REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Kamelije Parać, predsjednica vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i
Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika TOMISLAVA
RADOŠA iz Zagreba, Gračanski Mihaljevac 2/d, OIB 96118819751, kojeg zastupaju
punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. u
Zagrebu, Ivana Lučića 2a, protiv tuženika-protutužitelja RAZVOJ ZEMLJIŠTA
KUPINEC d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 80, OIB 81244444320, kojeg zastupa
punomoćnica Leila Dragičević, odvjetnica u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 61, radi
sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela, odlučujući o tužiteljevoj-
protutuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-1799/2021 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1799/2021 od 13. siječnja 2023. u točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, trgovačkom društvu RAZVOJ ZEMLJIŠTA KUPINEC
d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 80, da s tužiteljem, TOMISLAVOM RADOŠEM iz
Zagreba, Gračanski Mihaljevac 2/d, zaključi ugovor slijedećeg sadržaja:

„TOMISLAV RADOŠ iz Zagreba, Gračanski Mihaljevac 2/d, OIB 96118819751, (dalje u tekstu: Prenositelj)

i

RAZVOJ ZEMLJIŠTA KUPINEC d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 80, OIB:
8124444320, zastupan po direktoru Robertu Hagenu
(u daljnjem tekstu: Stjecatelj)

zaključili su 02.06.2011. (drugog lipnja dvijetisućejedanaeste godine) sljedeći:

UGOVOR O PRIJENOSU I STJECANJU POSLOVNOG UDJELA

U TRGOVAČKOM DRUŠTVU RAZVOJ ZEMLJIŠTA-ŽUPANJA D.O.O.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 2

Članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da su dana 27.04.2010.g. (dvadesetsedmog
travnja dvijetisućedesete godine) zaključile Predugovor o prijenosu i stjecanju
poslovnih udjela, a kojim Predugovorom su predviđeni uvjeti za zaključenje glavnog
ugovora, koji će za predmet imati prijenos na ovdje Stjecatelja svih poslovnih udjela u
trgovačkom društvu koje ima nastati u postupku podjele s osnivanjem trgovačkog
društva Strateški plan d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Gundulićeva 45, čiji je
Prenositelj bio jedini osnivač u trenutku zaključenja citiranog Predugovora, uz
naknadu ugovorenu istim Predugovorom.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je uslijed postupka podjele s osnivanjem
trgovačkog društva Strateški plan d.o.o., opisanog u prethodnom članku nastalo
trgovačkog društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu,
Gundulićeva 45, u kojem trgovačkom društvu je ovdje Stjecatelj nositelj jedinog
poslovnog udjela nominalnog iznosa od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna.

Članak 3.

Prenositelj ovim Ugovorom prenosi na Stjecatelja u cijelosti svoj poslovni udio u
trgovačkom društvu Razvoj zemljišta-Županja d.o.o., naveden u prethodnom članku,
a Stjecatelj isti udio stječe.

Članak 4.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je od Predugovorom utvrđene cijene
predmetnog poslovnog udjela u iznosu od 30.555.000,00 (trideset milijuna
petstopedesetpet tisuća) kuna / 4.055.345,41 EUR (četiri milijuna pedesetpet tisuća
tristočetrdesetpet EUR i četrdesetjednog centa). Preuzimatelj je do sada isplatio
Stjecatelju iznos od 15.276.892,00 (petnaest milijuna dvjestosedamdesetšest tisuća
osamstodevedesetdvije) kune / 2.027.592,01 EUR (dva milijuna dvadesetsedam
tisuća petstodevedesetdva EUR i jednog centa).

Preostali iznos od 15.278.108,00 (petnaest milijuna dvjestosedamdesetosam tisuća
stoosam) kuna / 2.027.753,40 EUR (dva milijuna dvadesetsedam tisuća
sedamstopedesettri EUR i četrdeset centi), Stjecatelj se obvezuje isplatiti
Preuzimatelju u trenutku zaključenja ovog Ugovora.

Članak 5.

Prenositelj ovlašćuje Stjecatelja da na temelju ovog Ugovora može u knjizi poslovnih
udjela trgovačkog društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o., kao i u sudskom registru
Trgovačkog suda u Zagrebu, bez ikakvih njegovih daljnjih suglasnosti ili odobrenja,
ishoditi upis prijenosa predmetnog poslovnog udjela na ime Stjecatelja.

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 3

Članak 6.

Ovaj Ugovor je ugovornim stranama pročitan i protumačen te ga iste u znak prihvata potpisuju.

U Zagrebu, 02. 06. 2011. (drugog lipnja dvijestisućejedanaeste godine)
________________ __________________
PRENOSITELJ: STJECATELJ:
TOMISLAV RADOŠ RAZVOJ ZEMLJIŠTA KUPINEC d.o.o.
po direktoru Robertu Hagenu

u protivnom će isti Ugovor zamijeniti ova presuda.”

2. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

Utvrđuje se da je Predugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela sklopljen

27. travnja 2010. između Tomislava Radoša kao prenositelja poslovnog udjela i
društva Razvoj zemljišta Kupinec d.o.o. kao stjecatelja poslovnog udjela, koji je
solemniziran od strane javnog bilježnika Anice Hukelj pod poslovnim brojem
OV-5591/10 raskinut.

r i j e š i o j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1799/2021 od 13. siječnja 2023. u točki III. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 8 dana naknadi tužitelju-
protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 168.177,56 EUR /

1.267.133,85 kn, dok se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom parničnog
troška u iznosu od 142.049,23 EUR / 1.070.269,90 kn odbija kao neosnovan.

II. Odbacuje se tužiteljeva žalba izjavljena protiv točke IV. izreke presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1799/2021 od 13. siječnja 2023. kao
nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci ove presude i rješenja prvostupanjski je sud
odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da se naloži
tuženiku sklapanje Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela u trgovačkom
društvu Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. čiji je sadržaj pobliže naveden u izreci
prvostupanjske presude jer će u protivnom taj ugovor zamijeniti presuda (točka I.
izreke presude). Istom presudom prvostupanjski je sud (postupajući po tuženikovu
protutužbenom zahtjevu) utvrdio da je Predugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela sklopljen 27. travnja 2010. između tužitelja kao prenositelja poslovnog udjela i
tuženika kao stjecatelja poslovnog udjela solemniziran od strane javnog bilježnika
Anice Hukelj pod poslovnim brojem OV-5591/10 raskinut (točka II. izreke presude) te
je rješenjima o troškovima postupka sadržanim u presudi naložio tužitelju-
protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi troškove parničnog postupka u

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 4

iznosu od 171.746,63 EUR / 1.294.025,00 kn (točka III. izreke presude), dok je odbio
kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova parničnog
postupka u daljnjem iznosu od 180.609,20 EUR / 1.360.800,00 kn (točka IV. izreke
presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je u ponovnom postupku nakon
ukidne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. ocijenio da tužitelj nije obavijestio tuženika niti je
od njega tražio prethodnu suglasnost za pravni posao sklapanja ugovora o prijenosu
poslovnih udjela s trećim, a što prema mišljenju suda predstavlja razlog automatskog
raskida Predugovora prema članku 5. stavku 2. i 3. Predugovora i obvezu tužitelja na
povrat novčanih sredstava primljenih bilo na ime kapare ili na ime naknade za
prijenos. Osim toga, sud prvog stupnja smatra da je izostao uvjet vezan uz
postojanje zemljišnoknjižne čestice ukupne površine 206 343 m² i njezin položaj u
odnosu na nekretninu postojeću u vrijeme sklapanja Predugovora (zapadni dio zk.
čest. br. 2006/1, oranica Bilić njive površine 306 706 m²), zatim da tužitelj nije
dostavio tuženiku dokaze o ispunjenju uvjeta za zaključenje glavnog ugovora do
datuma određenog sukladno članku 5. stavku 5. Predugovora, kao i da sud
„analizom izvedenih personalnih dokaza ne može izvesti nedvojben zaključak da
upisana prava služnosti nisu utjecala na neispunjenje ugovorene obveze tužitelja”.
Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud ponovno ukazuje na
odredbu članka 5. stavka 2. Predugovora kojom je predviđeno ukoliko tužitelj
povrijedi odredbu prethodnog stavka Predugovor se automatski raskida te da je
tuženik u Izjavi kojom jednostrano raskida ugovor naveo da tadašnja uprava tuženika
nije imala odobrenje za sklapanje predmetnog Predugovora, da je skupština tuženika
odlučila da neće realizirati taj projekt te da je društvo čiji prijenos poslovnih udjela se
traži započelo s aktivnim poslovanjem stjecajući prava i obveze u pravnom prometu
koje prelaze posjed nekretnina koje su trebale biti predmetom transakcije. Odluke o
troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154.
stavka 1. te članka 155. i 164. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj-protutuženik osporavajući je u cijelosti
iz svih žalbenih razloga. Žalitelj u žalbi u pogledu utvrđenja zajedničke namjere
ugovaratelja u odnosu na (ne)postojanje tereta služnosti na nekretninama ističe da
se ovaj postupak vodi po odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. kojom je ukinuta ranija
prvostupanjska odluka i predmet vraćen na ponovno suđenje. Drugostupanjski je sud
u navedenoj odluci jasnom i preciznom uputom naložio sudu izvođenje predloženih
dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka Erika Mohorovića radi ispitivanja zajedničke
namjere ugovaratelja u odnosu na (ne)postojanje tereta služnosti na predmetnim
nekretninama. Protivno uputi iz drugostupanjske odluke i protivno Zakonu o
parničnom postupku, prvostupanjski je sud na ročištu od 14. rujna 2022. proveo
dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka Erika Mohorovića te dokaz saslušanjem
svjedoka Roberta Hagena i Eirika Fortuna, a na ročištu od 8. prosinca 2022. proveo
je i dokaz saslušanjem svjedoka Mladena Šolića i Nikše Antica. Prvostupanjski sud je
protivno uputi iz drugostupanjske odluke i Zakona o parničnom postupku izveo u
ponovljenom postupku dokaze na koje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
uopće nije ukazao te koji se stoga nisu ni smjeli izvoditi temeljem odredbe članka

377. stavka 2. Zakona o parničnom postupku pa su stoga oni irelevantni za predmet
ovog spora. Prvostupanjski je sud radi namjere stranaka za sklapanje Predugovora

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 5

saslušao osobe koje nisu bili zastupnici po zakonu tuženika niti njegovi zaposlenici,
niti su sudjelovali u pregovorima koji su prethodili sklapanju Predugovora u bilo
kojem svojstvu i na bilo kojoj strani pa stoga (protivno shvaćanju prvostupanjskog
suda iz točke 6. presude) za razjašnjene namjere potpisnika Predugovora nisu
relevantna shvaćanja osoba koje nisu bile uključene u pregovore neovisno o tome u
kojoj su se funkciji isti kasnije javili jer nemaju neposrednih saznanja o okolnostima
čije je razjašnjenje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske naložio
drugostupanjskom odlukom. Osim toga, sam tuženik je potvrdio kako saslušani
svjedoci nemaju nikakve veze sa strankama, nisu bili uključeni u postupak
ugovaranja Predugovora, već isključivo u postupak njegova izvršenja pa stoga isti ne
mogu imati neposrednih saznanja o zajedničkoj namjeri potpisnika Predugovora.
Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud protivno drugostupanjskoj odluci i protivno
odredbi članka 10. Zakona o parničnom postupku počinio bitnu povredu odredaba
parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.
Osim toga, sud prvog stupnja nije razjasnio spornu okolnost odnosno zaključio je
kako se namjera ugovaratelja ne može utvrditi premda iz iskaza potpisnika
Predugovora na strani tuženika nesporno proizlazi kako su sporne zabilježbe
rezultirale pozitivnim efektom na vrijednost projekta koji je tuženik trebao steći
predmetnim Predugovorom pa stoga postojanje istih nesporno ne može predstavljati
osnovu tumačenja neispunjenja predmetnog uvjeta. U odnosu na ispunjenje ostalih
uvjeta za sklapanja Ugovora, žalitelj ističe da je drugostupanjskom odlukom
prvostupanjskom sudu predmet vraćen na ponovno suđenje s vrlo jasnom i
preciznom uputom – izvođenjem predloženih dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka
Erika Mohorovića radi ispitivanja zajedničke namjere ugovaratelja u odnosu na
(ne)postojanje tereta služnosti na predmetnim nekretninama. Visoki trgovački sud
Republike Hrvatske je vrlo jasno naveo da prvostupanjski sud neće ispitivati
postojanje preostalih uvjeta za sklapanjem Ugovora odnosno eventualno buduće
tuženikovo osporavanja tih uvjeta sud će cijeniti sukladno članku 3. stavku 3. i članku

10. Zakona o parničnom postupku. Međutim, prvostupanjski je sud, a protivno uputi
drugostupanjske odluke kroz cijelu presudu ispitivao postojanje preostalih uvjeta za
sklapanjem Ugovora. Zbog navedenog, zaključak prvostupanjskog suda o tome da
nisu ispunjeni preostali uvjeti za sklapanjem Ugovora je utemeljen na nepotpuno
utvrđenom činjeničnom stanju budući da drugačije proizlazi ne samo iz tužbe i
dokumentacije dostavljene uz tužbu te ostalih podnesaka tužitelja, već i iz samog
držanja tuženika. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika, žalitelj ističe da se
protutužba temelji na argumentaciji da je nastupio raskid Predugovora i to sukladno
članku 5. stavku 2. u vezi članka 14. stavka 2. točke b) Predugovora, a budući da je
tužitelj naplatnim pravnim poslom raspolagao s poslovnim udjelima u društvu Razvoj
zemljišta Županja d.o.o. i to izvan roka predviđenog člankom 5. stavkom 2.
Predugovora te bez da je tuženika o tome raspolaganju obavijestio ili tražio njegovu
suglasnost. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Predugovor raskinut odnosno da je
navedenim raspolaganjem tužitelja nastupio automatski raskid Predugovora. Žalitelj
ističe da od podnošenja tužbe tuženik ističe kako tužitelj do krajnjeg roka
predviđenog odredbama Predugovora nije ispunio sve preduvjete za sklapanje
glavnog ugovora, kako je to predmet tužbenog zahtjeva temeljem kojeg se vodi ovaj
spor. Predmetnu argumentaciju ističe paralelno uz argumentaciju istaknutu u tužbi
koju je tuženik podnio protiv tužitelja, a kojom je inicijalno tražio utvrđenje
Predugovora ništetnim, alternativno pobojnim, a kad nije uspio ni s jednim od

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 6

navedenih zahtjeva, vodio je postupak protiv tužitelja radi naknade štete po
nagodbama sklopljenim s tužiteljem, a po kojima tužitelj navodno nije ispunio svoje
obveze. Dakle, usprkos tome što Predugovor smatra ništetnim, pa eventualno
pobojnim, ali u svakom slučaju isteklim, u ožujku 2022. godine (dakle, 11 godina
nakon što je trebao ispuniti svoje obveze predviđene Predugovorom odnosno nakon
proteka roka u kojem je trebao pristupiti sklapanju glavnog ugovora), u nedostatku
bilo kakve daljnje racionalne argumentacije, tuženik tvrdi da nije istekao rok u kojem
su trebale biti ispunjene sve pretpostavke za sklapanje glavnog ugovora pa
posljedično, uslijed određenih događaja iz 2015. godine tuženik protutužbenim
zahtjevom podnesenim sedam godina kasnije traži utvrđenje raskida Predugovora. U
nastavku žalbe na navode iz protutužbe žalitelj ističe kako je Visoki trgovački sud
Republike Hrvatske u drugostupanjskoj odluci zauzeo stav o cjelokupnoj predmetnoj
argumentaciji s kojom je tužitelj u potpunosti suglasan te navodi da je argument
tuženika da je došlo do automatskog raskida predugovora jer je tužitelj naplatnim
pravnim poslom raspolagao s poslovnim udjelima u društvu Razvoj zemljišta-Županja
d.o.o. i to izvan roka predviđenog člankom 5. stavkom 2. Predugovora bespredmetan
jer iz cjelokupne dokumentacije dostavljene u spis te javno dostupnih podataka
proizlazi da je na dan kad je trebao biti sklopljen ugovor po osnovi Predugovora i na
dan podnošenja žalbe tužitelj jedini član društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o..
Okolnost da u jednom razdoblju tužitelj nije bio član navedenog društva nije protivna
odredbi članka 268. Zakona o obveznim odnosima odnosno mogućnosti tužitelja da
pravovremeno i na odgovarajući način ispuni svoju obvezu predviđenu
Predugovorom kako to pravilno utvrđuje i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
ranijom odlukom. Nadalje, svi preduvjeti za sklapanje ugovora su bili ispunjeni na
zadnji dan kada je tuženik bio dužan pristupiti sklapanju glavnog ugovora, a isključivo
je tuženik odgovoran zbog toga što su se neki od navedenih uvjeta u međuvremenu
promijenili jer je upravo tuženik onemogućio tužitelja da mu prenese udjele
novoosnovanog društva bez poslovanja, imovine (osim nekretnina) i ikakvih obveza
što pravilno potvrđuje i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Štoviše, sve
promjene koje su se u međuvremenu (11 godina) dogodile su posljedica postojanja
društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. te ni na koji način ne sprečavaju mogućnost
tužitelja da ispuni svoje obveze predviđene Predgovorom. Žalitelj ističe da je i u
vrijeme kada je podnesena tužba i u vrijeme zaključenja glavne rasprave on jedini
član društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. te da je sud neosnovano i protivno
podacima iz javnih isprava ocijenio osnovanost protutužbenog zahtjeva. Slijedom
navedenog, očita činjenična i pravna neosnovanost presude proizlazi iz cjelokupnog
dosadašnjeg tijeka postupka i ranije drugostupanjske odluke slijedom čega tužitelj
predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu uz nalog tuženiku da tužitelju naknadi
troškove postupka uključujući i trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od

40.716,86 EUR / 306.781,25 kn.

Žalba je dostavljena tuženiku na odgovor. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu
žalbu u bitnom navodi da smatra kako je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu
odluku o meritumu spora, da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da
prvostupanjski sud nije počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka
i da je pravilno primijenio materijalno pravo. Tuženik smatra da su svi žalbeni razlozi
neosnovani te predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da odbije

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 7

tužiteljevu žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu; tuženik potražuje trošak sastava
odgovora na žalbu sa sudskom pristojbom u ukupnom iznosu od 40.716,86 EUR.

3. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Ispitavši pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke na temelju odredbe članka

365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22), u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći
po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud iz
činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na
tim je činjenicama utemeljena presuda.

4. Prethodno, ovaj sud napominje da je još u ranijoj odluci poslovni broj
Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. sa str. 764.-786. spisa naveo da je između
stranaka nesporno da su one 27. travnja 2010. sklopile Predugovor o prijenosu i
stjecanju poslovnih udjela kojim se tužitelj koji je imatelj jedinog poslovnog udjela u
trgovačkom društvu Strateški plan d.o.o. obvezao izvršiti podjelu tog društva tako da
„kao rezultat podjele društva s osnivanjem nastat će novoosnovano društvo” (članak

3. Predugovora) – ta je podjela trebala biti provedena i upisana u sudski registar do

31. prosinca 2010. Nadalje, prema članku 4. Predugovora tužitelj se obvezao da će
novoosnovano društvo nakon podjele biti vlasnik nekretnina zk.č. broj 2008 upisane
u zk. ul. 5108 k.o. Županja i zk. č. broj 2010. upisane u zk. ul. 5050 k.o. Županja, a
od nekretnine zk.č. broj 2006/1, upisane u zk. ul. 5050 k.o. Županja koja je u naravi u
trenutku sklapanja Predugovora imala površinu od 306 706 m², tužitelj se obvezao da
će ta nekretnina (koja će također biti u vlasništvu novoosnovanog društva) imati
ukupno površinu od 206 343 m² i predstavljat će zapadni dio te tadašnje nekretnine.

Nadalje, člankom 5. Predugovora stranke su se obvezale najkasnije do 31.
ožujka 2011. sklopiti Ugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela kojim će tužitelj
prenijeti sve svoje poslovne udjele (a što će predstavljati 100% udjela) u
novoosnovanom društvu dok će tuženik kao stjecatelj steći navedene poslovne
udjele „kao i sva prava i obveze koje iz tog pravnog posla proizlaze”. Člankom 5.
stavkom 2. tog Predugovora stranke su ugovorile ako se u periodu od zaključenja
Predugovora do roka do kada su se obvezale sklopiti glavni ugovor pojavi potreba za
promjenama u vlasničkoj strukturi društva (Strateški plan d.o.o.) ili novoosnovanog
društva, tužitelj o istom mora obavijestiti tuženika te isključivo uz njegovu suglasnost
sklopiti Ugovor/e o prijenosu poslovnih udjela i to samo pod uvjetom da istodobno sa
sklapanjem takvog Ugovora treći sklopi sa stjecateljem (tuženikom) Predugovor o
prijenosu poslovnih udjela kojim će se obvezati svoj/e poslovni/e udjel/e u
novoosnovanom društvu prenijeti na tuženika, a (stavak 3. istoga članka
Predugovora) ako tužitelj povrijedi tu svoju obvezu „Predugovor se automatski
raskida” i tužitelj je u roku od tri radna dana dužan isplatiti tuženiku iznos kojeg je do
trenutka raskida primio na ime kapare ili naknade za prijenos uvećan za pripadajuće
zatezne kamate.

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 8

Odredbom članka 5. stavka 4. Predugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela tuženik se obvezao da će najkasnije do 31. ožujka 2011. sklopiti Ugovor o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela temeljem kojeg će steći 100% udjela u
novoosnovanom društvu samo pod uvjetom da su do navedenog datuma
kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti: 1) da novoosnovano društvo u svojoj imovini
ima isključivo nekretninu (zapravo, nekretnine) iz članka 4. tog Predugovora, 2) da
nekretnina bude u isključivom knjižnom vlasništvu novoosnovanog društva te da je
novoosnovano društvo u odgovarajućim zemljišno-knjižnim ulošcima Općinskog suda
u Županji upisano kao jedini vlasnik nekretnine odnosno njenih dijelova, a što će biti
vidljivo iz zemljišnoknjižnog/ih izvatka/daka nadležnog suda koji neće biti stariji od tri
dana, 3) da novoosnovano društvo nema druge imovine, 4) da Gradska skupština
Grada Županje usvoji Odluku o izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja
grada Županje na čijem se području nekretnina nalazi s time da je u toj odredbi
Predugovora detaljno navedeno sve što mora biti u tim izmjenama i dopunama tog
Prostornog plana, 5) da Gradska skupština Grada Županje usvoji Urbanistički plan
uređenja i/ili Detaljni plan uređenja u kojem moraju biti predviđene određene
nekretnine (poput upravne zgrade, autopraonice, benzinske stanice i drugo) i 6) da je
tuženiku bilo od tužitelja bilo od trećih osoba na koje je tužitelj uz suglasnost tuženika
prenio dio svojeg poslovnog udjela ponuđeno da temeljem Ugovora o prijenosu i
stjecanju poslovnih udjela stekne 100% poslovnih udjela u novoosnovanom društvu.

Nadalje, prema članku 5. stavku 5. Predugovora ako do 31. ožujka 2011. ne
budu kumulativno ispunjeni svi uvjeti iz prethodnog stavka (osim dijela točke 5.), taj
Predugovor se automatski raskida i tužitelj je u roku od 8 radnih dana dužan isplatiti
stjecatelju iznose koji je primio na ime kapare ili naknade za prijenos uvećan za
pripadajuće kamate. Člankom 6. stavkom 2. Predugovora stranke su ugovorile da će
tužitelj činjenicu urednog vlasništva novoosnovanog društva na nekretninama
dokazati na način da će u trenutku potpisivanja Ugovora o prijenosu i stjecanju
poslovnih udjela prezentirati tuženiku originale ovjerenih izvadaka iz zemljišne knjige
koji neće biti stariji od tri dana iz kojih će biti vidljivo da je novoosnovano društvo
isključivi vlasnik nekretnina iz članka 4. Predugovora te da u zemljišnim knjigama
nema upisanih tereta, aktivnih plombi, predbilježbi niti zabilježbi. Isto tako tužitelj je
prema članku 10. stavku 3. Predugovora dužan na dan potpisivanja Ugovora o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela priložiti listu imovine koju imovinu će posebno
predstavljati nekretnina iz članka 4. stavka 2. Predugovora s originalom
zemljišnoknjižnog izvatka ne starijim od tri dana iz kojeg će biti vidljivo da je
novoosnovano društvo vlasnik navedene nekretnine i da na istoj nema tereta.

Između stranaka nije sporno su stranke istoga dana kada su sklopile
Predugovor o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela, sklopile i Predugovor o
kupoprodaji nekretnina (str. 427.-429. spisa). Međutim, Predugovor o kupoprodaji
nekretnina je sklopljen nakon sklapanja Predugovora o prijenosu i stjecanju
poslovnog udjela, a što jasno proizlazi iz članka 3. stavka 2. Predugovora o
kupoprodaji nekretnina kojim su stranke sporazumno utvrdile da je sklapanje
Ugovora o kupoprodaji nekretnina (dodatan) uvjet za sklapanje Ugovora o prijenosu i
stjecanju poslovnih udjela sukladno Predugovoru o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela sklopljenom 27. travnja 2010. Prema tome, stranke su kao uvjet za sklapanje
Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela (kasnijim) Predugovorom o

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 9

kupoprodaji nekretnina od 27. travnja 2010. pored uvjeta predviđenih Predugovorom
o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela ugovorile i dodatan uvjet – da tužitelj kupi od
tuženika nekretninu iz članka 1. Predugovora o kupoprodaji nekretnina. Međutim,
prema članku 3. stavku 3. Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. travnja 2010.
u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina nekretnine koje su predmet
(pred)ugovora o kupoprodaji ne mogu biti opterećene teretima niti bilo kakvim
pravima u korist trećih, a prema članku 4. tog Predugovora stranke su suglasno
utvrdile da ako Ugovor o kupoprodaji nekretnina ne bude sklopljen do 31. ožujka

2011. taj Predugovor se raskida – dakle, bitan sastojak Predugovora o kupoprodaji
nekretnina je rok do kojeg su stranke morale sklopiti Ugovor o kupoprodaji
nekretnina.

Osim toga, nesporno je da je tužitelj dopisom od 30. ožujka 2011. (sa str. 53.-

54. spisa) pozvao tuženika na sklapanje ugovora navodeći da su za to ispunjeni svi
uvjeti predviđeni Predugovorom o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela, kao i to da
se tuženik na taj tužiteljev poziv za sklapanjem Ugovora o prijenosu i stjecanju
poslovnih udjela oglušio. Jednako tako, između stranaka nije sporno da je tuženik
dopisom od 9. svibnja 2011. (sa str. 98.-99. spisa) pozvao tužitelja da mu vrati
uplaćeni iznos od 15.276.892,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kojeg su
tuženik i trgovačko društvo Razvoj zemljišta Jugoistočna Europa 2 d.o.o. uplatili
tužitelju, no u tom dopisu nije iznio činjenicu da do 31. ožujka 2011. nisu bili ispunjeni
uvjeti za sklapanja Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela nego je tvrdio da
je zbog izostanka suglasnosti EELD-a (član društva tuženika) na Predugovor o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela od 27. travnja 2010. taj Predugovor pravno
nevaljan u smislu članka 441. stavka 1. točke 10. Zakona o trgovačkim društvima
(„Narodne novine” broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19,
34/22, 114/22 i 18/13).

Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu (sa str. 57-66. spisa), osim isticanja
nevaljanosti Predugovora prema članku 441. stavka 1. točke 10. Zakona o
trgovačkim društvima zbog toga što suglasnost za taj Predugovor nije dao član
društva tuženika, naveo da tužitelj nije bio jedini član društva Razvoj zemljišta-
Županja d.o.o. (to je novoosnovano društvo nastalo podjelom društva Strateški plan
d.o.o.) već je to osim tužitelja i Tamara Kelava (točka 6. odgovora na tužbu). Osim
toga, tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da je
u trenutku sklapanja Predugovora Prostorni i Urbanistički plan Grada Županje već
postojao (premda je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da iz Odluke o donošenju
Prostornog plana uređenja grada Županja i Odluke o donošenju Urbanističkog plana
uređenja gospodarskog područja Županja nije moguće utvrditi jesu li ispunjene sve
točke Predugovora iz članka 5. stavka 4. i stavka 5. tog Predugovora, tuženik u
odgovoru na tužbu nije iznio činjenicu da ti planovi ne bi bili u skladu s tim
odredbama Predugovora), da je provedena parcelacija čestice zk. č. broj 2006/1 na
način da je formirana čestica površine 212 745 m² umjesto ugovorene površine od
206 343 m² i da tužitelj nije dostavio tuženiku do 31. ožujka 2011. zemljišnoknjižne
uloške kojima bi dokazao da su nekretnine u isključivom vlasništvu novoosnovanog
društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. Slijedom navedenog, između stranaka je
sporno jesu li do 31. ožujka 2011. bili ispunjeni svi uvjeti za sklapanje Ugovora o
prijenosu i stjecanju poslovnog udjela čije su sklapanje stranke ugovorile

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 10

Predugovorom o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela od 27. travnja 2010. i
Predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 27. travnja 2010.

Osim toga, budući da su parnične stranke i trgovačko društvo Razvoj zemljišta
Jugoistočna Europa 2 d.o.o. 19. lipnja 2015. sklopili Sporazum o razrješenju
imovinsko-pravnih odnosa stranaka (str. 601.-611. spisa), a one su to učinili i 1. lipnja

2016. kada su sklopili (drugi) Sporazum o razrješenju imovinsko-pravnih odnosa (str.
612-618. spisa), između stranaka je sporno i to da li predmetni Predugovor o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela obvezuje (ovdje) parnične stranke odnosno jesu
li one navedenim Sporazumima drugačije uredili svoje međusobne odnose.

Prvostupanjski je sud radi ispitivanja jesu li kumulativno ispunjeni svi uvjeti za
sklapanje Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela u prethodno vođenom
postupku pod poslovnim brojem P-1813/18 izvršio uvid u isprave priložene spisu dok
predložene dokaze saslušanja stranaka i svjedoka tada nije proveo smatrajući da bi
izvođenje personalnih dokaza „doprinijelo produljenju trajanja samog postupka i
povećalo troškove istog, a što nije u skladu s načelom ekonomičnosti”, da iskazi
predloženih osoba nisu odlučni za pravilno i potpuno razrješenje spora sve još uz
prisutne negativne implikacije u povezanosti s pandemijom virusa Covid-19 i da
„utvrđivanje činjenica putem svjedoka može biti opterećeno raznim objektivnim i
subjektivnim nedostacima i pogreškama koji mogu ozbiljno dovesti u pitanje kvalitetu
pribavljenih informacija”. Presudom poslovni broj P-1813/18 od 12. svibnja 2021. (sa
str. 719.-727. spisa) sud prvog stupnja je odbio kao neosnovanim tužbeni zahtjev
kojim je tužitelj tražio od suda da se naloži tuženiku sklapanje Ugovora o prijenosu i
stjecanju poslovnog udjela u trgovačkom društvu Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. i to
iz razloga jer je sud prvog stupnja smatrao da „tužitelj nije ni u jednom trenutku prije
utuženja obavijestio tuženika o tome da je poduzeo sve potrebne radnje potrebne za
sklapanje glavnog ugovora o prijenosu udjela odnosno da su ispunjeni svi propisani
uvjeti niti mu je o tome dostavio pripadajuću dokumentaciju” (str. 10. te presude
odnosno str. 723. spisa).

Međutim, povodom tužiteljeve žalbe (i tuženikove žalbe na odluku o
troškovima postupka) protiv te presude Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je
rješenjem poslovni broj Pž-3290/21 od 2. studenoga 2021. ukinuo navedenu
prvostupanjsku presudu te je u obrazloženju te odluke jasno naveo da su
pretpostavke (uvjeti) za sklapanje Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela
bile ispunjene na dan 31. ožujka 2011. (točka 14. navedenog rješenja; str. 20.
rješenja odnosno str. 783. spisa), no prema članku 6. stavku 2. Predugovora tužitelj
je u trenutku potpisivanja Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela trebao
prezentirati tuženiku izvatke iz zemljišnih knjiga prema kojima na nekretninama zk. č.
broj 2006/1 (nakon parcelacije), zk. č. broj 2008 i zk. č. broj 2010 ne smiju biti upisani
tereti, aktivne plombe, predbilježbe odnosno zabilježbe. Međutim, iz zemljišnoknjižnih
izvadaka u spisu proizlazi da jedino na nekretnini zk. č. broj 2010. upisanoj u zk. ul.
5482 k.o. Županja nema nikakvih tereta (str. 456.-457. spisa), dok je na nekretnini zk.
č. broj 2008 upisanoj u zk. ul. 5108 k.o. Županja kao teret uknjiženo pravo služnosti
ukopavanja dijela kanalizacijske mreže za korist društva Komunalac d.o.o. iz Županje
(str. 453. spisa; ovo pravo služnosti je bilo upisano i u vrijeme pokretanja ovog spora,
a što je vidljivo i iz zemljišnoknjižnog izvatka od 12. siječnja 2011. sa str. 23. spisa

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 11

kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu). Osim toga, premda u vrijeme pokretanja ovog
spora nije bilo nikakvih tereta na nekretnini zk. č. broj 2006/1 upisanoj u zk. ul. 5912
k.o. Županja, a što je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka od 12. siječnja 2011. sa str.

24. spisa, na toj je nekretnini tijekom trajanja ovog spora (25. srpnja 2018.) kao teret
uknjižena stvarna služnost pristupa, postavljanja i održavanja RS 35 kV Kogeneracija
Županja i KB 35 kV priključni za RS kV Kogeneracija Županja u korist HEP-Operator
distribucijskog sustava (str. 454.-455. spisa). Slijedom navedenog, drugostupanjski je
sud u rješenju poslovni broj Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. dao uputu
prvostupanjskom sudu da u ponovljenom suđenju saslušanjem tužitelja i svjedoka
Erika Mohorovića kao zastupnika po zakonu tuženika u vrijeme sklapanja
Predugovora ispita zajedničku namjeru ugovornih stranaka u smislu članka 319.
stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), to jest utječu li upisane služnosti na
sklapanje budućeg Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela.

U ponovljenom suđenju tuženik je 25. ožujka 2021. podnio protutužbu u kojoj
je protutužbenim zahtjevom tražio od suda da utvrdi da je raskinut Predugovor o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela sklopljen 27. travnja 2010. između stranaka koji
je solemniziran od strane javnoga bilježnika Anice Hukelj pod poslovnim brojem
OV-5591/10, a kao činjeničnu osnovu protutužbe je naveo da je nastupio raskid
predmetnoga Predugovora sukladno članku 5. stavku 2. u vezi članka 14. stavka 2.
točke b) Predugovora jer je tužitelj naplatnim pravnim poslom raspolagao s
poslovnim udjelima u društvu Razvoj zemljišta Županja d.o.o. i to izvan roka
predviđenog člankom 5. stavkom 2. Predugovora bez da je o tom raspolaganju
obavijestio tuženika ili tražio njegovu suglasnost; ujedno je tom protutužbom tuženik
„izričito izjavio raskid predmetnog Predugovora” (str. 795. spisa). U prilogu
naknadnog podneska od 30. ožujka 2022. tuženik je dostavio Sporazum o naknadi
za prijenos poslovnih udjela sklopljen 26. studenoga 2013. između tužitelja i Tamare
Kelava (909-911. spisa) i Izjavu o raskidu od 21. ožujka 2022. sa str. 912.-913. spisa
kojom tuženik raskida Predugovor od 27. travnja 2010., a u toj Izjavi o raskidu kao
razloge raskida navedenog Predugovora tuženik (osim što smatra da je Predugovor
ništetan premda je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj
Pž-2934/18 od 29. listopada 2019. (sa str. 346.-355. spisa) preinačivši
prvostupanjsku presudu poslovni broj P-1941/16 od 9. ožujka 218. odbio tužbeni
zahtjev za utvrđenjem ništetnim navedenog Predugovora) navodi: a) da je
sklapanjem Predugovora tadašnja uprava društva prekoračila svoje ovlasti te nije
imala odobrenje za sklapanje tog Predugovora i b) da je od dana sklapanja
Predugovora do trenutka kada je društvo trebalo ispuniti obveze prema Predugovora
došlo do znatne promjene okolnosti iz razloga da je ukupan projekt Cargo System
obustavljen te je skupština društva odlučila da neće nastaviti realizaciju tog projekta
bez koje realizacije predmetni Predugovor ne bi ni bio sklopljen.

Tužitelj je podneskom od 13. travnja 2022. osporio protutužbeni zahtjev
ističući da Predugovor nije ništetan, ali i da činjenica što tužitelj jedno razdoblje
tijekom trajanja ovog spora (koji se tada vodio 11 godina) nije bio član društva Razvoj
zemljišta-Županja d.o.o. iz razloga jer je (i to) izvan roka predviđenog člankom 5.
stavkom 2. Predugovora raspolagao poslovnim udjelima u tom društvu nije od
utjecaja na ovaj spor. Ovo zbog toga što je tužitelj (i) sada jedini član tog društva (a

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 12

što je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske obrazložio u odluci poslovni broj
Pž-3290/21) pa zato takvo raspolaganje tužitelja nije protivno članku 268. Zakona o
obveznim odnosima odnosno mogućnosti tužitelja da ispuni svoju obvezu predviđenu
Predugovorom. Jednako tako, tužitelj je u navedenom podnesku smatrao da su svi
preduvjeti za sklapanje Ugovora o prijenosu poslovnog udjela bili ispunjeni na
ugovoreni datum do kojeg su stranke trebale sklopiti taj Ugovor pa da zato
neosnovanost protutužbenog zahtjeva proizlazi ne samo iz cjelokupnog dotadašnjeg
postupka već i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. (str. 918. spisa).

Nadalje, budući da je tuženik u podnesku u kojem je podnio protutužbu
predložio saslušanje svjedoka Nikše Antica i Mladena Šolića koji su bili „zaposlenik i
dugogodišnji suradnik društva Verdispar International d.o.o. koje je u ime i za račun
tuženika vršilo pripremu projekata nekretnina te procjene o ispunjenju uvjeta za
realizaciju projekata” (str. 794-795. spisa), a naknadno i svjedoka Roberta Hagena i
Eirika Forthuna (str. 900. spisa), prvostupanjski je sud po prijedlogu tuženika i prema
uputi drugostupanjskog suda izveo dokaz saslušanjem svjedoka Erika Mohorovića
(str. 966-969. spisa), Roberta Hagena (str. 969.-972. spisa), Eirika Forthuna (str.
972-974. spisa), Mladena Šolića (str. 986.-988. spisa) i Nikše Antica (str. 988.-989.
spisa). Prvostupanjski je sud također izveo i dokaz saslušanjem tužitelja (str. 960.-

966. spisa te je izvršio uvid u isprave priložene spisu. Na temelju tako provedenog
postupka prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.

5. Ovaj sud napominje da je još u ranijoj odluci poslovni broj Pž-3290/21 od

28. listopada 2021. na str. 10. te odluke (str. 773. spisa) naveo da je tužitelj
pravovremeno pokrenuo ovaj spor unutar roka od šest mjeseci predviđenog za
sklapanje ugovora (članak 268. stavak 5. Zakona o obveznim odnosima), zatim da
Predugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela od 27. travnja 2010. nije ništetan
iz razloga koji su navedeni u toj odluci (točka 6. obrazloženja te odluke; str. 10.-11. te
odluke odnosno str. 773.-774. spisa), kao i da činjenica što stranke do 31. ožujka

2011. nisu sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnina (što je prema Predugovoru o
kupoprodaji nekretnina od 27. travnja 2010. dodatan uvjet/pretpostavka za sklapanje
Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela) nije od utjecaja na ovaj spor jer je
tuženik svojim postupanjem spriječio sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine –
zbog navedenog, sukladno članku 297. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima
smatra se da je ta pretpostavka ispunjena (točka 7. obrazloženja te odluke; str. 11-

12. te odluke odnosno str. 774.-775. spisa).

Jednako tako, premda je prvostupanjski sud u ranijoj (ukinutoj) odluci smatrao
da Predugovor od 27. travnja 2010. više ne egzistira jer su parnične stranke svoj
odnos regulirale Sporazumom od 19. lipnja 2015. i Sporazumom od 1. lipnja 2016.,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Pž-3290/21 od 28.
listopada 2021. obrazložio razloge zbog kojih ti sporazumi više ne obvezuju
ugovorne stranke odnosno zbog čega ti Sporazume ne predstavljaju okolnosti u
smislu članka 268. stavka 6. Zakona o obveznim odnosima zbog kojih Predugovor o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela više ne bi obvezivao ugovorne stranke.
Slijedom navedenog, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tih razloga ovaj
sud ovom prilikom (i) u tom dijelu upućuje na obrazloženje ranije drugostupanjske

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 13

odluke (točka 8. obrazloženja te odluke; str. 12.-13. te odluke odnosno str. 775.-776. spisa).

6. Nadalje, u odnosu na pretpostavke (uvjete) ugovorene Predugovorom o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela od 27. travnja 2010. koji su morali biti ispunjeni
do 31. ožujka 2011. da bi tuženik najkasnije tada s tužiteljem sklopio Ugovor o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela, a što se obvezao učiniti člankom 5. stavkom 4.
navedenog Predugovora, ovaj sud napominje da je još u ranijoj odluci poslovni broj
Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. naveo da je sud trebao u ponovljenom postupku
ispitati pravu volju ugovornih stranaka vezanu uz upisane služnosti na nekretninama,
ali i da su sve preostale ugovorene pretpostavke (uvjeti) ispunjeni do 31. ožujka

2011. (zapravo do 30. ožujka 2011. kada je tužitelj dopisom sa str. 53-54. spisa
pozvao tuženika na sklapanje ugovora).

Naime, u odnosu na obvezu tužitelja kao jedinog imatelja poslovnog udjela u
trgovačkom društvu Strateški plan d.o.o. da donese odluku o podjeli tog društva
(odvajanje s osnivanjem) na temelju koje bi do 31. prosinca 2010. bila provedena
podjela i upisano u sudski registar novoosnovano društvo, ovaj sud smatra između
stranaka nespornom činjenicu da je tužitelj tu svoju obvezu iz članka 3. Predugovora
o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela od 27. travnja 2010. u cijelosti ispunio. Naime,
iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-10/23159-3 od 6. prosinca

2010. (sa str. 18.-19. spisa) je vidljivo da je tada u sudski registar u odnosu na
društvo Strateški plan d.o.o. izvršen upis podjele odvajanja s osnivanjem, a prema
rješenju istog suda poslovni broj Tt-10/23160 od 6. prosinca 2010. sa str. 20-21.
spisa tada je u sudski registar upisano osnivanje društva Razvoj zemljišta-Županja
d.o.o.. Nadalje, premda su prema podacima za upis u glavnu knjigu sudskog registra
za to društvo sa str. 21. spisa tada kao članovi tog društva upisani tužitelj Tomislav
Radoš i Tamara Kelava, ta činjenica nema nikakvog utjecaja na (ne)ispunjenje uvjeta
iz članka 5. stavka 1. Predugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela prema
kojem je obveze tužitelja da najkasnije do 31. ožujka 2011. sklopi Ugovor o prijenosu
i stjecanju poslovnih udjela kojim je prenijeti sve svoje poslovne udjele (a što će
predstavljati 100% udjela) u novoosnovanom društvu na tuženika.

Ovo stoga jer tuženik ni u ranije vođenom prvostupanjskom postupku, a niti u
ponovljenom suđenju nije ni iznio činjenicu da je u razdoblju od osnivanja trgovačkog
društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. 6. prosinca 2010. pa do 17. prosinca 2010.
(kada je tužitelj u sudskom registru upisan kao jedini član navedenog društva)
raskinuo Predugovor o stjecanju i prijenosu poslovnih udjela u smislu članka 14.
stavka 1. i 2. točke 2. tog Predugovora; štoviše, tuženik tijekom cijelog postupka nije
ni iznio ni dokazao činjenicu da je sukladno članku 14. stavku 1. tog Predugovora
raskinuo taj Predugovor prije 31. ožujka 2011. Upravo zbog toga, čak neovisno o
tome što je tužitelj osnovao trgovačko društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. s
Tamarom Kelava (odnosno je li eventualno za osnivanje tog društva s Tamarom
Kelava tužitelj imao suglasnost tuženika u smislu članka 5. stavka 2. Predugovora ili
je to tužitelj učinio protivno toj predugovornoj odredbi; u svom iskazu s ročišta od 14.
rujna 2022. (sa str. 962. spisa) tužitelj je naveo da je društvo Razvoj zemljišta-
Županja d.o.o. osnovao zajedno s Tamarom Kelava obavijestio tuženika usmeno
više puta, a tuženik do zaključenja glavne rasprave tu činjenicu nije osporio), ta

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 14

činjenica nema nikakvog utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva budući da je
tužitelj u razdoblju (najkasnije) od 17. prosinca 2010. pa do 31. ožujka 2011. bio
jedini član društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o..

Naime, iz povijesnog izvatka iz sudskog registra (zapravo dijelu tog izvatka) sa
str. 693.-696. spisa kojeg je uz svoj podnesak od 22. ožujka 2021. dostavio sudu
upravo tuženik jasno proizlazi da je tužitelj s Tamarom Kelava bio član trgovačkog
društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. (najkasnije) do 17. prosinca 2010. budući da
je tada na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-10/24014 od

17. prosinca 2010. tužitelj upisan kao jedini član tog društva. Prema tome, s obzirom
na to da upis promjene člana društva u sudski registar (osim kod osnivanja društva)
ima samo deklaratorni učinak, tužitelj je najkasnije 17. prosinca 2010. (a vjerojatno i
prije) postao jedini član trgovačkog društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. te je on
kao takav mogao u razdoblju od tada pa do 31. ožujka 2011. sklopiti s tuženikom
Ugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela kojim bi na tuženika prenio jedini (100
%-tni) poslovni udjel u temeljenom kapitalu društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o.,
na što se tužitelj obvezao člankom 5. stavkom 1. Predugovora o prijenosu i stjecanju
poslovnih udjela. Osim toga, tužitelj je tek 26. studenoga 2013. prestao biti (jedini)
član trgovačkog društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. jer je prema Ugovoru o
prijenosu poslovnog udjela sa str. 363.-367. i 909.-911. spisa tada poslovni udjel
prenio Tamari Kelava. Međutim, ni ta činjenica nema nikakvog utjecaja na ovaj spor,
odnosno na (ne)mogućnost tužiteljeva ispunjenja Predugovorom od 27. travnja 2010.
preuzete obveze tužitelja da prenese poslovni udjel u društvu Razvoj zemljišta-
Županja d.o.o. (a što se tužitelj obvezao člankom 5. stavkom 1. tog Predugovora) jer
je tužitelj (i) prije zaključenja glavne rasprave u prethodno vođenom postupku pred
prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1813/18 (ponovno) postao jedini
član trgovačkog društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o., a što je vidljivo kako iz
izvatka iz sudskog registra sa str. 450.-452. spisa kojeg je uz svoj podnesak od 11.
veljače 2020. sudu dostavio tužitelj tako i iz dijela povijesnog izvatka iz sudskog
registra za društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. kojeg je tuženik dostavio sudu uz
podnesak od 22. ožujka 2021.; naime, iz oba navedena izvatka iz sudskog registra
proizlazi da je tužitelj kao jedini član trgovačkog društva Razvoj zemljišta-Županja
d.o.o. upisan u sudski registar na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj Tt-19/6894-2 od 16. prosinca 2019. Osim toga, budući da je sudski
registar javan u smislu članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o sudskom registru („Narodne
novine” broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13,
93/14, 110/15, 40/19 i 34/22) i članka 65. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, a
što znači da svatko (uključujući i parnični sud) može obaviti uvid u podatke upisane u
sudskom registru, to je i ovaj sud izvršio uvid u sudski registar te je utvrdio da je
tužitelj u razdoblju od 16. prosinca 2019. nadalje (pa tako i u vrijeme zaključenja
glavne rasprave u ponovljenom prvostupanjskom postupku i u vrijeme donošenja ove
drugostupanjske odluke) upisan u sudski registar kao jedini član trgovačkog društva
Razvoj zemljišta-Županja d.o.o..

Prema tome, okolnost što jedno određeno razdoblje tijekom trajanja ovog
spora tužitelj nije bio član trgovačkog društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. nema
nikakvog utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva budući da je (i) u vrijeme
(ponovnog) zaključenja glavne rasprave tužitelj jedini član tog društva koji kao takav

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 15

može sukladno odredbi članka 5. stavka 1. Predugovora o prijenosu i stjecanju
poslovnih udjela od 27. travnja 2010. prenijeti svoj poslovni udio u cijelosti tuženiku.
Zbog toga, činjenica što tužitelj dio razdoblja tijekom trajanja ovog spora nije bio član
trgovačkog društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. nema utjecaja na (ne)mogućnost
tužiteljeva ispunjenja obveze sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela s
tuženikom niti je to okolnost koja bi u smislu članka 268. stavka 6. Zakona o
obveznim odnosima utjecala na sklapanje Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela odnosno na obvezivanje stranaka Predugovora od 27. travnja 2010..
Uostalom, ovo je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske naveo i u ranijoj odluci
poslovni broj Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. na str. 776.-778. spisa (točka 9.
obrazloženja te odluke sa str. 13.-15. te odluke).

7. Osim toga, a kao što je ranije navedeno u na str. 7. ove odluke, stranke su
člankom 5. stavkom 2. Predugovora ugovorile obvezu tužitelja ukoliko se u periodu
od zaključenja Predugovora do roka do kada su se obvezale sklopiti glavni ugovor
(dakle, do 31. ožujka 2011.) pojavi potreba za promjenama u vlasničkoj strukturi
društva novoosnovanog društva, tužitelj o istom mora obavijestiti tuženika te
isključivo uz njegovu suglasnost sklopiti Ugovor/e o prijenosu poslovnih udjela i to
samo pod uvjetom da istodobno sa zaključenjem takvog Ugovora treći sklopi sa
stjecateljem (tuženikom) Predugovor o prijenosu poslovnih udjela kojim će se
obvezati svoj/e poslovni/e udjel/e u novoosnovanom društvu prenijeti na tuženika, a
(stavak 3. istoga članka Predugovora) ako tužitelj povrijedi tu svoju obvezu
„Predugovor se automatski raskida”. Prema tome, a s obzirom na činjenicu da su
obje stranke prema članku 5. stavcima 1. i 4. Predugovora ugovor o prijenosu
poslovnog udjela morale sklopiti najkasnije do 31. ožujka 2011., što tuženik nesporno
po pozivu tužitelja nije učinio unatoč tome što su za sklapanje ugovora o prijenosu
poslovnog udjela bile ispunjene pretpostavke predviđene Predugovorom, to čak i u
slučaju kada bi naknadni (nakon 31. ožujka 2011.) tužiteljev prijenos poslovnog
udjela Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. na Tamaru Kelava (26. studenoga 2013.)
eventualno predstavljao promijenjenu okolnost (a što nije), tuženik bi morao isključivo
konstitutivnom (protu)tužbom (a ne deklaratornom protutužbom što traži u ovom
sporu) tražiti od suda da raskine predmetni Predugovor sukladno odredbi članka 268.
stavka 6. u vezi članka 369. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga,
budući da je tuženik odbio sklopiti s tužiteljem ugovor o prijenosu poslovnog udjela
premda su za to do 31. ožujka 2011. bile ispunjene sve pretpostavka određene
Predugovorom, tuženik se sukladno članku 268. stavku 6. u vezi članka 369. stavka

3. Zakona o obveznim odnosima ne može osnovano pozivati na promijenjene
okolnosti – na okolnost da tužitelj jedno određeno razdoblje nakon 31. ožujka 2011.
nije bio jedini član društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. Upravo zbog navedenog,
tuženikov deklaratorni protutužbeni zahtjev je neosnovan (o preostalim razlozima za
neosnovanost tog protutužbenog zahtjeva više u nastavku ove odluke; točka 12. ove
odluke).

8. Nadalje, kao što je drugostupanjski sud naveo i u rješenju poslovni broj
Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. (točke 10., 11. i 12. obrazloženja te odluke sa str.

15.-17. te odluke odnosno str. 778.-780. spisa) nekretnine koje su navedene u članku

4. Predugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela, a koje su do 31. ožujka 2011.
morale biti u knjižnom vlasništvu novoosnovanog društva (Razvoj zemljišta-Županja

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 16

d.o.o.) su nesporno do tada bile uknjižene u zemljišnim knjigama kao vlasništvo
društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o., a što proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka
od 12. siječnja 2011. sa str. 23. i 24. spisa. Prema tome, tužitelj je tim izvadcima od

12. siječnja 2011. dokazao da je društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. isključivi
vlasnik tih nekretnina i kao takav je u zemljišnim knjigama upisan prije 31. ožujka

2011. do kada su stranke trebale sklopiti Ugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela.

Nadalje, premda je tužitelj prema članku 5. stavku 4. točkama 1. i 2.
Predugovora zemljišnoknjižnim izvadcima koji u trenutku sklapanja Ugovora ne smiju
biti stariji od tri dana morao dokazati da je novoosnovano društvo Razvoj zemljišta-
Županja d.o.o isključivi vlasnik nekretnina iz članka 4. stavka 2. tog Predugovora, ta
odredba Predugovora se ne može tumačiti odvojeno od odredbe članka 6. stavka 2.
Predugovora prema kojoj činjenicu urednog vlasništva nekretnine od novoosnovanog
društva tužitelj će dokazati na način da će u trenutku potpisivanja Ugovora o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela prezentirati tuženiku originale ovjerenih
izvadaka iz zemljišnih knjiga koji neće biti stariji od tri dana iz kojih će biti vidljivo da
je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Županji kao vlasnik nekretnine iz članka

4. stavka 2. Predugovora upisano isključivo novoosnovano društvo. Prema tome,
eventualna činjenica što tužitelj prije 31. ožujka 2011. nije prezentirao tuženiku
originale zemljišnoknjižnih izvadaka za te nekretnine koji nisu smjeli biti stariji od tri
dana nema utjecaja na ovaj spor iz razloga jer je tužitelj sukladno odredbi članka 6.
stavka 2. Predugovora te zemljišnoknjižne izvatke morao prezentirati tuženiku tek u
trenutku potpisivanja Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela. Međutim,
upravo zbog toga što je tužitelj (najkasnije) 30. ožujka 2011. pozvao tuženika na
sklapanje Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela, a na što se tuženik
oglušio, to je tuženik takvim svojim postupanjem spriječio tužitelja da prilikom
potpisivanja navedenog Ugovora prezentira tuženiku originalne zemljišnoknjižne
izvatke ne starije od tri dana. Naime, da je tuženik prihvatio tužiteljev poziv za
sklapanjem Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela (i odredio mjesto i
vrijeme sklapanja/potpisivanja tog Ugovora), tužitelj bi neposredno prije sklapanja tog
Ugovora (znajući točno vrijeme sklapanja) mogao pribaviti nove originalne primjerke
zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetne nekretnine ne starije od tri dana iz kojih bi
bilo vidljivo da je društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. u zemljišnim knjigama
upisan kao vlasnik tih nekretnina i te izvatke prezentirati tuženiku u trenutku
potpisivanja navedenog Ugovora.

Slijedom navedenog, tuženik je oglušivši se na poziv tužitelja za sklapanjem
Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela spriječio tužitelja da mu u trenutku
sklapanja tog Ugovora prezentira zemljišnoknjižne izvatke ne starije od tri dana iz
kojih bi bilo vidljivo da je društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. upisan kao vlasnik
tih nekretnina u zemljišnim knjigama, premda je navedeno društvo nesporno prije 31.
ožujka 2011. bilo upisano kao vlasnik tih nekretnina (a ono je i tijekom cijelog ovog
spora upisano kao vlasnik tih nekretnina u zemljišnim knjigama, što uostalom tuženik
niti ne osporava). Upravo zbog toga, sama činjenica što tužitelj nije dostavio
zemljišnoknjižne izvatke ne starije od tri dana nema utjecaja na (ne)ispunjenje
pretpostavki za sklapanjem Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela, a kako
to u ranijoj odluci pogrešno smatrao prvostupanjski sud.

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 17

Jednako tako, suprotno (ponovnom) mišljenju prvostupanjskog suda da nije
ispunjen uvjet vezan uz postojanje zemljišnoknjižne čestice ukupne površine 206 343
m² (točka 19. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude; str. 15. te presude
odnosno str. 1011. spisa), ovaj sud ponovno napominje da činjenica što nekretnina
zk.č. br. 2006/1 (koja je u vrijeme sklapanja Predugovora od 27. travnja 2010. bila
upisana u zk. ul. 5050. k.o. Županja, a nakon provedene parcelacije u zk. ul. 5482
k.o. Županja) nakon provedene parcelacije ima veću površinu od 206 343 m², kako je
to ugovoreno člankom 4. stavkom 2. Predugovora, nema utjecaja na ispunjenje
uvjeta predviđenih Predugovorom. Naime, prema članku 4. stavku 2. Predugovora
navedena nekretnina nakon parcelacije treba obuhvaćati zapadni dio tadašnje
nekretnine (prije parcelacije), a tuženik tijekom cijelog spora nije ni iznio činjenicu da
ta nekretnina (nakon parcelacije) ne obuhvaća zapadni dio ranije nekretnine pa je
stoga ta činjenica između stranaka nesporna. Naprotiv, premda je tuženik u svom
podnesku od 10. svibnja 2020. na str. 592. spisa naveo da iz dokumentacije koju je
tužitelj dostavio nije razvidno predstavlja li zapadni dio prijašnje nekretnine 2006/1
k.o. Županja novonastalu zk.č. br. 2006/1 k.o. Županja, on ni u tom podnesku nije
izričito osporio činjenicu da je i taj uvjet ispunjen nego je samo naveo kako on smatra
da taj uvjet nije ispunjen. Međutim, budući da tuženik nije dostavio sudu na primjer,
katastarski plan iz kojeg bi bilo vidljivo što obuhvaća novonastala zk.č. broj 2006/1
k.o. Županja, to samo tuženikovo osporavanje tužiteljevih dokaza bez njegova
izričitog osporavanja činjenice kojima se ti dokazi dokazuju nema utjecaja na
utvrđenje suda da je i taj uvjet ispunjen – da novonastala zk.č.br. 2006/1 k.o. Županja
nakon parcelacije obuhvaća zapadni dio ranije nekretnine zk.č.br. 2006/1 k.o.
Županja. Prema tome, budući da je prava volja ugovornih stranaka da nakon
provedene parcelacije nekretnine zk.č.br. 2006/1 ta nekretnina obuhvaća zapadni dio
ranije nekretnine čija je površina 206 343 m², a taj zapadni dio ranije nekretnine sada
se nakon provedene parcelacije u cijelosti „nalazi” u nekretnini u zk.č.br. 2006/1
upisanoj u zk. ul. 5482 k.o. Županja, to je i taj uvjet ispunjen. Pri tome, sama
činjenica što nakon provedene parcelacije predmetna nekretnina ima veću površinu
od površine ugovorene Predugovorom (212 745 m² umjesto 206 343 m²), nema
utjecaja na ovaj spor budući da je nesporno da sadašnja nekretnina „sadržava” u
sebi površinu od 206 343 m² koja u cijelosti predstavlja zapadni dio ranije nekretnine
za koju su stranke Predugovora željele da čini imovinu novoosnovanog društva.

Osim toga, niti to što tužitelj uz tužbu nije priložio „listu imovine društva”
sukladno članku 10. Predugovora, nema nikakvog utjecaja na (ne)osnovanost
tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, prema članku 10. Predugovora tužitelj je dužan,
između ostalog, na dan potpisivanja Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela
priložiti listu imovine društva koju imovinu i prava će posebice predstavljati
nekretnina(e) iz članka 4. stavka 2. tog Predugovora zajedno za originalom
zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu ne starijim od tri dana iz kojeg je
će biti vidljivo da je novoosnovano društvo vlasnik navedene nekretnine. Međutim,
kako je ranije navedeno u ovoj odluci, da bi tužitelj mogao sukladno navedenoj
predugovorom odredbi na dan popisivanja Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela priložiti/prezentirati tuženiku (i) listu imovine društva (kao i zemljišnoknjižne
izvatke ne starije od tri dana), prethodno je tuženik trebao prihvatiti tužiteljev poziv na
sklapanje Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela, a što nije učinio. Prema

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 18

tome, takvim postupanjem tuženika tužitelj je bio spriječen da prezentira tuženiku
„listu imovine društva”.

Jednako tako, niti to što tužitelj tijekom cijelog ovog spora nije dostavio sudu
listu imovine društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. nema utjecaja na ovaj spor.
Naime, iz odredbe članka 5. stavka 4. točke 3. Predugovora jasno proizlazi da su
stranke ugovorile da društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. u trenutku sklapanja
Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela neće imati nikakvu drugu imovinu
osim nekretnina iz članka 4. tog Predugovora. S obzirom na to da je tužitelj u ovom
sporu dokazao da je društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. u zemljišnim knjigama
upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, a tuženik tijekom spora nije određeno
naveo (ni dokazao) da je društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. na dan 31. ožujka

2011. imalo drugu imovinu osim predmetnih nekretnina, to je na dan 31. ožujka 2011.
ispunjen (i) uvjet iz odredbe članka 5. stavka 4. točke 3. Predugovora unatoč tome
što tužitelj nije dostavio sudu listu imovine društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o..

9. Nadalje, premda je člankom 5. stavkom 4. točkom 3. Predugovora
ugovoreno da novoosnovano društvo (dakle, društvo Razvoj zemljišta-Županja
d.o.o.) osim nekretnina iz članka 4. stavka 2. Predugovora nema druge imovine, a to
društvo je prema ispravama Godišnjim financijskim izvještajima sa str. 798-898. spisa
koje je tuženik dostavio uz podnesak od 25. ožujka 2021. ostvarivalo određene
prihode počevši od 2013. godine čime prema navodu tuženika iz tog podneska sa
str. 796. spisa to društvo „ostvaruje poslovne prihode od najma zemljište te da je
'poduzetnik prenio na kupca značajne rizike i koristi od vlasništva”, ovaj sud
napominje da poslovanje trgovačkog društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. i,
povezano s time, stjecanje imovine i preuzimanje obveza tog društva nakon 31.
ožujka 2011. nema nikakvog utjecaja na ovaj spor, a što pogrešno smatra
prvostupanjski sud navodeći na str. 15. pobijane presude (str. 1011. spisa) da
„gospodarska aktivnost društva Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. koju ni tužitelj
prilikom svog saslušanja nije osporio, priječi zaključenje glavnog ugovora”. Naime,
upravo zbog toga što je tuženik do 31. ožujka 2011. trebao s tužiteljem sklopiti
ugovor o prijenosu poslovnog udjela, a što nesporno nije učinio, to se tuženik
sukladno odredbi članka 268. stavka 6. u vezi članka 369. stavka 3. Zakona o
obveznim odnosima ne može osnovano pozivati na promijenjenu okolnost – na
činjenicu da je društvo Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. počevši od 2013. godine
ostvarivalo određene poslovne prihode od najma zemljišta (dakle, stjecalo imovinu –
novac).

10. Jednako tako, ni činjenica što je prvostupanjski sud nije ispitivao jesu li
ispunjeni uvjeti iz članka 5. stavka 4. točke 4. i 5. Predugovora (je li Gradska
skupština Grada Županje usvojila odluku o izmjenama i dopunama Prostornog plana
uređenja Grada Županje s time da je u tome moralo biti točno određeno ono što su
stranke time ugovorile i je li Gradska skupština Grada Županje usvojila Urbanistički
plan uređenja i/ili Detaljni plan uređenja u kojemu bi trebalo biti točno predviđeno ono
što su stranke ugovorile Predugovorom), ti uvjeti jesu ispunjeni, a što je ovaj sud
naveo i u ranijoj odluci poslovni broj Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. (točka 13.
obrazloženja te odluke; str. 17.-20. te odluke odnosno str. 780.-783. spisa) pa stoga,
a radi nepotrebno ponavljanja ovaj sud (i) u tom dijelu upućuje na navedenu odluku.

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 19

11. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ovaj sud iz iskaza tužitelja i
svjedoka Erika Mohorovića (zastupnika po zakonu tuženika u vrijeme sklapanja
Predugovora od 27. travnja 2010.) smatra da je prava ugovorna volja obiju stranaka
prilikom sklapanja Predugovora bila da (ne)brisanje služnosti na nekretnini
(nekretninama) iz članka 5. stavka 4. Predugovora nije utjecalo na neispunjenje
ugovorne obveze tužitelja (do 31. ožujka 2011.). Naime, premda je na nekretnini zk.
č. broj 2008 upisanoj u zk. ul. 5108 k.o. Županja još od 13. svibnja 2005. kao teret
uknjiženo pravo služnosti ukopavanja dijela kanalizacijske mreže za korist
trgovačkog društva Komunalac d.o.o. iz Županje, a za to pravo služnosti tužitelj
nesporno do 31. ožujka 2011. (niti kasnije do zaključenja glavne rasprave) nije
ishodio upis brisanja tog prava iz zemljišnih knjiga, prava volja ugovornih stranaka je
prilikom sklapanja Predugovora bila da tužitelj ni ne mora ishoditi brisanje tog tereta.

Člankom 6. stavkom 2. Predugovora stranke su ugovorile da će tužitelj
činjenicu urednog vlasništva novoosnovanog društva na nekretninama dokazati na
način da će u trenutku potpisivanja Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela
prezentirati tuženiku originale ovjerenih izvadaka iz zemljišne knjige koji neće biti
stariji od tri dana iz kojih će biti vidljivo da je novoosnovano društvo isključivi vlasnik
nekretnina iz članka 4. Predugovora te da u zemljišnim knjigama nema upisanih
tereta, aktivnih plombi, predbilježbi niti zabilježbi.

Prema tome, iz navedene odredbe Predugovora proizlazi da na nekretninama
zk. č. broj 2006/1 (nakon parcelacije), zk. č. broj 2008 i zk. č. broj 2010 u vrijeme
sklapanja Ugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela ne smiju biti upisani tereti,
aktivne plombe, predbilježbe odnosno zabilježbe. Međutim, a kako je ranije
navedeno u ovoj odluci, samo na nekretnini zk. č. broj 2010 upisanoj u zk. ul. 5482
k.o. Županja nema nikakvih tereta, dok je na nekretnini zk. č. broj 2008 upisanoj u zk.
ul. 5108 k.o. Županja još od 13. svibnja 2005. godine kao teret uknjiženo pravo
služnosti ukopavanja dijela kanalizacijske mreže za korist trgovačkog društva
Komunalac d.o.o. iz Županje, a na nekretnini zk. č. broj 2006/1 (sada) upisanoj u zk.
ul. 5912 k.o. Županja je tijekom trajanja ovog spora, to jest 25. srpnja 2018. kao teret
uknjižena stvarna služnost pristupa, postavljanja i održavanja RS 35 kV Kogeneracija
Županja i KB 35 kV priključni za RS 35 kV Kogeneracija Županja u korist HEP-
Operator distribucijskog sustava d.o.o. (str. 454.-455. spisa).

Odredbom članka 319. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima je propisano
da pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih
izričaja, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti
kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenog Zakonom o obveznim
odnosima.

Prema tome, upravo zbog toga što je trebalo istražiti zajedničku namjeru
ugovaratelja u trenutku sklapanja Predugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela, to jest utječu li određene služnosti na sklapanje budućeg Ugovora o prijenosu
i stjecanju poslovnih udjela, a što prvostupanjski sud u ranije provedenom postupku
nije učinio, to je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj
Pž-3290/21 od 28. listopada 2021. dao uputu prvostupanjskom sudu da ispita tu volju

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 20

ugovornih stranaka tako što će izvesti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka Erika
Mohorovića. Osim toga, budući da je tuženik radi dokazivanja prave volje ugovornih
stranaka predlagao i saslušanje svjedoka Roberta Hagena, Eirika Forthuna, Mladena
Šolića i Nikše Antica, prvostupanjski je sud izveo i dokaze saslušanja tih svjedoka.

Međutim, iz iskaza svjedoka Mladena Šolića sa str. 986.-988. spisa i Nikše
Antica sa str. 988.-989. spisa proizlazi da ti svjedoci nisu imali nikakvih saznanja niti
o Predugovoru sklopljenom između stranaka, niti o volji stranaka u odnosu na
brisanje stvarnih služnosti na nekretnini zk. č. broj 2008 upisanoj u zk. ul. 5108 k.o.
Županja. Nadalje, iz iskaza svjedoka Roberta Hagena (koji je u veljači ili ožujku 2011.
„preuzeo funkciju člana uprave tuženika”; uvidom u povijesni izvadak iz sudskog
registra sukladno odredbi članka 4. Zakona o sudskom registru i članka 65. Zakona o
trgovačkim društvima ovaj sud je utvrdio da je Robert Hagen u sudski registar upisan
kao član uprave tuženika na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj Tt-11/4232-3 od 8. travnja 2011.) proizlazi da je on tek u siječnju 2011. godine
saznao za postojanje Predugovora (str. 970. spisa) te je na upit je li upoznat da je na
nekretninama smjelo biti uknjiženo pravo služnosti, neovisno o ovlašteniku tog prava,
izjavio da ne zna pojedinosti jer projekt nikada nije bio odobren (od strane člana
društva tuženika EELD – Emerging Europe Land Development AS, str. 971. spisa).
Jednako tako, svjedok Einik Forthun koji je u proljeće 2011. godine imenovan članom
uprave tuženika (uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra ovaj sud je utvrdio
da je navedeni svjedok upisan u sudski registar kao član uprave tuženika rješenjem
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-11/7812-2 od 7. lipnja 2011.) u svom
iskazu sa str. 974. spisa na upit je li na nekretninama smio biti teret iskazao da se ne
sjeća. Prema tome, iz iskaza svih navedenih svjedoka nije moguće utvrditi pravu
volju ugovornih stranaka prilikom sklapanja Predugovora od 27. travnja 2010. u
odnosu na to da uknjižena prava služnosti (odnosno to što tužitelj nije ishodio
brisanje upisanih tereta služnosti) predstavlja razlog za nesklapanje Ugovora o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela i, povezano s time, za odbijanje tužbenog
zahtjeva.

Upravo zbog navedenog, sud pravu volju ugovornih stranaka prilikom
sklapanja Predugovora u odnosu na uknjiženo pravo služnosti ukopavanja dijela
kanalizacijske mreže za korist trgovačkog društva Komunalac d.o.o. iz Županje na
nekretnini zk. č. broj 2008 upisanoj u zk. ul. 5108 k.o. Županja je mogao utvrditi samo
saslušanjem tužitelja i svjedoka Erika Mohorovića koji je u vrijeme sklapanja
Predugovora od 27. travnja 2010. bio član uprave tuženika i koji je tuženika zastupao
pojedinačno i samostalno (ovo je također ovaj sud utvrdio uvidom u povijesni izvadak
iz sudskog registra za tuženika). Tužitelj je u svom iskazu sa str. 964. spisa na upit
suda koja je bila namjera ugovornih strana glede uknjižbe prava služnosti na
nekretninama koje su predmet Predugovora izjavio da su za kanalizacijske mreže svi
znali i da je to bio plus jer ne moraju sami investirati u kanalizacijsku mrežu te da
drugih razgovora nije bilo dok je na upit svog punomoćnika da li se pod pojmom
nepostojanja tereta podrazumijevalo da nema tereta u smislu založnih prava ili je
obuhvaćalo i terete koji u osnovi podižu ekonomsku vrijednost nekretnina odgovorio
da se pitanje zaloga (pravilno, tereta) odnosilo isključivo na zaloge banaka, a ne na
pravo služnosti.

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 21

Nadalje, iz iskaza svjedoka Erika Mohorovića sa str 968. spisa proizlazi da taj
svjedok na upit suda da se detaljnije očituje vezano uz namjeru stranaka glede
uknjižbe prava služnosti na nekretninama koje su bile predmet Predugovora (jesu li
trebale biti brisane, jesu li nove smjele biti upisane) izjavio da „nije smjelo biti
nikakvih tereta koji su vezani na hipoteku i zalog na udjelima društva koje se izdvaja,
a služnosti su njima bile plus jer su trebale koristiti boljem upravljanju cijele lokacije”
dok je na poseban upit suda je li pravo služnosti uopće bilo predmet pregovora
izjavio da je „jer je ona smanjivala trošak predrazvojne faze infrastrukture”.

Prema tome, budući da su se između stranaka prije sklapanja Predugovora od

27. travnja 2010. vodili pregovori koji su prema iskazu tužitelja trajali više od godinu
dana (str. 961. spisa) odnosno prema iskazu svjedoka Erika Mohorovića on je s
tužiteljem pregovarao od ožujka 2009. godine (str. 967. spisa), a tuženik je znao za
činjenicu da je u zemljišnoj knjizi upisana složnost koja je tuženiku „bila plus”, to je
suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, prava volja ugovornih stranaka prilikom
sklapanja Predugovora bila da uknjiženo pravo služnosti ukopavanja kanalizacijske
mreže i kasnije uknjižena služnost pristupa, postavljanja i održavanja električnog
kabela na nekretninama iz članka 4. Predgovora koriste vlasniku nekretnine
trgovačkom društvu Razvoj zemljišta-Županja d.o.o. jer bi mu troškovi kasnije
izgradnje određenih objekata zbog blizine pristupa kanalizacijske mreže i električnog
kabela bili niži.

Slijedom navedenog, premda su člankom 6. stavkom 2. Predugovora stranke
ugovorile da novoosnovano društvo (Razvoj zemljišta-Županja d.o.o.) na
nekretninama nema upisanih tereta, aktivnih plombi, predbilježbi ili zabilježbi, pod
pojmom „upisanih tereta” stranke nisu smatrale tada upisanu služnost ukopavanja
dijela kanalizacijske mreže ni (kasnije upisanu) služnost pristupa, postavljanja i
održavanja RS 35 kV Kogeneracija Županja i KB 35 kV priključni za RS 35 kV
Kogeneracija Županja nego terete koji mogu utjecati na promjenu prava vlasništva
nekretnina kao što su založno pravo, fiducija i slično.

12. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenjem raskida
Predugovora o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela od 27. travnja 2010., ovaj sud
napominje da, osim razloga koji su navedeni u točki 7. obrazloženja ove odluke, taj je
zahtjev neosnovan i iz razloga jer je tuženik dužnik obveze na sklapanje ugovora o
prijenosu i stjecanju poslovnih udjela pa zato on kao takav (dakle, kao dužnik) ne
može raskinuti Predugovor. Naime, upravo zbog toga što je tužitelj do 31. ožujka

2011. ispunio sve pretpostavke potrebne za sklapanje Ugovora o prijenosu i
stjecanju poslovnih udjela te je dopisom od 30. ožujka 2011. pozvao tuženika na
ispunjenje (i) njegove, člankom 5. stavkom 4. Predugovora od 27. travnja 2010.
preuzete, obveze da s tužiteljem sklopi ugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela, tuženik je dužnik te obveze, a tužitelj vjerovnik koji može od tuženika kao
dužnika zahtijevati ispunjenje te obveze. Upravo zbog navedenog, tuženik nije
mogao raskinuti taj Predugovor i to, kako tužitelj osnovano navodi u žalbi, nakon
proteka gotovo 11 godina od isteka roka do kojeg je prema Predugovoru od 27.
travnja 2010. trebao s tužiteljem sklopiti Ugovor o prijenosu i stjecanju poslovnog
udjela. Ovo stoga jer pravo na raskid predugovora (a predugovor je sukladno članku

268. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor kojim se preuzima obveza da se

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 22

kasnije sklopi drugi, glavni ugovor) zbog neispunjenja pripada samo vjerovniku sukladno članku 360. Zakona o obveznim odnosima, no ne i dužniku.

Osim toga, prema tuženikovoj Izjavi o raskidu od 21. ožujka 2022. sa str. 912.-

913. spisa, osim neosnovanog tuženikova pozivanja na ništetnost tog Predugovora
(usput rečeno, ništetan ugovor se ni ne može raskinuti), tuženik raskida Predugovor
jer je „od dana sklapanja Predugovora do trenutka kada je društvo trebalo ispuniti
obveze prema Predugovoru došlo do znatne promjene okolnosti iz razloga da je
ukupan projekt Cargo System obustavljen te je skupština društva odlučila da se neće
nastaviti realizacija istog”. Prema tome, osim što se zbog promijenjenih okolnosti
(pred)ugovor može raskinuti isključivo konstitutivnom sudskom odlukom, a ne
izjavom jedne ugovorne strane o čemu je već bilo govora u ovoj odluci, tuženik
smatra da je promijenjena okolnost to što je njegova skupština odlučila obustaviti
određeni projekt. Ne ulazeći ovom prilikom u to je li skupština društva tuženika doista
donijela neku odluku o tome (usput rečeno, tuženik tijekom cijelog postupka nije
prezentirao sudu ni jednu odluku svoje skupštine), to što je skupština tuženika
(eventualno) donijela odluku da se neće realizirati određen projekt nema nikakvog
utjecaja na ispunjenje tuženikove obveze preuzete Predugovorom. Naime, budući da
je tuženikov tadašnji zastupnik po zakonu Erik Mohorović (koji je u vrijeme sklapanja
Predugovora tuženika zastupao samostalno i pojedinačno, što je ovaj sud utvrdio
uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika) sklopivši u ime tuženika s
tužiteljem Predugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih udjela preuzeo u ime tuženika
obvezu da s tužiteljem (uz ispunjenje pretpostavki/uvjeta predviđenih tim
Predugovorom) do 31. ožujka 2011. sklopi Ugovor o prijenosu i stjecanju poslovnih
udjela, taj Predugovor obvezuje tuženika. Ovo stoga jer uprava tuženika zastupa
tuženika sukladno odredbi članka 426. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, a
ne tuženikova skupština. Prema tome, neovisno o tome jesu li u vrijeme sklapanja
Predugovora (eventualno) postojala određena interna ograničenja za zastupanje
uprave propisana tuženikovim društvenim ugovorom i/ili odlukom članova društva
(koji su tu odluku mogli donijeti na skupštini tuženika) u smislu članka 427. stavka 1.
Zakona o trgovačkim društvima, ta ograničenja su prema stavku 2. istoga članka
Zakona o trgovačkim društvima bez pravnoga učinka u odnosu na tužitelja kao treću
osobu. Slijedom navedenog, čak i u slučaju da je skupština tuženika (prije ili nakon
sklapanja Predugovora) donijela odluku da se određeni projekt neće realizirati i da je
tadašnja uprava društva prilikom sklapanja Predugovora eventualno postupala
protivno internim tuženikovim ograničenjima u zastupanju (da je prekoračila svoje
ovlasti), a što je tuženik također naveo u Izjavi o raskidu od 21. ožujka 2022., to
nema nikakvog utjecaja na raskid sklopljenog Predugovora.

Upravo zbog navedenog, predmetni Predugovor kojim se tuženik obvezao
sklopiti s tužiteljem Ugovor o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela obvezuje
tuženika dok je tuženikova izjava o raskidu tog Predugovora bez pravnog učinka.
Zato je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika.
Stoga je tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv točki I. i II. izreke prvostupanjske presude
valjalo uvažiti i u tom dijelu preinačiti tu presudu, a na temelju odredbe članka 373.
točke 2. Zakona o parničnom postupku.

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 23

13. Nadalje, budući da je uslijed preinačene presude tužitelj parnična stranka
koja je u cijelosti uspjela u sporu, to je i točku III. izreke prvostupanjske presude
valjalo preinačiti tako da se obveže tuženika da tužitelju naknadi cjelokupne parnične
troškove potrebne za vođenjem ovog spora, a na temelju odredbe članka 166. stavka

2. u vezi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

Prema tome, tužitelj osnovano potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od

85.560,00 kn prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine” broj 148/09), kao i trošak sastava podneska od 29.
srpnja 2011. u iznosu od 85.560,00 kn prema Tbr. 8. točki 1. iste Tarife budući da se
tužitelj tim podneskom sa str. 102.-105. spisa očitovao na navode iz tuženikova
odgovora na tužbu. Osim toga, tužitelj prema tada važećoj stopi poreza na dodanu
vrijednost od 23% osnovano potražuje trošak u iznosu od 39.357,60 kn.

Nadalje, tužitelj osnovano potražuje trošak sastava žalbe na rješenje o prekidu
postupka sa str. 197.-198. spisa (budući da je uspio s tom žalbom) u zatraženom
iznosu od 40.140,00 kn prema Tbr. 10. točki 5. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (iz 2009. godine). Tužitelju pripada i naknada troška na
ime pristupa na ročište od 21. ožujka 2017. u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9. točki

5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) jer je to ročište odgođeno prije početka
raspravljanja o glavnoj stvari, a što proizlazi iz zapisnika s tog ročišta sa str. 288.
spisa.

Tužitelj osnovano potražuje naknadu troška na ime zastupanja na ročištima za
glavnu raspravu od 14. studenoga 2018. i 21. studenoga 2019. u iznosu od

85.560,00 kn za svako ročište prema Tbr. 9. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika budući da se prema zapisnicima s tih ročišta (str. 295.-

296. i 357.-358. spisa) na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari. Međutim, tužitelj
neosnovano potražuje trošak sastava podneska od 14. studenoga 2019. jer taj
podnesak nije bio potreban za vođenjem ovog spora budući da je tim podneskom
tužitelj samo obavijestio sud da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom
poslovni broj Pž-2934/18 preinačio raniju prvostupanjsku presudu tako da je odbio
deklaratorni tužbeni zahtjev (ovdje) tuženika za utvrđenjem ništetnosti Predugovora
od 27. travnja 2010. (str. 344.-345. spisa).

Za razliku od tog podneska, tužiteljev podnesak od 11. veljače 2020. sa str.

433.-449. spisa jeste bio potreban za vođenjem ovog spora, no taj podnesak nije
jedan od podnesaka navedenih u Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika za kojeg bi tužitelju pripadao „puni” iznos naknade troška
– slijedom navedenog, tužitelj na ime sastava tog podneska prema Tbr. 8. točki 3.
navedene Tarife osnovano potražuje trošak samo u iznosu 500,00 kn. Slično tom
podnesku, tužitelju na ime zastupanja na ročištu od 2. veljače 2020. pripada naknada
troška u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9. točki 5. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika. Naime, iz zapisnika s tog ročišta sa str. 668.-669. spisa
proizlazi da su obje stranke ostale kod svojih dotadašnjih navoda te su se protivile
izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka predloženih od protivne stranke, no to nije
raspravljanje o glavnoj stvari; da bi se smatralo da je na ročištu raspravljano o

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 24

glavnoj stvari, potrebno je da makar jedna stranka usmeno na ročištu iznese nove
navode ili obrazloži svoje do tada iznesene navode, koji se odnose na tražbinu koja
je predmet raspravljanja.

Nadalje, tužitelj neosnovano potražuje trošak sastava podnesaka od 12.
ožujka 2021. (str. 683.-684. spisa) i 18. ožujka 2021. (str. 685.-687. spisa) jer se u
njima samo osvrće na činjenicu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio
reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-2934/18 te se očitovao na prijedlog tuženika da se održi ročište na daljinu. Upravo
zbog toga, trošak sastava tih podnesaka nije bio potreban za vođenjem ovog spora.

Međutim, za razliku od tih troškova, tužitelj osnovano potražuje trošak
zastupanja na ročištu od 30. ožujka 2021. u iznosu od 85.560,00 kn prema Tbr. 8.
točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, trošak sastava
žalbe od 19. svibnja 2021. (str. 733.-744. spisa) u iznosu od 106.950,00 kn prema
Tbr. 10. točka 1. navedene Tarife i trošak zastupanja na ročištu od 30. ožujka 2022.
(str. 899.-901. spisa) u iznosu od 85.560,00 kn prema Tbr. 9. točki 1. te Tarife.
Tužitelj također osnovano potražuje i trošak sastava podneska od 13. travnja 2022.
sa str. 914.-918. spisa kojim je podnio odgovor na tuženikovu protutužbu. Međutim,
budući da je vrijednost predmeta spora po protutužbi 100.000,00 kn (str. 797. spisa),
to tužitelj osnovano na ime sastava tog podneska potražuje trošak u iznosu od

1.000,00 kn prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad
odvjetnika.

Tužitelj neosnovano potražuje trošak sastava podneska od 25. travnja 2022.
sa str. 922.-923. spisa jer je tim podneskom tužitelj predložio da se odvojeno
raspravlja po protutužbi-zato taj podnesak nije bio potreban za vođenjem ovog spora
u smislu članka 155. Zakona o parničnom postupku. Međutim, za razliku od tog
podneska, podnesak od 19. svibnja 2022. sa str. 947.-949. spisa je bio potreban za
vođenjem spora, no kako se ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. točki 1. Tarife
o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, to tužitelj na ime sastava tog
podneska osnovano potražuje trošak u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 8. točki 1. te
Tarife.

Tužiteljevi podnesci od 19. srpnja 2022. (str. 957.-958. spisa) i od 6. rujna

2022. (str. 959. spisa) nisu bili potrebni za vođenjem spora budući da se u tim
podnescima tužitelj protivio saslušanju svjedoka Nikše Antica i Mladena Šolića
odnosno on je (u kasnijem podnesku) ostao kod svojih dotadašnjih navoda.

Osnovano tužitelj potražuje trošak na ime zastupanja na ročištu od 14. rujna

2022. na kojem se raspravljalo i o tužbenom i o protutužbenom zahtjevu u iznosu od

86.560,00 kn (str. 960.-975. spisa) prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika. Jednako tako, tužitelju po istom Tarifnom broju
navedene Tarife pripada i naknada troška u iznosu od 88.060,00 kn na ime
zastupanja na ročištu od 8. prosinca 2022. (str. 986.-990. spisa), a kojeg je tužitelj
određeno zatražio u svom zahtjevu za naknadom troška (str. 992. spisa) premda bi
za tu postupovnu radnju zbog izmjene Tarife o nagradama i naknadi troška za rad

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 25

odvjetnika („Narodne novine” broj 126/22) u odnosu na vrijednost boda mogao
potraživati veći iznos.

Osim ovih troškova postupka tužitelj osnovano na ime troška poreza na
dodanu vrijednost za sve postupovne radnje poduzete nakon 1. ožujka 2012.
potražuje trošak u iznosu od 166.737,50 kn prema Tbr. 42. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelj također osnovano potražuje trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu
od 5.000,00 kn prema Tbr. 1. točki 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine” broj:
74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), za raniju prvostupanjsku
presudu u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 2. točki 1. te Tarife, no ne i za sudsku
pristojbu na žalbu protiv rješenja o prekidu postupka jer prema Tbr. 3. točki 3. Tarife
sudskih pristojbi ta žalba ne podliježe plaćanju pristojbe. Tužitelj osnovano potražuje
i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude u zatraženom
iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 3. točki 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne
novine” broj 53/19 i 92/21). Međutim, tužitelj neosnovano potražuje trošak sudske
pristojbe za prvostupanjsku presudu (donesenu u ponovljenom postupku) jer prema
Napomeni broj 3. uz Tbr. 2. Tarife sudskih pristojbi ne plaća se pristojba za novu
odluku.

Nadalje, osim ovih troškova postupka, tužitelj valja priznati i trošak sastava
žalbu u iznosu od 162.375,00 kn prema Tbr. 10. točki 1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika, a što s porezom na dodanu vrijednost ukupno
iznosi 202.968,75 kn. Osim ovog troška drugostupanjskog postupka, tužitelj
osnovano potražuje i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 5.000,00 kn prema
Tbr. 3. točki 1. Tarife sudskih pristojbi.

Slijedom navedenog, budući da tužiteljevi troškovi potrebi na vođenjem spora
ukupno iznose 1.267.133,85 kn, to je tuženika valjalo obvezati da taj iznos troška
naknadi tužitelju dok je za preostali iznos tužiteljev zahtjev za naknadom troška
valjalo odbiti kao neosnovan. Sukladno odredbama članka 43. i 48. Zakona o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine” broj
57/22 i 88/22) iznos obveze iskazan je (i) u valuti EUR uz primjenu fiksnog tečaja
1,00 EUR = 7,53450 HRK.

14. Međutim, neovisno o tome što je uslijed preinačene prvostupanjske
presude tužitelj stranka koja je uspjela u sporu, u odnosu na tužiteljevom žalbom
pobijanu točku IV. izreke prvostupanjske presude, ovaj sud nalazi da je tužiteljeva
žalba kojom pobija taj dio prvostupanjske presude nedopuštena zbog nedostatka
tužiteljeva pravnog interesa. Naime, tim dijelom presude je odbijen tuženikov zahtjev
za naknadom (dijela) troškova postupka u iznosu od 180.609/20 EUR / 1.360.800,00
kn te je stoga u tom dijelu žalitelj uspio u sporu. Zbog navedenog, ovaj sud nalazi da
je u tom dijelu tužiteljeva žalba nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3.
Zakona o parničnom postupku jer žalitelj usvajanjem njegove žalbe protiv tog dijela
prvostupanjske odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je
pružio prvostupanjski sud.

Poslovni broj: 28 Pž-750/2023-2 26

Slijedom navedenog, tužiteljevu je žalbu kojom pobija točku IV. izreke
prvostupanjske presude je valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe
članka 380. točka 1. Zakona o parničnom postupku, te riješiti kao u točki II. izreke
ovog rješenja.

Zagreb, 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać