Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj -453/2022-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj -453/2022-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.M., OIB: ... i opt. E.V., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. i 2. u vezi čl. 61. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi opt. A.M. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 23. veljače 2022. poslovni broj K-433/2019-19, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. A.M., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, proglašeni su krivima opt. A.M. i opt. E.V., i to: opt. A.M. zbog produljenog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 312. st. 1. i 2. u vezi čl. 61. KZ/97, opisano pod točkom 1. izreke, a opt. E.V. zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave poticanjem iz čl. 312. st. 1. i 2. u vezi čl. 37. st. 1. KZ/97, opisano pod točkom 2. izreke, pa je opt. A.M. za kazneno djelo pod točkom 1. izreke na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a opt. E.V. za kazneno djelo pod točkom 2. izreke na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te je na temelju čl. 67. KZ/97 prema optuženicima primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, svakom optuženiku.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženici su dužni podmiriti troškove kaznenog postupka, svaki ponaosob, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. A.M. po branitelju F.B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači i optuženika oslobodi optužbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Opt. A.M. žalbom po branitelju se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodeći u žalbi da pobijana presuda nema razloga, te da prvostupanjski sud nije "savjesno i brižljivo" ocijenio izvedene dokaze, čime se ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. i st. 3. ZKP/08. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. M. prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, a pri tome je prvostupanjski sud pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu i pri tome dao valjanu ocjenu proturječnih dokaza, tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Opt. A.M. žalbom po branitelju se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Opt. M. žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. A.M. ne osporavajući da je u vrijeme i u mjestu pobliže opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude bio kapetan Lučke kapetanije Z., Ispostave N.. Međutim, ističe da je prije početka gradnje zaprimivši prijavu opt. E.V. o započinjanju samogradnje brodice, da je obavio nadzor i da je nadzor obavljao sve dok brodica nije bila izgrađena nakon čega je izdao odgovarajuće svjedodžbe o gradnji brodice, o baždarenju, tehničkom pregledu nakon čega je izdana plovidbena dozvola sa registarskim brojem te brodice. Pri tome opt. M. navodi da je tim nadzorom utvrdio da se ne radi o brodici industrijske proizvodnje. Prvostupanjski sud je takvu obranu opt. A.M. ocijenio nevjerodostojnom. Naime, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. E.V. koji u bitnom navodi da je "svu papirologiju" koja se odnosi na spornu brodicu vlastoručno potpisao, ali da opt. A.M. uopće nije upoznao. U pogledu sporne brodice da je istu iz Republike Slovenije u Republiku Hrvatsku dovezao "njegov obiteljski prijatelj" B.B., koji ga je zamolio nakon nekog vremena da se ta brodica registrira u Republici Hrvatskoj na njegovo (opt. V.) ime na što je pristao. Pri tome opt. V. ne osporava da se "papirologija" koju je potpisao odnosi na zapisnik o samogradnji, baždarenju brodice i zahtjevu za upis u registar. Nakon "godinu dvije" da je na zahtjev B.B. oglasio prodaju te brodice, na svoje ime, te je tu brodicu i prodao. Opt. V. ne osporava da je bilo vidljivo glede te brodice da se "ne radi o samogradnji već gliseru marke Sea Ray". Ta brodica da je prodana nekom čovjeku u Splitu a potom da je taj čovjek tu brodicu prodao nekom čovjeku u Rijeci, time da ga je ovaj potonji čovjek kao sadašnji vlasnik brodice pitao što se događa, o kakvoj se samogradnji tu može raditi, kada je očito vidljivo da se tu radi o industrijski proizvedenoj brodici, pa pretpostavlja da je ovaj potonji, zadnji vlasnik  brodice, glede svega toga podnio kaznenu prijavu. Dovodeći u vezu takve obrane opt. A.M. i opt. E.V. sa tzv. materijalnom dokumentacijom u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid i pročitao na raspravi, prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. E.V. 20. listopada 2006. podnio prijavu za tzv. samogradnju brodice, da je opt. A.M. 20. siječnja 2007. sačinio zapisnik o nadzoru nad samogradnjom brodice, koji je ovjerio pečatom Lučke kapetanije Z. Ispostave N. i vlastoručno potpisao, da je 22. siječnja 2007. opt. A.M. sačinio i svjedodžbu o gradnji brodice koju je na isti način ovjerio i potpisao, te uz to proračun tonaže brodice od 20. siječnja 2007., zaključak o upisu brodice od 23. siječnja 2007., zapisnik o izvršenom pregledu brodice od 23. siječnja 2007., molbu za pregled i izdavanje dozvole za plovidbu od 23. siječnja 2007., te uz to da je opt. M. zaprimio zahtjeve za prvi upis plovila i za baždarenje brodice oboje od 23. siječnja 2007. koje je potpisao opt. E.V.. Stoga da je opt. A.M. iako je znao da se ne radi o samogradnji navedene brodice već o brodici industrijske proizvodnje protivno odredbama pobliže navedenim u opisu djela iz točke 1. izreke prvostupanjske presude Pravilnika o brodicama i jahtama sačinio naprijed navedene isprave s neistinitim sadržajem u kojima se prikazuje da bi se radilo o samoizgrađenoj brodici a ne o industrijski proizvedenoj brodici. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. A.M., a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. A.M. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz čl. 312. st. 1. i 2. u vezi čl. 61. KZ/97. To zbog toga što je opt. M., kao kapetan Lučke kapetanije Z., Ispostave N., dakle, službena osoba, u naprijed navedene isprave i spise unio neistinite podatke, navodeći da se radi o samogradnji brodice od strane opt. E.V., iako je znao da brodica na koju se odnose te službene isprave nije brodica iz samogradnje već industrijski proizvedena brodica, te takve isprave i spis ovjerio službenim pečatom i vlastoručno potpisao, a potom takve službene isprave sa neistinitim sadržajem uporabio kao istinite u postupku registracije navedene brodice.

 

9. Žalba opt. A.M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

 

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. A.M. za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. i 2. u vezi čl. 61. KZ/97, za koje je proglašen krivim, pravilno na temelju tog zakonskog propisa izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a na temelju čl. 67. KZ/97 primijenio uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine.

 

9.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda primijenjenom uvjetnom osudom u odnosu na opt. A.M. ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženicima da se ponovno uključi u društvo (čl. 50. KZ/97).

 

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Osijek, 9. ožujka 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu