Poslovni broj: Povrv-211/2021-14

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

 

Poslovni broj Povrv-211/2021-13

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja G.P. d.o.o. za usluge parkiranja, Š…., OIB: ….. , zastupan po punomoćnici M.A.T., odvjetnici u Š., protiv tuženika D.M. iz M., …., OIB: ……., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnice tužitelja M.A.T., odvjetnice u Š. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 9. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Održava se na snazi platni nalog određen Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u M. A.P. poslovni broj Ovrv-251/2021 od 11. listopada 2021. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku D.M. iz M., …., OIB….., isplatiti tužitelju G.P. d.o.o. za usluge parkiranja, Š., …, OIB:….., iznos od 53,09 EUR / 400,00 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. rujna 2020. godine, pa nadalje po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena sve do isplate, u roku od osam (8) dana".

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u M. A.P. poslovni broj Ovrv-251/2021 od 11. listopada 2021. u dijelu u kojem je određen trošak postupka, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

 

III. Nalaže se tuženiku D.M. iz M., ….., OIB: ….., isplatiti tužitelju G.P. d.o.o. za usluge parkiranja, Š., …., OIB: ….., trošak postupka u iznosu od 141,92 EUR / 1.068,66 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja dana 13. rujna 2021. godine podnio protiv tuženika D.M., tada ovršenika, javnom bilježniku u M. A.P. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate potraživanja u iznosu od 53,09 EUR / 400,00 kuna. Javni bilježnik dana 11. listopada 2021. donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-251/2021, protiv kojeg je tuženik pravodobno izjavio prigovor te je ovaj sud rješenjem broj Povrv-211/2021 dana 9. studenoga 2021. godine stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje (točka I. izreke), uz naznaku da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka II. izreke).

 

2. Tijekom postupka tužitelj je naveo da mu tuženik duguje iznos od 53,09 EUR / 400,00 kuna s osnova pružene usluge premještanja vozila dana 23. srpnja 2020. i predložio je da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti održati na snazi platni nalog određen citiranim Rješenjem o ovrsi.

 

3. Tuženik D.M. u prigovoru, koji se smatra odgovorom na tužbu istaknuo je da je 23. srpnja 2020. parkirao svoje vozilo ispred medicinske ambulante na nekoliko minuta. Naveo je da je svoje vozilo parkirao uz kolnik, do prvog parkirnog mjesta predviđenog za taksi vozila, na mjestu koje nije predviđeno za parkiranje vozila javnog prijevoza. Ističe kako njegovo vozilo nije bilo parkirano na mjestu vozila predviđenih za javni prijevoz i nije ometalo normalno odvijanje prometa, pa stoga smatra da njegovo vozilo nije smjelo biti uklonjeno.

 

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj 852 vjerodostojne isprave tužitelja od 6. rujna 2021., naredbe o premještanju vozila reg. oznake …… (HR) MUP PU Š. –k. broj P 6504 od 23. srpnja 2020., zapisnika tužitelja broj ……. za preuzimanje vozila ….. (HR) od 23. srpnja 2020., fotografiju parkiranog vozila tuženika od 23. srpnja 2020., računa broj 101/PAUKIS/2, ispisa PAUK informacijskog sustava tužitelja iz MUP podataka o vlasniku vozila od 23. siječnja 2023., kao i odluku o pružanju usluge premještanja vozila na površinama javne namjene. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženom za isplatu iznosa u visini od 53,09 EUR / 400,00 kuna s osnova premještanja vozila tužene reg. oznake ……. (HR).

 

7. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tuženik D.M. vlasnik vozila registarske oznake …..;

- da je tuženik dana 23. srpnja 2020. parkirao svoje osobno vozilo u Š. u …. i to djelomično na dijelu kolnika koje je označeno kao stajalište za vozila javnog prijevoza oznakama na kolniku;

- da je MUP temeljem odredbe članka 84. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izdao Naredbu o premještanju vozila reg. oznake …… (HR) zbog prekršaja;

- da je tužitelj dana 23. srpnja 2020. premjestio vozilo tužitelja i da je tuženom izdao račun broj na iznos od 400,00 kuna s rokom dospijeća dan 15. rujna 2020.;

- da tuženik u roku određenom za dospijeće nije izvršio uplatu navedenog iznosa.

 

8. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i skupno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tuženik u obvezi isplate tužitelju utuženog iznosa.

 

9. Naime, prema odredbi članka 1. Odluke o pružanju usluga premještanja vozila na površinama javne namjene ("Službeni glasnik ….." broj 2/19) G.P. d.o.o. Š., pruža komunalne usluge premještanja vozila na površinama javne namjene specijalnim vozilom "pauk" te poslove čuvanja i izdavanja premještenih vozila, s time da je u čl. 2. iste odluke određeno da troškove premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila snosi vlasnik odnosno korisnik vozila.

 

10. Ovdje valja istaknuti da je odredbom čl. 4. st. 1. točka 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ("Narodne novine", broj 41/18., 98/19., 30/21., 89/21., 114/22., dalje ZPCP) propisano da autotaksi prijevoz je djelatnost javnog prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automobilom kategorije M1, ako se jedan putnik ili povezana skupina putnika ukrcava na jednom ili na više mjesta, a iskrcava na samo jednom drugom mjestu, a takav prijevoz se obavlja temeljem jedne narudžbe i uz jedno plaćanje ukupne naknade za obavljeni prijevoz određene taksimetrom ili elektroničkom aplikacijom iz koje su putniku unaprijed vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja prema unaprijed poznatim uvjetima, pri čemu je narudžba prijevoza realizirana pozivom, elektroničkom aplikacijom ili neposredno kod vozača i koja nema obilježja drugih oblika prijevoza putnika.

Nadalje, odredbom čl. 84. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., dalje ZSPC) propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno, između ostaloga, 10) na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili postavljenim prometnim znakom.

 

11. Dakle, cijeneći rezultate dokaznog postupka, nesumnjivo je utvrđeno je da je tuženik dana 23. srpnja 2023. parkirao svoje vozilo registarske oznake ….. u Š., ……, pri čemu je postupio protivno odredbama ZSPC-a, da je tužitelj temeljem naredbe policajca premjestio vozilo i potom da je tuženiku izdao račun na iznos od 400,00 kuna s rokom dospijeća dan 15. rujna 2020. godine, a koji iznos tuženik nije platio u roku dospijeća.

 

12. U svome prigovoru tužitelj navodi da nije parkirao svoje vozilo na mjestu vozila predviđenih za javni prijevoz i da njegovo vozilo nije ometalo normalno odvijanje prometa, pa stoga smatra da njegovo vozilo nije smjelo biti uklonjeno, no ti prigovori su u suprotnosti sa izvedenim dokazima.

 

13. Naime, tuženik je svoje vozilo parkirao na način da se je djelomično nalazilo na dijelu kolnika koje je predviđeno za stajalište taxi vozila. Iako nije bio cijelom površinom vozila na označenom stajalištu, to se neovisno o toj činjenici, imaju primijeniti odredbe ZSPC-a, budući je osvojim vozilom onemogućavao parkiranje taxi vozila na označenom stajalištu. Kako se taxi prijevoz, sukladno odredbama ZPCP-a, smatra djelatnosti javnog prijevoza putnika, to je pravilno vozilo tuženika bilo premješteno.

 

14. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, stoga je održao na snazi predmetni platni nalog, odnosno odlučio kao u izreci pod točkom I.

 

15. Kako tužitelj u roku određenom za dospijeće nije ispunio svoju obvezu, to pored glavnice duguje i zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

 

16. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog dana 2. lipnja 2017. godine broj Su-IV-204/17 presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

Tužitelju su priznati parnični troškovi u visini jednokratne nagrade za cijeli postupak 50 bodova sukladno Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 dalje: Tarife), s time da je vrijednost boda 15 kn (Tbr. 50. Tarife), odnosno 750,00 kn, koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) daje trošak od 937,50 kn, odnosno 124,50 EUR. Tužitelju valja priznati trošak pristojbe u visini od 13,27 EUR, a također valja priznati trošak javnobilježničke pristojbe u visini od 31,25 kn, odnosno 4,15 EUR.

Dakle, ukupni trošak tužitelja iznosi 141,92 EUR / 1.068,66 kn, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

 

Makarska, 9. ožujka 2023.

 

SUTKINJA

 

Mirjana Urlić, v.r.