- 1 -              Rev 212/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 212/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB ... iz S., S. K., kojeg zastupa punomoćnik I. B. odvjetnik u Z., protiv tuženika R. B., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2061/18-2 od 3. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2739/2015-72 od 11. siječnja 2018., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   je:

 

Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2061/18-2 od 3. srpnja 2018.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21.03.2005. i aneks ugovora o prodaji nekretnine od 23.03.2005. sklopljen između tužitelja i tuženika, te zahtjev kojim se traži isplata iznosa od 92.679,14 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 84.178,13 kn u roku od 15 dana. U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2739/2015-72 od 11. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392. a. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je, je li ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. ožujka 2005. i aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. ožujka 2005., odnosno postoji li očit nesrazmjer između obveza ugovornih strana, odnosno je li tuženik iskoristio nepovoljan položaj tužitelja, odnosno je li tuženik znao ili morao znati za nepovoljne okolnosti u kojima se tužitelj nalazio.

 

8. Suprotno revizijskim navodim tužitelja ovaj sud ne nalazi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer se drugostupanjska presuda može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi odnosno ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude  navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9. Revizijski razlozi u kojima tužitelj problematizira visinu isplaćene kupoprodajne cijene su činjenični prigovori. Naime, tužitelj u reviziji daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, čime dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi navodi nisu mogli biti uzeti u razmatranje, jer se prema odredbi članka 385. stavka 1. ZPP-a revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Nižestupanjski sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:

- da je 21. ožujka 2005. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je tuženik kupio od tužitelja nekretnine upisane u zk.ul. 2935 k.o. S. K. i to kč.br. 2487/2 i 2487/3 (sada kč.br. 4939 upisanu u zk.ul. 3469 k.o. S. K. i kč.br. 4940 upisanu u zk.ul. 3470 k.o. S. K.) u naravi kuća broj 74,98 m2, dvorište 98 m2, zgrada 134 m2 i dvorište 642 m2 kao i da je u ugovoru o kupoprodaji navedena cijena od 50.000,00 kn

- da je 21. ožujka 2005. sklopljen ugovor o dinamici plaćanja na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji u kojem je navedena stvarna ugovorena kupoprodajna cijena od 40.000,00 EUR-a kao i da će ista biti isplaćena K. P. na način da će mu 20.000,00 EUR-a isplatiti u gotovini u roku od 60 dana od sklapanja ugovora, 10.000,00 EUR-a po usmenom dogovoru najkasnije do 21.03.2006. i 10.000,00 EUR-a u gotovini u roku od 24 mjeseca od sklapanja tog ugovora

- da su dana 23.03.2005. sklopili aneks ugovora o prodaji nekretnine kojim su izmijenili čl.1. ugovora budući je nekretnina koja je predmet prodaje pogrešno naznačena

- da se tuženik upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina, da je kuću renovirao i u njoj otvorio ugostiteljski objekt, kao i da je zaposlio sina tužitelja K. P. koji je kod njega radio 6 mjeseci sve dok nije dobio izvanredni otkaz

- da je tuženik platio samo dio kupoprodajne cijene

- utvrđeno je da je sinu tužitelja novac trebao za podmirenje dugova, te je isti dogovorio sa tuženikom da će mu tužitelj prodati nekretninu za 40.000,00 EUR-a koju će sinu tužitelja K. isplatiti u ratama, ali i da će K. osigurati stalno zaposlenje i službeni auto, čime bi on riješio svoju egzistenciju

- da je provedenim vještačenjem  utvrđena vrijednost građevine i pripadajućeg zemljišta na dan 21. ožujka 2005. u iznosu od 618.000,00 kn odnosno 81.102,36 EUR-a

 

11. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je nižestupanjskih sudova da predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. ožujka 2005., a niti aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. ožujka 2005. nisu ništavi odnosno nemaju značenje zelenaškog ugovora u smislu odredbe članka 141. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) kao i da nije osnovan zahtjev za isplatu iznosa od 92. 679,14 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama, slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev.

 

12. Člankom 141. ZOO propisano je da je ništav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

 

13. Za postojanje zelenaškog ugovora trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke da postoji očiti nesrazmjer između onoga što netko ugovora u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, da je oštećeni suugovaratelj na taj nesrazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti, koje okolnosti moraju biti alternativno ispunjene te da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno koristio u svoju korist.

 

13.1. U reviziji se neosnovano ističe postojanje očitog nerazmjera između onoga što se ugovara u nečiju korist i onoga što se po ugovoru daje, jer su sudovi na temelju unaprijed utvrđenog činjeničnog stanja, osnovano zaključili da tužitelj nije dokazao postojanje objektivnog elementa iz čl.141. ZOO, a to je očiti nesrazmjer između obveza ugovornih stranaka . I to obzirom na ugovorenu kupoprodajnu cijenu za 40.000,00 EUR-a, jer se u konkretnoj situaciji kada je sin tužitelja trebao raditi u lokalu tuženika kao šef (tuženik je kupljenu nekretninu pretvorio u lokal i uložio znatna sredstva radi preuređenja) i u njegovoj tvrtki I. R. kao tehnički direktor i poslovni partner tuženika, ne radi o očitom nesrazmjeru.

 

13.2. Nadalje, u reviziji tužitelj neosnovano ističe postojanje nepovoljnih okolnosti na strani tužitelja, a koje okolnosti su tuženiku morale biti poznate. Pri tome ističe postojanje stanja nužde te uslijed postojanja nužde podređeni odnos tužitelja kao prodavatelja u odnosu na tuženika kao kupca.

 

13.3. Postojanje nužde u smislu odredbe članka 141. ZOO podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba tako da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za sebe nepovoljan, zelenaški ugovor. U okolnostima  u kojima tužitelj osim predmetne nekretnine koju je prodao, je vlasnik još jedne nekretnine u kojoj stanuje, a njegova supruga vlasnica vikendice u N. te pored činjenice da niti tužitelj niti njegova supruga nisu bili u dugovima niti u financijskim problemima, ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužitelja o postojanju stanja nužde, a na što ukazuje u reviziji.

 

13.4. Što se tiče postojanja zavisnosti, odnosno podređenog odnosa jednog suugovaratelja prema drugom, taj se odnos ne može promatrati kroz okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja predmetnog ugovora i aneksa ( a koje okolnosti tužitelj nabraja u reviziji), već se taj odnos promatra u trenutku sklapanja ugovora i aneksa ugovora. Dakle,  u okolnostima u kojima su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora (ugovora o kupoprodaji, aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine i ugovora o dinamici plaćanja) i te ugovore su ovjerili kod javnog bilježnika, može se zaključiti da je tužitelj bio svjestan svih posljedica ugovora i da je na iste pristao.

 

14. Kako u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji na strani tužitelja nije postojala niti jedna od navedenih nepovoljnih okolnosti kao bitnih pretpostavki zbog kojih bi predmetni ugovor imao značenje zelenaškog ugovora , kao ništavog pravnog posla, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji i aneksa ugovora o kupoprodaji.

 

15. Slijedom navedenog, a i po pravnom shvaćanju ovog suda nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 385. stavka 1. točke 3. ZPP-a.

 

16. Stoga je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, primjenom odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. ožujka 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.