1

Poslovni broj: 27 Gž R-26/2023-2

 

Poslovni broj: 27 Gž R-26/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB:... iz Z., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB:..., Z., zastupanog po B. J., mag. iur., zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11558/2021-21 od 27. listopada 2022., na sjednici vijeća 9. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11558/2021-21 od 27. listopada 2022.:

 

- potvrđuje u točki I. izreke,

 

- potvrđuje u točki III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.312,50 kn/970,54 EUR-a[1] (slovima: sedamtisućatristodvanaest kuna i pedeset lipa/devetstosedamdeset eura i pedesetčetiri eurocenta) sa pripadajućom zateznom kamatom,

 

- preinačuje u točki III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.187,50 kn/290,33 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

III. U nepobijanim točkama II. i IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.606,59 kn/2.867,68 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose na način određen u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.500,00 kn/1.260,87 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2022. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 566,07 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022 – dalje u tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti zahtjev tužiteljice, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana u dijelu pobijane odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u dijelu pobijane odluke o troškovima postupka.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj za odrađene sate prekovremenog rada, te po osnovi manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od prosinca 2018. do svibnja 2020.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

 

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijaliste,

 

- da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku Z. R. iz ''R. v.'' d.o.o., izvršenim temeljem dokumentacije u spisu, utvrđeno da tužitelju nisu za prekovremene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj za razdoblje od prosinca 2018. do ožujka 2020., te da potraživanje tužitelja po osnovi navedenih dodataka iznosi 21.606,38 kn (12.234,38 kn po osnovi posebnih uvjeta rada, 6.301,40 kn po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te iznos od 3.070,81 kn po osnovi naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad), a na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi,

 

te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka i pozivajući se na čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/2013, dalje: KU/13, koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013.) i čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/2018, dalje: KU/18, koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018.), koji propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća; čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18) koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripada pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada; čl. 59. KU/13 kojim je propisano da zbog iznimne odgovornosti za zdravlje i život ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću; čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/2012, dalje: TKU/2012) kojim je propisano da se osnovna plaća zaposlenika uvećava ako zaposlenik ima znanstveni stupanj, te čl. 36. KU/13 i čl. 34. KU/18, kojim je propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca,

 

zaključuje da tužitelj ima pravo na isplatu navedenih dodataka za utuženo razdoblje, te posljedično tome i na isplatu po osnovu naknade za vrijeme godišnjeg odmora  i privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 21.606,59 kn za zateznom kamatom na pojedinačne iznose na način dosuđen izrekom presude.

 

7. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, odnosno postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju presude i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika u spisu. Ističe da sud nema pravo tumačiti odredbe kolektivnog ugovora niti može mijenjati njihov sadržaj, smisao i volju stranaka koja je izražena sklapanjem kolektivnog ugovora, a u kojem je jasno i izričito određeno da se dodaci po čl. 57., čl. 59. i č. 60. KU/13, kao i dodatak po čl. 54. TKU/2012 računaju na osnovnu plaću kao fiksni dodaci neovisno o odrađenim satima u mjesecu. Citira odredbe čl. 47., 51., 57. i 59. KU, te ističe da se dodaci propisani čl. 57. i 59. KU obračunavaju samo na osnovnu plaću. Smatra da se dodaci za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU ne obračunavaju na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće, a iz istih razloga osporava i dosuđeni iznos po osnovi naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, jer izreka presude nije proturječna obrazloženju niti sadržaju provedenih dokaza, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama  te nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti ijednu drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.  

 

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe čl. 47. KU/13 i čl. 45. KU/18 (kojima je propisana struktura plaća), odredbe čl. 51. KU/13 i čl. 49. KU/18 (prema kojima je uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo jedan od dodataka propisanih navedenim člancima, koji dodaci na osnovnu plaću se međusobno ne isključuju), odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 (prema kojima radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripada pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada), te odredbu čl. 54. TKU/12 (prema kojoj se plaća uvećava ako zaposlenik ima znanstveni stupanj), a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.

 

10. Odredbe KU/13 i KU/18 ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada, dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život  i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj. Time je očita zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, a i po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te kriterij uvećanja za znanstveni stupanja međusobno se ne isključuju. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad te ima znanstveni stupanj, onda se ukazuje razumnim da radnik, uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada.

 

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/2019-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/2013 i 95/2015) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto pravno shvaćanje izraženo u velikom broju presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-4911/2019, Rev-2150/2019, Rev-2861/2018, Rev-744/2019). Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje u pravnom smislu na identičan način kao i KU/13.

 

12. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 21.606,38 kn/2.867,88 EUR.

 

13. Odluku o trošku prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je visinu odredio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/2022 – dalje u tekstu: Tarifa), utvrdivši tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.500,00 kn, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i trošak predujma za financijsko vještačenje, pobliže opisanim u točki 29. obrazloženja prvostupanjske presude.

 

14. Tuženik, pobijajući odluku o trošku (točka III. izreke), navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o trošku povrijedio odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i pogrešno primijenio Tarifu, te osporava priznanje troška sastava podneska od 27. travnja 2021. i 28. rujna 2022.

 

15. Osnovano ističe tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je priznao tužitelju trošak sastava podneska od 27. travnja 2021., kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu, jer u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice obzirom da u njemu tužitelj u bitnome ponavlja navode o osnovanosti zahtjeva koje je već iznio u tužbi. Tužitelju za sastav podneska od 28. rujna 2022. pripada nagrada u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,50 kn, obzirom da je tim podneskom tužitelj tužbeni zahtjev dopunio iznosima izraženim u valuti EUR-o.

 

16. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.312,50 kn, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvati kao osnovanu te preinačiti točku III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.187,50 kn i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

17. Obzirom da tuženik u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je uspio samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

 

18. U nepobijanim točkama II. i IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu 9. ožujka 2023.