1                    Poslovni broj: 5. Pr-2/2023-5

 

                             

           Republika Hrvatska

         Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

 

      Poslovni broj: 5. Pr-2/2023-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB: …, iz S., koga zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz O., protiv tuženika R. H., za M., OIB: …, iz Z., koga zastupa zakonski zastupnik O. d. o. u O., S. s. u Đ., radi naknade troškova prijevoza, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave dana 2. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 9. ožujka 2023., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Nalaže se tuženiku R. H. da tužitelju I. B. iz S., na ime naknade za prijevoz isplati iznos od 843,96 EUR / 6.358,80 kn[1] sa zateznom kamatom koja teče od 10. veljače 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku od 15 dana i to:

 

- na iznos od 361,70 EUR / 2.725,20 kn1 od 21. siječnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 281,32 EUR / 2.119,60 kn1 od 21. kolovoza 2021. pa do isplate

- na iznos od 40,19 EUR / 302,80 kn1 od 21. rujna 2021. pa do isplate

- na iznos od 40,19 EUR / 302,80 kn1 od 21. listopada 2021. pa do isplate

- na iznos od 40,19 EUR / 302,80 kn1 od 21. studenoga 2021. pa do isplate

- na iznos od 40,19 EUR / 302,80 kn1 od 21. prosinca 2021. pa do isplate

- na iznos od 40,19 EUR / 302,80 kn1 od 21. siječnja 2022. pa do isplate.

 

II              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi nastali parnični trošak u iznosu od 746,55 EUR / 5.624,88 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2023. kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku od 15 dana, a s preostalim zahtjevom za naknadom troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je temeljem Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije u razdoblju od 1. ožujka 2020. pa do zaključno mjeseca siječnja 2022. bio angažiran kao pričuvni policijski službenik radi obavljanja policijskih poslova u M. R.H., P. u. o. b. koji sukladno čl. 7. st. 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije, ali i čl. 28. st. 2. Uredbe o pričuvnoj policiji za vrijeme angažiranosti ostvaruje pravo na naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla. U vrijeme angažiranosti imao je stalno mjesto prebivališta u S. te da mu tužena za cijeli period angažiranosti nije isplaćivala naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla. Stoga predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 843,96 EUR / 6.358,80 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to za period od mjeseca ožujka 2020. do mjeseca prosinca 2020. za 90 radnih dana, od siječnja 2021. do srpnja 2021. za 70 radnih dana te za mjesec kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2021. za svaki mjesec po 10 radnih dana, odnosno 10 dolazaka što je ukupno 50 dolazaka. Nadalje ističe, da je upravo prema planeru Hrvatskog autokluba udaljenost njegova mjesta prebivališta, sela S. do Đ. do, gdje je P. p. Đ. kao njegovo mjesto rada i nazad iznosi 30,28 km. Također ističe da se tuženik Ugovorom o službi u pričuvnom sastavu policije obvezao isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla što nije suprotno Uredbi o policiji jer u čl. 12. st. 3. iste je regulirano da ugovor može sadržavati podatke o drugim pravima i obvezama ugovornih strana što ne zabranjuje i reguliranje, odnosno ugovaranje isplate naknade za prijevoz, tim više, što je tuženik sačinio ovaj predmetni ugovor i ponudio ga tužitelju na potpis pa upravo ovakva odredba nije protivna niti Uredbi o policiji niti bilo kojem prisilnom propisu i stoga se treba primjenjivati, a na tužitelja kao člana Sindikata državnih službenika i namještenika se trebaju primjenjivati i odredba čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kojom tužitelju pripada naknada za prijevoz u iznosu od 1 kn po prijeđenom kilometru, a u utuženom razdoblju radio je 210 dana, odnosno 210 dolazaka na posao i povratka s posla. 

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je tužitelj radio kao pričuvni policajac u utuženom periodu niti osporava u kojim mjesecima je koliko dana radio, već osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva smatrajući da Uredbom o pričuvnoj policiji ("Narodne novine" broj: 102/19) nije propisano pravo na naknadu troškova prijevoza za slučaj redovnog angažmana pričuvnog policajca kao u konkretnom slučaju te da je odredbom čl. 28. st. 2. u svezi s čl. 24. st. 1. toč. 1. gore navedene Uredbe predviđeno da angažiranim policijskim službenicima pripada naknada za prijevoz za dolazak i odlazak s posla, ali st. 1. čl. 28. iste Uredbe jasno propisuje da se ta naknada odnosi samo na pričuvne policijske službenike angažirane u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kada je ugrožena unutarnja sigurnost R. H. 

 

3.              Također ističe tuženik da se radi o tipskom ugovoru, a prava iz istoga se utvrđuju sukladno materijalnom propisu temeljem kojeg je zaključen, a to je upravo Uredba o pričuvnoj policiji, koja točno navodi, u kojem slučaju angažirani pričuvni policajac ima pravo na naknadu za prijevoz, tim više, poziva se na Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-1340/2014-3 od 9. siječnja 2018. i posl. br. Revr-1116/2014-2 od 1. ožujka 2017., gdje je zauzet stav, da je u slučaju kada je ugovorna odredba protivna prisilnom propisu i ništetna kao u konkretnom slučaju te se ista onda i ne primjenjuje. U dopuni svog odgovora na tužbu ističe da tužitelj nema status državnog službenika pa se na njega ne mogu primjenjivati odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kojim je regulirana naknada troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla službenicima i namještenicima, a Uredbom o pričuvnoj policiji koja se ima primjenjivati, u konkretnom slučaju, nije propisano pravo i način određivanja visine naknade prijevoza za dolazak i odlazak za vrijeme angažiranja pričuvnog policijskog službenika.

 

4.              U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (list spisa 8 - 9), Ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije od 4. ožujka 2020. (list spisa 10 - 12), planer Hrvatskog autokluba za izračun udaljenosti (list spisa 13 - 14), potvrde tuženika o angažiranosti tužitelja kao pričuvnog policijskog službenika za utuženo razdoblje (list spisa 15 - 22).

 

5.              Iz Zahtjeva za mirno rješenje spora od 29. rujna 2021. (list spisa 8) proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora glede isplate predmetne naknade za utuženo razdoblje od mjeseca ožujka 2020. pa do zaključno mjeseca kolovoza 2021., odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora za ukupno 170 radnih dana, da bi u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u ovoj tužbi zahtijevao troškove prijevoza puta za 210 radnih dana, s obzirom na protek vremena od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do podnošenja tužbe i bez obzira što zahtjev za mirno rješenje spora ne obuhvaća ukupni period utužen ovom tužbom, sud procjenjuje da je podnošenjem ovog zahtjeva za mirno rješenje spora ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, upravo iz razloga, što zbog proteka vremena od podnošenja zahtjeva pa do podnošenja tužbe, tuženik i dalje nije ispunjavao prema navodima tužitelja svoju obvezu pa bi bilo zaista neekonomično da tužbom ne potražuje i ne obuhvati razdoblje do podnošenja tužbe jer bi to značilo da bi tužitelj morao stalno podnositi novi zahtjev za mirno rješenje spora kako bi mogao u istoj pravnoj stvari potraživati sva dospjela dugovanja.

 

6.              Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove pričuvnog policijskog službenika u P. u. o. b., P. p. Đ. te da mu za razdoblje od mjeseca ožujka 2020. godine pa do zaključno mjeseca prosinca 2021. godine za njegov angažman nije isplaćivana naknada za prijevoz za dolazak na posao i odlazak s posla za ukupno 210 radnih dana, odnosno dolazaka na posao.

 

7.              Člankom VII. st. 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije od 4. ožujka 2020. (dalje u tekstu: Ugovor o službi) ugovoreno je, da se Ministarstvo obvezuje tužitelju kao pričuvnom policijskom službeniku isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla.

 

8.              Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) propisano je, da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje, dok je čl. 166. st. 1. ZOO-a propisano, da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze.

 

9.              Tužitelj je u razdoblju angažiranosti imao stalno mjesto boravka i rada u S. i putovao je u dane angažiranosti od mjesta boravka do Đ., odnosno sjedišta P. p. Đ. i nazad.

 

10.              Uvidom u planer HAK-a od 9. veljače 2022. godine (list spisa 13 - 14) utvrđeno je da je duljina puta tužitelja na posao i s posla 30,28 km.

 

11.              Uvidom u službenu evidenciju angažiranosti tužitelja kao pričuvnog policijskog službenika u P. p. Đ. utvrđeno je da je isti bio angažiran od mjeseca ožujka do mjeseca prosinca 2020. 90 radnih dana x 8 sati, da je od mjeseca siječnja do mjeseca srpnja 2021. bio angažiran 70 radnih dana x 8 sati, a od mjeseca kolovoza 2021. pa do mjeseca prosinca 2021. svaki mjesec je imao 10 dolazaka na posao, odnosno još ukupno 50 dolazaka, odnosno radnih dana što je sveukupno 210 radnih dana, odnosno dolazaka na posao.

 

12.              Tužbeni zahtjev tužitelja konačno postavljen u pisanom podnesku od 28. veljače 2023. je u cijelosti osnovan, s tim da treba napomenuti, da se radi samo o tužbenom zahtjevu koji je sukladno važećim propisima postavljen u dvojnoj valuti, dakle, u eurima i u kunama, a inače je identičan već postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi.

 

13.              Naime, već čl. VII. st. 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije od 4. veljače 2020. upravo je tuženik ugovorio svoju obvezu isplate tužitelju kao pričuvnom policijskom službeniku naknade za prijevoz za dolazak i odlazak s posla i kao jedna strana ugovornog odnosa i to dvostranog ugovora je sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05…78/15, 29/18 - dalje: ZOO) je dužan ispuniti ugovorenu obvezu što nesporno tuženik nije činio.

 

14.              Neosnovano, tuženik smatra da je upravo ova odredba Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije ništetna i da se ne može primjenjivati jer upravo suprotno proizlazi iz čl. 24. st. 1. točka 3. Uredbe o pričuvnoj policiji, u svezi s čl. 28. st. 2. iste Uredbe jer tuženik smatra da ova naknada ujedno pripada samo u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kada je ugrožena unutarnja sigurnost Republike Hrvatske što je samo slučaj opisan i reguliran točka 1. st. 1. čl. 24., no točka 3. st. 1. čl. 24. ove Uredbe je jasno propisano da se pričuvna policija može angažirati ne samo u vrijeme ratna  stanja, nego i radi pružanja pomoći policijskim službenicima prilikom obavljanja poslova koji zahtijevaju povećani, odnosno dugotrajniji angažman policijskih službenika, a točka 4. čak i kod osiguranja značajnih javnih okupljanja i slično o čemu odluku donosi Glavni ravnatelj policije, a čl. 28. st. 2. Uredbe je nedvojbeno regulirana obveza angažiranim policijskim službenicima isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla, a takav ugovoreni članak i obveza nisu u suprotnosti s niti jednim prisilnim propisom kako to neosnovano smatra tuženik.

 

15.              S obzirom da tuženik tužitelju u utuženom razdoblju koje tuženik ne spori ni što se tiče broja angažiranja, odnosno broja dolazaka i odlazaka na posao, a niti što se tiče neisplate naknade za prijevoz za dolazak i odlazak na posao ne spori, nije isplatila naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla ista je sukladno čl. VII. st. 2. Ugovora o službi te čl. 9. i čl. 166. st. 1. ZOO-a dužna tužitelju za utuženo razdoblje na ime naknade za prijevoz za dolazak i odlazak s posla isplatiti iznos od 843,96 EUR / 6.358,80 kn i to za razdoblje od 1. ožujka 2020. pa do zaključno mjeseca prosinca 2020., odnosno za 90 radnih dana, odnosno 90 dolazaka i odlazaka s posla ukupno iznos od 361,70 EUR / 2.725,20 kn, a koji iznos se dobije tako, što se udaljenost u kilometrima, a koja konkretno iznosi 30,28 km pomnoži sa 1 kn = 30,28 kn x 90 dolazaka = 361,70 EUR / 2.725,20 kn jer je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17) i temeljem Izmjena istog ("Narodne novine" broj: 12/18) čl. 53. točka 12. propisano da, ako prebivalište, odnosno boravište do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknadu troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1 kn po prijeđenom kilometru, kako to tužitelj i potražuje. Sud smatra, da se nikako nisu mogle primijeniti odredbe o naknadi u visini godišnje karte ili mjesečne karte, odnosno pojedinačne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte (st. 7. čl. 53. KU), s obzirom da je iz broja radnih dana nesporno utvrđeno da tužitelj nije bio redovito, svakodnevno angažiran jer je npr. za ovo utuženo razdoblje od 9 mjeseci bio angažiran 90 puta, dakle, otprilike 11 puta mjesečno i sigurno nije za poslodavca povoljnije isplata mjesečne karte za javni prijevoz koja je notorno skuplja, nego to iznosi plaćanje naknade od 1 kn po 1 km jer to za svaki dolazak i odlazak s posla za tužitelja iznosi samo 30,28 kn, što je svakako jeftinije i od pojedinačne karte i od mjesečnih i godišnjih karti.

 

16.              Identični izračun i potraživanje tužitelja za razdoblje od mjeseca siječnja 2021. do kolovoza 2021. za 70 dolazaka iznosi ukupno 281,32 EUR / 2.119,60 kn (opet 30,28 km x 1 kn x 70 dolazaka = 2.119,60 kn / 281,32 EUR), kao i za razdoblje od mjeseca kolovoza 2021. kada ima 10 dolazaka što iznosi 302,80 kn / 40,19 EUR, za mjesec rujan 2021. za 10 dolazaka iznos od 302,80 kn / 40,19 EUR, za mjesec listopad 2021. za 10 dolazaka iznos od 302,80 kn / 40,19 EUR, za mjesec studeni 2021. za 10 dolazaka iznos od 302,80 kn / 40,19 EUR i za mjesec prosinac 2021. za 10 dolazaka iznos od 302,80 kn / 40,19 EUR, odnosno ukupno 843,96 EUR / 6.358,80 kn, a koje iznose tužitelj osnovano potražuje zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje dospijevaju 21. idućeg mjeseca za dolazak na posao iz prethodnog mjeseca jer se i plaće državnim službenicima i namještenicima isplaćuju unatrag, dakle, u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, a Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

17.              Dakle, kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev postavio upravo prema odredbama Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije, Uredbi o pričuvnoj policiji i odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kojem Sindikatu i tužitelj pripada i koji izračun je prema utvrđenju ovog suda u cijelosti točan, tužbenom zahtjevu je u cijelosti i udovoljeno i presuđeno kao pod točkom I izreke ove presude.

 

18.              Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to se odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tuženik dužan tužitelju naknaditi nastale parnične troškove vođenjem ovog postupka, a koji se sastoje od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 149,31 EUR / 1.125,00 kn, sastava tužbe u iznosu od 149,31 EUR / 1.125,00 kn, sastava obrazloženog pisanog podneska od 23. ožujka 2022. u iznosu od 149,31 EUR / 1.125,00 kn i pristupa punomoćnika na raspravu dana 2. ožujka 2023. u iznosu od 149,31 EUR / 1.125,00 kn, odnosno ukupno iznosi 597,25 EUR / 4.500,00 kn, a što s pripadajućim PDV-om iznosi 746,55 EUR / 5.624,88 kn kako je i presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona "Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), dok je tužitelj s neznatnim dijelom zahtjeva za putnim troškom svog punomoćnika za dolazak na raspravu iz O. do Đ. i nazad u iznosu od 29,81 EUR / 224,60 kn odbijen kao neosnovanim jer je nesporno ovaj trošak nastao, no odabir samog tužitelja za svog punomoćnika koji je iz O. ne smije pasti kao dodatni trošak tuženiku, a isto tako tužitelj neosnovano potražuje i trošak za sastav podneska od 28. veljače 2023. koji je po mišljenju ovog suda bio potpuno nepotreban jer su svi navodi ovog podneska već istaknuti u samoj tužbi i podnesku od 23. ožujka 2022., a postavljanje tužbenog zahtjeva u dvojnoj valuti je zakonska obveza tužitelja pa mu ne pripada posebno trošak za sastav ovog podneska te je s istim dijelom troška također odbijen te je presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude. 

 

19.              Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Đakovu, 9. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. 

 

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Zakonskom zastupniku tuženika