- 1 -              Rev-x 356/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 356/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. b. d.d. K., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p. iz Z., protiv tuženika I. E. N. iz K., OIB … , II. N. V. iz K., OIB … , III. L. M. L. iz K., OIB … koje zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., i IV. S. N. iz K., OIB … , koju zastupa A. M., odvjetnik u Z. radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-316/2017-4 od 19. listopada 2017., kojim je djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-326/2016-126 od 22. prosinca 2016., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o    j e:

 

Revizija se odbija.

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje slijedećeg sadržaja:

 

"I. Tužba protiv tuženika E. N. se odbacuje.

 

II. Platni nalog zadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-59/03 od 25. 2. 2003. se ukida.

 

III. Po pravomoćnosti ovog rješenja „prijedlog za ovrhu“ od 20. 1. 2003. bit će dostavljen ovršnom odjelu ovog suda radi odlučivanja o istom.

 

IV. Nalaže se tužitelju da tuženicima E. N., N. V. i L. M. L. naknadi parnični trošak u iznosu od 717.607,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tužitelju da tuženici S. N. naknadi parnični trošak u iznosu od 542.168,75 kuna, u roku od 15 dana."

 

2. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je potvrđeno, djelomično ukinuto i djelomično preinačeno rješenje suda prvog stupnja i odlučeno:

 

„Djelomično se uvažavaju žalbe tužitelja i I, II i III tuženih protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-326/2016-126 od 22. prosinca 2016. godine u točkama III., IV. i V. izreke te se:

 

- povodom žalbe I, II i III tuženih ukida točka III. pobijanog rješenja,

 

- povodom žalbe tužitelja preinačava odluka o trošku postupka u odnosnu na visinu troška na način da se pod točkom IV. izreke trošak postupka tuženih E. N., N. V. i L. M. L. određuju u iznosu 498.319,29 kn, a u točki V. izreke trošak tužene S. N. se utvrđuje u iznosu 227.108,61 kn

 

dok se u preostalom dijelu žalbe tužitelja i I, II i III tuženih odbijaju kao neosnovane te se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-326/2016-126 od 22. prosinca 2016. godine potvrđuje.“

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. ZPP iz razloga propisanih čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) sadržajno pobijajući drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim se tužba u odnosu na 1. tuženika odbacuje. Predlaže da se revizija prihvati i pobijano rješenje preinači i da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

 

7. Kako je u konkretnom slučaju pobijanim drugostupanjskim rješenjem pravomoćno okončan postupak povodom tužbe tužitelja protiv 1. tuženika E. N. radi isplate 1.880.061,90 kn, temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u svezi sa čl. 400. st. 1. ZPP revizija tužitelja je dopuštena.

 

8. Prema čl. 392.a. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom potraživanja temeljem ugovora o kreditu od 17. rujna 1996. sklopljenog između tužitelja kao kreditora i tuženika E. N. kao korisnika kredita, te tužene S. N. kao založnog dužnika, te jamaca N. V. i L. M. - L.

 

10. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena suda nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovoga spora jer u odnosu na 1. tuženika E. N. raspolaže ovršnom ispravom – javnobilježničkim aktom koji je ovršan i temeljem kojeg može ostvariti prisilnu naplatu svog potraživanja prema 1. tuženiku.

 

11. Suprotno navodima tužitelja pobijano rješenje sadrži jasne i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama i isto je moguće ispitati te stoga nije osnovan revizijski navod da je prilikom donošenja istog počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

12. Neosnovani su i revizijski navodi pogrešne primjene odredbe čl. 288. st. 2. ZPP.

 

13. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja kada tužitelj raspolaže ovršnom ispravom u odnosu na 1. tuženika E. N. – Ugovorom o dugoročnom kreditu za kupnju poduzeća u stečaju Zaštitna radiona „P. G.“ od 17. rujna 1996., Račun: 55403-2, partija 000248, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika V. V. iz Š. broj Ov-62/96 od 18. rujna 1996., a koji sadrži potvrdu ovršnosti javnog bilježnika (list 114 spisa), pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravni interes za vođenje parnice.

 

14. Iako se kod kondemnatornih tužbi u načelu ne ispituje postojanje pravnog interesa (već samo kod tužbi na utvrđenje – čl. 187. ZPP, a kod kondemnatorne tužbe samo prema čl. 186.c ZPP) primjena odredbe čl. 288. st. 2. ZPP kojom je izrijekom predviđeno da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje (deklaratorna tužba) je u pravnoj teoriji i praksi proširena na sve vrste tužbi.

 

15. Stoga, iako tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu, odnosno postojanje pravnog interesa se kod takvih tužbi presumira, u određenim situacijama pravni interes i u kondemnatornoj tužbi može nedostajati i to zbog postojanja nekih od negativnih procesnih pretpostavki (procesnih smetnji) za vođenje parnice.

 

16. U konkretnom slučaju tužitelj raspolaže ovršnom ispravom (ugovorom o kreditu u formi ovršnog javnobilježničkog akta čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu – „Narodne novine“ broj: 73/93, 29/94, 167/97, dalje: ZJB) kojom može prisilno naplatiti tražbinu radi čije naplate je podnio tužbu/ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave.

 

17. Slijedom navedenog pravilna je ocjena nižestupanjsikh sudova da postoje procesne smetnje za vođenje ove parnice, a posljedično tome je pravilna odluka o odbačaju tužbe. Ovo iz razloga što tužitelju nedostaje pravni interes jer već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućuje ostvariti onu pravnu korist koju u osnovi želi ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu i provođenjem ovog postupka tužitelj ne može ostvariti drugačiju, povoljniju korist (na isti način i ovaj sud u odlukama Revt 288/15-2 od 18. listopada 2016., Revt 190/14-2 od 3. rujna 2014., Rev-x 507/14-2 od 18. lipnja 2014.).

 

18. Stoga je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa odredbom čl. 288. st. 2. ZPP.

 

 

19. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. u svezi sa čl. 400. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. ožujka 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đura Sessa, v.r.