- 1 -              Rev 2428/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2428/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja dr.sc. Z. Z. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu T. Z. i K. H. u V., protiv tuženika E. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi isplate, i po protutužbi tuženika E. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tužitelja dr.sc. Z. Z. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu T. Z. i K. H. u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4309/2016-7 od 27. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-730/2010 od 28. lipnja 2012., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Odbija se revizija tuženika.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. iz Z. broj Ovrv-542/2007 od 8. ožujka 2007. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 605.887,30 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškove javnobilježničkog ovršnog postupka u iznosu od 13.566,40 kuna sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2007. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 249.321,95 kuna, dok je tužitelj odbijen za daljnje troškove postupka u iznosu od 451.303,13 kuna.

 

1.1. U točki II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio isplatu iznosa od 2.286.703,31 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, i to iznosa od 494.774,54 kuna sa zateznim kamatama na ime povrata naknade i plaćenih doprinosa za članstvo tužitelja u nadzornom odboru tuženika, iznosa od 1.181.928,77 kuna sa zateznim kamatama na ime povrata naknade i plaćenih iznosa doprinosa članovima uprave tuženika K. B. i R. R. i iznosa od 610.000,00 kuna sa zateznim kamatama na ime povrata iznosa plaćenih tužitelju po njegovom računu broj 40/04 od 6. prosinca 2004., te je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

 

2. Drugostupanjskom presudom je djelomično odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke i u dijelu točke I. izreke u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. iz Z. broj Ovrv-542/2007 od 8. ožujka 2007. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 500.389,10 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, iznos od 13.566,40 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime troškova ovršnog postupka, te iznos od 210.608,38 kuna na ime troškova parničnog postupka (točka I. izreke).

 

2.1. Drugostupanjskom presudom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u točki I. izreke na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. iz Z. broj Ovrv-542/2007 od 8. ožujka 2007. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 105.498,20 kuna sa zateznim kamatama, zatezne kamate na iznos glavne tražbine i na troškove ovršnog postupka po stopama koje prelaze stopu navedenu u točki I. izreke prvostupanjske presude i troškove parničnog postupka u iznosu od 38.713,57 kuna, te je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca, uz naknadu troškova parničnog i revizijskog postupka tuženiku.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Tužbenim zahtjevom je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 605.887,30 kuna sa zateznim kamatama temeljem Ugovora o pružanju pravne pomoći od 6. ožujka 2001. te Aneksa tom Ugovoru od 23. kolovoza 2002.

 

9.1. Pozivom na odredbe članka 759. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) u vezi s člankom 762. stavak 1. ZOO, prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500.389,10 kuna sa zateznim kamatama na ime izvršenih radnji temeljem Ugovora o pružanju pravne pomoći od 6. ožujka 2001. i Aneksa od 23. kolovoza 2002.

 

10. Protutužbenim zahtjevom tuženik je od tužitelja potraživao isplatu iznosa od 2.286.703,31 kuna sa zateznim kamatama, na ime povrata naknade i plaćenih doprinosa za članstvo tužitelja u nadzornom odboru tuženika, na ime povrata naknade i plaćenih iznosa doprinosa članovima uprave tuženika i na ime povrata iznosa plaćenih tužitelju po njegovom računu broj 40/04 od 6. prosinca 2004.

 

10.1. Odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev s obrazloženjem u bitnom, da se odredba članka 261. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 125/11, 68/13 – dalje: ZTD) kojom je propisano da član nadzornog odbora ne može biti istovremeno punomoćnik društva, ne odnosi na punomoćnika koji zastupa društvo u postupcima pred sudom i/ili upravnim tijelima prema odredbama članka 89.-101. ZPP. Isto tako, zahtjev tuženika za povrat naknade i plaćenih iznosa doprinosa članovima uprave tuženika, koji zahtjev tuženik temelji na činjenici da su članovi uprave izabrani glasom tužitelja, je odbijen, jer glasovanje tužitelja prilikom donošenja odluke o imenovanju članova uprave predstavlja njegovo ovlaštenje kao člana nadzornog odbora. Osim toga, kako je tužitelj izvršio nalog tuženika iz Ugovora od 25. studenoga 2004. (račun broj 40/04 od 6. prosinca 2004.) – vraćanje nekretnine u B. L. u posjed tuženiku, odbijen je i taj zahtjev tuženika, sa zaključkom da davanje zamjeničke punomoći B. R., odvjetniku u B. L., nije od utjecaja u konkretnom slučaju jer u punomoći koja je izdata tužitelju od strane tuženika, nisu pobliže određena ovlaštenja u punomoći pa je tužitelj temeljem takve punomoći bio ovlašten prenijeti punomoć na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje pojedinih radnji u postupku.

 

11. U reviziji tuženik ponavlja materijalno pravne prigovore koje je već (u istom ili sličnom sadržaju) isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude.

 

12. O svim navedenim prigovorima jasno i valjano izjasnio se drugostupanjski sud u pobijanoj presudi.

 

13. Odredbom članka 396.a stavak 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe članka 396.a stavak 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

14. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća sve razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude u pogledu primjene materijalnog prava, to se tuženik (umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti) upućuje na cjelovito obrazloženje drugostupanjske presude.

 

15. Na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske će se uz ovu presudu objaviti i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4309/2016-7 od 27. ožujka 2018.

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. u svezi članka 396.a ZPP (točka I. izreke ove presude).

 

17. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 8. ožujka 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.