Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 5134/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. M. L., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-961/2022-2 od 18. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2294/2021-20 od 21. ožujka 2022., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-961/2022-2 od 18. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2294/2021-20 od 21. ožujka 2022.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1. Mogu li drugostupanjski i prvostupanjski sud, protivno jasnim zakonskim odredbama, arbitrarno odnosno proizvoljno donijeti odluku da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao opravdanost duljine bolovanja svog osiguranika usprkos činjenici što je postupak određivanja duljine bolovanja jasno i striktno definiran odredbama mjerodavnog Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ br.85/06)?
2. Mogu li, nakon ukidne odluke Vrhovnog suda (u ovom slučaju rješenje br. Rev 2007/2017-2 od 31.03.2021.g.) kojim se predmet vraća na prvostupanjsko suđenje, prvostupanjski i drugostupanjski sud odlučivati o drugačijem pravnom pitanju od onog zbog kojeg je - kako je naznačeno u ukidnoj odluci - predmet i vraćen na prvostupanjsko suđenje, a kojem je pravnom pitanju u postupku koji je prethodio ukidnoj odluci već i u prvom i u drugom stupnju odlučeno? Je li takav način postupanja sudova protivan načelu pravne sigurnosti?“
3. Tužitelj se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva na odluku revizijskog suda broj Rev-111/2022-2 od 19. travnja 2022.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje, valja reći da odgovor na postavljeno pitanje ovisi o činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja. Drugim postavljenim pitanjem se polazi od pogrešne pretpostavke da su sudovi nakon ukidne revizijske odluke odlučivali o drugačijem pravnom pitanju (…), kraj činjenice da je u ukidnoj odluci revizijskog suda izraženo shvaćanje „isprave da su plaćeni troškovi bolovanja imaju značaj isprave, ali ne javne isprave, pa je potrebno ocijeniti i ostale navode tuženika (…)“. Stoga su sudovi u ponovljenom postupku ocjenom izvedenih dokaza zaključili da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao uzročno posljedičnu vezu (…). Slijedom navedenoga, pitanja koja polaze od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, takva pitanja nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
7. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, u odluci broj Rev-111/2022-2 od 19. travnja 2022., na koju se pozvao tužitelj u smislu razloga važnosti, je izraženo pravno shvaćanje da račun tužitelja s potvrdom o plaćanju tužitelja nema dokaznu snagu javne isprave u smislu članka 230. ZPP (kao što je i u konkretnom slučaju).
8. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.