Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Broj: Pn-178/2020-57
R. H.
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Garešnici
Garešnica, Vladimira Nazora 22
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz B., G. T., 55, OIB:…, koga zastupa punomoćnik H. Č., odvjetnik iz B., protiv tuženika C. osiguranja d.d., Z., V. J. 33, OIB:26187994862, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 23. siječnja 2023. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja H. Č., odvjetnika iz B., zamjenika punomoćnika tuženika N. P., odvjetnice iz G., a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 9. ožujka 2023. godine;
I Nalaže se tuženiku C. O. d.d. Z., V. J. 33, OIB: … da tužitelju Z. P. iz B., G. T. 55, OIB: … na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 771,65 eura/5.814,00 kn1 sa zakonskom zatezno kamatom koja teče od 18. listopada 2019. godine od 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine, do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, tužbeni zahtijev tužitelja Z. P. iz B., G. T., 55, OIB:…, a u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete od 17. listopada 2019. godine do 18. listopada 2019. godine, se odbija.
III Nalaže se tuženiku C. O. d.d. Z., V. J. 33, OIB: … da tužitelju Z. P. iz B., G. T. 55, OIB: … nadoknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 2.855,05 eur/21.511,37 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj Z. P. po punomoćniku H. Č., odvjetniku iz B., podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika C. osiguranje d.d. Z., radi naknade štete.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 13. listopada 2019. godine u 06:35 sati na cesti D10 O. S. I. Z., na petom kilometru plus 900 m došlo do kontakta prednjeg dijela motornog vozila reg. oznake i broja … u vlasništvu tužitelja i divlje životinje, lisice, kojom prilikom je nastala imovinska šteta na osobnom automobilu u vlasništvu tužitelja. Isto tako tužitelj navodi da je o štetnom događaju odmah obavijestio Policiju te su na lice mjesta došli djelatnici I PPRP Zagreb, koji nisu utvrdili počinjenje prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama od strane tužitelja te su fotografirali mjesto događaja i oštećenja na vozilu. Tužitelj ističe da su na njegovom vozilu nastala oštećenja uslijed kojih vozilo nije bilo u voznom stanju te je odmah naručio popravak kod J. D., vl. O. B..B.M. Autoservis, V., M. B. 8, a prema gotovinskom računu A 85/P1/1 od 17. listopada 2019. godine, cijena popravka oštećenja iznosila je 5.814,00 kn, a stavke na računu odgovaraju opisu oštećenja na osobnom automobilu navedenim u potvrdi PPRP Zagreb od 17. listopada 2020. godine. Nadalje, tužitelj navodi da se dana 24. listopada 2019. godine obratio Hrvatskim cestama d.o.o. sa zahtjevom za naknadu štete, nakon kojeg mu je trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. odgovorilo dopisom od 08. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako na predmetnoj dionici na kojoj se dogodila prometna nesreća nije bilo propusta ili nepravilnosti u održavanju te da je ophodnja iste dionice ceste izvršena sukladno Zakonu o cestama i Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta, a eventualni propusti u održavanju ceste na kojoj se dogodila prometna nesreća nisu utvrđeni niti prilikom postupanja djelatnika I PPRP Zagreb koji su neposredno nakon štetnog događaja izvršili očevid. Tužitelj ističe da sukladno odredbi čl. 50 Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po osnovi krivnje, a prilikom očevida nisu utvrđeni propusti u održavanju i zaštiti dionice ceste na kojoj je došlo do prometne nesreće, a da temeljem generalne police zaključene između tuženika i Hrvatskog lovačkog saveza za sklapanje koje su osigurana sredstva od strane Ministarstva poljoprivrede kao bespovratna sredstva, osigurane su sve štete od naleta vozila na divljač na području Republike Hrvatske, pa s obzirom na sve navedeno tužitelj se putem punomoćnika obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom od 05. kolovoza 2020. kojeg je tuženik otklonio putem obavijesti od 01. srpnja 2020. a tuženik je putem punomoćnika podnio prigovor na Obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva međutim II stupanjska komisija tuženika donijela je 24. srpnja 2020. Odluku povodom prigovora kojom je tuženi ostao kod odluke o otklonu odštetnog zahtjeva. Tužitelj ističe da je tuženik u obvezi tužitelju nadoknaditi štetu i to sukladno Općim pravilima obveznog prava temeljem objektivne odgovornosti te temeljem odredbe čl. 76, st. 2 Zakona o lovstvu koja upućuje na primjenu Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj nije kriv za nalet svojim vozilom na divljač, budući da je u cijelosti postupao sukladno pravnim pravilima te protiv njega nije pokrenut bilo kakav postupak i nema njegove odgovornosti za štetu, a divljač koja se slobodno šeće lovištem je opasna stvar od koje prijeti povećana opasnost od nastanka štete, za koju odgovara imatelj opasne stvari, dakle lovoovlaštenik, odnosno temeljem nesporne police osiguranja tuženik i to u visini koju je tužitelj zaista pretrpio prema priloženom računu A 85/P1/1 od 17. listopada 2019. godine pa tužitelj podnosi tužbu i predlaže sudu da donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu i isplati mu iznos od 5.814,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2019. do isplate te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je točno da je Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja imao kod tužene sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj …, kojom policom su obuhvaćen lovačka društva koja su upisana u Savez, a da tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo iz čijeg je lovišta navodno istrčala lisica i da li je to lovište član Saveza, te stoga tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, tužena osporava da bi do nastanka štetnog događaja od 13. listopada 2019. godine došlo na način na koji ga opisuje tužitelj, te tužena u cijelosti osporava osnov i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Naime, da sukladno odredbi čl. 50 st. 1, Zakona o cestama, za štetu nastalu na javnim cestama zbog naleta divljači odgovara se po osnovi krivnje. Tuženik ističe da s tim u vezi, za nastanak izvanugovornog odnosa prouzročenja štete potrebno je da se ostvare pretpostavke koje su propisane Zakonom o obveznim odnosima i da bi tužitelj stekao pravo na naknadu štete mora dokazati štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete, te protupravnost odnosno krivnju štetnika, a da tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjevu nije dokazao niti jednu od tih pretpostavki. Tužena opreza radi ističe kako je divljač dobro od posebnog interesa za RH i pod njezinom je osobitom zaštitom, pa s tim u vezi divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila u konkretnom slučaju bi se radilo o srazu dvaju opasnih stvari, to jest u konkurenciji dviju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja a o takvim situacijama sudska praksa je zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti- po principu krivnje dakle, odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom a slučajne štete padaju na teret onoga komu su se dogodile. Isto tako tužena ističe ako je točno da se tužitelj obratio tuženoj s odštetnim zahtjevom zaprimljenim dana 11. ožujka 2020. godine, dakle pet mjeseci nakon štetnog događaja i nakon što je tužitelj već izvršio popravak vozila čime je tuženoj onemogućen uvid u nastala oštećenja a uz tužbu nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi bila vidljiva oštećenja vozila pa stoga tuženik osporava u cijelosti visinu tužbenog zahtjeva a zaključno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava nastanak štetnog događaja na način na koji ga opisuje tužitelj, osporava osnov i odgovornost svog osiguranika za štetni događaj i štetu, osporava visinu i tijek zakonskih zateznih kamata te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tužitelj se podneskom od 14. siječnja 2021. očitovao o navodima odgovora na tužbu te je istaknuo da je u samoj tužbi predložio da sud obveže tuženika da dostavi policu osiguranja zaključenu između HLS kao ugovaratelja i tuženika kao osiguranika a tužitelju nije poznat sadržaj predmetne police u smislu teritorijalne valjanosti iste, iako je Ministarstvo poljoprivrede putem sredstava javnog priopćavanja obavještavalo da se radi o "Jedinstvenoj polici osiguranja od naleta na divljač za područje cijele Republike Hrvatske kojoj je nositelj Hrvatski lovački savez". Tužitelj ističe da ukoliko se radi o teritorijalnom važenju jedinstvene police za područje cijele Republike Hrvatske, tada je neodlučno iz čijeg lovište je lisica istrčala a ukoliko bi jedinstvena polica vrijedila samo za štete koje bi nastale na područjima lovište kojima upravljaju lovačka društva koja su članovi Saveza tada tužitelj predlaže da se pribave podatci u kojem lovištu se nalazi mjesto štetnog događaja, koje lovačko društvo upravlja tim lovištem i da li je isto član Hrvatskog lovačkog saveza. Tužitelj ističe da svim lovištima kroz koje prolazi "brza cesta" od čvorišta S.. H. do odvojka za V. zapad (L.), (/148- B. S., I/158- M., I/152-L., I/155-O.) upravljaju L. društva L. S. B.-S., D. Z., B. 40, L. Š. R., H. 28, L. F., L., V., L. 120B, H. O., V., Z. 168, koja su članovi L. saveza Z. županije, a prema čl. 16 Statuta lovačkog saveza županije "Savez je članica Hrvatskog lovačkog saveza" pa je dakle izvjesno da se štetni događaj dogodio na području lovišta kojim upravlja Lovačko društvo koje je član L. saveza Z. županije koje je član Hrvatskog lovačkog saveza. Tužitelj osporava interpretaciju tuženika da bi se u konkretnom slučaju primjenjivala odredba članka 50. stavak 1. Zakona o cestama, naime da novi Zakon o lovstvu izrijekom u čl. 76 st. 2 upućuje na Zakon o obveznim odnosima "u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije". Tužitelj ističe kada bi se radilo o koliziji pravnih normi, ista se rješava na način da daje primat u primjeni novijeg zakona, konkretno odredbama Zakona o lovstvu, koji upućuje na primjenu Zakona o obveznim odnosima, a sudska praksa je ustalila stav kako je divljač koja se kreće stvar od koje prijeti povećana opasnost od nastanka štete, za koju štetu odgovara imatelj opasne stvari, dakle lovoovlaštenik. Tužitelj navodi da je točno da se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 5 mjeseci nakon štetnog događaja i nakon što je tužitelj izvršio popravak vozila međutim osporava da je tuženiku na taj način onemogućen uvid u nastala oštećenja koja su fotografirana po djelatnicima policije na licu mjesta, neposredno nakon štetnog događaja, te je tužitelj priložio vjerodostojan račun za popravak nastalih oštećenja.
5. Tužitelj je po punomoćniku na ročištu održanom 23. siječnja 2023. godine uredio tužbeni zahtjev s obzirom na izmjene stope zatezne kamate te službenu valutu u Republici Hrvatskoj.
6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao tužitelja Zlatka Pintarić kao stranku, svjedoka J. D., proveo je prometno-tehničko vještačenje te rekonstrukciju nezgode s prometno-tehničkim vještakom T. P., koji je svoj nalaz i mišljenje dao na glavnoj raspravi, izvršio je uvid u preslik prometne dozvole list br. 4, u preslik potvrde I. prometne policije Zagreb, KLASA: 211-04/19-p/11531 OD 17. 10. 2019 ( list br. 5-6), u preslik računa A. B. ( list br. 7), u preslik dokumentacije Hrvatskih cesta d.o.o. ( list br. 9), u preslik odštetnog zahtjeva i obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva, prigovora i odluke povodom prigovora (list br. 10-15), u preslik dokumentacije (List br. 24-35), u preslik karte (list br.47), u Statut lovačkog saveza Zagrebačke županije (list br. 48-61), u popis članica lovačkog saveza Zagrebačke županije i pridruženih članica (list br. 62-67), u dopis I. postaje prometne policije Zagreb br. 511-19-44/06-P-1164/2019 od 17. 10. 2019. s privicima ( list 74-75), u police osiguranja br. … C. osiguranja d.d. Z. s privicima ( list br. 77-79), u fotografije ( list br. 100-118), u preslik fotografije (lis br. 153), u dopis Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske od 17. 10. 2022. s kartama (175-186), u dopis Hrvatskog saveza Ur.br. 04-1125/22 list br. 193., te u cjelokupan spis.
7. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.
8. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je dana 13. listopada 2019. godine na cesti D10, O. S. I. Z. na 5 kn plus 900 m došlo do nezgode pri kojoj je došlo do kontakta prednjeg dijela automobila reg. oznake i broja: … koji je vlasništvo tužitelja i divlje životinje - lisice. Isto tako, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tom prilikom na vozilu tužitelja nastala materijalna šteta.
Nesporno je između stranaka da je u vrijeme štetnog događaja Hrvatski lovački savez imao sa tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj … kojom policom su obuhvaćena lovačka društva koja su upisana u Hrvatski lovački savez.
Uvidom u dopis Hrvatskog lovačkog saveza od 24.12.2022. (list broj 193) i dopis Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske Urbroj:525-10/618-22-2. od 17. listopada 2022. godine (list broj 175), utvrđeno je da su lovačka društva koja gospodare lovištima koja se nalaze na području državne ceste D10 od čvorišta S. H. do K. i to zajedničkim otvorenim lovištima broj: I/148-B. S., I/158 M., I/152 – L., I/155 – O., I/154 – B. P. L., I/153 – B. G., I/162 – V., I/161-G. i I/163 – K., koje je ustanovila Z. županija i Z. otvoreno lovište broj: V./101 K. koje je ustanovila K.-K. županija, bili članovi Hrvatskog lovačkog saveza (putem županijskih lovačkih saveza) u 2020. godini.
9. Sporno je da li je tuženik dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu te je sporna i visina nastale štete.
10. Dakle kao što je naprijed navedeno tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da se tužitelj kretao upravljajući osobnim automobilom reg. oznake i broja … cestom D10-čvorište S. H. (A4)- čvorište D.-čvorište G.-K.-K.-G.P. G., O. S. I. Z. te da je došlo do kontakta vozila tužitelja i divlje životinje lisice na 5 kn plus 900 m navedene prometnice, a da je na mjestu nezgode po djelatnicima policije zatečena divlja životinja-uginula lisica, a kako sve to nedvojbeno proizlazi iz potvrde I Postaje prometne policije Zagreb, Klasa 211-04/19-P/11531 od 17. listopada 2019. godine. Isto tako iz I Postaje prometne policije Zagreb, Klasa 211-04/19-P/11531 od 17. listopada 2019. godine, nedvojbeno proizlazi da su policijski službenici nakon obavljenog očevida utvrdili da nisu prikupljeni dokazi iz kojih bi proizlazilo da bi vozač osobnog automobila reg. oznaka … počinio bilo kakav prekršaj koji bi bio u vezi s prometnim događajem.
11. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da su sva lovačka društva koja gospodare lovištima koja se nalaze na području državne ceste D10 od čvorišta S. H. do K. i to zajednička otvorena lovišta I/148-B. S., I/158 M., I/152 – L., I/155 – O., I/154 – B. P. L., I/153 – B. G., I/162 – V., I/161-G. i I/163 – K., koje je ustanovila Zagrebačka županija i Zajedničko otvoreno lovište broj: VI/101 K. koje je ustanovila K.-K. županija bili članovi Hrvatskog lovačkog saveza tijekom 2020. godine te da je Hrvatski lovački savez s tuženikom imao u vrijeme štetnog događaja sklopljen Ugovor o osiguranju po polici osiguranja od odgovornosti … kojom policom su obuhvaćena sva lovačka društva koji su članovi Hrvatskog lovačkog saveza.
12. Iz iskaza tužitelja Z. P. između ostalog proizlazi da se dana 13. listopada 2019. godine kretao upravljajući svojim vozilom marke M., krećući se preko obilaznice oko V. te negdje na mjestu oko 2 km prije križanja sa čvorištem S. H. na kolniku ceste je uočio lisicu koja je bila negdje oko sredine ceste te ju nije pokušao niti zaobići s obzirom da se kretao brzinom 100-110 km/h a nju je uočio negdje na 10-ak metara prije pa je vozilom prešao preko te lisice, osjetio je udarac u vozilo no kako nije bilo mjesta gdje bi mogao stati nastavio je sa vožnjom do odmorišta S. i od tamo je nazvao policiju i šlep službu jer se s vozilom nije smjelo voziti budući su se popalile sve lampice unutar vozila. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da su djelatnici policije došli na odmorište S. i tamo su od njega uzeli podatke i fotografirali vozilo, donijeli mu tablice od vozila koje su od mjesta naleta pa do odmorišta S. negdje pale na cestu te su ih djelatnici policije pronašli, a da su isti pronašli i uginulu lisicu. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da se je navedena nezgoda dogodila ujutro oko 6:30 sati a da je bio sumrak i vidljivost je bila dobra i on je imao upaljena kratka svjetla prije nesreće te mu prije nesreće nitko nije dolazio u susret a na udaljenosti od oko 1 km prije samog mjesta nesreće nalazio se znak divljač na cesti.
Iz iskaza svjedoka J. D. između ostalog proizlazi da je on vlasnik obrta za usluge B.E.M. A. u V. i da je u njegovom autoservisu popravljano vozilo tužitelja koje nije bilo u voznom stanju budući je bio oštećen hladnjak a što je sve vidljivo iz računa koji je izdan na ime izvršenih usluga a koji račun je plaćen u gotovini 17. listopada 2019. godine.
13. Sukladno odredbi članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je dužan tužitelju, koji je vlasnik osobnog automobila marke M. reg. oznake i broja …, naknaditi štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi. Naime, u smislu odredbe članka 50. stavak 1. Zakona o cestama, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje dok u smislu stavka 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar na predmetnoj prometnici nije imala propusta u održavanju ili da istu nije održavala sukladno zakonskim propisima te da nije označila prometnicu na zahtjev osobe koja gospodari lovištem prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tijekom postupka nije utvrđeno da pravna osoba koja upravlja javnom cestom nije postupila po zahtjevu tuženika i da bi postupala suprotno naprijed citiranim zakonskim odredbama Zakona o cestama te da bi uslijed toga bila odgovorna tužitelju za nastalu štetu.
14. Poradi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode i činjenice da li je tužitelj prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i da li je postupao po prometnom pravilu ili znaku Sud je proveo prometno tehničko vještačenje.
15. Iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka T. P., između ostalog proizlazi da se osobni automobil marke i tipa M. C. 180 K., reg. oznake …, kojim je upravljao Z. P. kretao desnom prometnom trakom sjevernog kolnika brze ceste D10, iz smjera istoka u pravcu zapada (u pravcu Z.), a dolaskom na oko 5 km plus 900 m na dijelu na kojem je cesta položena u pravcu, došlo je do udara prednjeg više donjeg dijela automobila u lisicu koja je istrčala na kolnik sa razdjelnika južnog kolnika, dolazeći automobilu s njegove lijeve prema desnoj strani i koja je udarom odbačena unaprijed i u desno na travnatu površinu van desnog ruba kolnika gdje je zatečena uginula. Isto tako iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da se u trenutku naleta na lisicu predmetni osobni automobil kretao brzinom od oko 108 km/h i do naleta je došlo od oko 4,20 m udesno, od za predmetni osobni automobil lijevog ruba kolnika, na desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika D10, za oko 0,60 m do 1,0 m udesno od središnje linije kolnika, pri čemu je osobni automobil M. C. 180 K., reg. oznake …, svojim lijevim bočnim dijelom bio na 0,40 m udesno od središnje linije kolnika te se iz stanja spisa predmeta kao ni iz očevidne dokumentacije nije moglo zaključivati na bitne promjene brzine istog u periodu vremena koje je neposredno prethodilo prometnoj nesreći te je onda tehnički korektno zaključivati kako se je i u tom periodu vremena kretao brzinom koja je bila jednaka sudarnoj, dakle brzinom od oko 108 km/h, a da bi tužitelj poduzetom radnjom intenzivnog kočenja zaustavio automobil ispred mjesta naleta na divljač radnju kočenja morao bi poduzeti 4,84 sekunde prije naleta i na mjestu udaljenom oko 85 m ispred mjesta naleta, a u kojem se je trenutku lisica mogla nalaziti udaljena za oko 48 m od mjesta naleta i u potpunosti van vidnog polja vozača te u trenutku kada je lisica zasigurno mogla ući u vidno polje vozača (snop putnih svjetala) i započela predstavljati realnu opasnost, osobni automobil tužitelja prednjim se krajem nalazio na oko 15 m ispred mjesta naleta te bi u konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće do izbjegavanja naleta moglo doći da je u tom trenutku tužitelj poduzeo radnji intenzivnog kočenja a pri svim brzinama ne većim od oko 35 km/h, dakle da realno do izbjegavanja sudara-udara u divljač, nije moglo doći ni pri kojoj realnoj brzini kretanja osobnog automobila, a na konkretnoj prometnici i na dijelu na kojemu je dozvoljena brzina od 100 km/h, s obzirom da je vrijeme u kojemu je lisica od ulaska u vidno polje vozača mogao stići do ravnine naleta kraće i od osnovnog gubitka vremena u vremenskom tijeku poduzimanju radnje kočenja u nuždi.
Isto tako iz nalaza i mišljenja prometnog-tehničkog vještaka T. P. proizlazi da prema kalkulaciji provedenoj u audatex kalkulacijskom sistemu, a koji se bazira na cijenama originalnih rezervnih dijelova te normativima proizvođača, troškovi popravka oštećenja nastali na osobnom automobilu tužitelja M. C. K., reg. oznake …, u predmetnoj prometnoj nesreći iznose 14.915,89 kn sa uključenim PDV-om, a iznos troškova popravka odnosi se na dan izrade nalaza i mišljenja obzirom da su uzete cijene rezervnih dijelova na dan 15. 03. 2022. a točne cijene originalnih rezervnih dijelova na dan štetnog događaja 13. 10. 2019., kao i na dan 17. 10.2019. i 11. 11. 2020. nije moguće utvrditi, no prema dosadašnjim iskustvima istaknute cijene dijelova rastu s oko 10% godišnje, te bi onda na dan štetnog događaja 13. 10.2019. godine troškovi popravka iznosili oko 11.100,00 kn sa uključenim PDV-om 25% a na dan 11. 11. 2020. godine oko 12.200,00 kn, ponovno uz napomenu da se radi o originalnim rezervnim dijelovima. Očitujući se o istaknutim prigovorima prometno-tehnički vještak T. P. je izričito naveo da je brzina kretanja lisice prvenstveno određena temeljem utvrđenih tragova na kolniku, dakle traga krvi koji je položen u desno od smjera kretanja predmetnog osobnog automobila te zatečenog položaja trupa lisice koji se nalazi s desne strane van kolnika pa je dakle brzina određena temeljem količine kretanja osobnog automobila i lisice, a kako je količina kretanja umnožak mase i brzine, a uspoređujući masu osobnog automobila i masu lisice dolazi se praktički do zanemarive količine kretanja lisice u trenutku naleta obzirom na bitnu razliku u masama osobnog automobila i lisice, a iz toga je razloga obzirom na odbačenu lisicu u desno od smjera kretanja automobila zaključeno da je brzina kretanja lisice bila znatno kako je brzina kretanja lisice a prema publiciranim podatcima i do 68 km/h to je onda za konkretan slučaj uzeta brzina od 36 km/h. Isto tako iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka T. P. između ostalog proizlazi da se u prigovoru tuženika navodi da lisica nije mogla postići brzinu od 36 kn/h obzirom na zaštitnu ogradu no da ta činjenica ne stoji obzirom da je metalna zaštitna ograda ukupne visine 0.75 m, a donji rub plašta zaštitne ograde nalazi se na visini od 0,5 m dakle ni zaštitna ograda ne može biti zapreka za prolazak divljači a u odnosu na prigovor koji se odnosi na mogućnost uočavanja izričito je navedeno da je vozač imao mogućnost uočavanja divljači a u snopu svjetala kratkog svjetla, a jednako tako i u snopu svjetala dugog fara na udaljenosti od 4,75 m u lijevo od simetrale u lijevo fara, dakle za konkretan slučaj, a obzirom da je lisica dolazila predmetnom osobnom automobilu s njegove lijeve prema desnoj strani, to je bitna mogućnost uočavanja zone lijevo od simetrale lijevog fara dakle bez obzira pod kojim je svjetlima vozač upravljao osobnim automobilom mogućnost uočavanja ostaje nepromijenjena dakle 4,75 m u lijevo od simetrale lijevog fara, a što bi onda uz brzinu lisice iznosilo otprilike 0,5 sec vremenski te bi u tom periodu vremena predmetni osobni automobil prevalio udaljenost od 15 m, dakle mogućnost izbjegavanja naleta bi bila kao što je to opisano u nalazu i mišljenju. Iz nalaza i mišljenja prometnog-tehničkog vještaka isto tako proizlazi da u konkretnom slučaju sama zaštitna ograda zbog svoje visine nije nužno da usporava kretanje divljači odnosno u konkretnom slučaju lisice te je predao u spis i strankama podatke o visini zaštitne ograde i podatke o visini lisice pa s obzirom na navedene podatke visine zaštitne ograde koja se nalazi na visini od 0,5 m donji rub, a gornji rub 0,75 m ne sprječava prolazak lisice ispod te ograde pa čak nije niti nužno da dolazi do sagibanja lisice te nije moguće da bi lisica razvila brzinu kretanja od 36 km/h nakon udara i da postudarna brzina lisice je zbroj komponenti brzine automobila i brzine lisice okomite na smjer kretanja automobila dakle postudarna brzina je dodavanje komponente brzine automobila na smjer lisce okomite na smjer kretanja automobila pa onda odbačaj lisice unaprijed ili desno predstavlja rezultantu te brzine i lisica od automobila poprima komponentu brzine unaprijed a odbačaj udesno je posljedica predudarne brzine lisice dakle mogućnost uočavanja lisice identična je pri uporabi kratkih i dugih svjetala na vozilu, obzirom da je ista 4,75 m u lijevo od simetrale lijevog fara dakle prema smjeru iz kojeg je dolazila lisica. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da na rekonstrukciji nije točno utvrđeno kojim prometnim znakom je ograničena brzina u tome dijelu ceste a u pravilu ta cesta ima ograničenje između 100-110 km/h no sama brzina kretanja automobila kao što je navedeno nije od utjecaja na mogućnost izbjegavanja obzirom da bi do izbjegavanja došlo jedino u slučaju kada bi se automobil kretao brzinom od 35 km/h a što je za konkretnu prometnicu premala brzina. Obzirom da se radi o brzoj cesti a kako je primjereno i tehnički adekvatna brzina definirana mogućnosti izbjegavanja iznenadne prepreke na kolniku to za konkretni predmetni slučaj tehnički adekvatna brzina je identična ograničenju brzine obzirom da na istoj nije za očekivati izvanrednu prepreku na putu. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da u odnosu na zaštitnu ogradu navedenu u podnesku tuženika se radi o zaštitnoj razdjelnoj ogradi između sjeverne i južne kolničke trake brze ceste, dakle ne radi se o ogradi koja bi sa bočne strane ograničavala predmetni kolnik jer takva ograda ne postoji već postoji samo ova razdjelna ograda između dva kolna traga pri čemu se misli na metalnu zaštitnu ogradu a na predmetnom dijelu prometnice postoji žičana ograda čije je dimenzije i udaljenost od prometnice utvrdio no ista bi trebala spriječiti dolazak lisice na kolnik no međutim ta ograda to sigurno nije učinila, dakle postojanje te žičane ograde ne utječe na nalaz i mišljenje koje je iznio i niti metalna i niti žičana ograda u konkretnom slučaju nisu utjecale na kretanja i brzinu kretanja lisice.
16. Dakle, kako je naprijed obrazloženo tužitelj se kretao brzinom od 108 km/h
u trenutku naleta na divljač-lisicu i to na dijelu prometnice gdje je brzina kretanja ograničena na 100 km/h dok bi nalet na divljač izbjegao da se kretao brzinom pri svim brzinama ne većim od 35 km/h. Nadalje, je utvrđeno da tužitelj ne bi izbjegao nezgodu niti da se vozilom kretao neposredno prije i u trenutku naleta na divljač brzinom ograničenja odnosno brzinom od 100 km/h. Dakle, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj nalet na divljač mogao izbjeći da se je kretao brzinom do 35 km/h, dakle tužitelj nije mogao izbjeći nalet na divljač niti da se kretala dopuštenom brzinom od 100 km/h. Uz navedeno nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj na opasnost reagirao pravovremeno i pravilno, a kao što je navedeno tužitelj prometnu nezgodu nije mogla izbjeći niti da se kretao dopuštenom brzinom. Po ocjeni ovoga suda tužitelj nije ništa nalagalo da se kreće brzinom do 35 km/h, odnosno da se kreće brzinom manjom od 100 km/h (brzina ograničenja) budući da se kretao brzom cestom na kojoj nije za očekivati prepreke kao što je divlja životinje odnosno lisica, to po ocjeni ovoga suda tužitelj svojim postupanjem nije doprinjeo nastanku prometne nezgode već je za nastanak štete tužitelju odgovoran osiguranik tuženika budući da je divljač iz lovišta osiguranika tuženika istrčala na cestu. Naime, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je divljač na cestu došla s lijeve strane ceste dakle iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika. Dakle, po ocjeni ovoga suda tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj svojim postupanjem, a posebice time što se je kretao brzinom od 108 km/h nije doprinjeo nastanku prometne nezgode a niti visine štete s obzirom da je šteta u obimu u kojem je nastala mogla nastati i da je do kontakta s divljači došlo pri kretanju vozila brzinom do 100 km/h. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno i dokazano da za navedenu štetu ne postoji odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, a u smislu naprijed citirane odredbe članka 50. stavak 2. Zakona o cestama kako je to naprijed obrazloženo.
17. Dakle, s obzirom na navedeno po ocjeni ovoga Suda za nastalu štetu tužitelju odgovoran je osiguranik tuženika budući je osiguranik tuženik osoba koja gospodari lovištem (iz kojeg je na cestu izašla divljač – lisica) u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, odnosno osoba koja gospodari divljači zbog koje je došlo do prometne nezgode jer je štetu na vozilu tužitelja uzrokovala divljač iz lovišta osiguranika tuženika, a kao što je naprijed obrazloženo tijekom postupka nije dokazano da na strani tužitelja ili osobe koja upravlja cestom postoji krivnja za nastalu štetu, to onda odgovornost leži na nedostatnosti mjera za sprječavanje štete od divljači koje u smislu odredbi Zakona o lovstvu bio dužan poduzimati lovoovlaštenik, odnosno osiguranik tuženik. Dakle, u smislu odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, tuženik kao osiguranik lovoovlaštenika dužan je tužitelju naknaditi nastalu štetu budući da je divljač koja se nekontrolirano kreće na cesti opasna stvar, to postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti, a tijekom postupka tuženik nije dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu odgovornost, a što je i stajalište Sudske prakse izraženo u odlukama Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2816/2013-3, Gž-2365/2013-2. i Gž-2778/2014-2 od 11. svibnja 2016. godine, Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1664/16-2 od 23. veljače 2017. godine.
18. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 14.915,89 kn i to je iznos štete na dan izrade nalaza i mišljenja dok bi šteta na dan štetnog događaja iznosila 11.100,00 kn a na dan 11.11.2020. bi iznosila 12.200,00 kn, a kako sve to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka. Tužitelj traži da su tuženiku naloži da mu nakandi štetu u iznosu od 771,65 eur/5.814,00 kn a koliko je platio za popravak navedenog vozila autoservisu Obrtu za usluge B.E.M. A. vl. J. D., V. a prema računu istog A 85/P1/1 (17. 101.2019. list broj 7.). Uvidom u račun broj A 85/P1/1 Autoservisa B.E.M. obrt za usluge vl. J. D. (list broj 7), utvrđeno je da je navedeni autoservis izvršio popravak osobnog automobila marke M. C., reg. oznaka … a radi zamjene hladnjaka na vozilu te da je ime izvršenog popravka isporučen navedeni račun koji je glasio na iznos od 5.814,00 kn i koji iznos je plaćen 17. listopada 2019. kako to proizlazi iz iskaza svjedoka J. D.. S obzirom na navedeno sud je naložio tuženiku da tužitelju na ime nastale štete na njegovom vozilu u predmetnoj prometnoj nezgodi plati iznos od 771,65 eur/5.814,00 kn a s obzirom da je tužitelj u tome iznosu i pretrpio štetu odnosno platio je popravak predmetnog vozila iako je šteta na njegovom vozilu nastala u većem iznosu a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka T. P..
19. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelju na vozilu u predmetnoj prometnoj nezgodi nastala šteta u iznosu od 14.915,89 kn, no s obzirom da je tužitelj popravak nastale štete platio u iznosu od 5.814,00 kn i to dana 17. 10. 2019. godine te da potražuje isplatu iznosa od 771,65 eur/5.814,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2019. godine, to je sud naložio tuženiku da navedeni iznos tužitelju na ime nastale štete i plati zajedno s zakonskom zateznom kamatom od dana 18. 10. 2019. godine (prvog slijedećeg dana nakon plaćanja predmetnog računa) do isplate. Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, a u odnosu zatraženu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete za period od 17. 10. 2019. godine do 18. 10. 2019. godine, odbio kao neosnovan budući da tužitelju pripada pravo na isplatu zakonske kamate na dosuđeni iznos štete od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja predmetnog računa.
20. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka dipl. ing. T. P. jer je njegov nalaz i mišljenje dat u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje, te je pravilno obrazložen i u skladu je s provedenim dokazima te nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom a isti vještak se očitovao o svim iznesenim prigovorima tuženika te odgovorio na postavljena pitanja tako da nakon provedenog vještačenja s prometno-tehničkim vještakom T. P. nisu ostala neutvrđena i nerazjašnjena pitanja vezana za dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode i visinu nastale štete. Posebno se napominje da nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka T. P. nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom u tijeku postupka, to je sud odbio prijedlog tuženika i odlučio da neće provesti prometno tehničko vještačenje s drugim prometnotehničkim vještakom. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka J. D. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je njegov iskaz i logičan i uvjerljiv i zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavlja jednu logički zaokruženu cjelinu.
21. Tužitelj je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 771,65 eur/5.814,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2019. do isplate, a ovom presudom je naloženo i tuženiku da tužitelju isplati iznos od 771,65 eur/5.814,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2019. do isplate dok je preko dosuđenog dijela tužbeni zahtjev tužitelja a u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete za period od 17. listopada 2019. do 18. listopada 2019. godine sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan pa proizlazi da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Sud je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 Zakona o parničnom postupku, odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove postupka koji su bili potrebni i opravdani s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog toga zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.
22. Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja priznao, troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku, a koji su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te se odnose na sastav tužbe u iznosu od 1.125,00 kn, na zastupanje tužitelja na ročištima održanim kod ovoga suda dana 15. 2. 2021., 5.5. 2021., 7. 9. 2022., 24. 11. 2022., 23. 1. 2023., u iznosu od 1.125,00 kn za svako ročište, za zastupanje na rekonstrukciji prometne nezgode održane dana 16. 2. 2022. godine u iznosu od 1.125,00 kn, za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 562,50 kn, za sastav podnesaka od 13. 1. 2021. godine, 2. lipnja 2022. godine i za sastav odštetnog zahtjeva, u iznosu od 1.125,00 kn, za sastav svakog podneska, za sastav podneska od 08.04.2021., 31.08.2022. i 02.09.2021., iznosu od 281,25 kn, za sastav svakog, a koji iznosi su određeni sukladno odredbama Tbr.8. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te odredbi Tbr. 8. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj odredbi stranci pripada pravo na nagradu po Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sveukupno najviše četiri podneska u prvostupanjskom postupku. Nadalje, sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja cijenio troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 419,94 eur/3.164,06 kn1, na troškove predujma za provođenje prometno-tehničkog vještačenja u ukupnom iznosu od 702,26 eur te na troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 53,08 eur. Dakle, ukupni potrebni i opravdani troškovi tužitelja iznose 2.855,05 eur/21.511,37 kn1 i sud je tuženiku naložio da navedene troškove tužitelju i plati.
23. S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.
U Garešnici 9. ožujka 2023.
S u d a c :
Jarmilka Kučera-Slivar v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.
Dostavi:
1 Fiksni tečaj konvezije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.