- 1 -              III Kr 162/2022-3

Broj: III Kr 162/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. N. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. prosinca 2021. broj K-301/2021-61 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2022. broj Kž-176/2022-9, u sjednici održanoj 9. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev os. M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. prosinca 2021. broj K-301/2021-61 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2022. broj Kž-176/2022-9 osuđeni su zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11., N. R. na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, a S. K. i M. B., nakon što su im uzete kao utvrđene kazne zatvora iz opozvanih uvjetnih osuda, na jedinstvene kazne zatvora, S. K. u trajanju dvije godine i deset mjeseci, a M. B. u trajanju tri godine i tri mjeseca.

2. Protiv te pravomoćne presude os. M. B. je po branitelju M. V., odvjetniku iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude (dalje u tekstu: zahtjev) jer da „prvostupanjski postupak, a time drugostupanjski postupak karakterizira teško kršenje prava okrivljenika na pravično suđenje odnosno pravo na obranu...kao i eklatantne povrede odredaba kaznenog postupka“ čime su počinjene „povrede opisane u čl. 517. st. 1.a pogotovo točkama 2. i 3. ZKP-a“. Predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda „u cijelosti ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred sud prvog stupnja.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osim tvrdnje da su prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili naznačene povrede, osuđenik se u zahtjevu poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) presude „Topić VS Hrvatska i Horvatić VS Hrvatska“, navodi da je „u ovom postupku, uključivo i tijekom istrage došlo do grubog kršenja načela pravičnosti za osuđenika a poglavito načela jednakosti oružja“, smatra da je „tijekom postupka došlo do bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a te cijelog niza povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP-a, a zbog kojih prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu treba ukinuti“ te da je „i pogrešna odluka prvostupanjskog suda u pogledu odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka“. Dodaje kako je „najinteresantnije...da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, a pogotovo na str. 8. presude daje razloge o odlučnim činjenicama za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ-a, a ne za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ-a.“ Nastavlja da „sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama koje opravdavaju proglašavanje krivim ... M. B. ... dapače .... obrazloženje pobijanih presuda u protivnosti [je] sa izrekom jer nema niti jednog dokaza da bi se sa migrantima postupalo na nehuman i nečovječan način“ te da obrazloženje prvostupanjske presude „obiluje utvrđenjima suda koja nemaju ama baš nikakvo uporište u izvedenim dokazima.“ Zaključno ističe da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 54. KZ/11. jer sudovi u kaznu zatvora nisu uračunali „vrijeme provedeno u istražnom zatvoru iz opozvanih presuda“.

6. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08. ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da je u zahtjevu, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi, potrebno konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Navedeno zakonsko ograničenje također znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka. Drugim riječima ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi pravilno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) o kojoj ovisi zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela, niti jesu li pravilno vrednovali okolnosti o kojima ovisi mjera kazne ili odluka o trošku.

7. Osuđenik po svemu sudeći smjera na povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 6. ZKP/08. koja ne ulazi u katalog povreda zakona zbog kojih se ovim izvanrednim pravnim lijekom može pobijati pravomoćna presuda, a mogući propust drugostupanjskog suda pri uračunavanju lišenja slobode u izrečenu kaznu nije od utjecaja na presudu. Naime, prema odredbi čl. 180. st. 2. ZKP/08. ako u pravomoćnoj presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora, istražnog zatvora ili prije izdržane kazne, odnosno ako to uračunavanje nije pravilno obavljeno o tome će posebnim rješenjem odlučiti predsjednik prvostupanjskog vijeća.

8. Prvostupanjskom je presudom osuđenik (sa još dvojicom supočinitelja) bio proglašen krivim zbog kvalificiranog oblika kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. KZ/11.  Žalbeni je sud djelomično prihvatio žalbe sve trojice osuđenika i preinačio je prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način da su osuđeni zbog osnovnog oblika navedenog kaznenog djela, iz čl. 326. st. 1. KZ/11. Stoga je posve promašeno osuđenikovo problematiziranje pravne kvalifikacije djela iz prvostupanjske presude upiranjem i na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. koju također nije predviđeno ispitivati ovim pravnim lijekom.

9. U ostalome, pod okriljem paušalnih zamjerki o povrijeđenim načelima pravičnosti postupka razvidno je da osuđenik nije zadovoljan ocjenom dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem iz prvostupanjske presude. Prvostupanjski je sud dao detaljno i opširno obrazloženje za sva svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza te za utvrđenje krivnje (sve trojice) osuđenika. Ovaj sud primjećuje da je osuđenik tijekom postupka osporavao kvalifikaciju terećenog djela („djelomično priznaje djelo po čl. 326. st. 1. KZ/11 a ne onako kako ga se tereti“-list 460 spisa, odlomak 3 prvostupanjske presude). Ustrajući na liniji obrane i u žalbenom postupku, drugostupanjski sud je odgovorio na sve bitne žalbene navode prihvativši upravo u tom dijelu žalbu osudom za osnovni oblik kaznenog djela, sve uz odgovarajuće obrazloženje za svoju odluku.

10. Imajući na umu sve navedeno, poglavito da obrazloženje zahtjeva  ne sadrži niti jedan konkretni navod koji bi upućivao na povredu prava na pravično suđenje to je neosnovan paušalni prigovor osuđenika o narušenoj pravičnosti postupka.

11. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 9. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.