1

Broj: Ppž-8355/2022

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.J., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 22. listopada 2021., broj: 511-12-36/05-3-3740-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. A.J., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji mu se, na temelju čl. 53. st. 4. istog Zakona, izriče novčana kazna u iznosu 390,00 eura (tristodevedeseteura)/2.938,46 kuna(dvijetisućedevetstotridesetosamkunaičetrdesetšestlipa)[1], koju je dužan platiti u roku od 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

II.Odbija se kao neosnovan prigovor okr. A.J. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 18/118. i 114/22.) okr. A.J. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 15 eura (petnaest eura)/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe), u roku 8 dana od primitka ove presude.

 

                                                    

 

                                                Obrazloženje

 

              1.                Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. A.J. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53 st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne,  izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

             

2.                Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.J. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.               S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor nije osnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

 

6.              Međutim, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

6.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. A.J., budući mu je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

 

6.2.              Za prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 53. st. 4. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura (2.938,46 do 6.931,74 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

 

6.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

6.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 9. studenog 2020., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

7.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora kojim okrivljenik moli da mu se novčana kazna smanji koliko je moguće, prekršaj ne poriče, a koliko se sjeća, za isti prekršaj nije kažnjavan.

 

7.1. U prigovoru okrivljenik navodi da se smatra odgovornim i ne poriče krivnjuu, navedeni prekršaj nije namjerno počinio budući je navedenog dana vozio brata Marina na liječnički pregled u vezi posla koji obavlja u XX kao vatrogasac, brat je primio poziv da treba intervenirati u Oklaju te su iz tog razloga požurili. Kaje se zbog počinjenog, moli da se uzme u obzir da nije kažnjavan zbog prometnih prekršaja, moli da mu se novčana kazna umanji jer otplaćuje kredit.  

 

7.2. Uz prigovor okrivljenik je dostavio uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima za M.J. od 9. studenog 2020.

 

7.3.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

7.4.               Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. A.J. nije učinio, pa su navodi prigovora o izricanju blaže kazne od propisane, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na navode prigovora o neosuđivanosti, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti za ublažavanje novčane kazne i našla je dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni od strane prvostupanjskog tijela u propisanom posebnom minimumu za počinjeni prekršaj. Svijest o počinjenom također ne predstavlja naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala izricanje blaže kazne od propisane te cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7.5.               Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku izreklo minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. A.J. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.

 

8.               Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere okrivljenik moli da se ista ukine jer mu posao ovisi o vozačkoj dozvoli, ima dežurstva i redovne smjene, mogućnost korištenja javnog prijevoza do posla u XX.             

 

8.1.               Kako je već rečeno, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. A.J. ni u odnosu na neophodnost korištenja automobila nije učinio, pa su navodi prigovora i u tom dijelu ostali na razini paušalnog isticanja. Naime, uvjerenje za brata koje je okrivljenik dostavio uz prigovor nije dokaz niti o materijalnoj situaciji okrivljenika, niti o neophodnosti korištenja vozačke dozvole. Ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika, prekoračenje dopuštene brzine kretanja u naselju za 40 km/h, predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od jedan mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Neophodnost korištenja automobila (koje okrivljenik niti nije potkrijepio nikakvim dokazima) ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenik u prometu postupa u skladu s propisima.

 

9.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura/113,02 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 8. ožujka 2023.

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.