- 1 -              Revd 475/2023-2

Broj: Revd 475/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., OIB ... iz L., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u V., protiv I. tuženika G. B., OIB ... iz B., i II. tuženika A. A., OIB ... iz V., radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1712/2021-2 od 25. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-137/2020-19 od 22. rujna 2021., na sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1712/2021-2 od 25. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-137/2020-19 od 22. rujna 2021.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1) Je li pravno osnovano i sukladno moralnim normama društva te ustavnim i konvencijskim pravima (su)vlasnika da se ovrhovoditelj, koji prije pokretanja ovršnog postupka nije provjerio stvarno stanje nekretnina i koji je znao za ulaganja jednog suvlasnika u suvlasničku nekretninu, čemu se nije protivio, kao i za vrijednost suvlasničkog dijela ovršenika u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, svoju tražbinu prema ovršeniku (kao jednom od suvlasnika) u ovršnom postupku namiruje i iz vrijednosti ulaganja drugog suvlasniku izvršene tijekom ovršnog postupka?

2) Je li se jedan suvlasnik nekretnine (ili bilo koje druge stvari u prometu) dužan suzdržavati od njenog korištenja, njenog unapređenja i uopće svojih vlasničkih prava dok vjerovnik kao ovrhovoditelj ne riješi naplatu svoje tražbinu iz suvlasničkog dijela drugog suvlasnika kao ovršenika, a da se i sam prvi suvlasnik neizravno ne izloži riziku ovrhe, te iz kojih bi pravnih normi proizlazilo takvo ograničenje prava vlasništva i slobode poduzetništva?

3) Je li pravno moguće za vrijeme ovršnog postupka na suvlasničkom dijelu jednog suvlasnika kao ovršenika, da drugi suvlasnik ulaganjem u svoj suvlasnički udio poveća taj svoj udio i upiše ga u zemljišne bilo na temelju pravnog posla s drugim suvlasnikom ili na temelju sudske odluke, a da se ovršni postupak protiv prvog suvlasnika ne proširi i na taj (njegov) dio?

4) Može li sud u jednom parničnom postupku donijeti presudu kojom (bez izvođenja dokaza) utvrđuje da stvar postoji, protivno pravomoćnoj presudi kojom se utvrđuje da ta ista stvar ne postoji, na kojoj presudi tužitelj u drugom parničnom postupku temelji svoj tužbeni zahtjev, a da time ne dovode u pitanje osnovna načela parničnog postupka, pravna sigurnost i pravo na pravično suđenje?

1.2. Uz pitanja koja postavlja u prijedlogu tužitelj je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda. Tako navodi da su mu povrijeđena pravo vlasništva pravo i slobodu poduzetništva i načelo razmjernosti.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. U odnosu na postavljena pitanja prijedlog uopće ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti tih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. U odnosu pak na istaknutu povredu ustavnih i konvencijskih prava tužitelju valja ukazati da njegov zakonski zastupnik nije niti tvrdio da I. tuženik ne bi bio u dobroj vjeri te da je znao za dugove II. tuženika kako to utvrđuje sud drugoga stupnja (točka 10. obrazloženja). U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji po ocjeni ovoga suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bila povrijeđena ustavom i konvencijom zaštićena prava koja navodi u prijedlogu.

4. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 387. st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1., 2. i 3. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 8. ožujka 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.