1

Poslovni broj: 27 Gž-17/2022-3

Poslovni broj: 27 Gž-17/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz D. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice B. B. iz D. B., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. Š., odvjetniku iz Z., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-207/18-9 od 7. listopada 2021., na sjednici vijeća 9. ožujka 2023.,

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-207/18-9 od 7. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica plati iznos od 30.500,00 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose u toj točki izreke, od dospijeća svakog tako navedenog iznosa pa do isplate i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu u cijelosti „zbog svih razloga predviđenih u čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao suvlasnika u 3/6 dijela kuće u D. B., M. ulica broj ..., koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, ukupne površine 548 m2, da mu tuženica kao suvlasnica iste u 1/6 dijela, na ime posjedovanja prizemlja predmetne kuće u cijelosti, isplati naknadu za bespravno korištenje njegovog suvlasničkog dijela prizemlja za razdoblje od 15. veljače 2013. pa do 15. veljače 2018. u ukupnom iznosu od 30.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, odnosno u iznosima od po 500,00 kn mjesečno.

6. Obrazlažući navedenu presudu prvostupanjski sud navodi da je između stranaka nesporno da su suvlasnici nekretnine čk.br. 1420/67, kuća u M. ulici broj ..., koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, površine 548 m2, i dvorišta od 542 m2, upisane u zk.ul.br. 3794 k.o. B. D., da kuća nije etažirana, odnosno da u istoj nisu uspostavljeni posebni dijelovi zgrade koji bi odgovarali suvlasničkim dijelovima stranaka, te da tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženice po osnovi korištenja njegovog suvlasničkog dijela kuće (prizemlja) u 1/6 dijela, koji je naslijedio od svoje majke C. B., iznos od 500,00 kn mjesečno na ime najamnine. Međutim, kako tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio niti jedan dokaz niti je iznio argumentirane tvrdnje u odnosu na visinu traženog iznosa na ime najamnine od 500,00 kn, a sud nije ovlašten izvoditi dokaze po vlastitom nahođenju, nego isključivo one koje strane predlože do zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije mogao ispitati osnovanost visine novčane tražbine tužitelja, pa je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP o zahtjevu tužitelja odlučio temeljem pravila o teretu dokazivanja i odlučio kao u toč. I. izreke prvostupanjske presude. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud donio je primjenom odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP.

7. Tužitelj u žalbi navodi da je presudom istog suda poslovni broj P-872/17-17 od 26. listopada 2018. ovdje tuženici naloženo predati mu u suposjed prizemlje predmetne kuće, te da je nakon pravomoćnosti navedene presude pokrenuo ovršni postupak protiv ovdje tuženice radi predaje u suposjed prizemlje predmetne kuće i to predajom ključeva i promjenom brave na prizemnom dijelu kuće, koja ovrha je dovršena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-935/19-17 od 23. srpnja 2021. Ističe da je tuženica u utuženom razdoblju koristila cijelo prizemlje i da se nalazila u samostalnom posjedu, iako je imala pravo samo na suposjed istoga, posljedično čemu da je u ovoj pravnoj stvari bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV) jer je tuženica bila nepoštena posjednica, radi čega je dužna predati mu u suposjed prizemlje predmetne kuće i naknaditi mu svu štetu koja je na istom nastala i sve koristi koje je imala za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemarila. U odnosu na zatraženi novčani iznos na ime najamnine od 500,00 kn mjesečno, tužitelj se pozvao na odredbu čl. 223. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, budući da tužitelj sadržajno ne ukazuje na počinjenje bilo koje bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka nije opterećena niti jednom bitnom povredom na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Kako se tužitelj u odnosu na utuženi mjesečni iznos najamnine od 500,00 kn mjesečno poziva tek u žalbi na odredbu čl. 223. ZPP, to istom valja ukazati da se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, posljedično čemu ovaj sud nije niti razmatrao takav žalbeni navod tužitelja.

10. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da tužitelj niti u tužbi niti tijekom prvostupanjskog postupka nije obrazložio visinu zahtijevane najamnine niti je predložio ikakve dokaze kojima bi prvostupanjski sud utvrdio visinu najamnine, a što je odlučna činjenica za odlučivanje o meritumu koju je trebao dokazati upravo tužitelj, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Naime, i prema stavu ovog suda, a imajući u vidu odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st.1. ZPP-a, tužitelj je već u tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu prije zaključenja prethodnog postupka, bio dužan u odnosu na visinu mjesečne najamnine koju potražuje u ovoj parnici iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice (primjerice vještačenje po odgovarajućem vještaku, pribava podataka od porezne uprave na okolnost visine mjesečne najamnine za sličnu nekretninu), ali prema izloženom stanju tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije postupio na način kako to propisuju citirane odredbe ZPP-a.

12. Točna je žalbena tvrdnja tužitelja da bi na ovaj sporni odnos stranaka, u situaciji da je tužitelj dokazao visinu zahtjeva, trebalo primijeniti odredbu čl. 165. ZV-a, a ne odredbu čl. 1120. ZOO-a, no kako tužitelj nije dokazao visinu, prvostupanjski sud je pravilno iz tog razloga odbio zahtjev tužitelja, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

13. Ispitivanjem odluke o troškovima postupka sadržane pod toč. II. izreke, koju tužitelj pobija bez sadržajnog navođenja žalbenih razloga, očito samo za slučaj uspjeha sa žalbom, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud istu pravilno utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Varaždinu, 9. ožujka 2023.