1                            Poslovni broj: II Kž-95/2023-5

Poslovni broj: II Kž-95/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. C., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-13/2023. (Kov-8/2023.) od 17. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog V. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-13/2023. (Kov-8/2023.) od 17. veljače 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-9/2023. od 17. veljače 2023., protiv okrivljenog V. C., zbog dva kaznena djela protiv imovine – razbojništva i to jednog iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. te jednog iz članka 230. stavka 1. KZ/11. kao i kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. C. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom V. C. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. prosinca 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni V. C. po branitelju, odvjetniku M. P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "pobijanu odluku ukine i okrivljenika pusti na slobodu, uz eventualno izricanje adekvatnih mjera opreza".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog V. C. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj navodi da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera. Međutim, istaknutim žalbenim navodima, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da okrivljenik nije kazneno osuđivan, ali žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima koje proizlaze iz duljine inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je optuženik protupravno postupao, odnosno okrivljenik je osnovano sumnjiv da je u razdoblju kraćem od dva mjeseca počinio čak tri kaznena djela od kojih čak dva kaznena djela s elementima nasilja, od kojih je jedno počinjeno uz prijetnju pištoljem. Nadalje, okrivljenik je prema vlastitom iskazivanju, naveo da je kazneno djelo iz točke 1. optužnice počinio zbog teške materijalne situacije u kojoj se našao, dok iz podataka u spisu proizlazi da okrivljenik živi u zajedničkom kućanstvu s majkom, koristi njezin automobil i radno je sposoban, a u vrijeme inkriminacija bio je i zaposlen. Navedeno, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu okrivljenikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnost od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.

7. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

8. S obzirom na sve navedeno, opasnost od ponavljanja djela je takve razine da se za sada jedino istražni zatvor ukazuje kao efikasna mjera, dok u žalbi predložene mjere opreza u vidu zabrane napuštanja boravišta i obveznog redovitog javljanja određenom državnom tijelu, u ovom trenutku ne mogu nadomjestiti istražni zatvor.

9. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi da je dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru u potpunosti ostvarena svrha specijalne prevencije kod okrivljenika. Svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. je sprječavanje realne opasnosti na strani okrivljenika u počinjenju novih kaznenih djela, a koja se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

10. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Ni žalbeni navodi okrivljenika kako su počinjena kaznena djela samo jednokratni incidenti koji se više neće ponoviti kao i da je spreman u cijelosti poštivati eventualno određene mjere opreza, nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer okolnosti koje ističe žalitelj nisu takve da bi nadmašile potrebu daljnjeg produljenja istražnog zatvora radi općeg interesa i zaštite od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenik počiniti.

12. S obzirom na izloženo, priznanje okrivljenika za počinjenje dva od tri inkriminirana kaznena djela i izraženo kajanje, ne ugrožavaju opstojnost osnove po kojoj je istražni zatvor produljen.

13. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. ožujka 2023.