Poslovni broj: Gž-2031/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-2031/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Novoselac, predsjednice vijeća, sutkinje Jadranke Prelić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Jadranke Toša Berečić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. K., OIB: ..., iz V., ..., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz V., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB: ..., iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-202/2019-28, od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Žalbe tužiteljice i tuženika se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-202/2019-28, od 22. prosinca 2020. u pobijanom dijelu, toč. I., II., III. (osim u odnosu na drugi dio toč. III. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 1.250,00 kn), toč. IV. i V. izreke.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj ... sklopljen dana 19.11.2008. godine između tužiteljice H. K. (ranije P.), ..., V., OIB: ... kao korisnika kredita i tužene Z. b. d.d., Z., ..., OIB: ...kao kreditora, i to:

- dio čl. 1. st. 2. koji glasi: "..., uz valutnu klauzulu..."

- čl. 1. st. 3. koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora."

- dio čl. 2. st. 1. koji glasi: "a temeljem Odluke o kamatnim stopama Kreditora."

- dio čl. 2. st. 4. koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

- dio odredbe čl. 4. st. 1. koji glasi: "obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

- odredba čl. 4. st. 2. koja glasi: "Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."

 

II/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., ..., OIB: ... da tužiteljici H. K., ..., V., OIB: ... isplati iznos od 17.386,70 kn (preplata s osnova razlike anuiteta radi promjene kamatne stope i preplata s osnova razlike anuiteta radi promjene tečaja do dana otplate kredita), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa pa do 31.7.2015. po stopi koja se određuje povećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom kako slijedi:

- na iznos od 79,00 kuna od 1. siječanj 2009. do isplate

- na iznos od 80,11 kuna od 1. veljača 2009. do isplate

- na iznos od 44,19 kuna od 1. ožujak 2009. do isplate

- na iznos od 52,43 kuna od 1. travanj 2009. do isplate

- na iznos od 54,07 kuna od 1. svibanj 2009. do isplate

- na iznos od 39,89 kuna od 1. lipanj 2009. do isplate

- na iznos od 42,36 kuna od 1. srpanj 2009. do isplate

- na iznos od 44,07 kuna od 1. kolovoz 2009.do isplate

- na iznos od 59,27 kuna od 1. rujan 2009. do isplate

- na iznos od 42,38 kuna od 1. listopad 2009. do isplate

- na iznos od 53,29 kuna od 1. studeni 2009. do isplate

- na iznos od 51,55 kuna od 1. prosinac 2009. do isplate

- na iznos od 81,01 kuna od 1. siječanj 2010. do isplate

- na iznos od 99,92 kuna od 1. veljača 2010. do isplate

- na iznos od 95,83 kuna od 1. ožujak 2010.do isplate

- na iznos od 114,62 kuna od 1. travanj 2010.do isplate

- na iznos od 149,05 kuna od 1. svibanj 2010.do isplate

- na iznos od 241,95 kuna od 1. lipanj 2010.do isplate

- na iznos od 183,25 kuna od 1. srpanj 2010.do isplate

- na iznos od 195,54 kuna od 1. kolovoz 2010.do isplate

- na iznos od 279,45 kuna od 1. rujan 2010.do isplate

- na iznos od 238,02 kuna od 1. listopad 2010.do isplate

- na iznos od 241,88 kuna od 1. studeni 2010.do isplate

- na iznos od 294,96 kuna od 1. prosinac 2010.do isplate

- na iznos od 299,69 kuna od 1. siječanj 2011.do isplate

- na iznos od 280,80 kuna od 1. veljača 2011.do isplate

- na iznos od 292,24 kuna od 1. ožujak 2011.do isplate

- na iznos od 292,84 kuna od 1. travanj 2011.do isplate

- na iznos od 327,72 kuna od 1. svibanj 2011.do isplate

- na iznos od 918,26 kuna od 1. srpanj 2011.do isplate

- na iznos od 590,98 kuna od 1. kolovoz 2011.do isplate

- na iznos od 432,91 kuna od 1. rujan 2011.do isplate

- na iznos od 384,00 kuna od 1. listopad 2011.do isplate

- na iznos od 387,27 kuna od 1. studeni 2011.do isplate

- na iznos od 394,02 kuna od 1. prosinac 2011.do isplate

- na iznos od 436,22 kuna od 1. siječanj 2012.do isplate

- na iznos od 448,92 kuna od 1. veljača 2012.do isplate

- na iznos od 435,09 kuna od 1. ožujak 2012.do isplate

- na iznos od 433,00 kuna od 1. travanj 2012.do isplate

- na iznos od 440,01 kuna od 1. svibanj 2012.do isplate

- na iznos od 452,19 kuna od 1. lipanj 2012.do isplate

- na iznos od 437,00 kuna od 1. srpanj 2012.do isplate

- na iznos od 432,80 kuna od 1. kolovoz 2012.do isplate

- na iznos od 395,53 kuna od 1. rujan 2012.do isplate

- na iznos od 427,66 kuna od 1. listopad 2012.do isplate

- na iznos od 442,62 kuna od 1. studeni 2012.do isplate

- na iznos od 432,68 kuna od 1. prosinac 2012.do isplate

- na iznos od 420,76 kuna od 1. siječanj 2013.do isplate

- na iznos od 416,65 kuna od 1. veljača 2013.do isplate

- na iznos od 412,41 kuna od 1. ožujak 2013.do isplate

- na iznos od 442,08 kuna od 1. travanj 2013.do isplate

- na iznos od 398,42 kuna od 1. svibanj 2013.do isplate

- na iznos od 391,29 kuna od 1. lipanj 2013.do isplate

- na iznos od 2.232,55 kuna od 3. srpanj 2013.do isplate

 

III/ Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. Z., ..., OIB: ... da tužiteljici H. K. (ranije P.), ..., V., OIB: ... isplati troškove ovog postupka u iznosu od 12.346,00 kuna sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom svog zahtjeva za naknadu parničnih troškova od 1.250,00 kuna tužiteljica odbija.

 

IV/ Odbija se tužiteljica sa dijelom svog tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj Z. b. d.d., Z., ..., OIB: ... da tužiteljici H. K. (ranije P.), ..., V., OIB: ... u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, isplati iznos od 1.300,00 kn (troškovi vještačenja), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 27.3.2019. do isplate."

 

V/ Odbija se tuženik sa svojim zahtjevom za naknadu parničnih troškova u cijelosti."

 

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu su izjavile obje parnične stranke.

 

3. Tužiteljica pobija presudu u točki IV. kojom je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva u kojem zahtijeva da joj tužena isplati iznos od 1.300,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji zahtjev tužiteljice za naknadu troškova vještačenja prije podnošenja tužbe u iznosu od 1.300,00 kn.

 

3.1. U bitnome tužiteljica ističe da navedeni iznos potražuje sukladno odredbi 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21. - u daljnjem tekstu: ZOO) jer u toj visini trpi štetu zbog ništetnosti ugovora, jer je prije podnošenja tužbe podmirila trošak vještačenja koji je bio nužan kako bi mogla određeno postaviti tužbeni zahtjev.

 

3.2.Uz žalbu tužiteljica je predložila i donošenje rješenja o ispravljanju presude, koji  prijedlog je odbijen rješenjem prvostupanjskog suda broj P-202/2019-44 od 14. listopada 2022., a kako se na isto nitko nije žalio rješenje je pravomoćno 1. studenog 2022. ( list 196. spisa).

 

4. Tuženik pobija presudu u točki I., II, III. (osim u odnosu na drugi dio toč. III. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 1.250,00 kn) i V. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a tuženiku dosudi troškove postupka.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik.

 

8. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi djelomično ništetnim Ugovor o kreditu broj ... sklopljen dana 19.11.2008. između tužiteljice H. K. (ranije P.), kao korisnika kredita i tužene Z. b. d.d., u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu temeljem jednostrane odluke tuženika i valutnu klauzulu, te isplata preplaćenih iznosa anuiteta.

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da su 19. studenoga 2008. stranke sklopile Ugovor o nenamjenskom kreditu broj: ..., kojim joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 12.990,00 CHF u protuvrijednosti kuna, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate,

- da je tužiteljica je u cijelosti otplatila kredit s danom 3. srpnja 2013.,

- da ugovor o kreditu sadrže odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredbu o valutnoj klauzuli u CHF,

- da je temeljem odluke o jednostrano promijenjenoj kamatnoj stopi tuženik jednostrano uvećavao anuitete za iznos povećane kamatne stope,

- da su zbog promjene tečaja CHF i povećanja kamatnih stopa anuiteti kredita znatno porasli tijekom otplate,

- da se radi o potrošačkom ugovoru sklopljenim s tužiteljicom kao fizičkom osobom, dakle potrošačem, te da je isti sklopljen u obliku unaprijed formuliranoga standardnog ugovora sastavljenog od tuženika na koji tužiteljica nije mogla utjecati.

 

11. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 19. studenog 2008. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. – dalje: ZZP/03).

 

11.1. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

12. Pravilno se u svojoj odluci prvostupanjski sud pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17, te na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2, od 9. travnja 2015., i Ustavnog suda Republike Hrvatske III-U-2521/2015 od 13. prosinca 2016., u kojim odlukama se poziva na odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP/07).

 

12.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je jasno pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji, temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

 

12.2. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. kojom je odlučeno u povodu ustavne tužbe, tako da je ista odbijena kao neosnovana, ocjenjuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske postupajući sukladno svojoj ustavnoj ulozi definiranoj čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14. - u daljnjem tekstu: Ustav RH). Osim toga iznio je detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa, pritom dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c ZPP-a s okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača. Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske bilo neobrazloženo ili na bilo koji način proizvoljno (arbitrarno).

 

13.Prvostupanjski sud je u dokaznom dijelu postupka saslušao tužiteljicu kao stranku te svjedoka J. C., djelatnika tuženika i pravilno zaključio da stranke prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nisu o uvjetima istoga pregovarale, a da je tužiteljici na potpis ponuđen gotov tipski ugovor  na čiji sadržaj nije mogla utjecati.

 

14. Uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika na unaprijed pripremljenom obrascu, te da tužiteljica nije mogla imati utjecaj na njegov sadržaj, to se opravdano može zaključiti da se o odredbama čl. 1., 2. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije pojedinačno pregovaralo i da se te odredbe smatraju nepoštenim jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

14.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o odredbama koja nisu razumljive jer nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina kamatne stope, a koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužitelj ne može utjecati, te po kojem tečaju švicarskog franka će se obračunavati rate, tako da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika.

 

15. Sud prvog stupnja pravilno je na temelju Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrdio da je tužiteljica uplaćivala mjesečne obveze prema anuitetima po izmijenjenim kamatnim stopama prema odlukama tuženika, te prema promjenjivom tečaju švicarskog franka u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a razlika preplaćenog iznosa je ukupno 17.386,70 kn, kao zbroj razlika na dan isplate svakog mjesečnog anuiteta, što predstavlja novčanu razliku koju osnovano – temeljem pravnog instituta stjecanja bez osnove – od tuženika zahtijeva tužiteljica (toč. II. i IV. izreke).

 

15.1. Naloživši tuženiku da tužiteljici isplati dosuđeni novčani iznos, sud prvog stupnja je odlučio sukladno odredbama čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.  29/18. 126/21. - u daljnjem tekstu: ZOO) jer je riječ o stjecanju bez osnove, a kamata na dosuđene iznose teče od dana stjecanja.

 

16. U odnosu na prigovor zastare, suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o prigovoru zastare, pravilno je primijenio odredbu čl. 241. ZOO-a kojom je propisan prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a tako je zaključio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a u individualnim postupcima, a u ovom predmetu tužba je podnesena 5. travnja 2019., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude VTS-a poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., do kada je trajao prekid zastare, a nakon te presude zastara je počela teći ispočetka od 14. lipnja 2014., tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do 5. travnja 2019. kao dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, zastara nije nastupila.

 

17. U odnosu na žalbeni navod tuženika da  je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ona traži zakonsku zateznu kamatu u svakom slučaju neosnovan, budući da tužiteljev restitucijski zahtjev dospijeva u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a/05 "prvog dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze", valja napomenuti da je na prvoj sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora". Zastara tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na više plaćeno s osnove promjenjive kamatne stope je počela teći od pravomoćnosti presude u tom sporu, broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a  zastara više plaćenog s osnove valute CHF počela je teći pravomoćnošću presude broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. travnja 2019., odnosno prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, 14. lipnja 2019. odnosno 15. lipnja 2023., slijedom čega istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

 

18. Tuženik prigovara i dospijeću pojedinih iznos preplaćenih anuiteta, međutim i ovaj žalbeni razlog sud smatra neosnovanim jer je vještakinja u nalazi i mišljenju utvrdila mjesečne razlike prema izvršenim uplatama  prema dospijeću obveze ( str. 84. i 85.), sve s 1. u mjesecu za tekući mjesec, a na nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbe, niti je predlagao dopunu vještačenja na te okolnosti.

 

19. Vezano za prigovor tuženika da tužiteljica nema status potrošača, po ocjeni ovoga suda teret dokaza je na tuženiku da tužiteljica nema svojstvo potrošača po čl. 3. ZZP/07 (tako i VSRH u odluci Rev-18/2018).

 

20. U odnosu na žalbu tužiteljice na toč. IV. izreke presude, odnosno da joj nije priznat iznos od 1.300,00 kn, na ime štete koju trpi zbog plaćenog vještačenja prije podnošenja tužbe po vještaku V. B., isti je neosnovan, jer se ne radi o naknadi štete, nego o troškovima postupka, koje nije uzrokovao tuženik, a tužiteljica je tužbu mogla podnijeti sukladno odredbi čl. 186 b (stupnjevita tužba) pa bi nakon vještačenja konačno uredila tužbeni zahtjev, a osobito stoga što je tijekom postupka provedeno vještačenja nakon čega se tužiteljica očitovala i konačno postavila tužbeni zahtjev.

 

21. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 158. ZPP-a propustivši uzeti u obzir uspjeh tuženika u parnici i u odnosu na povučeni supsidijarni zahtjev.

 

21.1. U ovom postupku radi se o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Vrijednost predmeta spora određuje se samo po jednom postavljenom zahtjevu o kojemu je sud odlučivao, a to je u konkretnom slučaju 17.386,70 kn, pa kako je tužiteljica povukla drugi postavljeni tužbeni zahtjev sud je odlučivao samo o prvom.

 

22. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

23. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena (dio toč. III. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 1.250,00 kn).

 

 

Osijek, 9. ožujka 2023.