REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4593/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate
Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana
vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari
prvotužiteljice Josipe Maslać Petričević, vl. obrta NAFTALINA TERMINATOR Zagreb,
Marulićeve Judite 2, OIB: 87962251332 i drugotužitelja FIC d.o.o. Zagreb,
Brezovićka cesta 21C, OIB: 81404619659, koje zastupa punomoćnica Jasna
Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika Hrvatka Šimunića iz Zagreba,
Radićeva 19, OIB: 78322282830, drugotuženice Maje Šimunić iz Zagreba, Radićeva
19, OIB: 69492288004 i trećetuženice Hermine Šimunić iz Pregrade, M. Tita 23, koje
zastupa punomoćnik Marko Gracin, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate odnosno
utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5033/2018-3 od 1. prosinca
2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu broj P-2321/2012 od 8. lipnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda
broj P-2321/2012 od 11. lipnja 2018., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženicima podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske broj Pž-5033/2018-3 od 1. prosinca 2020. u dijelu kojim je u
odnosu na zahtjev za pobijanje pravnih radnji (ugovora oo darovanju od 12. siječnja
2012.) prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev prihvaćen, zbog pravnih
pitanja:
„Podrazumijeva li zakonska presumpcija iz članka 67. stavak 3. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 –
dalje: ZOO) – prema kojoj se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem
nanosi štetu vjerovniku – istovremeno presumpciju insolventnosti dužnika?
Je li u sporovima koje, u skladu s odredbom članka 66. ZOO, pokreće
vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj
dužan dokazati insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno
pobijanje pravnih radnji dužnika?“
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5033/2018-3 od 1. prosinca 2020.,
kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu broj P-2321/2012 od 8. lipnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj P-
2321/2012 od 11. lipnja 2018.
2. Tužitelji su u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložili isti odbaciti
kao nedopušten.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 387. stavak 1. i 6. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da su
ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak
1. alineja 1. ZPP zbog pravnih pitanja naznačenih u izreci ovog rješenja, jer je riječ o
pravnim pitanjima o kojima odluka nižestupanjskog suda (prema kojoj je tužbeni
zahtjev za pobijanje pravnih radnji prihvaćen već zbog činjenice da je riječ o
besplatnom raspolaganju kod kojeg se presumira da je dužnik znao da poduzetim
raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (članak 67. stavak 3. ZOO) neovisno o tome
što tužitelj nije dokazao insolventnost dužnika) odstupa od prakse revizijskog suda
(primjerice pravno shvaćanje iznijeto u odlukama broj Rev 1088/05 od 24. siječnja
2006. i Rev 109/2015 od 25. rujna 2018. – prema kojem za uspješno pobijanje
dužnikovih pravnih radnji moraju biti kumulativno ispunjene sve opće pretpostavke
pobijanja, pa tako i insolventnost dužnika, te je tako vjerovnik dužan dokazati (i)
insolventnost dužnika odnosno stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine).
4. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, odlučiti kao u
izreci ovog rješenja.
5. U odnosu na dio presude kojim je prihvaćen novčani zahtjev tužitelja nisu ispunjeni
uvjeti za dopuštenje revizije, jer pitanje zbog kojeg tuženici predlažu da im ovaj sud u
odnosu na taj dio drugostupanjske presude dopusti reviziju, nije važno za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegvoj primjeni.
5.1. Osim što tuženici već kod postavljanja pitanja sugeriraju prihvati činjenice na
kojima pobijana odluka nije utemeljena (da prvotuženik ne raspolaže
knjigovodstvenom dokumentacijom društva čiji je bio osnivač i član, odnosno da se ta
dokumentacija nesporno nalazi kod treće osobe), odluke Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske, na koje se u obrazloženju razloga važnosti tog pitanja pozivaju,
ne odstupaju od shvaćanja na kojemu je utemeljena pobijana odluka.
5.2. Naime, u pobijanoj odluci nije zauzeto shvaćanje o tome da bi teret dokaza
krivnje člana uprave/povrede obveze da poslove društva vode s pozornošću urednog
i savjesnog gospodarstvenika bio na članu uprave, već je od pravila da teret
dokazivanja krivnje člana uprave leži na tužiteljima (vjerovnicima) sud u konkretnom
slučaju odstupio primjenjujući pravila o ediciji isprava radi dokazivanja pred sudom.
5.3. Slijedom navedenoga, kako pitanje tereta dokaza činjenica odlučnih za primjenu
odredbe članka 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93,
121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12 i 68/13) nije važno u
smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, zbog tog pravnog pitanja tuženicima nije
dopušteno podnošenje revizije.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Kontrolni broj: 06c96-b7360-91df7
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
