Poslovni broj: Gž-1102/2022-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik iz S., protiv 1. tuženika Z. O. iz N. J., OIB: … i 2. tužene D. O. iz N. J., OIB: …, koje zastupa punomoćnica A. O. B., odvjetnica iz O., radi osnivanja nužnog prolaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici – Stalne službe u Slatini poslovni broj 16 P-214/2019-47 od 10. lipnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.) Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici – Stalne službe u Slatini poslovni broj 16 P-214/2019-47 od 10. lipnja 2022. godine.

 

II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Presudom Općinskog suda u Virovitici – Stalne službe u Slatini poslovni broj 16 P-214/2019-47 od 10. lipnja 2022. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. I. iz B., kojim je traženo da se osnuje nužni prolaz u širini kolnog prolaza na teret poslužnih nekretnina u suvlasništvu tuženih Z. O. i D. O., oboje iz N. J., upisanih u zk.ul.br.2348, k.o. O., koje se sastoje od čk.br.3704/7 – I. Z. sa 784 m2, u korist povlasnih nekretnina  upisanih u zk.ul.br.2948, k.o. O., koje se sastoje od čk.br.3704/10 – zgrada i oranica R. sa 71 čhv (255 m2), i to južnim i jugoistočnim dijelom poslužnih nekretnina uz objekt (u naravi kuća) tuženih i proteže se do objekta (u naravi pomoćna zgrada) tužitelja I. I., koji je sagrađen na povlasnim nekretninama, a koji nužni prolaz ima ukupnu površinu od 101 m2, tako da nužni prolaz ide pravcem zapad – istok gledano s lijeve strane ulice u dužini od 37,36 m obilježen u skici  izmjere točkama 4, 5, 9, 10, 14, 13, 15, 16, 23, 25 i desne strane kolnog prolaza gledano s ulice dužine 37,62 metra obilježen na skici izmjere točkama 3, 6, 8, 11, 12, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 28, i širine je 3,77 m između točaka 3 – 4, širine 3,68 m između točaka 5 – 6, širine 6,23 m između točaka 8 – 9, širine 2,08 m između točaka 10 – 11, širine 1,98 m između točaka 12 – 13, širine 3,00 m između točaka 15 – 18, širine 3,32 m između točaka 22 – 23, sve prikazano u skici izmjere geodetskog vještaka K. C. od 09. rujna 2021. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, i da su tuženi dužni trpjeti upis prava služnosti na poslužnim nekretninama u zemljišnoj knjizi kao tereta u korist povlasne nekretnine tužitelja (točka I. izreke).

 

1.1.) O troškovima parničnog postupka odlučeno je na način da je tužitelju naloženo da tuženima isplati iznos od 5.500,00 kuna (točka II. izreke).

 

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.354.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju  nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz dosudu mu parničnog troška, ili da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.) Predmet spora je zahtjeva za osnivanje nužnog kolnog prolaza preko nekretnine tuženih i to čk.br.3704/7 – dvorište, kuća u ulici I. Z. i pomoćna zgrada sa 784 m2, upisane u zk.ul.br.2348, k.o. O., a za korist nekretnine tužitelja i to čk.br.3704/10 – zgrada i oranica R. sa 255 m2, upisane u zk.ul.br.2948, k.o. O., i to pravcem pobliže opisanim u izreci pobijane presude.

 

6.) U provedenom postupku sud prvog stupnja nalazi utvrđenim slijedeće važne činjenice:

 

-da nekretnina tužitelja – čk.br.3704/10 u naravi predstavlja voćnjak sa šupom i nadstrešnicom;

 

-da nekretnina tuženih – čk.br.3704/7 u naravi predstavlja kuću i dvorište, na čijem su ulazu ali na susjednoj čk.br.3735/10 u vlasništvu G. O., tuženi podigli ogradu sa kapijom;

 

-da tužitelj sa svoje nekretnine nema izlaz na javnu cestu (čk.br.3751/2) niti ima drugi putni pristup na svoju nekretninu, pa ni sa V. ceste jer se između nje i tužiteljeve nekretnine nalazi nekretnina u vlasništvu druge osobe koja u naravi predstavlja šumu i šikaru.

 

6.1.) Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja te od odredbe čl.224.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP) sud prvog stupnja tužbeni zahtjeva ocjenjuje neosnovanim. Naime, iako nalazi utvrđenim da tužiteljeva nekretnina nema prikladnu putnu vezu do svoje nekretnine, sud prvog stupnja zauzima stav da tužitelj nije dokazao postojanje preostale druge pretpostavke iz čl.224.st.1. ZVDSP, nužno potrebne da bi sud mogao otvoriti nužni prolaz – tj. da bi korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje tužiteljevom nekretninom bila veća od štete koja bi za tužene nastala na njihovoj nekretnini, a zauzima i stav da tužitelju ne pripada pravo na otvaranje nužnog prolaza i zbog toga što nekretnina tuženih predstavlja ograđeno kućno dvorište.

 

6.2.) Zbog naprijed navedenog sud odbija postavljeni tužbeni zahtjev i obvezuje tužitelja da naknadi tuženim prouzročeni im parnični trošak temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a.

 

7.) U žalbi protiv navedene odluke tužitelj u bitnome ističe: da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu postupka iz čl.354.st.2. ZPP-a jer presuda ne sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama; da je prije svega proturječno  utvrđenje suda da tuženikova nekretnina predstavlja ograđeno kućno dvorište, a to stoga što iz provedenih dokaza (prihvaćenog nalaza i mišljenja geodetskog vještaka) proizlazi da postojeća ograda i kapija na ulazu nisu sagrađene na nekretnini tuženih već na čk.br.3735710 u vlasništvu G. O.; da je zbog toga navedeno utvrđenje i pogrešno kao što je i pogrešan zaključak suda prvog stupnja da zbog navedenog nije dopušteno otvaranje nužnog prolaza; da nije jasno na temelju čega je sud prvog stupnja zaključio da je tuženikova nekretnina šupa sa nadstrešnicom kada, prilikom obavljanja očevida, nije niti bio na njegovoj nekretnini; da je sud prvog stupnja, a s obzirom da je utvrdio da tužiteljeva nekretnina nema nikakvu putnu vezu sa javnom cestom, pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.224.st.1. ZVDSP kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev.

 

7.1.) Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene i to zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

 

8.) Nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a – jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge za primjenu materijalnog prava iz čl.224. ZVDSP te za odbijanje postavljenog tužbenog zahtjeva, na temelju kojih ju je moguće na valjan način ispitati, a sud prvog stupnja nije učinio niti jednu drugu bitnu povredu postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl.365.st.2. ZPP-a.

 

9.) Sporeći pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj žalbenim navodima dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog zaključka da nekretnina tuženih predstavlja ograđeno dvorište te pravilnost utvrđenja da tužiteljeva nekretnina nije stambeni objekt, već da je riječ o spremištu sa nadstrešnicom. Međutim, kada bi se i prihvatile navedene žalbene tvrdnje kao osnovane, to u konkretnom slučaju ne bi imalo utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev, jer tužitelj doista, a kako to utvrđuje i sud prvog stupnja, nije dokazao postojanje svih pretpostavki koje, u smislu odredbe čl.224.st.1. ZVDSP, moraju biti ispunjene da bi sud mogao otvoriti nužni prolaz.

 

10.) Naime, odredbom čl.224.st.1. ZVDSP je propisano da će sud nužni prolaz preko neke nekretnine, kao poslužne, osnovati svojom odlukom na zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako on do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putem i ako je korist od otvaranja nužnoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a sve to uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.

 

10.1.) Odredbom st.4. istog članka i zakona propisano je to da će sud svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslužne nekretnine plati punu novčanu naknadu za sve što će na njoj trpjeti i biti oštećen, koja ne može biti manje od one na koju bi on imao pravo da se u interesu Republike Hrvatske provodi izvlaštenje, te će osnutak nužnoga prolaza uvjetovati potpunom isplatom te naknade, ako se stranke naknade glede naknade nisu drugačije sporazumjele.

 

11.) Dakle, u smislu naprijed navedenih odredbi, za osnivanje nužnog prolaza nije dostatno da ne postoji nikakva ili prikladna putna veza sa javnim putem, koja pretpostavka je u predmetnom slučaju ispunjena, već je nužno kumulativno ispunjenje i druge pretpostavke – da je korist od otvaranja nužnoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete koja otvaranjem nužnog prolaza nastaje na nekretnini preko koje se taj prolaz otvara.

 

11.1.) Postojanje navedene pretpostavke tužitelj tijekom postupka  doista nije dokazao – jer niti u tužbi, a niti tijekom postupka, nije niti iznio činjenice o koristi koju će on imati u gospodarenju u slučaju otvaranja nužnog prolaza, odnosno činjenice da tuženi otvaranjem prolaza neće trpjeti nikakvu štetu ili da će trpjeti štetu koja neće biti veća od njegove koristi, već je svoj zahtjev temeljio isključivo na činjeničnim tvrdnjama o nepostojanju nikakve putne veze. Isto tako tužitelj, na kojem je bio teret dokaza za naprijed navedeno, nije niti predlagao izvođenja dokaza (vještačenje) kojim bi bilo moguće utvrditi da li otvaranjem nužnog prolaza za nekretninu tuženih nastaje šteta, ako da u čemu se ista ogleda i koliko ista iznosi, odnosno kojim bi bila utvrđena korist koju on ostvaruje u gospodarenju svojom nekretninom u slučaj utvaranja nužnog prolaza.

 

12.) Nadalje, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, koje je u potpunom suglasju i sa pravnih shvaćanjem VSRH izraženim u odluci donesenoj povodom izvanredne revizije u predmetu Rev-1259/12, nužni prolaz osniva se uz istovremenu obvezu plaćanja pune novčane naknade vlasniku poslužne nekretnine za sve što će on trpjeti ili biti oštećen osnivanjem nužnog prolaza, što obuhvaća ne samo faktičnu nastalu štetu tj. vrijednost dijela nekretnine protustranke koji je određen za nužni prolaz nego i eventualno umanjenje vrijednosti nužnim prolazom opterećene nekretnine, a koja naknada ne može biti manja od one na koju bi imao pravo da se u interesu Republike Hrvatske provodi izvlaštenje. Stoga u situaciji kada sud prihvaća prijedlog za osnivanje nužnog prolaza, sud je dužan istovremeno,  u smislu odredbe čl. 224. st. 4. ZVDSP, tom istom odlukom obvezati vlasnika povlasne nekretnine na plaćanje navedene naknade vlasniku poslužne nekretnine. 

 

12.1.) Glede naprijed navedenog treba reći da tužitelj, niti u činjeničnim navodima tužbe kojom je zatražio otvaranje nužnog prolaza, niti u postavljenom tužbenom zahtjevu, nije iskazao svoju volju i spremnost na plaćanje navedene naknade, odnosno na ispunjenje svoje istovremene obveze prema vlasniku poslužne nekretnine, a bez čega nema osnivanja nužnog prolaza, niti je tijekom postupka predložio provođenje dokaza za utvrđivanje visine naknade čijom isplatom će obešteti tužene kao vlasnike poslužne nekretnine, a bez čega nije postojala mogućnost prihvaćanja njegovog tužbenog zahtjeva. 

 

13.) Zbog navedenog u prethodnim točkama (točka 10. do 12.1.) pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao ispunjenje svih potrebnih pretpostavki za osnivanje nužnog prolaza te je stoga pravilno primijenio materijalnog pravo iz odredbe čl.224. ZVDSP kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

14.) Sud prvog stupnja je pravilno odlučio i o troškovima postupka kada je, primjenom odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, obvezao tužitelja, koji nije uspio u sporu, da tuženima naknadi cjelokupni trošak, koji je u skladu sa odredbom čl.155. ZPP-a te prema vrijednosti predmeta spora, utvrdio kao potreban za vođenje predmetne parnice.

 

15.) Zbog svega naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

 

Bjelovar, 9. ožujka 2023.

 

 

                                                                                                 Predsjednik vijeća

 

                                                                                                       Vladimir Šestak v. r.