1                 Poslovni broj 48 Pn-85/2022-9

 

Poslovni broj 48 Pn-85/2022-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., M. 7, OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., J. D. M. 4, protiv tuženika A. H. d.o.o. sa sjedištem u Z., V. p., OIB: …, zastupanog po predsjedniku uprave J. D. i članu uprave G. A., a ovi po punomoćnicima – odvjetnicima u O. d. B. i M. J. d.o.o. sa sjedištem u Z., F., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. siječnja 2023. u prisutnosti tužitelja osobno i njegova punomoćnika, te punomoćnika tuženika I. B., na ročištu za objavu presude 9. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Obvezuje se tuženik isplatiti tužitelju iznos od 25.843,33 kn / 3.430,00 €, sa zateznim kamatama po čl. 29. ZOO, od 18. kolovoza 2020., pa do konačne isplate, kao i naknaditi troškove spora, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kuna[1], sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog, zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi kako prema ugovoru sklopljenom 13. prosinca 2018., tuženik da je bio obvezan njemu osigurati kvalitetno korištenje telekomunikacijskih usluga. Tako da je 3. kolovoza 2020. došlo do kvara telefonske linije na broju …, Š., S., što da je istog dana i prijavljeno tuženiku. Budući da tuženik nije otklonio kvar čak ni do kraja studenog 2020., sklopljen je ugovor sa drugim operatorom odnosno sa H.-om. Unatoč mnogim požurnicama, tuženik se je uz ostalo, opravdavao s navodnim imovinsko-pravnim problemima odnosno nemogućnosti pristupa mreži. To da nije bio opravdan razlog jer je drugi operator, taj isti tehnički kvar otklonio za najviše pola sata, bez tih navodnih imovinsko-pravnih problema, a tuženik je kvar mogao otkloniti i na još povoljniji način, priključenjem linije na drugi ormarić, udaljen samo 20-ak metara od telefona tužitelja, koji da je instaliran na postojećoj mreži. Prema pravilima HAKOM-a, tuženik da je bio dužan otkloniti prijavljeni kvar najkasnije u roku od 15 dana od prijave kvara 3. kolovoza 2020., što on da nije učinio. Da tuženik nije poduzeo sve što je trebao za otklanjanje kvara, potvrđeno je i rješenjem HAKOM-a, s kojim je tužitelju bio dužan isplatiti i određenu naknadu, koju da je i platio. Budući da je tužitelj tada obavljao i turističku djelatnost u svojem kampu, mnogi gosti da su ne samo negodovali, već su neki i napustili kamp zbog nemogućnosti korištenja interneta. Naime, neki gosti obavljaju svoje profesionalne poslove i za vrijeme svojeg godišnjeg odmora. Zbog napuštanja kampa odnosno nekorištenja mobilne kućice, tužitelj da je pretrpio štetu zbog izgubljene zarade, a koju bi bio ostvario da je gost mogao koristiti Internet, koji da je tuženik prema ugovoru/HAKOM-u bio dužan osigurati tužitelju.

2. Tuženik je u svom pravodobnom odgovoru na tužbu naveo da se u cijelosti protivi tužbi, te postavljeni tužbeni zahtjev da osporava u cijelosti. Naime, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM), da je naložila tuženiku isplatu naknade za nepravovremeni otklon kvara sukladno članku 29. stavku 14. Pravilnika o načinu i uvjetnima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (NN 154/11, 149/13, 82/14, 24/15, 42/16 i 68/19, dalje: pravilnik). Nesporno je da je tuženik navedenu naknadu platio, no obveza plaćanja naknade proizlazi iz toga što administrativna i tehnička provjera, koju je neophodno provesti u slučaju prigovora zbog nemogućnosti korištenja usluge, nije sadržavala sve elemente sukladno članku 29. stavku 5. pravilnika. Sve i da je tuženik platio tužitelju predmetnu naknadu, iz razloga nepravovremenog otklona kvara, a ne zato što administrativna i tehnička provjera nije izvršena, isti i dalje ne bi bio odgovoran i ovlašten za otklanjanje kvara. Tuženik da je pristupni operator, dok je društvo H. T. d.d. veleprodajni operator. Navedeno da znači, da je u konkretnom slučaju tuženik kao pristupni operator tužitelju pružao uslugu putem infrastrukture H.-a, te da je za otklanjanje kvarova na infrastrukturi i rješenje eventualnih imovinsko-pravnih odnosa u svrhu otklanjanja istih kvarova nadležan isključivo H.. Nadalje, tužitelj je tuženiku kvar prijavio 3. kolovoza 2020., dok je navedeni kvar tuženik prijavio H.-u već 4. kolovoza 2020., što znači da su od strane tuženika poduzete sve radnje prema H.-u potrebne za otklanjanje kvara. U odnosu na navod tuženika da je pretrpio štetu zbog izgubljene zarade, a koju bi ostvario da je gost mogao koristiti internet, ističe kako tužitelj samo paušalno navodi vremenske periode u kojima je navodno imao izmaklu korist. Također, ističe kako je tužitelj već 5. kolovoza 2020. od tehničara upoznat s mogućnošću dužeg otklanjanja poteškoća zbog kvara na ormariću koji se nalazi na nekretnini u vlasništvu treće osobe. Nadalje, 18. kolovoza tužitelju je e-mailom poslana detaljna obavijest u kojoj je ponovno navedeno da je uništen razvodni ormarić koje se nalazi na nekretnini u vlasništvu treće osobe, te da je u tijeku izrada tehničkog rješenja za izmještanje kabela. 1. rujna 2020. tužitelju da je odobren raskid pretplatničkog ugovora bez obračuna naknade za prijevremeni raskid jer kvar još uvijek nije otklonjen, niti je tuženik od H.-a dobio informaciju kada bi navedeni kvar mogao biti otklonjen. Tužitelj potražuje izmaklu korist od 18. kolovoza 2020. dok je već 5. kolovoza 2020. bio upozoren na mogućnost dužeg trajanja otklona kvara te mu je ponuđena zamjenska usluga. Tuženik da je kao privremeno rješenje tužitelju ponudio pružanje Homebox usluge, a koje pružanje usluge nije ovisno o infrastrukturi H.-a. Dakle, tuženik je tužitelja upozorio na mogućnost dužeg trajanja otklona kvara usluge te je aktivno radio na otklonu kvara, a tužitelju je ujedno ponudio i mogućnost zamjenske usluge, međutim tužitelj se na sve prijedloge tuženika oglušio te sada potražuje naknadu štete zbog navodne izmakle koristi. Iz navedenog postupanja nedvojbeno proizlazi da je sam tužitelj odgovoran za štetu koja mu je eventualno nastala, a budući da sam nije poduzeo sve opravdane mjere da nastanak eventualne štete otkloni, iako su mu takve mjere bile na raspolaganju. Zaključno, sve i da je tužitelju nastala šteta, što tuženik osporava te ističe da isto tužitelj ničime ne dokazuje, za istu nikako ne bi bio odgovoran tuženik. Sukladno tome, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Tužitelj je tijekom postupka naveo da on ne bi bio odgovoran za otklanjanje kvarova na infrastrukturi. Njega kao korisnika da uopće ne interesira čija je infrastruktura i kako će se kvar na istoj otkloniti, jer da je on sklopio ugovor s tuženikom za određenu uslugu uz plaćanje određenog iznosa. Nadalje, da nije paušalno iskazao prihod s osnova izgubljene dobiti, već da je to prikaz izgubljene dobiti prema rezerviranom terminu boravka u objektu i tada važećim cijenama. Nije vidio razloga da prihvati ponudu tuženika za raskid ugovora, on da nije morao to prihvatiti. Nudili su mu zamjenski uređaj HomeBox koji po njegovom mišljenju ne predstavlja adekvatnu zamjenu za ugovorenu uslugu. Kasnije da je imao tu zamjensku uslugu, ali ona je dostatna za korištenje samo jedne obitelji u objektu, dok su njegove potrebe za korištenje interneta za 40 do 50 ljudi u objektu. Gost M. kada je došao i vidio da nema interneta, da je jednostavno napustio kamp i otišao.

4. Tuženik je tijekom postupka naveo da je u samoj tužbi navedeno kako je G. M. napustio kamp pa da nije razvidno ukoliko se radi o gostu kampa, kako tužitelj ne raspolaže njegovom adresom.

5. Na prijedlog tuženika sud je obaviješću od 9. prosinca 2022., obavijestio H. T. d.d. o započetoj parnici u smislu odredbe članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP).

6. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priležećih spisu i to: odluke HAKOM, KLASA: UP/I-344-08/21-01/150, URBROJ: 376-08-21-2 od 31. svibnja 2021. (list spisa 16 – 18), prijepise elektroničke pošte (list spisa 19 – 26).

6.2. Ostale predložene dokaze sud nije izveo, jer je činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadu štete nastale zbog nemogućnosti korištenja usluge interneta u kampu u S., koju uslugu da mu je tuženik kao pružatelj bio dužan osigurati i otkloniti prijavljeni kvar na mreži.

9. Među strankama nije sporno da su bile u pretplatničkom odnosu, već je sporno je li tužitelj pretrpio štetu uslijed kvara na mreži, visina iste i pasivna legitimacija tuženika.

10. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.1. Odredbom članka 1089. stavka 1. ZOO je propisano, da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je stavkom 3. istog članka zakona propisano, da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

11. Prema odluci HAKOM -a, KLASA: UP/I-344-08/21-01/150, URBROJ: 376-08-21-2 od 31. svibnja 2021. (list spisa 16 – 18), usvojen je zahtjev za rješavanje spora između korisnika M. M. iz S. P., M. 7 i operatora javnih komunikacijskih usluga A. d.o.o., V. p., Z. kao osnovan. Iz obrazloženja iste odluke proizlazi da je korisnik usluga A. bio u nemogućnosti korištenja fiksnih usluga (telefona i interneta) od 8. kolovoza 2020. i da je uredno prijavio kvar. Isti da je 18. prosinca 2020. dobio odgovor od A. uz obrazloženje zbog čega kvar nije otklonjen, da bi 19. prosinca 2020. korisnik uputio prigovor povjerenstvu smatrajući kako odgovor A. nije utemeljen, pa da traži naknadu zbog nepravovremenog otklona kvara. U konkretnom slučaju, da je nesporno kako je korisnik više puta prijavljivao tehničke poteškoće u korištenju fiksnih usluga, odnosno nemogućnost njihovog korištenja, ali da povodom prigovora korisnika nije provedena administrativna i tehnička provjera koju je neophodno provesti u slučaju prigovora korisnika zbog nemogućnosti korištenja usluga operatora. Odluka operatora do 18. prosinca 2020. ne sadrži sve elemente administrativne i tehničke provjere na način kako je to propisano pravilnikom.

11.1. Iz cit. odluke je razvidno da je ovdje tužitelju dosuđena naknada jer nije na odgovarajući način od strane ovdje tuženika kao pružatelja usluge, obavljena administrativna i tehnička provjera prijavljenog kvara. Nadalje, iz iste nije razvidno da bi ovdje tužitelju bila dosuđena naknada iz razloga što ovdje tuženik nije otklonio prijavljeni kvar.

12. Nije sporno između stranaka da su bile u ugovornom odnosu u kolovozu 2020. kada je tužitelj prijavio poteškoće u korištenju ugovorene usluge tuženika. Međutim, tuženik se opravdava da nije mogao prijavljene poteškoće otkloniti iz objektivnih razloga (nemogućnost pristupa razvodnom ormariću koji se nalazio na nekretnini drugog vlasnika koji nije dozvolio pristup istom), kao i da bi samo otklanjanje kvara bilo u nadležnosti H. T. d.d.. Uslijed navedenog, da je na traženje korisnika za raskid pretplatničkog ugovora, isti raskinut 13. studenog 2020., a da je za period za koji je bio bez usluge izvršeno mu umanjenje. Nadalje, da je tužitelju nuđena zamjenska usluga već 5. kolovoza 2020., i to HomeBox usluga, međutim da se tužitelj na isto nije očitovao niti ju je zatražio. Od strane terenskih tehničara da je tužitelj bio cijelo vrijeme upućen u situaciju vezano za uklanjanje kvara (list spisa 19 – 26). 

13. Prema odredbi članka 30. stavka 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17., dalje: ZEK), infrastrukturni operator mora omogućiti operatoru korisniku, uz naknadu i na temelju sklopljenog ugovora, pristup i zajedničko korištenje svoje elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, uključujući i komunikacijske instalacije unutar zgrade, koje su u vlasništvu infrastrukturnog operatora, ili do prve sabirne ili razdjelne točke, ako su ispunjeni odgovarajući uvjeti pristupa i zajedničkog korištenja, utvrđeni pravilnikom iz stavka 9. istog članka.

13.1. Dakle, tuženik kao operator je imao mogućnost pristupa i korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, koji mu je bio dužan pružiti infrastrukturni operator, u konkretnom slučaju H. T. d.d., pa onda ne bi bio osnovan njegov prigovor promašene pasivne legitimacije, te je isti bio dužan poduzeti sve kako bi se otklonio prijavljeni kvar i tužitelju kao korisniku usluge, omogućilo njeno nesmetano i kvalitetno korištenje, a kako je to definirano pretplatničkim ugovorom između ovih stranaka. Nadalje, način suradnje i otklanjanja nastalih kvarova u pružanju ugovorene usluge između pristupnog operatora – ovdje tuženika i H. T. d.d. kao infrastrukturnog operatora, predstavlja odgovornost tih pravnih osoba, te ni na koji način ne smije otegotno utjecati na korisnika usluge.

14. Premda tuženik u tužbi navodi da je obavljao turističku djelatnost u svom kampu, a da su mnogi gosti negodovali i napustili kamp zbog nemogućnosti korištenja interneta u istom, nije priložio nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo, koji gosti su to rezervirali boravak, u kojoj smještajnoj jedinici, za koliku cijenu, niti kada su napustili isti u odnosu na rezervirani termin boravka. Stoga uopće ne postoje parametri na osnovu kojih bi se moglo utvrditi je li šteta uopće nastala, te ukoliko jest, kolika bi bila njena visina. Nastavno, nema mogućnosti za provjeru izračuna izgubljene zarade navedenog u tužbi, pa je uslijed svega odbijen dokazni prijedlog za vještačenje po vještaku financijske struke i stranačkog saslušanja tužitelja, uz uvažavanje načela ekonomičnosti postupka.

15. Tužitelj je doduše predložio saslušanje svjedoka G. M. iz S., na okolnost da je trebao boraviti u kampu, ali da je odustao zbog nedostatka interneta, međutim nije dostavio za istog potpunu adresu, pa nije bilo mogućnosti da se isti pozove. Napominje se da je u tužbi navedeno da je isti napustio kamp zbog nedostatka interneta, što da dokazuje elektronička pošta, koja pak nije dostavljena u spis. Premda je tužitelj zatražio dodjelu kraćeg roka za pribavu adrese ili odgodu ročišta radi očitovanja na navode tuženika, isti mu nije dodijeljen jer nije bilo opravdanog razloga za to u smislu odredbe članka 116. stavka 1. ZPP. Naime, tužitelj je imao dovoljno vremena do održavanja pripremnog ročišta za pribavu svih podataka i očitovanje na navode tuženika iz odgovora na tužbu.

16. Izmakla korist u smislu odredbe članka 1089. stavka 3. ZOO, je neizravna šteta koja se očituje u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi koju je oštećenik osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari ili posebnim okolnostima slučaja, da nije bilo štetne radnje ili propuštanja kojom je štetnik prouzročio štetu. Pravo na naknadu izmakle koristi priznaje se u pretpostavkama: da je postojala namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikova postupka izjalovila, tako da nije dovoljno da je oštećenik imao samo mogućnost povećanja svoje imovine koju nije želio iskoristiti, te da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak da nije bio u tome spriječen (tako: rješenje Vrhovnog suda republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2342/11 od 3. lipnja 2015.).

16.1. U konkretnom slučaju, na osnovu svega iznesenog i predloženog, nije bilo moguće utvrditi uzročno posljedičnu vezu između postupanja/ne postupanja tuženika i namjere tužitelja, niti da bi postojala objektivna vjerojatnost za stjecanje koristi tužitelja, koja bi bila povezana s postupanjem/ne postupanjem tuženika.

17. Stoga ovaj sud drži kako potraživanje tužitelja nije osnovano, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.

18. Prema odredbi članka 48. stavaka 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22., dalje: ZOE), sud kao tijelo javne vlasti je dužno u razdoblju dvojnog iskazivanja iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona, dvojno iskazivati novčane iskaze vrijednosti u sudskim aktima koje donosi, s tim da se dvojno iskazuje ukupan iznos novčane obveze ili prava uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

18.1. Odredbom članka 1.  Uredbe Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku, je utvrđeno da se stopa konverzije određuje na 7,53450 kuna za jedan euro. Ta odredba je unesena u članak 2. stavak 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/22.), na način da je fiksni tečaj konverzije, određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

18.2. Stoga je prilikom dvojnog iskazivanja i preračunavanja novčane obveze u ovoj odluci, korišten prethodno navedeni fiksni tečaj konverzije.

19. Tuženiku kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Tako su mu priznati troškovi za zastupanje po punomoćnicima iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu – 100,00 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu od 27. siječnja 2023. – 100,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što uz vrijednost boda od 15,00 kuna (Tbr. 50.), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42.), iznosi ukupno 497,71 eura / 3.750,00 kuna.

19.1. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 24. studenog 2022. jer se ne radi o nužnom trošku, a također niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku, razmjerno uspjehu u parnici.

19.2. Zatezne kamate na troškove postupka su dosuđene na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

 

Zadar, 9. ožujka 2023.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

 

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćnicima.