljetku, podnositelj zahtjeva nije u pravu ni kada tvrdi da je drugostupanjski sud ostvario povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., jer "... uporno ponavlja argumentaciju prvostupanjske presude bez posebnog osvrta na žalbene navode ...", a što je utjecalo na presudu.

 

12.1. Podnositelj zahtjeva, prvo, ignorira sadržaj žalbi na prvostupanjsku presudu, a potom i sadržaj drugostupanjske odluke. Naime, iz drugostupanjske presude jasno proizlaze odgovori na sve navode koje su isticani u žalbama. Između ostaloga, jasno je obrazloženo prijevarno postupanje osuđenika, te s tim u vezi razlozi nastupanja insolventnosti kao i zatvaranje računa osuđenikovog obrta nakon provedenih prisilnih ovrha. Jasno je otklonjena povreda iz čl. 6. st. 1. u svezi čl. 468. st. 3. ZKP/08., te obrazloženo da nitko, pa niti sam osuđenik, nije imao prigovore ili primjedbe vezane uz način ispitivanja svjedokinje M. L.. S tim u vezi, drugostupanjski je sud obrazložio zbog čega je prihvaćen kao vjerodostojan iskaz te svjedokinje, ali i iskaz svjedoka P. Ć.. Navedeni su jasni i razumljivi razlozi zbog kojih nisu prihvaćeni, kao vjerodostojni, naknadno izdani računi TD J. d.o.o. Cijeneći žalbene razloge, drugostupanjski sud je izložio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo.

 

12.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu čl. 476 st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

12.3. U odnosu na odluku o kazni, drugostupanjski je sud, jasno, izložio zbog čega smatra da se upravo izricanjem bezuvjetne kazne, u konkretnom slučaju, mogu postići ciljevi specijalne i generalne prevencije. Okolnost što je pritom citirao raniju pravomoćnu presudu kojom je osuđeniku već zamijenjen rad za opće dobro, kao argument za primjenu odredbe čl. 55. st. 2. KZ/11., ne dovodi do takve proturječnosti u obrazloženju te odluke budući je, nedvojbeno, osuđenik višestruko pravomoćno osuđivan i to na kazne zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci.

 

13. Podnositelj zahtjeva, nadalje, paušalno tvrdi da su „... povrijeđene odredbe ZKP-a jer rasprava nije tekla ispočetka čitanjem optužnice …". Jednako tako, ističe povredu odredbe čl. 458. st. 1. i 3. ZKP/08., vezano za prekoračenje roka za izradu pisanog otpravka prvostupanjske presude. Međutim, iz sadržaja zahtjeva se ne može iščitati u čemu to podnositelj vidi ostvarenu povredu zbog koje je dopušteno podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek.

 

14. U preostalom dijelu podnositelj zahtjeva, detaljno i sustavno, osporava utvrđeno činjenično stanje. Tako, između ostaloga, navodi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno cijenili iskaze ispitanih svjedoka, kao i materijalnu dokumentaciju u spisu.

 

14.1. Kao što je to već ranije navedeno, ovaj se izvanredni pravni lijek, primjenom citirane odredbe čl. 517. st. 1. ZKP/08., ne može podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima. Stoga, navedene tvrdnje predstavljaju pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju izazvati odluku suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

 

15. Iz zahtjeva se može iščitati kako podnositelj osporava i vrstu izrečene mu kazne, te predlaže kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro. Podnositelja se, ponovno, upućuje na odredbu čl. 517. st. 1. ZKP/08., prema kojoj se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog odluke o kazni ukoliko takvom odlukom nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, a što ovdje, evidentno, nije bio slučaj.

 

16. S obzirom na izloženo, primjenom čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08-I., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke u ovom stadiju nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

 

Zagreb, 9. ožujka 2023.